Iz prethodnog teksta o DRŽAVNOJ BANDI SRBIJE – peti deo REZIME videli smo da je njen osnovni cilj da kompromituje državne institucije Republike Srbije i njene predstavnike, a na taj način i kompletan narod Srbije stvarajući opšti utisak da je narod Srbije nesposoban i nedoličan da ima normalne državne institucije, kao i poštene i nekorumpirane vođe tih institucija. Sa druge strane Državna banda Srbije beskompromisno štiti lične interese svojih mentora i svojih vernih članova.

U ovom tekstu opisaću kako je Državna banda Srbije nepokornim građanima uvela porez na nepokornost. Naime, nepokorni građani su od samog početka nastanka Državne bande bili i ostali najveći neprijatelji Državne bande Srbije, zato što svojom nepokornošću ruše “autoritet” Državne bande i otežavaju njenu vladavinu i opstanak.

Za vreme Josipa Broza obračun sa najnepokornijim građanima vršio se njihovom likvidacijom bez suđenja. Protiv manje nepokornih građana preduzimane su mere “prevaspitavanja” u kazamatima tipa “Goli otok”. Protiv šireg sloja nepokornih građana, kao mere prevaspitavanja, uvedeno je nezvanično plaćanje poreza na nepokornost, koje su sprovođene po nalogu iz štabova Državne bande. Oporezivanje nepokornosti građana Srbije vršeno je na različite načine, od slučaja do slučaja, što je uglavnom zavisilo od mašte i nadahnuća terenskih predstavnika Državne bande.

Tako naprimer, za nepokorne građane koji su se bavili zemljoradnjom uveden je tzv. “obavezni fiktivni otkup”. To se sprovodilo tako što su terenski predstavnici Državne bande vršili pretrese po kućama i otimali sve vrste životnih namirnica uz izdavanje bezvrednih fiktivnih potvrda. U gradskim sredinama je porez na nepokornost naplaćivan prebijanjem nepokornih i otimačinom stvari, novca, dragocenosti itd. U nekim slučajevima vršena su maltretiranja članova porodica, vođeni fiktivni sudski postupci za izmišljene krivice itd. U novijoj istoriji Državne bande, nakon 2000. godine uvedene su suptilnije metode oporezivanja nepokornosti. Te metode se svode uglavnom na vođenje sudskih postupaka protiv nepokornih građana, najčešće zbog izmišljenih prekršajnih dela. Nakon početka ekonomske krize Državna banda je otpočela da protiv nepokornih građana primenjuje praksu drastične prinudne naplate stvarnih, ali i izmišljenih fiktivnih dugovanja popisom i prodajom kuća, stanova, traktora i drugih stvari ili prinudnom naplatom poreza na nepokornost od plata i penzija nepokornih građana.

Način kako Državna banda Srbije vrši naplatu poreza na nepokornost opisaću na osnovu jednog od svojih ličnih iskustava uz mogućnost uvida javnosti u odgovarajuće pisane isprave.

Naime, jedno od iskustava sa naplatom poreza na nepokornost doživeo sam tako što mi je Elektrotimok iz Zaječara ukinuo napajanje objekta električnom energijom, zato što nadležni iz te firme nisu hteli da održavaju niskonaponsku mrežu sa koje se snabdeva tamo neki nepokorni građanin, tj. moja malenkost.

Obzirom da sudija Opštinskog suda Zaječar nije bila član Državne bande, donela je pravosnažno Rešenje br. XI P-1374/98 od 2,.03.1999. godine da je takav čin nezakonit uz zabranu tuženom Elektrotimoku, uz pretnju kažnjavanja, da me ubuduće ometa u mirnom korišćenju električne energije (videti Rešenje OS Zaječar br. XI P-1374/98 od 10.12.1998. godine).

Međutim, ubrzo je usledilo bombardovanje Srbije od strane NATO pakta, nakon čega je došlo do preuzimanja komande nad Državnom bandom Srbije, tako da je nakon toga pri Elektrotimoku Zaječar došlo do neformalne zamene mog statusa potrošača sa statusom nepokornog građanina. Ta činjenica je kasnije izgleda postala odlučujuća na moja prava na korišćenje električne energije, jer kad se ponovio slučaj da su popadale bandere, Elektrotimok iz Zaječara mi je isključio struju i nametnuo obavezu da ja i ostali nepokorni korisnici finansiramo popravku mreže (videti  Obaveštenje 1338/1 Elektrotimoka Zaječar od 19.07.2006.), kao uslov da ponovo dobijemo struju. Srećom nisu tražili, a mogli su da traže, da izgradimo i centralu za struju.

Pošto je prethodnim pravosnažnim Rešenjem Opštinskog suda Zaječar br. XI P-1374/98 od 10.12.1998. godine bilo utvrđeno da je obaveza Elektrotimoka da održava distributivnu mrežu ja nisam prihvatio da finansiram njenu popravku, već sam se umesto toga pridružio tužbi jednog od nepokornih građana u svojstvu umešača na strani tužioca (videti Tužbu Rajnović Zorana). Predmetni sudija je usvojila zahtev iz tužbe o izdavanju privremene mere za Rajnović Zorana, dok je u mom slučaju to odbijeno, verovatno zbog mog nezvaničnog statusa nepokornog građanina, ali je u Rešenju o izdavanju privremene mere br. P-790/2006 Opštinskog suda Zaječar od 28.7.2006. navedeno da je to zbog mog statusa umešača. Izgleda da je sudu, a naročito Elektrotimoku Zaječar, zasmetalo moje mešanje u taj postupak (videti  Rešenje o izdavanju privremene mere br. P-790/2006 Opštinskog suda Zaječar od 28.07.2006.).

Nakon izdavanja Rešenja o privremenoj meri br. P-790/2006 Opštinskog suda Zaječar od 28.7.2006. Elektrotimok Zaječar je ponudio i sklopio nagodbu za naknadu štete Rajnović Zoranu (videti  Zapisnik o poravnanju br. VII P-790/2006 od 19.10.2006.), jer on u ovom slučaju obustave isporuke struje nije bio ciljna meta Elektrotimoka, već ja, tako da je moje priključivanje ostalo nerešeno do daljeg. Pošto je odugovlačeno sa popravkom mreže više od tri ipo godine, bio sam prinuđen da zatražim pomoć Ministarstva energetike i rudarstva. Oni su odredili inspektora da na terenu utvrdi stanje linije. Zbog toga je Elektrotimok Zaječar bio prinuđen da par dana pre dolaska inspektora izvrši popravku linije i tako i mene priključi, što je konstantovano Obaveštenjem br. 210-312-0036/2010-03 energetskog inspektora od 31.05.2010. godine (vidi Obaveštenje br. 210-312-0036/2010-03 energetskog inspektora od 31.05.2010. godine).

U međuvremenu, direktor Elektrotimoka Zaječar Dragan Nikolić je odlučio da mi naplati porez na nepokornost, tako što je, u periodu pre izlaska na teren energetskog inspektora, tj. 07.05.2009. godine, pred Opštinskim sudom u Zaječaru pokrenuo postupak za prinudnu naplatu izmišljenog duga od 18.846,00 dinara na osnovu izvoda iz njihovih poslovnih knjiga (porez na nepokornost – moja primedba – vidi Predlog Elektrotimoka za izvršenje računa za mesec mart 2006. godine).

Navedeni iznos od 18.846, 00 dinara Elektrotimok Zaječar je naveo kao moje navodno dugovanje za isporučenu struju. Do ovog iznosa verovatno su došli sasvim proizvoljno, jer su to neformalno pravdali kao moju obavezu da plaćam taksu na brojilo i kad mi je struja isključena. Međutim, iz priloženog izvoda iz njihovih poslovnih knjiga vidi se da se taj dug vodi fiktivno kao neko zaduženje iz prethodnog perioda (videti  Račun Elektrotimoka Zaječar za mart 2006. godine).

Kako u priloženom računu stoji da u prethodnom periodu nisam potrošio ni jedan kW, jer mi je napajanje bilo isključeno (moja primedba), može se zaključiti da je dug računat na osnovu mesečnog zaduženja od 288,12 dinara po osnovu takse na brojilo. Obzirom da je članom 360. u vezi člana 378. stav 1. tačka 1. ZOO („Sl. list SFRJ“, br. 29/78, 39/85, 45/89 – odluka USJ i 57/89, „Sl. list SRJ“, br. 31/93 i „Sl. list SCG“, br. 1/2003 – Ustavna povelja, predviđeno da dugovanja za struju zastarevaju za godinu dana, može se zaključiti da bi dug po ovom osnovu mogao da bude najviše 12 meseci x  288,12 dinara = 3.457,44 dinara, a ne 18.846,00 dinara.

Mogu da razumem da je neko iz obračunske službe Elektrotimoka Zaječar napravio grešku, pa mi je računao neplaćenu taksu na brojilo, zato što nije znao da je linija isključena, ali da se ne radi o grešci već o nameri direktora Dragana Nikolića da mi se naplati porez na nepokornost, dokazuje činjenica da je navedenom iznosu od 3.457,44 dinara dodata razlika od 15.388,56 dinara, što ne može biti ništa drugo nego porez na nepokornost. U prilog navedenoj konstataciji ide i činjenica da Elektrotimok Zaječar, nakon isključenja linije nije hteo da mi dostavlja nikakve izveštaje ili obaveštenja o navodnom dugu pre utuženja, zato što su se bojali da bih ja to sa nadležnima iz obračunske službe Elektrotimoka lako rasčistio i dokazao da se radi o grešci.

Umesto komunikacije samnom direktor Dragan Nikolić je više voleo da komunicira sa sudijom Opštinskog suda Zaječar, gospođom Žaklinom Dedović – Dimitrijević. Naime, iz spisa predmeta Iv-1216/09 vidi se da direktor Dragan Nikolić nije hteo da pokrene parnični postupak, već izvršni postupak, kao da se radi o utvrđenom dugu, čije je utvrđenje dokazano u nekom prethodnom parničnom postupku nakon čega je usledila sudska overa pravosnažnosti i izvršnosti sudske odluke o utvrđenom dugovanju. Međutim, pošto je i njemu i sudiji bilo jasno da je takav postupak neizvestan po njihove namere dogovorili su se da mi naplate porez na nepokornost po skraćenom postupku, kao da su već imali pravosnažnu pisanu ispravu o utvrđenom dugu. Ovaj svoj dogovor sproveli su bez mog učešća u postupku,  tako što je direktor Elektrotimoka izmislio moje dugovanje, naredio da mu obračunska služba to odštampa, a onda po principu samovlašća i uz saglasnost sudije takav račun proglasio validnom izvršnom ispravom, na osnovu koje je sudija odmah donela izvršno Rešenje Iv-1216/09 od 28.05.2009. godine, kojim se u celosti usvaja predlog direktora Elektrotimoka Zaječar, Dragana Nikolića (videti Rešenje Iv-1216/09 Opštinskog suda Zaječar od 28.05.2009.). Obzirom da se radilo o naplati poreza na nepokornost, navedeno Rešenje Iv-1216/09 Opštinskog suda Zaječar od 28.05.2009. godine je prikrivano od mene preko tri godine uz izbegavanje uručenja.

Zbog izbegavanja Opštinskog suda Zaječar da me obavesti o pokretanju i okončanju ovog blic sudskog postupka izbegnuto je i da mi se uruči navedeno Rešenje Iv-1216/09 Opštinskog suda Zaječar od 28.05.2009. godine. Umesto toga direktor Elektrotimoka je to koristio u pravnom saobraćaju da mi isključi struju, da obmane Ministarstvo trgovine da se radi o pravosnažnom i izvršnom rešenju, kao i da naredi da se demontira i odnese linija u dužini oko 400 m, koju sam ja izgradio svojim sredstvima.

Po saznanju da postoji nekakvo izvršno rešenje o mom navodnom dugu uzalud sam pokušavao da isto dobijem od nadležnih pri Osnovnom sudu Zaječar, pa sam se obratio Povereniku za informacije od javnog značaja.

Pošto su nadležni iz Osnovnog suda zezali i Poverenika za javne informacije, Poverenik za informacije i zaštitu podataka o ličnosti morao je prvo da donese Rešenje br. 07-00-00031/2012-03 od 02.07.2012. godine, kojim je Osnovnom sudu Zaječar naloženo da me u roku od tri dana obavesti da li poseduje Rešenje Iv-1216/09 Opštinskog suda Zaječar od 28.05.2009. godine i ako poseduje da mi isto dostavi (vidi  Rešenje br. 07-00-00031/2012-03 Poverenika za informacije od 02.07.2012. godine).

Naravno, vršilac dužnosti predsednika Osnovnog suda Zaječar ignorisao je Rešenje br. 07-00-00031/2012-03 Poverenika za informacije od 02.07.2012. godine, zbog čega je Poverenik za informacije morao da donese Zaključak, br. 07-00-01897/2012-03 od 24.07.2012. godine o dozvoli izvršenja Rešenja br. 07-00-00031/2012-03 Poverenika za informacije od 02.07.2012. godine, sve pod pretnjom prinudne naplate novčane kazne od 20.000 dinara (vidi Zaključak br. 07-00-01897/2012-03 Poverenika za informacije od 02.07.2012. godine).

Tek kad se suočio sa mogućnošću da bude prekršajno kažnjen vršilac dužnosti predsednika Osnovnog suda Zaječar, gospodin Zoran Ristić, obavestio me Obaveštenjem br. VII Su-42/2012-16-1 od 27.07.2012. godine da Osnovni sud Zaječar ne poseduje Rešenje Iv-1216/09 od 28.05.2009. godine, kao ni dostavnicu da mi je to rešenje upućivano. U napomeni gospodin Ristić me obaveštava da se taj predmet nalazi u Osnovnom sudu Bor gde se vodi pod br. Iv-6904/10. (vidi Obaveštenje br. VIII-Su-42/2012-16-1 vršioca dužnosti predsednika Osnovnog suda Zaječar od 27.07.2012. godine).

Pošto mi nije bilo logično da ja treba da jurim i tražim sudsku prepisku između Osnovnog suda Zaječar i Osnovnog suda Bor, od Poverenika za informacije tražio sam da nastavi sa postupkom izvršenja Rešenja br. 07-00-00031/2012-03 Poverenika za informacije od 02.07.2012. godine. Tim povodom od Poverenika za informacije dobio sam odgovor da navedeno Rešenje Iv-1216 Opštinskog suda Zaječar od 28.05.2009 godine treba da tražim od Osnovnog suda Bor (vidi Obaveštenje br. 07-00-01897/2012-03 Poverenika za javne informacije od 21.08.2012.) Na osnovu navedenog obaveštenja Poverenika za informacije br. 07-00-01897/2012-03 od 21.08.2012. godine, u razmaku od po 20 dana, u dva navrata, tražio sam od vršioca dužnosti predsednika Osnovnog suda Bor da mi se dostavi Rešenje Iv-1216 Opštinskog suda Zaječar od 28.05.2009 godine, ali se vršilac dužnosti predsednika Osnovnog suda Bor, gospođa Dragana Aničić oglušila o navedene zahteve. Zbog toga sam ponovo tražio intervenciju Poverenika za informacije, nakon čega mi je konačno 02.010.2012. godine  uručeno Rešenje Iv-1216 Opštinskog suda Zaječar od 28.05.2009 godine, na koje sam odmah uložio Žalbu (vidi Žalbu na Rešenje Iv-1216/09 Opštinskog suda Zaječar od 28.05.2009. godine).

U međuvremenu, pošto je Elektrotimok Zaječar, vršio obračun kamate na kamatu na izmišljeno dugovanje od 18.846, 00 dinara i tu sumu doterao skoro do 30.000 dinara tražio sam zaštitu prava i u postupku pred Ministarstvom poljoprivrede, trgovine, šumarstva i vodoprivrede, koje je vodio pravnik po struci, gospodin Dušan Petrović, bivši ministar Pravde Republike Srbije. Zaštitu nisam dobio jer je gospodin Dušan Petrović uvažio Rešenje Iv-1216 Opštinskog suda Zaječar od 28.05.2009 godine kao pravosnažno utvrđeno dugovanje iako to nije bilo tako (vidi Konačno Rešenje br. 334-00-00957/2010-04 Ministarstva poljoprivrede, trgovine, šumarstva i vodoprivrede od 01.04.2011. godine). Nedavno je Ustavni sud Srbije ukinuo obračun kamate na kamatu za sve one koji su to tako radili.

Evo, to je samo jedno od mojih ličnih iskustava sa Državnom bandom Srbije u vezi naplate poreza na nepokornost. Naravno, da ja nisam ni  jedini ni najdrastičniji takav slučaj u Srbiji, jer sredstva informisanja svakodnevno objavljuju kako se ljudima za sitna ili nepostojeća dugovanja prodaju kuće, stanovi, traktori ili neke druge stvari ili im se stavljaju administrativne zabrane na plate i penzije.

Pozivam sve one građane Srbije, kojima je Državna banda naplatila porez na nepokornost da javno posvedoče o tome, naravno uz navođenje i prilaganje dokaza.

Slobodan Radulović

Državna banda Srbije instalirana je sa komunističkom vlašću nakon drugog svetskog rata u paketu sa ostalim republičkim komunističkim vlastima na celoj teritoriji tadašnje Federativne Narodne Republike Jugoslavije pod vrhovnom komandom Josipa Broza Tita, kao komunistička potreba za obračun sa protivnicima i nesimpatizerima komunističkog režima, protiv koga su u to vreme bili većina naroda, a naročito inteligencija, imućniji seljaci, pravoslavni ali i drugi sveštenici i vernici.

Tadašnju komunističku državnu bandu činile su strukture državne represije (službe državne bezbednosti, partijske strukture, sudstvo, tužilaštvo, vojska, policija). Metodi delovanja tadašnjih struktura Državne bande bili su brutalno represivni. Bilo je dovoljno da u neku od struktura Državne bande na bilo koji način stigne dojava da neko nije simpatizer Tita ili Komunista da bi u hitnom postupku (najčešće noću) dotični nesretnik, bez suđenja i prava na odbranu,  bio likvidiran od strane Državne bande. Nakon likvidacija ili “procesuiranja” nesimpatizera komunističkih vlasti pristupalo se oduzimanju njihove imovine i njena dodela nekom od osvedočenih simpatizera i pristalica komunističkog režima.

Paralelno sa likvidacijama po kratkom postupku, Državna banda je sprovodila i druge vrste masovnih represalija od kojih su po zlu ostali upamćeni tzv. Dahauski procesi, Goli Otok, Obavezni otkup itd. Posebno su teške zločine nad narodom činile ekspoziture Državne bande u Srbiji i Crnoj Gori. Ostalo je zabeleženo da je Državna banda iz tog perioda vršila likvidacije, otmice, i druga zverstva i van granica tadašnje komunističke države.

Nakon smrti doživotnog vrhovnog komandanta Državne bande Josipa Broza Tita, među njegovim republičkim partijskim ulizicama došlo je do borbe za nasledstvo šefa Državne bande tadašnje Savezne države. Pošto nisu mogli da se dogovere i usaglase o načinu komandovanja nasleđenim strukturama Centralne Državne bande došlo je prvo do raspada Centralne komunističke partijske strukture na republičke i pokrajinske, a zatim i do međusobnih teritorijalnih odvajanja  na države u tzv Avnojevskim granicama uz krvave međunacionalne obračune, koje su inicirale i logistički pomagale nacionalne vođe – mali Titići – pretendenti na nasleđe Titove doživotne komande nad Centralnom Državnom bandom.

Kao što je poznato, borba za Titovo nasleđe završila se tako što je svaki nacionalni Titić morao da se zadovolji samo vrhovnom komandom nad svojom nacionalnom Državnom bandom. Tako je komanda nad Državnom bandom Srbije pripala nacionalnom komunističkom vođi Slobodanu Miloševiću. Po uzoru na Tita i on je pred Državnu bandu Srbije kao prioritetni zadatak postavio jačanje i očuvanje njegove vlasti po svaku cenu.

Da bi učvrstila apsolutnu vlast svog Vrhovnog komandanta Državna banda Srbije je izvršila niz političkih ubistava i raznih drugih zločina nad onima sa kojima je došla u sukob po bilo kom osnovu. Ti zločini su do današnjih dana ostali neistraženi i nerasvetljeni. Kao najjeziviji primeri ostale su upamćene likvidacije novinara Dade Vujasinović, Slavka Ćuruvije i Milana Pantića, zatim sekretara JUL-a Zorana Todorovića – Kundaka, ministra odbrane Pavla Bulatovića, načelnika uprave kriminalističke policije Beograda Milorada Vlahovića, načelnika policijske stanice Savski Venac Dragana Simića, zamenika ministra policije Radovana Stojčić Badže, komandanta srpskih dobrovoljaca Željka Ražnatović – Arkana, kao i bivšeg predsednika Srbije Ivana Stambolića. Ovom spisku pripadaju ko zna još koliko ljudi, čija se smrt vodi kao posledica nesrećnog slučaja ili bolesti. Na navedenom spisku bilo je planirano i ime predsednika Srpskog pokreta obnove Vuka Draškovića, koji je imao sreće da preživi dvostruki pokušaj atentata.

U sklopu trasiranja puta za svoju doživotnu komunističku vladavinu Slobodan Milošević je izdao nalog Socijalističkoj partiji Srbije da uradi projekat po kome će vlast u Srbiji doživotno kontrolisati Milošević preko struktura svoje stranke, tako što će svoje poverljive kadrove instalirati u sve druge stranke, sindikate, nevladine i druge organizacije sa ciljem preuzimanja kontrole nad njima.

Ove instrukcije prenete su od strane Centralnog izbornog štaba Socijalističke partije Srbije u vidu “Strogo poverljivog uputstva” br. 02-234 od 04.03.1997. za opštinske odbore, po kome im je naloženo da u sve druge stranke, sindikate, preduzeća i udruženja građana infiltriraju svoje poverljive i obučene kadrove putem pristupanja, učlanjivanja ili zapošljavanja sa zadatkom preuzimanja uticaja u njihovom organizacionom delovanju i funkcionisanju. Posledice toga su stvaranja postizbornih koalicija pod kontrolom SPS-a uz pomoć struktura državne bezbednosti i policije.

Kao rezultat toga je konstituisanje skupština na lokalu i republičkom nivou od, stranačkom vrhu odanih stranačkih poslušnika, koji svoju vernost potvrđuju blanko potpisanim ostavkama, koje njihov politički vrh može uvek aktivirati za slučaj da ne ispune neki stranački nalog.

Nakon svrgavanja vrhovnog komandanta Državne bande Srbije Slobodana Miloševića, Državna banda Srbije se osamostalila i odbila da prihvati komandu od strane bilo koje domaće državne institucije, najverovatnije zato što su komandu nad Državnom bandom Srbije preuzele neke od bezbednosnih institucija stranih sila, koje Državnu bandu Srbije nakon 2000. Godine koriste kao sredstvo za sabotažu i kompromitovanje državnih institucija Republike Srbije i njihovih zvaničnih predstavnika.

Ovu vrstu opasnosti od odmetništva Državne bande od institucija države uočio je bivši predsednik vlade Zoran Đinđić, koji je zbog toga hteo da nad Državnom bandom uspostavi državnu kontrolu, a saradnike Državne bande iz državnih institucija podvrgne procesu lustracije. Zbog ove namere Zorana Đinđića Državna banda Srbije je dobila nalog da ga likvidira – strelja pred vratima Vlade i tako svima pruži očigledan primer da državom ne komanduju državne institucije već Državna banda Srbije.

Naravno, nakon brutalnog ubistva predsednika Vlade nikome više od državnih zvaničnika nije palo na pamet da pokušava da izvrši pravu i korenitu reformu službi državne bezbednosti, vojske, policije, sudstva i tužilaštva, niti da primeni lustraciju. Doduše Novi predsednik Srbije Tomislav Nikolić je dao neke nagoveštaje u tom smislu, ali od reči do rezultata je dug i težak put sa brojnim izazovima i opasnostima, jer Državna banda neće prezati ni od čega radi očuvanja svog nezavisnog statusa u odnosu na državne institucije Republike Srbije.

Bivši predsednik Srbije Boris Tadić, koji je očigledno i sam kompromitovana žrtva Državne bande Srbije, ostaće verovatno upamćen po tome što je imao hrabrosti da na Biznis forumu na Kopaoniku 2009. godine zvanično ukaže na činjenicu da Srbijom komanduje Državna banda. Doduše, on je ovu činjenicu morao da saopšti uvijenu u diplomatsku foliju, tako što je rekao da u Srbiji funkcioniše sprega politike, kriminala, tajkuna i pravosuđa. Ovu njegovu izjavu Državna banda mu nije oprostila, jer je nakon toga učinila sve da njega lično i sve njegove državničke poteze do kraja obesmisli i kompromituje i tako ga kazni da ostane upamćen kao jedan od predsednika sa najpogubnijim državnim rezultatima. Ovo nije moja namera da ga pravdam, jer je on svakako zaslužio da nosi epitet upropastitelja Srbije, zato što je iskazao neviđenu pohlepu i vlastoljublje propustivši brojne prilike da se distancira od saradnje sa Državnom bandom.

Državna banda Srbije sastavljena je od beskrupuloznih osoba – uglavnom od ambicioznih frustriranih, psihički nezrelih, iskompleksiranih osoba, odnosno osoba neostvarenih životnih ambicija u političkoj, naučnoj, porodičnoj  ili društvenoj sferi. Terenski vršioci “poslova” Državne bande Srbije vrbuju se među osobama niskih moralnih, stručnih i ljudskih vrednosti, sklonih bespogovornoj poslušnosti u izvršavanju naloga svojih mentora, radi zaštite svog otetog bogatstva ili nemoralno i nezakonito stečenog društvenog statusa.

Zahvaljujući svom prljavom zanatu članovi Državne bande Srbije su postali veoma bogati pojedinci od kojih se mnogi u javnosti predstavljaju kao uspešni političari, direktori, biznismeni, naučnici, itd. Zbog svojih niskih ljudskih strasti, pohlepe i apstraktno visokih težnji ka sticanju što većeg bogatstva, članovi Državne bande Srbije često ratuju među sobom, pri čemu ne prezaju od upotrebe raznih zločinačkih metoda čak i na javnim mestima pri čemu ne vode računa o nedužnim žrtvama njihovih mafijaških obračuna.

Svakom iole pismenom čoveku nije potrebno da završi za pravnika da bi bio u stanju da, na osnovu zdravog razuma, razlikuje pravdu od nepravde, ali Državna banda, koja je od svog osnivanja vršila zločine i zlostavljanje građana nastavlja to da čini i dalje na razne perfidne načine, zbog čega je postala najveći saboter i rušilac pravnog poretka Republike Srbije, o čemu mnogi građani imaju svoja lična iskustva.

Iz navedenih razloga predlažem svim državljanima Srbije, ali i ostalima, kojima je Državna banda Srbije ili neke od bivših država Jugoslavije učinila neku nepravdu, da o ovoj temi iznesu svoja svedočenja o učinjenim nepravdama posle drugog svetskog rata,  pod zakletvom da govore istinu i prilaganjem dokaznih pisanih isprava ili potpisanim izjavama svedoka.

Slobodan Radulović

Lična karta Državne bande Srbije

U tekstu DRŽAVNA BANDA SRBIJE-treći deo-istorijat i način delovanja dat je kratak istorijat nastanka Državne bande Srbije, kao i objašnjenje kako se ova zločinačka politička tvorevina odmetnula od državnih institucija nakon svrgavanja njenog šefa Slobodana Miloševića.

Iz prethodnih napisa može se zaključiti da je Državna banda Srbije sastavljena od beskrupuloznih osoba – uglavnom od ambicioznih frustriranih, psihički nezrelih, iskompleksiranih osoba, odnosno osoba neostvarenih životnih ambicija u političkoj, naučnoj, porodičnoj ili društvenoj sferi. Terenski vršioci “poslova” Državne bande Srbije vrbuju se među osobama veoma niskih moralnih, stručnih i ljudskih vrednosti, sklonih svakoj vrsti bespogovornog zlog postupanja po nalogu svojih mentora ili radi zaštite svog otetog bogatstva ili nemoralno i nezakonito stečenog društvenog statusa.

Zahvaljujući svom prljavom zanatu članovi Državne bande Srbije su postali veoma bogati pojedinci od kojih se mnogi u javnosti predstavljaju kao uspešni političari, direktori, biznismeni, naučnici, itd. Zbog svojih niskih ljudskih strasti, pohlepe i apstraktno visokih težnji ka sticanju što većeg bogatstva, članovi Državne bande Srbije često ratuju među sobom, pri čemu ne prezaju od upotrebe raznih zločinačkih metoda čak i na javnim mestima pri čemu ne vode računa o nedužnim žrtvama njihovih mafijaških obračuna.

Delovanje Državne bande Srbije u mom slučaju ispoljeno je u vidu osione bahatosti kroz beskrupulozno kršenje zakona sa odsustvom bilo kakvih moralnih i ljudskih obzira, jer me Državna banda Srbije otpustila sa posla isključivo zato što u svojstvu sindikalnog predstavnika nisam hteo da odustanem od zahteva da direktor Instituta za bakar iz Bora radnicima redovno uplaćuje zarade i poreze i doprinose umesto isplata apanaža bivšim rukovodiocima firme i njihovoj rodbini i prijateljima radi lagodnog života u Beogradu.

Imena članova Državne bande, koji su, sa pozicija državnih struktura, davali podršku za moje nezakonito smenjivanje sa posla, radi pripreme za moje otpuštanje, bez isplate zaostalih zarada i bez uplate zaostalih poreza i doprinosa, ja nemam potrebe posebno da navodim u ovom tekstu, jer su se svi takvi uredno potpisali na svojim nezakonitim aktima i iste overili kroz službene protokole.

Svakom iole pismenom čoveku nije potrebno da završi za pravnika da bi bio u stanju da, na osnovu zdravog razuma, razlikuje pravdu od nepravde, ali Državna banda, koja je izvršila moje i zlostavljanje moje porodice, nastavlja to da čini i dalje, tako što sprečava slanje moje Aplikacije Međunarodnom sudu za ljudska prava u Strazburu, jer ne želi da Međunarodni sud dobije materijalne dokaze o konkretnom delovanju Državne bande Srbije u sabotaži pravnog poretka Republike Srbije.

Pošto Državna banda Republike Srbije sprečava da pravdu ostvarim legalnim putem kroz nadležne pravne institucije stavljam na uvid javnosti dokazni postupak o praktičnom delovanju Državne bande Srbije. Dokazni postupak o delovanju Državne bande Srbije obrazložen je u ponovljenoj Aplikaciji Međunarodnom sudu u Strazburu uz prilaganje 75 dokaznih pisanih isprava. Obzirom da za tri nedelje nisam dobio overenu povratnicu da je moja ponovljena Aplikacija dostavljena na nadležnost Međunarodnom sudu, zaključujem da je i ta ponovljena Aplikacija, kao i prethodna zaplenjena od Državne bande Srbije,  zbog čega ovu Aplikaciju stavljam na uvid javnosti.  Aplikacija Međunarodnom sudu za ljudska prava u Strazburu oba puta slata je u dva primerka napisana po ustaljenoj proceduri na dizajniranom formularu Međunarodnog suda (crvena slova), dok su obrazloženja i dokazne isprave napisana crnim slovima:

Voir Note explicative

See Eexplanatory Note

Vidi Uputu (CRO)

 

COURT EUROPÊENNE DES DROITS DE L`HOMME

EUROPEAN COURT OF HUMAN RIGHTS

EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA

 

Conseil de l’Europe – Council of Europe – Vijeće Europe

Strasbourg, France — Strazbourg, Francuska

 

REQUÊTE

Application

 

OBAVEŠTENJE MEĐUNARODNOM SUDU O KRŠENJU ČLANA 17. KONVENCIJE ZAPLENOM APLIKACIJE OD STRANE TUŽENE REPUBLIKE SRBIJE RADI SPREČAVANJA PODNOSIOCA APLIKACIJE U OBRAĆANJU MEĐUNARODNOM SUDU ZA ZAŠTITU PRAVA (obrazloženje na strani 3).

 

 

APLIKACIJA PROTIV REPUBLIKE SRBIJE NA OSNOVU ČLANA 34. EVROPSKE KONVENCIJE O LJUDSKIM PRAVIMA I PRAVILA 45. i 47. POSLOVNIKA SUDA

 

 

PREDMET APLIKACIJE:

 

  1.  ISPLATA PRAVIČNE NAKNADE ZBOG PRIMENE NEZAKONITOG I NIŠTAVOG ANEKSA II UGOVORA O RADU BR. 457 ZA PERIOD OD 17.03.2004. GODINE DO 21.06.2004. GODINE.
  2. ISPLATA PRAVIČNE NAKNADE ZBOG TROŠKOVA NASTALIH TOKOM VOĐENJA POSTUPAKA NEDELOTVORNIH PRAVNIH LEKOVA U PRAVNOM SISTEMU REPUBLIKE SRBIJE.
  3. ISPLATA PRAVIČNE NAKNADE ZBOG VIŠEGODIŠNJE PRIMENE NEDELOTVORNIH PRAVNIH LEKOVA U PRAVNOM SISTEMU REPUBLIKE SRBIJE.

 

présentée en application de l’article 34 de la Convention européenne des Droits de l’Homme,

ainsi que des articles 45 et 47 règlement de la Cour

 

under Article 34 of the European Convention on Human Rights

and Rules 45 and 47 of the Rules of Court

 

na temelju članka 34. Evropske konvencije o ljudskim pravima

i pravila 45. i 47. Poslovnika Suda

 

 

IMPORTANT: La présente requête est un document juridique et peut affecter vos droits et obligations.

This application is a formal legal document and may affect your rights and obligations.

 

VAŽNO: Ovaj zahtev je pravni dokument i može utjecati na Vaša prava i obaveze
 
STRANKE
(LES PARTIES)
(THE PARTIES)
A. PODNOSILAC APELACIJE
(LE DEMANDEUR)
(THE APPLICANT)

(Popuniti podatke podnosioca apelacije i zastupnika, ukoliko ga ima)
(Complète dans les détails suivants sur le demandeur et le représentant, le cas échéant)
(Full in the following details of the applicant and the representative, if any)

1. Prezime RADULOVIĆ 2. Ime(na) SLOBODAN
(Nom Prénom (s) (Surname First name(s)

2. Pol: MUŠKI (Sexe: masculin / féminin) (Sex: male/female)

3. Državljanstvo srpsko

(Citoyenneté)
(Citizenship)
4. Zanimanje INŽENJER METALURGIJE U PENZIJI
(Nationalité Profession)
(Nationality Occupation)
5. Datum i mjesto rođenja 20.07.1945. GETINGEN (SAVEZNA REPUBLIKA NEMAČKA
(Date et lieu de naissance)
(Date and place of birth)
6. Adresa prebivališta ul. NJegoševa, broj 5A/21, 19210 BOR, RepublikaSrbija
(Adresse permanente)
(Permanent address)
7. Telefon 030/421892
(Tél. No).
(Tel. No.)
8. Adresa boravišta (ako je različita od one pod tačkom 6)
(Adresse actuelle (si différente de celle de la ligne 6)
(Present address (if different from the one in line 6)
9. Ime zastupnika
(Nom du représentant)
(Name of representative)
10. Zanimanje zastupnika
(Profession du représentant)
(Occupation of representative)
11. Adresa zastupnika
(Adresse du mandataire)

(Address of representative)

12. Telefon Faks
(Tél.: No de télécopieur)

(Tel. No. Fax No.)B. VISOKA STRANA UGOVORNICA REPUBLIKA SRBIJA
(THE contrastante PARTIE)

(THE HIGH CONTRASTING PARTY)
(Popuniti ime države(a) protiv koje(ih) se podnosi apelacija)
(Indiquer le nom de l’Etat (s) contre lequel la requête est dirigée)

(Fill in the name of the State(s) against which the application is directed)
 
IZJAVA O ČINJENICAMA

(EXPOSÉ DES FAITS)

(STATEMENT OF THE FACTS)

OBAVEŠTENJE MEĐUNARODNOM SUDU O KRŠENJU ČLANA 17. KONVENCIJE ZAPLENOM APLIKACIJE OD STRANE TUŽENE REPUBLIKE SRBIJE RADI SPREČAVANJA PODNOSIOCA APLIKACIJE U OBRAĆANJU MEĐUNARODNOM SUDU ZA ZAŠTITU PRAVA

Podnosilac Aplikacije je ovu Aplikaciju podneo blagovremeno pre isteka roka od 6 meseci od prijema Rešenja  br. Už-206/2009 Ustavnog suda Republike Srbije od 21.09.2011. godine (prilog 67), kojim je odbijena Ustavna žalba  podnosioca ove Aplikacije, sa obrazloženjem pod tačkom 4. da je “ustavni sud utvrdio da ustavna žalba ne sadrži ustavnopravne razloge o povredi nekog od zajemčenih ustavnih prava podnosioca žalbe” .

Pre upuštanja u obrazlaganje Aplikacije protiv Rešenja Už-206/2009 Ustavnog suda Republike Srbije od 21.09.2011. godine, podnosilac Aplikacije će izvesti dokazni postupak da je od strane Republike Srbije bio sprečen da se Aplikacija dostavi Međunarodnom sudu u predviđenom roku.

Sprečavanje blagovremenog podnošenja Aplikacije od strane Republike Srbije izvršeno je zaplenom Aplikacije od strane državne institucije JP PTT “Srbija”, čija je delatnost prijem i distribucija poštanskih pošiljki. Ovaj nezakonit čin službena lica Republike Srbije su organizovala na sledeći način:

  1. Dana 22.02.2012. godine državna institucija Republike Srbije JP PTT “Srbija” primila je na nadležnost paket sa ovom  Aplikacijom u dva primerka ukupne težine od 2,330 kg. pod prijemnim brojem CC125876649RS (prilog 72).
  2. Institucija Republike Srbije JP PTT “Srbija” je podnosiocu Aplikacije izdala dokument, kojim se tvrdilo da je njegova Aplikacija isporučena Međunarodnom sudu u Strazburu 05.03.2012. godine (prilog 73).
  3. Institucija Republike Srbije  JP PTT “Srbija” je nakon proteka zakonskog roka za podnošenje ove Aplikacije i nakon izdavanja dokumenta da je Aplikacija podnosioca blagovremeno predata u nadležnost Međunarodnog suda, obavestila podnosioca Aplikacije da njegova Aplikacija nije predata ovom sudu, navodno zbog propusta uprave Francuske pošte  (prilog 74). Istim obaveštenjem institucija Republike Srbije JP PTT “Srbija” obavestila je podnosioca Aplikacije da je uprava Francuske pošte prihvatila da se podnosiocu Aplikacije isplati šteta o trošku uprave Francuske  pošte i o tome podnosiocu Aplikacije izdala dokument br. 2012-35960/4 od 17.05.2012. godine   (prilog 74), na osnovu koga mu je odobren reklamacioni postupak.
  4. U reklamacionom postupku podnosilac Aplikacioje je popunio  formulare u kojima je, po osnovu naknade štete zbog navodnog gubitka  Aplikacije, tražio odštetni  iznos od 11.000 evra, tj. iznos koji je naveo u zaplenjenoj Aplikaciji, po osnovu pravične naknade zbog kršenja njegovih ustavnih i ljudskih prava od strane institucija Republike Srbije. Rešavajući po ovom zahtevu institucija Republike Srbije JP PTT “Srbija” je dana 31.05.2012. godine donela Rešenje br.  2012-35960/5 kojim je odlučila da umesto 11.000 evra podnosiocu Aplikacije isplati oko 80 evra u dinarskoj protiv vrednosti  (prilog 75).


Iz navedenih činjenica vidi se da je Republika Srbija sa namerom i umišljajem sprečila blagovremeno dostavljanje Aplikacije podnosioca Međunarodnom sudu, zbog čega podnosilac u svemu ostaje pri svim navodima u zaplenjenoj Aplikaciji i iste ponavlja u dobroj veri da će ovaj sud imati razumevanja da se ova Aplikacija podnosi ponovo iz razloga koji nisu na strani tužioca već na strani tužene strane sa očiglednom namerom da izbegne posledice ovog spora.

Zbog saznanja da Republika Srbija vrši manipulacije i sa poštanskim pošiljkama, koje ovaj sud šalje drugim podnosiocima Aplikacija, tako što ih ne uručuje uopšte ili ih uručuje neblagovremeno bez službenog protokola, koji podrazumeva upis datuma uručenja i potpis primaoca, podnosilac Aplikacije moli Sekretarijat Međunarodnog suda da mu svoje povratne informacije o toku ovog postupka dostavlja uz strogi službeni protokol, i o tome ga obavesti i posredstvom elektronske pošte na adresu: magila97@gmail.com .

Što se tiče službenog jezika za komunikaciju sa ovim sudom podnosilac Aplikacije prihvata da se ista odvija na srpskom ili alternativno na hrvatskom, bosanskom ili crnogorskom  jeziku.

OBRAZLOŽENJE U VEZI NEDELOTVORNOSTI PRAVNIH LEKOVA REPUBLIKE SRBIJE

Tvrdnju Ustavnog suda Republike Srbije iz Rešenja Ustavne žalbe br. 206/09 od 21.09.2011. godine da Ustavna žalba ne sadrži ustavnopravne razloge o povredi zajemčenih ustavnih prava, podnosilac Aplikacije pobija u celosti pred Međunarodnim sudom

ZBOG

NEDELOTVORNOSTI TOG I PRETHODNIH PRAVNIH LEKOVA REPUBLIKE SRBIJE U VEZI MIRNOG UŽIVANJA PRIVATNE SVOJINE IZ ČLANA 1. STAV 1. PROTOKOLA BR. 1. UZ EVROPSKU KONVENCIJU O LJUDSKIM PRAVIMA I OSNOVNIM SLOBODAMA.

Ovo iz razloga  što je tvrdnja Ustavnog suda Srbije iz Rešenja Ustavne žalbe br. Už-206/2009 od 21.09.2011. godine u suprotnosti sa ustavnim garancijama Ustavne Povelje Srbije i Crne Gore o neposrednoj primeni međunarodnog prava (Sl. List SCG br. 6/2003), čija je primena imala prednost u odnosu na domaće pravo u vreme donošenja nezakonitog i ništavog Aneksa II Ugovora o radu br. 457 Instituta za bakar od 17.03.2004. godine o raspoređivanju podnosioca Aplikacije da sa utvrđenim zdravstvenim smetnjama obavlja poslove uzorkovanja u zagađenoj radnoj sredini, kao i nezakonita i ništava primena Rešenja br. 1185 Instituta za bakar od 21.06.2004. godine, kada su navedene ustavne garancije  bile obavezne u primeni u pravnom sistemu Republike Srbije.

Primena ništavog i nezakonitog Aneksa II Ugovora o radu br. 457 Instituta za bakar od 17.03.2004. godine i primena nezakonitog i ništavog Rešenja br. 1185 Instituta za bakar od 21.06.2004. godine bile su u suprotnosti i sa ustavnim garancijama Ustava Republike Srbije donetog 2006. godine (Sl. Gl. RS br. 83/2006).

Svo vreme trajanja postupaka za zaštitu prava pred državnim institucijama Republike Srbije postupanja poslodavca Instituta za bakar i postupanja državnih institucija bila su u suprotnosti sa garancijama prava podnosioca Aplikacije iz:

–                   člana 1. Konvencije 135. o zaštiti i olakšicama koje se pružaju predstavnicima radnika u preduzeću (videti Zakon o ratifikaciji – Sl. List SFRJ br. 14/82. Obavezu primene ove Konvencije Republika Srbija je imala kao pravni sledbenik Savezne Federativne Republike Jugoslavije),

–                   člana 8. stav 2. Konvencije 87. o sindikalnim slobodama i zaštiti sindikalnih prava (videti Uredbu o ratifikaciji – Sl. List FNRJ br. 4/84. Obavezu primene ove Konvencije Republika Srbija je imala kao pravni sledbenik Savezne Federativne Republike Jugoslavije, koja je bila pravni sledbenik Federativne Narodne Republike Jugoslavije),

–                   člana 6. stav 1. Konvencije 148. o zaštiti radnika od profesionalnih rizika u radnoj sredini prouzrokovanih zagađivanjem vazduha, bukom i vibracijama (videti Zakon o ratifikaciji – Sl. List SFRJ br. 14/82. Obavezu primene ove Konvencije Republika Srbija je imala kao pravni sledbenik Savezne Federativne Republike Jugoslavije),

–                   člana 10. Konvencije 158. o prestanku radnog odnosa na inicijativu poslodavca (videti Zakon o ratifikaciji – Sl. List SFRJ br. 4/84. Obavezu primene ove Konvencije Republika Srbija je imala kao pravni sledbenik Savezne Federativne Republike Jugoslavije),

–                   člana 6. stav 2., člana 7. stav 1., člana 13., člana 14. I člana 17. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (videti Sl. Gl. SCG – Međunarodni ugovori br. 9/2003. Obavezu primene ove Konvencije Republika Srbija je imala kao pravni sledbenik državne zajednice Srbije i Crne Gore).

 III. IZJAVA O NAVODNOM(IM) KRŠENJU(IMA) KONVENCIJE I/ILI PROTOKOLA I O BITNIM ARGUMENTIMA

(ÉTAT DE LA VIOLATION ALLÉGUÉE (S) DE LA CONVENTION DE PROTOCOLES ET OU / ET DE arguments pertinents) (STATEMENT OF ALLEGED VIOLATION(S) OF THE CONVENTION AND/OR PROTOCOLS AND OF RELEVANT ARGUMENTS)

 Na osnovu stava 1. Pravila 66. Poslovnika Evropskog suda za ljudska prava (Strazbur 1999. godine) podnosilac Aplikacije Slobodan Radulović, državljanin Republike Srbije, rođen 20.07.1945. godine u Getingenu, Savezna Republika Nemačka, od oca pokojnog Jovana Radulović i majke pokojne Anastasije Radulović, sa mestom stalnog boravka u Republici Srbiji u Boru, u ul. Njegoševa 5A/21, svečano izjavljuje, po svojoj časti i savesti, da pred ovim sudom govori istinu, punu istinu i ništa osim istine.

            Podnosilac Aplikacije je bio radnik firme Institut za bakar Bor D.O.O. iz Bora, ul. Zeleni bulevar br. 33-35, koja je u međuvremenu izvršila imovinsku transformaciju i postala državna firma Republike Srbije, pod nazivom „Institut za rudarstvo i metalurgiju, sa sedištem u Boru, u ul. Zeleni bulevar br. 33, koja je po svom formiranju postala pravni sledbenik firme Institut za bakar Bor. D.O.O.“.

Na osnovu Aneksa I Ugovora o radu br. 2117 od 20.10. 2000. godine podnosilac Aplikacije je kod poslodavca obavljao poslove Koordinatora Odeljenja za fizičko-tehničko obezbeđenje objekata i imovine, organizaciju rada portirsko-stražarske službe i poslove staranja o načinu, dinamici, eksploataciji i održavanju voznog parka Instituta za bakar.

DOKAZ:        Aneks I Ugovora o radu br. 2117 od 20.10. 2000. godine (prilog 1)

Istovremeno, podnosilac Aplikacije je, na osnovu Uverenja o registraciji br. 110-00-226/1997-02 od 14.03.1997. godine, kod poslodavca obavljao zaduženja sindikalnog pretstavnika sindikalne organizacije „Nezavisnost“.

U svojstvu sindikalnog predstavnika, podnosilac Aplikacije je sa poslodavcem ugovorio uslove za rad sindikalne organizacije „Nezavisnost“ u vidu Sporazuma br. 2146 od 26.10.2000. godine.

DOKAZ:        Sporazum br. 2146 od 26.10.2000. godine o uslovima za rad sindikalne organizacije „Nezavisnost“ (prilog 2)

Zbog odbijanja poslodavca Instituta za bakar da obezbedi ugovorene uslove za rad sindikalne organizacije „Nezavisnost“, Opštinski sud iz Bora je doneo pravosnažnu i izvršnu presudu P1-700/01 od 08.11.2001. godine, kojom je Institutu za bakar određena obaveza ispunjenja ugovorenih uslova za rad sindikalne organizacije „Nezavisnost“.

DOKAZ:        Pravosnažna i izvršna presuda P1-700/01 Opštinskog suda iz Bora od 08.11.2001. godine o uslovima za rad sindikalne organizacije (prilog 3)

Nakon donete pravosnažne i izvršne presude P1-700/01 Opštinskog suda iz Bora od 08.11.2001. godine o uslovima za rad sindikalne organizacije „Nezavisnost“, poslodavac je odbio da izvrši pravosnažnu sudsku obavezu iz Rešenja I-175/02 Opštinskog suda Bor od 12.03.2002. godine, zbog čega je Opštinski sud iz Bora doneo Rešenje I-175/02 od 09.04.2002. godine, kojim je Institutu za bakar, zbog odbijanja izvršenja pravosnažne presude P1-700/01 Opštinskog suda iz Bora od 08.11.2001. godine o uslovima za rad sindikalne organizacije „Nezavisnost“, u izreci rešenja pod I, izrečena mera blokiranja žiro računa do pravosnažnosti postupka izvršenja i izrečena je kazna u iznosu od 20.000 dinara, dok je u izreci pod II navedenog rešenja Institutu za bakar izrečena kazna od 100.000 dinara ukoliko u određenom roku ne ispuni obavezu iz pravosnažne i izvršne presude P1-700/01 Opštinskog suda iz Bora od 08.11.2001. godine o uslovima za rad sindikalne organizacije „Nezavisnost“.

DOKAZ:        1) Rešenje I-175 /02 Opštinskog suda Bor od 12.03.2002. godine (prilog 4)

2) Rešenje I-175/02 Opštinskog suda Bor od 09.04.2002. godine (prilog 5)

Poslodavac Instituta za bakar je uporedo sa kršenjem odredbi Konvencije 87. o sindikalnim slobodama i zaštiti sindikalnih prava, kršio i odredbe Konvencije 135. o zaštiti i olakšicama, koje se pružaju predstavnicima radnika u preduzeću, kao i prava radnika na isplatu redovnih zarada i uplatu socijalnog i penzionog osiguranja, a takođe i prava radnika na korišćenje godišnjih odmora. Navedena kršenja prava radnika bila su utvrđena pravnim normama odgovarajućih Međunarodnih Konvencija, kao i Ustava i Zakona Republike Srbije.

Naime, umesto redovnih isplata zarada i uplata socijalnog i penzionog osiguranja radnika, kako je to bilo definisano Zakonom o radu Republike Srbije (Sl. Gl. Br. 70/01), poslodavac je, po ugledu na svog prethodnika, nastavio sa redovnim isplatama Donacija nekim fizičkim licima, koja su živela u Beogradu (bivši članovi menadžmenta Instituta za bakar ili članovi njihovih porodica), kao i podelu Donacija u vidu fiktivno rashodovane tehničke opreme.

Donacije su isplaćivane na osnovu fiktivnih ugovora o radu, po osnovu nepostojećih radnih mesta u nepostojećoj firmi, jer su fiktivni ugovori o radu sa privilegovanim fizičkim licima sklopljeni nakon ukidanja poslovnice Instituta za bakar u Beogradu.

Navedene fiktivne ugovore o radu sa privilegovanim fizičkim licima, radi isplate Donacija, sklopio je bivši direktor Instituta za bakar, Nedeljko Magdalinović, koji sa Upravnim odborom Instituta za bakar nije imao Ugovor o radu i po tom osnovu nije ispunjavao zakonske uslove za obavljanje poslova direktora Instituta za bakar, zato što je istovremeno imao ugovor o radu sa Upravnim odborom Tehničkog fakulteta u Boru, gde je obavljao poslove Dekana i po tom je osnovu od Tehničkog fakulteta redovno primao platu i ostvarivao pravo na zdravstveno i socijalno osiguranje, ali mu to nije smetalo da nezakonito istovremeno obavlja i poslove Direktora Instituta za bakar i da po tom osnovu prima još jednu platu.

DOKAZ:        1) Obaveštenje Inspekcije rada br. 380-117-67/2001-04 od 18.04.2001. (prilog 6)

2) Rešenje Fi-767/98 Privrednog suda Zaječar od 12.11.1998. godine o brisanju poslovne jedinice Zavod za inženjering poslove Instituta za bakar Bor (prilog 7)

                        3) Ugovor o radu br. 57 od 13.01.1999. Instituta za bakar iz Bora sa Dolić Milenom iz Beograda, za poslove tehničkog saradnika u ukinutom Zavodu za inženjering u Beogradu (videti iste šifre opštine rada i opštine stanovanja). (prilog 8)

                        4) Ugovor o radu br. 58 od 13.01.1999. Instituta za bakar iz Bora sa Timotijević Đorđem iz Beograda, za poslove naučnog saradnika u ukinutom Zavodu za inženjering u Beogradu (videti iste šifre opštine rada i opštine stanovanja). (prilog 9)

                        5) Ugovor o radu br. 85 od 19.01.1999. Instituta za bakar iz Bora sa Knežević Čedomirom iz Beograda, za poslove savetnika direktora u Poslovodnom odboru ukinutog Zavoda za inženjering u Beogradu (videti iste šifre opštine rada i opštine stanovanja). (prilog 10)

Pored isplata Donacija u novcu fizičkim licima, Institut za bakar je, umesto redovnih isplata zarada radnicima i uplata uplatu socijalnog i penzionog osiguranja, delio i Donacije u vidu fiktivno rashodovane tehničke opreme.

DOKAZ:        Potvrda o preuzimanju tehničke opreme od 09.11.2000. (prilog 11)

U vezi navedenih mahinacija sa isplatama Donacija fizičkim licima, po osnovu fiktivnih ugovora o radu, za obavljanje nepostojećih poslova u nepostojećoj firmi, Inspekcija rada je protiv direktora Instituta za bakar podnela Opštinskom organu za prekršaje u Boru Prijavu br. 380-117-67/2001-04 od 03.09.2001. godine, ali je postupak protiv okrivljenog obustavljen zbog zastarelosti izvršenog zakonskog prekršaja.

DOKAZ:        Rešenje Up. Br. 2076/01 Opštinskog organa za prekršaje Bor od 15.01.2002. (prilog 12)

Neredovnost i nepravilnost isplata zarada radnicima Instituta za bakar utvrđeni su odgovarajućim rešenjima i nalozima Inspekcije rada.

DOKAZ:

1) Konačno Rešenje Ministarstva za rad i zapošljavanje Republike Srbije br. 164-03-909/2001-04 od 04.02.2001. (prilog 13)

2) Rešenje Inspekcije rada i zapošljavanje Republike Srbije br. 380-117-905/2002-04 od 07.03.2003. (prilog 14

3) Rešenje Inspekcije rada i zapošljavanje Republike Srbije br. 380-117-136/2003-04 od 10.03.2003. (prilog 15)

U vezi utaje uplata socijalnog i penzionog osiguranja od strane poslodavca Instituta za bakar Finansijska policija je, na osnovu Konačnog rešenja br. 47-00045/2002-03 Glavnog inspektora Republičke Uprave Javnih prihoda od 14.02.2002. godine,  podnela tri prekršajne prijave Opštinskom organu za prekršaje Bor.

Na osnovu Informacije br. 168/02 Finansijske policije od 24.07.2002. godine, Opštinski organ za prekršaje je u dva slučaja obustavio postupak zbog zastarelosti izvršenog zakonskog prekršaja, a u postupku Up. Br. 218-43/1-02 od 27.06.2002. godine su Institut za bakar i direktor Vlastimir Trujić kažnjeni novčanim kaznama, nakon čega je Institut za bakar na ime utajenih uplata poreza i doprinosa morao da obezbedi iznos od 22.730.762 dinara osnovnog duga i 21.743.298 dinara po osnovu zatezne zakonske kamate.

Pošto navedeni iznos nije bilo moguće izmiriti iz tekućeg poslovanja, Kolegijum Instituta za bakar je doneo odluku da se za navedene namene iz “Riznice plemenitih metala” proda 25 kg. paladijuma.

DOKAZ:

1) Informacija Finansijske policije od 21.03.2002. godine (prilog 16)

 2) Informacija br. 168/02 Finansijske policije od 24.07.2002. godine (prilog 17)

 3) Stavovi i zaključci sa Kolegijuma Instituta za bakar od 27.09.2001. godine (prilog 18)

Postoji osnovana sumnja da se poslodavcu Instituta za bakar Vlastimiru Trujiću nije dopalo obrazloženje o razlozima zbog kojih je podnosilac Aplikacije napustio političku stranku poslodavca i prešao u Demohrišćansku stranku, a takođe, nije mu se dopadalo ni to što je podnosilac Aplikacije sprovodio odluke sindikalnih organa „Nezavisnost“ (zahtevi državnim organima za zaštitu sindikalnih prava), za koje prethodno nije bilo utvrđeno da su bili nezakoniti i neustavni, zbog čega je poslodavac, suprotno članu 1. Konvencije 135. MOR-a o zaštiti i olakšicama koje se pružaju predstavnicima radnika u preduzeću, otpočeo mobing i sindikalni progon članova i rukovodstva sindikata, kao i nezakonito i neustavno sumnjičenje i kažnjavanje podnosioca Aplikacije i ostalih sindikalnih pretstavnika.

 Naime, poslodavac Vlastimir Trujić je bez pokretanja postupaka pred nadležnim državnim institucijama Republike Srbije, radi utvrđivanja osnovanosti svojih sumnji za eventualno „nezakonito“ postupanje podnosioca ove Aplikacije, javnim iznošenjem neistinitih i neutvrđenih navoda o ličnosti i nezakonitom delovanju podnosioca Aplikacije, lobirao u sindikalnoj centrali „Nezavisnost“ za smenjivanje podnosioca Aplikacije sa sindikalne funkcije.

DOKAZ:

1) Neopoziva ostavka na funkciju sekretara Okružnog odbora, člana Opštinskog odbora i zahtev za brisanje iz evidencije člana DS (prilog 19)

 2) Dopis poslodavca Instituta za bakar od 22.08.2001. godine. (prilog 20)

Dopis poslodavca Instituta za bakar od 22.08.2001. godine objavljen je u sredstvima javnog informisanja pod naslovom: “Oterajte Radulovića, Spajića i Štrpca”, čime je imenovanim licima naneta duševna patnja zbog javne i nedokazane optužbe da se oni u sindikatu „Nezavisnost“ bave ekstremizmom.

DOKAZ:         Objavljen tekst u Borskim novinama br. 126 od 31.01.2001. godine pod naslovom: “Oterajte Radulovića, Spajića i Štrpca” . (prilog 21)

Paralelno sa pokušajem smenjivanja sa sindikalnih funkcija, poslodavac Vlastimir Trujić je protiv podnosioca Aplikacije i drugih sindikalnih pretstavnika vršio pokušaj iznalaženja zakonskih mogućnosti da im otkaže ugovore o radu.

Pripremu za otkazivanje ugovora o radu sindikalnim predstavnicima poslodavac je organizovao tako što je na oglasnim mestima u firmi istakao plan korišćenja godišnjih odmora za sve radnike za 2001. godinu, bez izdavanja pojedinačnih rešenja sa obrazloženjem i pravnom poukom.

Smisao ovakvog upućivanja radnika na godišnji odmor sastojao se u tome da se sindikalnim predstavnicima, zbog neposedovanja rešenja o korišćenju godišnjeg odmora, umesto godišnjeg odmora beleže neopravdani izostanci, kako bi se stekli zakonski uslovi da im se zbog 5 neopravdanih izostanaka raskinu ugovori o radu.

Međutim, na osnovu prethodnih loših iskustava sa postupanjem poslodavca, sindikalni predstavnici su odbili da koriste godišnji odmor bez izdatog rešenja o korišćenju godišnjeg odmora za 2001. godinu, već su i dalje redovno dolazili na posao, a za zaštitu prava obratili su se inspekciji rada.

Nepravilnost u načinu upućivanja radnika na godišnji odmor utvrđena je Rešenjem br. 380-117-290/2001-04 Inspektora rada od 27.07.2001., kojim je direktoru Instituta za bakar izdat nalog da za svakog zaposlenog donese rešenje o korišćenju godišnjeg odmora za 2001. godinu.

DOKAZ:         Rešenje br. 380-117-290/2001-04 Inspektora rada od 27.07.2001. (prilog 22)

Poslodavac Vlastimir Trujić je odbio da postupi po nalogu iz navedenog Rešenja inspektora rada, već je službenicama, koje vode evidenciju o prisustvu zaposlenih u firmi, izdao nalog da sindikalnim predstavnicima umesto prisustva na radu upisuju neopravdane izostanke.

Međutim, nakon ponovne intervencije inspekcije rada poslodavac je za sindikalne predstavnike doneo pojedinačna rešenja o korišćenju godišnjih odmora za 2001. godinu, ali sa retroaktivnom primenom, tako da je sindikalnim predstavnicima, u službenim evidencijama u kojima su im već bili ubeleženi neopravdani izostanci, nakon navedenog rešenja ispekcije rada, izvršene ispravke tako što su obrisani neopravdani izostanci I umesto toga ubeleženo navodno korišćenje godišnjih odmora.

Nepravilnost u vezi izdavanja rešenja o korišćenju godišnjih odmora za 2001. godinu, sa retroaktivnom primenom, konstantovana je Ukazivanjem br. 380-117-290/2001-04 Inspektora rada od 03.09.2001. godine, kojim je direktoru ukazano da ne može da donosi rešenja o korišćenju godišnjeg odmora sa retroaktivnom primenom.

DOKAZ:         Ukazivanje br. 380-117-290/2001-04 Inspektora rada od 27.07.2001. (prilog 23)

Zbog odbijanja direktora instituta za bakar Vlastimira Trujića da postupi po nalogu iz Rešenja br. 380-117-290/2001-04 Inspektora rada od 27.07.2001. godine sindikalni predstavnici su zaštitu prava morali da ostvaruju sudskim putem.

DOKAZ:         Pravosnažna i izvršna presuda P1-987/01 Opštinskog suda Bor od 20.11.2001. godine (prilog 24)

Pošto je sindikalni predstavnik Zvonimir Spajić u periodu korišćenja godišnjeg odmora, imao neiskorišćene “zarađene dane” iz prethodnog perioda, on je te dane po odobrenju neposrednog rukovodioca, koristio u periodu kada je poslodavac radnike Instituta za baker poslao na kolektivno korišćenje godišnjeg odmora bez izdatih rešenja o korišćenju godišnjih odmora.

I pored toga, što je službenici, koja je vodila evidenciju o prisustvu zaposlenih, prijavio da koristi “zarađene dane”, čije mu je korišćenje prethodno odobrio neposredni rukovodilac, službenica je po nalogu poslodavca Vlastimira Trujića, ovom sindikalnom predstavniku upisivala neopravdane izostanke, što je poslodavac iskoristio da mu, po unapred smišljenoj nameri, otkaže ugovor o radu.

Sindikalnom  predstavniku Draganu Štrpcu poslodavac je otkazao ugovor o radu po osnovu drugog izmišljenog razloga.

Podnosiocu Aplikacije tada poslodavac nije mogao da izmisli razlog za otkaz ugovora o radu, zato što se nalazio na bolovanju, nakon infarkta mozga.

Sindikalni predstavnici Dragan Štrbac i Zvonimir Spajić su nakon dobijenih otkaza ugovora o radu,  potražili zaštitu svojih prava pred sudom i Inspekcijom rada.

Inspektor rada je svojim Rešenjem br. 380-117-528/2002-04 od 16.08.2002. godine odložio primenu otkaza ugovora o radu za navedene sindikalne predstavnike do pravosnažnosti sudskog postupka.

Međutim, direktor Vlastimir Trujić i pravnik Dragiša Paunović su odbili da postupe po nalogu inspekcije rada, zbog čega su prekršajno kažnjeni pravosnažnim Rešenjem Up. Br. 3687/02 Opštinskog organa za prekršaje od 26.05.2003. godine, a odluke poslodavca Instituta za bakar o otkazima navedenim sindikalnim predstavnicima poništene su pravosnažnim i izvršnim presudama Opštinskog suda Bor, a u slučaju sindikalnog predstavnika Zvonimira Spajića, sekretarica, koja mu je, po nalogu poslodavca (kako je izjavila na sudu), umesto “zarađenih dana” upisala izostanke, osuđena je uslovno na tri meseca zatvora Presudom K-509/03 Opštinskog suda Bor od 24.03.2004. godine.

DOKAZ:

1) Rešenje Up. Br. 3697/02 Opštinskog organa za prekršaje od 26.05.2003. godine (prilog 25)

2) Pravosnažne i izvršne presude P1-855/02 od 24.12.2002. godine i P1-1386/04 od 10.03.2005. godine Opštinskog suda Bor (prilog 26 i prilog 27

3) Presuda K-509/03 Opštinskog suda Bor od 24.03.2004. godine (prilog 28)

U međuvremenu, ogranak sindikalne organizacije Institut za bakar “Nezavisnost” je promenio svoj naziv u “Nezavisni sindikat Institut za bakar”, što je konstantovano izvršenom promenom u Registu upisa sindikalnih organizacija pri nadležnom ministarstvu Republike Srbije, a nakon toga je pristupio Novoosnovanoj sindikalnoj centrali “Unija borskih nezavisnih sindikata”, koja je kod Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalne politike upisana u Registar sindikalnih organizacija  br. 110-00-213/2004-02 od 26.04.2004. godine .

DOKAZ:

1) Uverenje o promeni naziva sindikata br. 110-00-226/1997-02 Ministarstva za rad i zapošljavanje od 20.03.2003. godine (prilog 29)

 2) Sporazum o osnivanju Unije borskih nezavisnih sindikata (prilog 30)

 3) Uverenje o upisu sindikata u Registar br. 110-00-213/2004-02 od 26.04.2004. godine (prilog 31)

Nakon svih navedenih događaja poslodavac Vlastimir Trujić I pravnik Dragiša Paunović su ostali  uporni u nameri iznalaženja zakonskih mogućnosti za otkazivanje ugovora o radu navedenim sindikalnim predstavnicima.

Takvu svoju nameru oni su, u odsustvu optuženih i uz iznošenje netačnih navoda o sindikalnom delovanju sindikalnih predstavnika, utvrdili na menadžmentu firme Službenom beleškom br. 454 od 16,03,2004. godine.

DOKAZ:         Službena beleška br. 454 sa sednice Kolegijuma Instituta za bakar od 16.03.2004. godine (prilog 32)

Kao što se vidi iz navedenog dokumenta Vlastimir Trujić i Dragiša Paunović su sazvali sednicu Kolegijuma, na koju nisu pozvali sindikalne predstavnike radi njihovog izjašnjenja u vezi iznetih optužbi: „da su sindikalni predstavnici neosnovano podnosili krivične i prekršajne prijave protiv Instituta, V.D. direktora i rukovodstva Instituta za bakar Bor, i da su u javnosti iznosili neistine o Institutu za bakar Bor. U takvim aktivnostima posebno se ističu članovi Nezavisnog sindikata: Štrbac Dragan, Spajić Zvonimir, Radulović Slobodan i Avramović Zoran. S obzirom da su podnete krivične prijave odbijene kao neosnovane, Kolegijum Instituta za bakar ocenjuje: – da se podnošenjem lažnih, krivičnih prijava i iznošenjem neistina kleveta u javnosti nanosi šteta Institutu za bakar Bor, njegovim organima i poslovodstvu

-zbog toga, u skladu sa zakonom, treba iznaći mogućnost otkaza ugovora o radu za navedena lica“.

Netačne su tvrdnje u Službenoj beleški br. 454 od 16,03,2004. godine da su sindikalni predstavnici odgovorni zbog kriminalističkih obrada članova menadžmenta firme od strane nadležnih državnih institucija, jer su optužnice, krivične i prekršajne prijave nadležnim sudovima protiv firme i članova menadžmenta, nakon sprovedenih istražnih radnji, po službenoj dužnosti nadležnim sudovima podnosili predstavnici Finansijske policije, Opštinskog javnog tužilaštva iz Bora, Odeljenje Ministarstva policije iz Bora i Inspekcije rada iz Bora.

Sindikalni predstavnici su u tim istražnim i sudskim postupcima učestvovali u svojstvu svedoka i to isključivo  na osnovu pismenih poziva, u kojima su im bila zaprećena kažnjavanja za neodaziv, a svedočenja su morali da daju pod zakletvom da govore istinu, što su oni i učinili, a za istinitost svojih navoda pozivali su se na postojeće pisane isprave izdate od strane osumnjičenih lica.

            Prema tome, sindikalni predstavnici, ne bi trebalo da snose odgovornost, zbog toga što su članovi menadžmenta firme, nakon pokrenutih sudskih postupaka od strane predstavnika državnih institucija, oslobađani od krivične odgovornosti za izvršenja zakonskih prekršaja, jer takav oblik funkcionisanja pravosudnih organa Republike Srbije nisu uspostavili sindikat „Nezavisnost“ i njegovi predstavnici, već Republika Srbija.

Naime, sindikat „Nezavisnost“ i podnosilac Aplikacije su sve prethodne sporove sa Institutom za bakar pravosnažno okončali u svoju korist, a svi su sporovi vođeni isključivo radi zaštite sindikalnih i radnih prava.

            Očigledno, da je načinom utvrđivanja namere za otkazivanje ugovora o radu, podnosiocu Aplikacije povređeno pravo iz člana 17. u vezi člana 6. stav 2. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, iz razloga što su poslodavac Vlastimir Trujić i pravnik Dragiša Paunović, sa umišljajem propustili da podnosiocu Aplikacije pruže pravo na izjašnjenje.

Nakon navedene sednice Kolegijuma, poslodavac je, umesto ponude podnosiocu Aplikacije da dobrovoljno napusti radno mesto uz isplatu odgovarajuće otpremnine, u skladu sa odredbama iz Konvencije 158. o otkazu ugovora o radu na inicijativu poslodavca, kako je to poslodavac kasnije omogućio drugim radnicima firme, on je prema podnosiocu Aplikacije primenio mobing i zdravstvenu šikanu, kao vid nezakonitog postupanja, sa namerom otpuštanja podnosioca Aplikacije, bez isplate zaostalih zarada i bez isplate otpremnine.

Uslove za isplatu otpremnine za dobrovoljno napuštanje radnog mesta poslodavac je utvrdio u Opciji 3) iz Oglasa br. 2096 od 06.09.2006. godine. 

DOKAZ:         Oglas br. 2096 od 06.09.2006. godine (prilog 32 A)

Na osnovu navedenih uslova i pravnik Dragiša Paunović je uzeo otpremninu i napustio svoje radno mesto u Institutu za bakar.

Zbog sindikalnih aktivnosti podnosioca Aplikacije, za koje prethodno nije bilo utvrđeno da su bile u suprotnosti sa Zakonom i Ustavom Republike Srbije, poslodavac je podnosiocu Aplikacije pod prinudom uručio Aneks II ugovora o radu br. 457 od 17.03.2004., bez izdavanja Rešenja sa obrazloženjem i pravnom poukom, na koji je način izvršio nezakonito smenjivanje podnosioca Aplikacije sa ugovorenih poslova Koordinatora voznog parka i službe obezbeđenja iz Aneksa I Ugovora o radu br. 2117 od 20.10.2000. (prilog 1), da bi ga sa utvrđenim zdravstvenim smetnjama rasporedio na poslove uzorkovanja u zagađenoj radnoj sredini.

DOKAZ:        Aneks II ugovora o radu br. 457 od 17.03.2004. godine (prilog 33)

Svojim postupanjem poslodavac je ugrozio prethodno utvrđeno narušeno zdravlje podnosioca Aplikacije, tako što je odbio da prizna medicinske nalaze ovlašćene medicinske ustanove o stanju zdravlja podnosioca Aplikacije, već je umesto toga na oglasnim mestima u firmi, bez prethodnog vođenja eventualnog sudskog postupka, kao i bez prethodnog vođenja disciplinskog postupka, uz pružanje prilike podnosiocu Aplikacije na izjašnjenje, i bez prethodnog donošenja Odluke o povredi radne discipline od strane podnosioca Aplikacije, protiv podnosioca Aplikacije, izdao javno Upozorenje br. 463 od 17.03.2004. godine, pod nazivom „Upozorenje zbog nepoštovanja radne discipline“, u kome je izneo niz pravno neutvrđenih navoda o navodnom nezakonitom sindikalnom postupanju podnosioca Aplikacije, zbog čega je navodno firma pretrpela materijalnu štetu u vidu gubljenja radnog vremena i smanjenja radnog učinka.

DOKAZ:        Upozorenje br. 463 direktora Instituta za bakar od 17.03.2004. godine (prilog 34)

Po uručenju navedenih akata poslodavca, podnosilac Aplikacije se za zaštitu prava obratio Inspekciji rada i Opštinskom sudu Bor.

Tim povodom Inspektor rada je doneo Rešenje br. 380-117-725/2004-04 od 11.10.2004. godine, u kome je izdao nalog poslodavcu da podnosiocu Aplikacije uz ugovor o radu izda i rešenje o ostvarivanju prava, obaveza i odgovornosti, ali zbog probijanja zakonskog roka, takvo rešenje je bilo nedelotvorno, jer je u međuvremenu poslodavac Vlastimir Trujić podnosiocu Aplikacije uručio Rešenje o otkazu ugovora o radu.

DOKAZ:        Rešenje br. 380-117-725/2004-04 od 11.10.2004. godine (prilog 35)

Opštinski sud iz Bora je doneo Presudu P1-634/06 od 04.10.2007. godine, kojom je utvrdio nezakonitost i ništavost Aneksa II ugovora o radu br. 457 Instituta za bakar od 17.03.2004. godine, ali je ova presuda, zbog probijanja zakonskih rokova, takođe ostala nedelotvorna, jer je par godina pre donošenja navedene presude, poslodavac Vlastimir Trujić podnosiocu Aplikacije uručio rešenje o otkazu ugovora o radu.

DOKAZ:        Pravosnažna i izvršna presuda P1-634/06 Opštinskog suda Bor od 04.10.2007. godine (prilog 36)

Zbog nedelotvornosti i neprimenjivosti Rešenja Inspektora rada br. 380-117-725/2004-04 od 11.10.2004. godine i nedelotvornosti i neprimenjivosti Pravosnažne i izvršne presude P1-634/06 Opštinskog suda Bor od 04.10.2007. godine, podnosilac Aplikacije je od strane poslodavca Vlastimira Trujića i pravnika Dragiše Paunovića pretrpeo mobing i zdravstvenu šikanu, jer su oni, uprkos utvrđenim zdravstvenim smetnjama podnosioca Aplikacije, insistirali da podnosilac Aplikacije obavlja poslove uzorkovanja u zagađenoj radnoj sredini.

Obzirom da podnosilac Aplikacije iz utvrđenih zdravstvenih razloga nije mogao da obavlja poslove uzorkovanja u zagađenoj radnoj sredini, poslodavac Vlastimir Trujić i pravnik Dragiša Paunović su radi ubrzanja postupka za otkazivanja ugovora o radu podnosiocu ove Aplikacije, ne čekajući ishod inspekcijskog i sudskog postupka, u tzv. „ožalbenom periodu“, protiv podnosioca Aplikacije inicirali fiktivni disciplinski postupak, u kome je podnosiocu Aplikacije bilo uskraćeno pravo na izjašnjenje u prisustvu anganžovanog advokata, što je bilo u suprotnosti sa članom 6. stav 2. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, protiv  podnosioca Aplikacije doneo Odluku br. 1109 od 11.06.2004. godine o povredi radne obaveze i Rešenje br. 1185 od 21.06. o otkazivanju ugovora o radu .

DOKAZ:        1) Odluka br. 1109 o povredi radne discipline od 11.06.2004. godine (prilog 37)

2) Rešenje br. 1185 o otkazu ugovora o radu od 21.06.2004. godine (prilog 38)

Ugovor o radu je otkazan podnosiocu Aplikacije bez otkaznog roka i bez isplate zaostalih zarada, što je bilo u suprotnosti sa odredbama Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda o mirnom uživanju imovinskih prava.

 Nezakonitost i ništavost Rešenja  br. 1185 od 21.06.2004. o otkazivanju ugovora o radu utvrđeni su pravosnažnom i izvršnom presudom P1-311/07 Opštinskog suda iz Bora od 11.07.2007. godine.

DOKAZ:         Pravosnažna i izvršna presuda P1-311/07 Opštinskog suda iz Bora od 11.07.2007. godine (prilog 39).

Tokom primene nezakonitog i ništavog Rešenja  br. 1185 od 21.06.2004. o otkazivanju ugovora o radu Ministar rada, zapošljavanja i socijalne politike Republike Srbije je svojim Konačnim Rešenjem br. 164-03-1059/2004-04 od 10.12.2004. godine do pravosnažne odluke suda odložio primenu Rešenja o otkazu ugovora o radu br. 1185 od 21.06.2004. godine.

DOKAZ:         Rešenje br. 164-03-1059/2004-04 Ministra rada, zapošljavanja i socijalne politike  od 10.12.2004. godine (prilog 40)

Poslodavac Vlastimir Trujić i pravnik Dragiša Paunović su sabotirali Rešenje br. 164-03-1059/2004-04 Ministra rada, zapošljavanja i socijalne politike  od 10.12.2004. godine, tako što podnosioca Aplikacije nisu vratili na radno mesto sa koga su ga nezakonito smenili, već su ga ponovo, sa utvrđenim zdravstvenim smetnjama, rasporedili na poslove uzorkovanja u zagađenoj radnoj sredini izdavanjem Rešenja o raspoređivanju br. 2757 od 23.12.2004. godine, uz izdavanje Aneksa III Ugovora o radu br. 2773 od 24.12.2004. godine, koji je podnosilac Aplikacije morao da potpiše pod prinudom.

DOKAZ:

1) Rešenje Instituta za bakar Bor o raspoređivanju br. 2757 od 23.12.2004. godine (prilog 41)

2) Aneks III Ugovora o radu Instituta za baker Bor br. 2773 od 24.12.2004. godine (prilog 42)

Zbog zdravstvenih nemogućnosti da sa utvrđenim zdravstvenim smetnjama obavlja poslove uzorkovanja u zagađenoj radnoj sredini podnosilac Aplikacije je o tome obavestio poslodavca Dopisom br. 2758 od 24.12.2004. godine.

Uz navedeni dopis podnosilac Aplikacije je poslodavcu ponovo priložio i medicinsku dokumentaciju o utvrđenim zdravstvenim smetnjama za obavljanje poslova uzorkovanja u zagađenoj radnoj sredini, ali poslodavac Vlastimir Trujić i pravnik Dragiša Paunović nisu poštovali nikakve odluke državnih institucija Republike Srbije, već su insistirali da podnosilac Aplikacije po svaku cenu poštuje njihove nezakonite i ništave odluke.

DOKAZ:

1) Dopis podnosioca Aplikacije br. 2758 od 24.12.2004. godine (prilog 43)

2) Uput za privremeno raspoređivanje radnika Medicine rada Doma zdravlja iz Bora br. 56/94 od 12.12.1994. godine (prilog 44)

 3) Predlog za zdravstveno veštačenje zdravstvenog stanja podnosioca Aplikacije br. 66095 od 11.10.2004. godine Zdravstvenog centra Bor (prilog 45)

Poslodavac Vlastimir Trujić i pravnik Dragiša paunović su po drugi put odbili da priznaju utvrđenu zdravstvenu nesposobnost podnosioca Aplikacije da obavlja poslove u zagađenoj radnoj sredini, već su i dalje insistirali na primeni takvog nezakonitog i ništavog raspoređivanja podnosioca Aplikacije, a takođe su odbili da odlože primenu svojih odluka o raspoređivanju podnosioca Aplikacije do pravosnažnosti sudske odluke, na osnovu Rešenja Sektora inspekcije rada br. 380-117-1332/2004-04 od 31.01.2005. godine, ignorišući čak i Konačno Rešenje Ministra rada, zapošljavanja  i socijalne politike br. 164-03-378/2005-04 od 19.04.2005. godine.

DOKAZ:

1) Rešenje Sektora inspekcije rada br. 380-117-1332/2004-04 od 31.01.2005. godine (prilog 46)

2) Konačno Rešenje Ministra rada, zapošljavanja  i socijalne politike br. 164-03-378/2005-04 od 19.04.2005. godine (prilog 47)

Za vreme primene nezakonite i ništave odluke o otkazu ugovora o radu od 22.06.2004. godine do 23.12.2004. godine poslodavac podnosiocu Aplikacije nije isplatio naknadu za izgubljene zarade niti je za potrebe podnosioca Aplikacije uplaćivao doprinose za Fond penziono invalidskog osiguranja i po tom osnovu podnosioc Aplikacije prima umanjen iznos invalidske penzije jer mu je 2004. godina umesto sa 12 meseci radnog staža obračunata sa 5 meseci i 28 dana.

DOKAZ:         Rešenje Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje br. dosijea 020483 od 18.05.2011. (prilog 48)

Takođe, poslodavac Vlastimir Trujić i pravnik Dragiša Paunović su ignorisali i Rešenje br. 020483 od 22.03.2005. godine Republičkog fonda Penzionog i invalidskog osiguranja, kojim je Zdravstvena komisija ovog fonda podnosiocu Aplikacije 20.01.2005. godine utvrdila potpuni gubitak zdravstvene sposobnosti za rad odredivši mu pravo na invalidsku penziju. Zbog insistiranja poslodavca Vlastimira Trujića i pravnika Dragiše Paunovića  na primeni nezakonitog i ništavog raspoređivanja, lekari Doma zdravlja iz Bora su podnosioca Aplikacije morali do penzionisanja da drže na bolovanju.

Nezakonitost i ništavost Rešenja poslodavca Instituta za bakar Bor o raspoređivanju podnosioca Aplikacije br. 2757 od 23.12.2004. godine, kao i nezakonitost Aneksa III Ugovora o radu poslodavca Instituta za bakar Bor br. 2773 od 24.12.2004. godine utvrđeni su pravosnažnom i izvršnom Presudom P1-14/05 Opštinskog suda iz Bora od 05.05.2005. godine.

DOKAZ:         Pravosnažna i izvršna presuda P1-14/05 Opštinskog suda iz Bora od 05.05.2005. godine (prilog 49)

 IZJAVA U VEZI ČLANA 35. STAV 1. KONVENCIJE
STATEMENT RELATIVE TO ARTICLE 35 § 1 OF THE CONVENTION
(Ukoliko je potrebno za svaku žalbu ponaosob dati podatke u tačkama od 16 do 18 na posebnom papiru)
(Si nécessaire, fournir les informations mentionnées
ci-après sous les points 16 à 18 sur séparée
fiche pour chaque plainte séparée)
 
(If necessary, give the details mentioned
below under points 16 to 18 on a separate
sheet for each separate complaint)

 

16. Pravnosnažna odluka 
(datum, sud ili organ i priroda odluke) 
Décision finale (date, tribunal ou autorité et la nature de la décision)
Final decision (date, court or authority and nature of decision)

Na napred navedeni način poslodavac Vlastimir Trujić i pravnik Dragiša Paunović su, zahvaljujući pasivnosti i nedelotvornosti pravne zaštite nadležnih državnih institucija Republike Srbije, izvršili povredu prava podnosioca Aplikacije iz člana 1. Konvencije 135 MOR-a o zaštiti i olakšicama koje se pružaju predstavnicima radnika u preduzeću (Zakon o ratifikaciji Konvencije Sl. List SFRJ br. 14/82), kao i povredu :

 

člana 6. stav 1. Konvencije 148 MOR-a o zaštiti radnika od profesionalnih rizika u radnoj sredini prouzrokovanih zagađivanjem vazduha, bukom i vibracijom (Zakon o ratifikaciji Konvencije – Službeni list SFRJ broj 14/82),

-člana 6. stav 2. Evropske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (Službeni glasnik SCG—Međunarodni ugovori broj 9/2003),

lana 8. stav 2. Konvencije 87 MOR-a o sindikalnim slobodama i zaštiti sindikalnih prava (Uredba o ratifikaciji – Sl. List FNRJ br. 8/58),

-člana 7. stav 1. Evropske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (Službeni glasnik SCG—Međunarodni ugovori broj 9/2003),

-člana 13. Evropske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (Službeni glasnik SCG—Međunarodni ugovori broj 9/2003),

-člana 14. Evropske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (Službeni glasnik SCG—Međunarodni ugovori broj 9/2003), i

-člana 17. Evropske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (Službeni glasnik SCG—Međunarodni ugovori broj 9/2003), sve u vezi sa:

-člana 10. Ustavne povelje državne zajednice Srbije i Crne Gore (Službeni list SCG br. 1/2003),

-člana 60. Ustava Republike Srbije (Službeni glasnik RS br. 83/2006),

-sve u vezi sa čl. 1. stav 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda u vezi mirnog uživanja prava na privatnu svojinu.

Konačna nedelotvornost pravnih lekova pred pravosudnim institucijama Republike Srbije u postupcima za zaštitu prava iz člana 13. i 14. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u vezi sa članom 1. stav 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju pred pravnim institucijama Republike Srbije

utvrđena je

REŠENJEM BR. Už-206/09 USTAVNOG SUDA REPUBLIKE SRBIJE Už. (prilog 67)

Obrazloženje

Za period od 17.03.2004. do 21.06.2004. godine poslodavac Vlastimir Trujić i pravnik Dragiša Paunović su prema podnosiocu Aplikacije vršili primenu nezakonitog i ništavog Aneksa II Ugovora o radu br. 457 od 17.03.2004., jer je nezakonitost i ništavost tog ugovora o radu utvrđena pravosnažnom i izvršnom Presudom P1-634/06 od 04.10.2007. (prilog 36)

Zbog insistiranja poslodavca Vlastimira Trujića i pravnika Dragiše Paunovića na primeni nezakonitog i ništavog Aneksa II Ugovora o radu br. 457 od 17.03.2004. podnosiocu Aplikacije su otkazali ugovor o radu nezakonitim i ništavim Rešenjem o otkazu ugovora o radu br. 1185 od 21.06.2004.

Ništavost i nezakonitost Rešenja o otkazu ugovora o radu br. 1185 od 21.06.2004.utvrđeni su pravosnažnom Presudom P1-311/07 Opštinskog suda iz Bora od 11.07.2007. godine. (prilog 39)

U ožalbenom periodu, nakon uručenja nezakonitog i ništavog Aneksa II Ugovora o radu br. 457 od 17.03.2004. godine, poslodavac Vlastimir Trujić i pravnik Dragiša Paunović su izvršili zamenu brave na radnoj prostoriji podnosioca Aplikacije i imenovali drugog vršioca dotadašnjih poslova podnosioca Aplikacije, čime su onemogućili podnosiocu Aplikacije da obavlja poslove iz Aneksa I Ugovora o radu br. 2117 od 20.10. 2000. godine.

Zbog sprečavanja obavljanja poslova iz Aneksa I Ugovora o radu br. 2117 od 20.10. 2000. godine i zbog utvrđenih zdravstvenih smetnji za obavljanje poslova uzorkovanja u zagađenoj radnoj sredini iz Aneksa II Ugovora o radu 457 od 17.03.2004. godine, podnosilac Aplikacije je radno vreme u firmi provodio tako da je uvek bio na raspolaganju poslodavcu Vlastimiru Trujiću i pravniku Dragiši Paunoviću da ga uposle u okviru njegovih preostalih zdravstvenih sposobnosti, ali oni to nisu želeli.

 Da ne bi podnosiocu Aplikacije isplatio zaostale zarade iz perioda primene ništavog i nezakonitog Aneksa II Ugovora o radu br. 457 od 17.03.2004., poslodavac je, nakon otkazivanja ugovora o radu podnosiocu Aplikacije, pokušao da nagovori sekretaricu da podnosiocu Aplikacije falsifikuje zabeleženo prisustvo u firmi, tako što će mu umesto zabeleženog prisustva u firmi retroaktivno upisati neopravdane izostanke, ali je ona to odbila da učini, o čemu je poslodavca obavestila Izjavom br. 1256 od 28.06.2004. godine.

DOKAZ:        Izjava br. 1256 sekretarice Ljiljane Nejkov od 28.06.2004. godine.            (prilog 50)

Pošto je sekretarica, Ljiljana Nejkov, odbila da podnosaiocu Aplikacije falsifikuje službenu evidenciju o prisustvu u firmi tokom primene nezakonitog i ništavog Aneksa II Ugovora o radu br. 457 od 17.03.2004. godine, poslodavac je naredio članu svog menadžmenta Mirku Vukmiroviću da to on uradi, što je on i učinio, tako što je podnosiocu Aplikacije u službenoj evidenciji obrisao ubeležene radne časove i umesto toga upisao neopravdane izostanke za vremenski period od 17.03.2004. do 21.06.2004. godine.

Zbog falsifikovanja službene evidencije o radnom vremenu podnosioca Aplikacije u periodu primene ništavog i nezakonitog Aneksa II Ugovora o radu br. 457 od 17.03.2004., Opštinsko Javno Tužilaštvo iz Bora je protiv člana menadžmenta firme Instituta za bakar, Mirka Vukmirovića, podiglo Optužnicu br. Kt-345/04 od 11.05.2005. godine pred Opštinskim sudom u Boru u predmetu Kv-70/05.

DOKAZ:         Optužnica OJT br. Kt-345/04 od 11.05.2005. (prilog 51)

Opštinski sud iz Bora je, u predmetu Kv-70/05, uskratio pravo podnosiocu Aplikacije na izjašnjenje u svojstvu oštećenog, tako što je propustio da oštećenom uputi poziv za raspravu, te je u odsustvu oštećenog doneo Rešenje br. Kv-70/ 5 od 15.06.2005., koje nije dostavljeno podnosiocu Aplikacije, čime je podnosiocu Aplikacije bilo uskraćeno i pravo na delotvoran pravni lek pred nacionalnim vlastima iz člana 13 . Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda).

DOKAZ:         Rešenje br. Kv-70/ 5 Opštinskog suda Bor od 15.06.2005. (prilog 52)

Na navedeno Rešenje Kv-70/05 od 15.05.2005. godine o odbacivanju optužnice protiv Mirka Vukmirovića Opštinsko Javno Tužilaštvo iz Bora je, po službenoj dužnosti, uložilo Žalbu br. Kt-3458/04 od 22.07.2005. godine.

DOKAZ:         Žalba OJT Bor br. Kt-3458/04 od 22.07.2005. godine (prilog 53)

Žalba OJT Bor br. Kt-3458/04 od 22.07.2005. godine odbijena je na neprincipijelan način, tako što je Okružno Javno tužilaštvo iz Zaječara preuzelo postupanje po žalbi, da bi onda odustalo od nje, pri čemu to tužilaštvo nije htelo da obavesti oštećenog o odustanku od žalbe, kako bi ga sprečilo da u svojstvu oštećenog podnese zahtev za delotvoran pravni lek.

Na osnovu odustanka od žalbe Okružnog Javnog tužilaštva iz Zaječara, Okružni sud iz Zaječara je doneo Rešenje br. Kž-434/05 od 16.01.2006. godine o odbacivanju žalbe, kao nedozvoljene. Ovo Rešenje Okružni sud iz Zaječara nije hteo da dostavi oštećenom čime je izvršeno sprečavanje podnosioca Aplikacije da u svojstvu oštećenog, radi naknade štete, preuzme gonjenje okrivljenog Mirka Vukmirovića, zbog krivičnog dela falsifikovanja službene isprave iz člana 248. stav 3. u vezi stava 2. i 1. Krivičnog Zakona Republike Srbije.

DOKAZ:         Rešenje br. Kž-434/05 Okružnog suda Zaječar od 16.01.2006. godine (prilog 54)

Po saznanju o načinu kako je izvršeno izbegavanje vođenja krivičnog postupka protiv Mirka Vukmirovića, zbog retroaktivnog falsifikovanja evidencije radnih časova podnosiocu Aplikacije, radi izbegavanja isplate zaostalih zarada podnosiocu Aplikacije, nakon njegovog nezakonitog i ništavog otpuštanja sa rada, podnosilac Aplikacije je 20.02.2006. godine vršiocu predsednika Opštinskog suda u Boru podneo Pritužbu na zakonitost rešavanja predmeta Kv-70/05.

DOKAZ:         Pritužba na zakonitost rešavanja predmeta Kv-70/05 (prilog 55)

Vršilac dužnosti Predsednika Opštinskog suda u Boru, u vezi navedene pritužbe, izjasnila se  sa zakašnjenjem od preko dve godine Rešenjem VI Su-37/2008-67 od 01.08.2008. godine, tj. nakon zastarevanja rokova za obnovu postupka, odnosno nakon zastarevanja izvršenog krivičnog dela falsifikovanja službene isprave po nalogu poslodavca, čime je podnosiocu i na taj način bilo uskraćeno pravo na delotvoran pravni lek iz člana 13. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.

DOKAZ:         Rešenje VI Su-37/2008-67 od 01.08.2008. godine (prilog 56)

Paralelno sa vođenjem navedenog krivičnog  postupaka od strane Opštinskog Javnog Tužilaštva iz Bora, protiv službenog lica Instituta za bakar Mirka Vukmirovića, zbog falsifikovanja evidencije o radnom vremenu podnosiocu Aplikacije u predmetu Kv-70/05 kod Opštinskog suda u Boru i Okružnog suda u Zaječaru, podnosilac Aplikacije je, nakon otkaza ugovora o radu, protiv Instituta za bakar, u predmetu P1-835/04 vodio i postupak pred Opštinskim sudom u Boru radi isplate zaostalih zarada iz perioda primene nezakonitog i ništavog Aneksa II Ugovora o radu br. 457 od 17.03.2004.

Međutim, Opštinski sud iz Bora je, na zahtev advokata podnosioca Aplikacije, postupak u ovom predmetu zamrzao na neodređeno vreme do okončanja postupka u predmetu P1-360/04, bez navođenja pravnog osnova i bez izdavanja Rešenja sa obrazloženjem i pravnom poukom. Postupak u predmetu P1-360/04 se vodio u vezi nezakonitog raspoređivanja podnosioca Aplikacije da sa utvrđenim zdravstvenim smetnjama obavlja poslove uzorkovanja u zagađenoj radnoj sredini.

Zbog davanja predloga za zamrzavanje postupka od strane advokata, bez saglasnosti podnosioca Aplikacije, podnosilac Aplikacije je otkazao punomoćje tom advokatu, o čemu je obavestio Opštinski sud iz Bora posebnim Podneskom od 21.02.2005., kojim je ujedno tražio povraćaj postupka u pređašnje stanje, uz izdavanje pisanog Rešenja sa obrazloženjem i pravnom poukom u vezi zamrzavanja postupka.

DOKAZ:         Podnesak od 21.02.2005. podnosioca Aplikacije za predmet P1-835/04 (prilog 57)

Predmetni sudija iz predmeta P1-835/04 nije htela da prihvati otkazivanje punomoćja advokatu podnosioca Aplikacije, koji je nesavesno zastupao podnosioca Aplikacije, zbog čega je odbijala da se u vezi ovog podneska od 21.02.2005. godine izjasni odgovarajućim rešenjem, nakon čega je podnosilac Aplikacije, posebnim podneskom od 22.03.2005. godine od predsednika Opštinskog suda iz Bora zahtevao Izuzeće predmetnog sudije u postupku P1-835/04.

DOKAZ:         Podnesak od 22.03.2005. podnosioca Aplikacije za predmet P1-835/04 (prilog 58)

Predsednik Opštinskog suda iz Bora je Rešenjem br. VII Su-30/05-18 od 18.04.2005. godine odbila zahtev za izuzeće predmetnog sudije u predmetu P1-835/04.

DOKAZ:         Rešenje br. VII Su-30/05-18 Predsednika Opštinskog suda Bor od 18.04.2005. godine za predmet P1-835/04 (prilog 59)

Po pravosnažnom okončanju postupka P1-360/04, kome je zbog višegodišnjeg odugovlačenja nekoliko puta vršena promena broja predmeta, zamrznuti postupak iz predmeta P1-835/04 nastavljen je pred drugim sudijom i pod promenjenim brojem predmeta P1-1269/07.

U međuvremenu je u firmi Institut za bakar izvršena finansijska transformacija, tako što je vlasništvo nad njom preuzela Republika Srbija uz promenu naziva firme u Institut za rudarstvo i metalurgiju Bor.

Već na prvim raspravama u predmetu P1-1269/07 predmetni sudija je počela sa kršenjem zakonske procedure utvrđene Zakonom o parničnom postupku, tako što je, kao i sudija iz predmeta P1-835/04, ignorisala usmene i pismene zahteve podnosioca Aplikacije, odbijajući da se izjasni pisanim rešenjem sa obrazloženjem i pravnom poukom u vezi primedbi podnosioca Aplikacije na sastav suda u random sporu, koji je trebalo da se sastoji od sudije u svojstvu predsednika veća sudija i dva porotnika, kao i legalnost punomoćja punomoćnika firme Institut za rudarstvo i metalurgiju.

Predmetni sudija je ignorisala i slične zahteve Nezavisnog sindikata, koji je bio umešač na strani podnosioca Aplikacije

DOKAZ:

1) Podnesak podnosioca Aplikacije od 27.02.2008. godine (prilog 60)

2) Podnesak umešača Nezavisnog sindikata Instituta za rudarstvo i metalurgiju od 20.03.2008. godine (prilog 61)

Pored navedenih propusta od strane predmetnog sudije u postupku P1-1269/07, bez znanja i saglasnosti podnosioca Aplikacije, zahvaljujući ustaljenoj praksi tog suda da zapisnike sa sudskih rasprava radi samo u jednom primerku, koji nakon završene rasprave ostaje u posedu sudije, vršeno je prepravljanje sudskih zapisnika van raspravnih termina i vršeno je umetanje i vađenje pojedinih spisa predmeta.

Prepravljanje sadržaja sudskih zapisnika vršeno je tako što je u originalnim zapisnicima, u korist Instituta za rudarstvo i metalurgiju prepravljan tekst na stranicama, koje su prethodile stranici na kojoj su bili potpisi stranaka (ovaj navod podnosilac Aplikacije daje pod napred navedenom zakletvom da govori istinu).

 

Prepravljanje spisa predmeta vršeno je tako što su nakon zaključenja rasprave, vađeni pojedini podnesci podnosioca Aplikacije i umesto njih umetani podnesci Instituta za rudarstvo i metalurgiju, koji prethodno nisu dostavljani podnosiocu Aplikacije na izjašnjenje, već su mu umesto tih podnesaka dostavljani podnesci, koji nisu imali nikakve pravne veze sa predmetom spora.

 

Institut za rudarstvo i metalurgiju je, uz toleranciju suda, zastupao je Dragiša Paunović, koji je bio korisnik socijalnog programa iz Oglasa br. 2096 firme Institut za bakar od 06.09.2006. godine zbog čega mu je bio raskinut radni odnos, te po tom osnovu nije mogao da se ponovo zaposli u firmi u kojoj je bio korisnik socijalnog programa pa zato nije ispunjavao zakonske uslove za zastupanje tog pravnog lica.

Takođe, Dragiša Paunović, kao korisnik socijalnog programa nije ispunjavao uslove za zastupanje pravnog lica Institut za rudarstvo i metalurgiju, zato što nije posedovao ni Uverenje da se poslovima advokature bavi u ime registrovane firme za zastupanje pravnih lica (ovaj navod podnosilac Aplikacije daje pod napred navedenom zakletvom da govori istinu). 

Prilikom donošenja presude u predmetu P1-1269/07, umesto navođenja da je podnosilac Aplikacije tražio obračun neisplaćenih zarada u skladu sa članom 62. stav 2. PKU tuženika br. 2175 od 31.10.2003. godine, Opštinski sud iz Bora je primenio navode iz falsifikovanih zapisnika, koji su kao takvi bili umetnuti u spise predmeta umesto originalnih zapisnika, uz poziv i na umetnutu pisanu ispravu nakon zaključenja rasprave br. 29/11 Samostalnog sindikata tuženika od 25.11.2006. godine u spise predmeta (koja prethodno nije bila prezentirana podnosiocu Aplikacije).

Naime, umesto Dopisa br. 29/11 od 25.11.2006. godine za predmet  P1-835/04 ili P1-1269/07, uz Podnesak tuženika br. 478 od 19.03.2008. godine, podnosiocu Aplikacije i Nezavisnom sindikatu Instituta za rudarstvo i metalurgiju je dostavljen Dopis br. 2811 Samostalnog sindikata tuženika od 09.11.2006. godine, kao odgovor tog sindikata u vezi Dopisa Opštinskog suda Bor za predmet P1-784/06, koji nije imao nikakve pravne veze sa predmetom P1-835/04 ili P1-1269/07 (i ovaj navod podnosilac Aplikacije daje pod zakletvom).

DOKAZ:         Podnesak tuženika br. 478 od 19.03.2008. godine (prilog 62)

Podnosilac Aplikacije iznosi osnovanu sumnju da je smisao zamene pisanih isprava u predmetu P1-1269/07 Opštinskog suda Bor, tokom i nakon završenih rasprava, izvršen radi stvaranja utiska da podnosilac Aplikacije ne razlikuje pojmove: minimalna zarada i minimalna cena rada.

Po takvom osnovu je predmetni sudija naručila i veštačenje o trošku podnosioca Aplikacije, kako bi se izbegla obaveza Instituta za bakar da podnosiocu Aplikacije, zbog nezakonite i ništave primene Aneksa II Ugovora o radu br. 457 od 17.03.2004. godine, isplati zaostale zarade u skladu sa članom 62. stav 2. PKU Instituta za bakar.

U vezi oba navedena Dopisa, predsednik Samostalnog sindikata Instituta za bakar, u vreme vođenja postupka P1-1269/07 nije imao ustavnu nadležnost da tumači zakonitost odredbi Pojedinačnog kolektivnog ugovora br. 2175 od 31.10.2003. godine, jer je to na osnovu člana 167. stav 1. tačka 5. bilo u isključivoj nadležnosti Ustavnog suda Republike Srbije (Sl. Gl. RS br. 83/06).

Prema tome, apsurdno je da je Opštinski sud iz Bora prihvatio da tumačenje zakonitosti i ustavnosti odredbe člana 62. stav 2. PKU Instituta za bakar br. 2175 od 31.10.2003. godine, za predmet P1-1269/07 Opštinskog suda Bor, umesto Ustavnog suda Republike Srbije, izvrši predsednik Samostalnog sindikata Instituta za bakar, tako što objašnjava da se umesto napisanog teksta mislilo na nešto drugo.

DOKAZ:        Odredba člana 62. stav 2. PKU tuženika br. 2175 od 31.10.2003. godine (prilog 63)

Zahvaljujući navedenim kršenjima zakonske procedure u vezi sastava suda, ignorisanja pravnih normi u vezi validnosti punomoćja predstavnika Instituta za bakar, prepravljanjima sudskih zapisnika i spisa predmeta, prihvatanjem nenadležnog tumačenja ustavnosti i zakonitosti odredbe iz člana 62. stav 2. PKU Instituta za baker od strane predsednika Samostalnog sindikata umesto Ustavnog suda Srbije i odbijanjem obe varijante sudskog veštačenja, Opštinski sud iz Bora je u celosti odbio tužbeni zahtev podnosioca Aplikacije Presudom P1-1269/07 od 21.04.2004. godine.

DOKAZ:        Presuda   P1-1269/07 Opštinskog suda Bor od 21.04.2004. godine (prilog 64)

Podnosilac Aplikacije je u žalbi Okružnom sudu Zaječar uzalud ukazivao na povrede odredaba Zakona o parničnom postupku i Ustava Republike Srbije od strane Opštinskog suda Bor, tako da je taj sud svojom Presudom Gž-1879/08 od 18.12.2008. godine potvrdio Presudu P1-1269/07  Opštinskog suda iz Bora od 21.04.2004. godine.

DOKAZ:        Presuda Gž-1879/08 Okružnog suda Zaječar od 18.12.2008. godine (prilog 65)

U zakonskom roku podnosilac Aplikacije je Ustavnom sudu Republike Srbije podneo Ustavnu žalbu 12.02.2009. godine u kojoj je citirao povrede svojih ustavnih prava pred opštinskim sudom u Boru i Okružnim sudom u Zaječaru uz navođenje i citiranje odredaba Zakona o povredi pravosudnih procedura.

DOKAZ:        Ustavna žalba Ustavnom sudu Republike Srbije od 12.02.2009. godine (prilog 66)

Ustavni sud Republike Srbije je svojim Rešenjem Už-206/09 od 21.09.2011. godine odbio Ustavnu žalbu podnosioca Aplikacije.

DOKAZ:        Rešenje Už-206/09 Ustavnog suda Republike Srbije od 21.09.2011. godine (prilog 67)

 Na navedeni način pravosudne institucije Republike Srbije su povredile pravo podnosioca Aplikacije na delotvoran pravni lek iz člana 13. u vezi člana 17. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, tako što su podnosioca Aplikacije sprečile da ostvari zaštitu prava iz člana 60. stav 4. i čl. 167. stav 1. tačka 5.  Ustava Republike Srbije, sve u vezi prava na mirno uživanje prava svojine iz člana 1. stav 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.

 
 
IV. Druge odluke
(navesti hronološkim redom, datum, sud
ili drugi organ i prirodu svake odluke)
Autres décisions
(liste par ordre chronologique, en donnant la date,
juridiction ou l’autorité et la nature
de décision pour chacun d’eux)
Other decisions
list in chronological order, giving date,
court or authority and nature
of decision for each of them)
  1. Aneks I Ugovora o radu br. 2117 od 20.10. 2000. godine (prilog 1), kojim je podnosilac Aplikacije sa poslodavcem ugovorio uslove za obavljanje poslova Koordinatora Odeljenja za fizičko-tehničko obezbeđenje objekata i imovine Instituta, organizaciju rada portirsko-stražarske službe i poslove staranja o načinu, dinamici, eksploataciji i održavanju voznog parka.
  2. Sporazum br. 2146 od 26.10.2000. godine o uslovima za rad sindikalne organizacije (prilog 2), kojim je podnosilac Aplikacije sa poslodavcem ugovorio uslove za rad sindikata „Nezavisnost“.
  3. Pravosnažna presuda P1-700/01 Opštinskog suda iz Bora od 28.01.2002. godine, kojom je Institutu za bakar nametnuta obaveza ispunjenja uslova za rad sindikalne organizacije „Nezavisnost“ (prilog 3)
  4. Rešenje I-175 /02 Opštinskog suda Bor od 12.03.2002. godine, kojim je Institut za bakar kažnjen sa 20.000 dinara zbog odbijanja izvršenja pravosnažne i izvršne presude u vezi nametanja obaveze za ispunjenje uslova za rad sindikalne organizacije „Nezavisnost“ (prilog 4)
  5. Rešenje I-175/02 od 09.04.2002. godine, kojim je Institutu za bakar zaprećeno kažnjavanje sa 100.000 dinara zbog odbijanja izvršenja pravosnažne i izvršne presude u vezi nametanja obaveze za ispunjenje uslova za rad sindikalne organizacije „Nezavisnost“ (prilog 5)
  6. Obaveštenje Inspekcije rada br. 380-117-67/2001-04 od 18.04.2001. o kršenju Zakona o radu od strane direktora Nedeljka Magdalinovića i sudbini lica kojima su isplaćivane Donacije u Beogradu,  (prilog 6)
  7. Rešenje Fi-767/98 Privrednog suda Zaječar od 12.11.1998. godine o brisanju poslovne jedinice Zavod za inženjering poslove u Beogradu (prilog 7)
  8. Ugovor o radu br. 57 od 13.01.1999. Instituta za bakar iz Bora sa Dolić Milenom iz Beograda, za nepostojeće poslove tehničkog saradnika u ukinutom Zavodu za inženjering u Beogradu (videti iste šifre opštine rada i opštine stanovanja) (prilog 8).
  9. Ugovor o radu br. 58 od 13.01.1999. Instituta za bakar iz Bora sa Timotijević Đorđem iz Beograda, za nepostojeće poslove naučnog saradnika u ukinutom Zavodu za inženjering u Beogradu (videti iste šifre opštine rada i opštine stanovanja). (prilog 9)
  10. Ugovor o radu br. 85 od 19.01.1999. Instituta za bakar iz Bora sa Knežević Čedomirom iz Beograda, za nepostojeće poslove savetnika direktora u Poslovodnom odboru ukinutog Zavoda za inženjering u Beogradu (videti iste šifre opštine rada i opštine stanovanja). (prilog 10)
  11. Potvrda o preuzimanju fiktivno rashodovane tehničke opreme od 09.11.2000. godine (prilog 11)
  12. Rešenje Up. Br. 2076/01 Opštinskog organa za prekršaje Bor od 15.01.2002. o obustavljanju prekršajnog postupka zbog zastarelosti protiv direktora Instituta za bakar Trujić Vlastimira, zbog isplata Donacija privilegovanim licima po osnovu fiktivnih ugovora o radu za nepostojeće poslove u nepostojećoj firmi  (prilog 12)
  13. Konačno Rešenje Ministarstva za rad i zapošljavanje Republike Srbije br. 164-03-909/2001-04 od 04.02.2001. kojim je izdat nalog direktoru Instituta za bakar Trujić Vlastimiru da zaposlenima obračuna i isplati cenu zarade za mesec april 2001. godine  (prilog 13)
  14. Rešenje Inspekcije rada i zapošljavanja Republike Srbije br. 380-117-905/2002-04 od 07.03.2003., kojim je izdat nalog Institutu za bakar da zaposlenima isplaćuje zarade u skladu sa Posebnim kolektivnim ugovorom (prilog 14)
  15. Rešenje Inspekcije rada i zapošljavanje Republike Srbije br. 380-117-136/2003-04 od 10.03.2003., kojim je Institutu za bakar izdat nalog da zaposlenima isplaćuje zarade najmanje jednom mesečno (prilog 15)
  16. Informacija Finansijske policije od 21.03.2002. godine, kojim je utvrđena utaja poreza na isplaćene autorske honorare (prilog 16)
  17. Informacija br. 168/02 Finansijske policije od 24.07.2002. godine o sudbini prekršajnih postupaka protiv Instituta za bakar i direktora Trujić Vlastimira zbog utaje poreza (prilog 17)
  18. Stavovi i zaključci sa Kolegijuma Instituta za bakar od 27.09.2001. godine, kojim je menadžment firme upoznat sa planom prodaje 25 kg paladijuma radi isplate osnovnog duga za utajen iznos poreza i doprinosa (prilog 18)
  19. Neopoziva ostavka na funkciju sekretara Okružnog odbora, člana Opštinskog odbora i zahtev za brisanje iz evidencije člana DS, u kojoj je podnosilac Aplikacije naveo razloge za brisanje iz evidencije člana Demokratske stranke  (prilog 19)
  20. Dopis poslodavca Instituta za bakar od 22.08.2001. godine., kojim je tražio smenjivanje sindikalnih predstavnika zbog prijave u vezi utaje poreza (prilog 20)
  21. Objavljen tekst u Borskim novinama br. 126 od 31.01.2001. godine pod naslovom: “Oterajte Radulovića, Spajića i Štrpca” (prilog 21)
  22. Rešenje br. 380-117-290/2001-04 Inspektora rada od 27.07.2001. kojim je direktoru Instituta za bakar izdat nalog da za svakog zaposlenog donese rešenje o korišćenju godišnjeg odmora za 2001. godinu (prilog 22)
  23. Rešenje br. 380-117-290/2001-04 Inspektora rada od 03.09.2001. (prilog 23)
  24. Pravosnažna i izvršna presuda P1-987/01 Opštinskog suda Bor od 20.11.2001. godine, kojom su poništene odluke direktora Instituta za baker o slanju radnika na godišnji odmor bez izdatih pojedinačnih rešenja. (prilog 24)
  25. Rešenje Up. Br. 3697/02 Opštinskog organa za prekršaje od 26.05.2003. godine, kojim su Dragiša paunović i Vlastimir Trujić novčano kažnjeni zbog odbijanja da postupe po rešenju inspekcije rada da sindikalnim predstavnicima odlože izvršenje otkaza ugovora o radu do donošenja pravosnažne sudske (prilog 25)
  26. Pravosnažna i izvršna presuda P1-855/02 Opštinskog suda Bor od 24.12.2002. godine, kojom je poništen otkaz ugovora o radu sindikalnom predstavniku Zvonimiru Spajiću (prilog 26)
  27. Pravosnažna i izvršna presuda P1-1386/04 od 10.03.2005. godine Opštinskog suda Bor, kojim je poništena odluka Instituta za bakar o otkazu ugovora o radu sindikalnom predstavniku Draganu Štrpcu (prilog 27)
  28. Presuda K-509/03 Opštinskog suda Bor od 24.03.2004. godine, kojom je sekretarica Instituta za bakar osuđena na kaznu zatvora od tri meseca zato što je po nalogu poslodavca falsifikovala službenu evidenciju o random vremenu sindikalnog predstavnika (prilog 28)
  29. Uverenje o promeni naziva sindikata br. 110-00-226/1997-02 izdato od Ministarstva za rad i zapošljavanje 20.03.2003. godine (prilog 29)
  30. Sporazum o udruživanju sindikata u Uniju borskih nezavisnih sindikata (prilog 30)
  31. Uverenje br. 110-00-213/2004-02 Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalne politike o upisu sindikata od 26.04.2004. godine o upisu Unije borskih nezavisnih sindikata u Registar sindikata (prilog 31)
  32. Beleška br. 454 Instituta za bakar sa sednice Kolegijuma od 16.03.2004. godine, na kojoj je utvrđena potreba otkazivanja ugovora o radu sindikalnim predstavnicima u skladu sa zakonom zbog obavljanja sindikalnih aktivnosti i Oglas br. 2096 od 06.09.2006. godine na osnovu koga je poslodavac vršio isplatu pravične naknade za napuštanje radnih mesta od strane radnika za čijim je radom prestala potreba firme (prilog 32 i prilog 32 A)
  33.  Aneks II ugovora o radu br. 457 Instituta za bakar od 17.03.2004. godine, kojim je podnosilac Aplikacije sa utvrđenim zdravstvenim smetnjama i bez izdavanja Rešenja sa obrazloženjem i pravnom poukom smenjen sa poslova koordinatora službe obezbeđenja i raspoređen da obavlja poslove uzorkovanja u zagađenoj radnoj sredini  (prilog 33)
  34. Upozorenje br. 463 direktora Instituta za bakar od 17.03.2004. godine zbog nepoštovanja radne discipline. Upozorenje je izdato zbog navodnog podnošenja lažnih krivičnih prijava. Krivične prijave protiv članova menadžmenta i firme podnosili su nadležni državni organi nakon sprovedenih predkrivičnih radnji o izvršenim krivičnim delima od strane članova menadžmenta. Sindikalni predstavnici su po pismenim pozivima državnih organa bili učesnici u tim postupcima u svojstvu svedoka (prilog 34)
  35. Rešenje Inspektora rada  br. 380-117-725/2004-04 od 11.10.2004. godine, kojim je izdat nalog poslodavcu da podnosiocu Aplikacije, prilikom raspoređivanja na poslove uzorkovanja u zagađenoj radnoj sredini, izda Rešenje o ostvarivanju prava, obaveza i odgovornosti sa obrazloženjem i poukom o pravnom leku. Ovo Rešenje je bilo nedelotvorno zato što je izdato neblagovremeno, tj. tek nakon otkaza ugovora o radu podnosiocu Aplikacije  (prilog 35)
  36. Pravosnažna i izvršna presuda P1-634/06 Opštinskog suda Bor od 04.10.2007. godine, kojom je utvrđena nezakonitost i ništavost Aneksa II Ugovora o radu br. 457 od 17.03.2004. godine. Ova presuda je bila nedelotvorna zato što je doneta neblagovremeno, tj. tek nekoliko godina nakon otkaza ugovora o radu podnosiocu Aplikacije (prilog 36)
  37. Odluka br. 1109 o povredi radne discipline od 11.06.2004. godine, koja je doneta zbog zdravstvenih nemogućnosti podnosioca Aplikacije da sa utvrđenim zdravstvenim smetnjama obavlja nezakonite i ništave poslove uzorkovanja u zagađenoj radnoj sredini (prilog 37)
  38. Rešenje br. 1185 o otkazu ugovora o radu od 21.06.2004. godine, kojim je otkazan ugovor o radu podnosiocu Aplikacije zbog zdravstvene nemogućnosti da sa utvrđenim zdravstvenim smetnjama obavlja nezakonite i ništave poslove uzorkovanja u zagađenoj radnoj sredini (prilog 38)
  39. Pravosnažna i izvršna presuda P1-311/07 Opštinskog suda iz Bora od 11.07.2007. godine, kojom je utvrđena nezakonitost i ništavost Rešenja br. 1185 Instituta za bakar o otkazu ugovora o radu podnosiocu Aplikacije od 21.06.2004. godine. Ova presuda je bila nedelotvorna zato što je doneta neblagovremeno, tj. tek nakon prevremenog penzionisanja podnosioca Aplikacije zbog potpunog gubitka radne sposobnosti  (prilog 39)
  40. Rešenje br. 164-03-1059/2004-04 Ministra rada, zapošljavanja i socijalne politike  od 10.12.2004. godine, kojim je odloženo izvršenje nezakonitog  i ništavog Rešenja br. 1185 Instituta za bakar o otkazu ugovora o radu podnosiocu Aplikacije od 21.06.2004. godine do pravosnažnosti sudske odluke. Poslodavac nije po navedenom rešenju zato što je odbio da podnosioca Aplikacije vrati na poslove koje je obavljao pre nezakonitog smenjivanja i nezakonitog otpuštanja, a odbio je i da podnosiocu Aplikacije isplati zaostale i izgubljene zarade (prilog 40)
  41. Rešenje Instituta za bakar Bor o raspoređivanju br. 2757 od 23.12.2004. godine, kojim je poslodavac po drugi put nezakonito rasporedio podnosioca Aplikacije da sa utvrđenim zdravstvenim smetnjama obavlja poslove uzorkovanja u zagađenoj radnoj sredini (prilog 41)
  42. Aneks III Ugovora o radu Instituta za baker Bor br. 2773 od 24.12.2004. godine, kojim je posalodavac po drugi put podnosiocu Aplikacije pod prinudom uručio nezakonit i ništav ugovor o radu da sa utvrđenim zdravstvenim smetnjama obavlja poslove uzorkovanja u zagađenoj radnoj sredini (prilog 42).
  43. Dopis podnosioca Aplikacije br. 2758 od 24.12.2004. godine, kojim je  podnosilac po drugi put bezuspešno ukazao da zbog utvrđenih zdravstvenih smetnji nije u mogućnosti da obavlja poslove uzorkovanja u zagađenoj radnoj sredini  (prilog 43)
  44. Uput za privremeno raspoređivanje radnika Medicine rada Doma zdravlja iz Bora br. 56/94 od 12.12.1994. godine, koji je poslodavac odbio da prizna  (prilog 44)
  45. Predlog za zdravstveno veštačenje zdravstvenog stanja podnosioca Aplikacije br. 66095 od 11.10.2004. godine Zdravstvenog centra Bor, koji je poslodavac odbio da uvaži (prilog 45)
  46. Rešenje Sektora inspekcije rada br. 380-117-1332/2004-04 od 31.01.2005. godine, kojim je inspektor rada odložio izvršenje rešenja br. 2757 Instituta za bakar od 23.12.2004. godine do pravosnažnosti sudskog postupka, kojim je poslodavac po drugi put nezakonito rasporedio podnosioca Aplikacije da sa utvrđenim zdravstvenim smetnjama obavlja poslove uzorkovanja u zagađenoj radnoj sredini. Poslodavac je odbio da postupi po ovom rešenju (prilog 46)
  47. Konačno Rešenje Ministra rada, zapošljavanja  i socijalne politike br. 164-03-378/2005-04 od 19.04.2005. godine o odlaganju izvršenja rešenja br. 2757 Instituta za bakar od 23.12.2004. godine do pravosnažnosti sudskog postupka, kojim je poslodavac po drugi put nezakonito rasporedio podnosioca Aplikacije da sa utvrđenim zdravstvenim smetnjama obavlja poslove uzorkovanja u zagađenoj radnoj sredini. Poslodavac je odbio da postupi po  i po ovom Konačnom rešenju (prilog 47).
  48. Rešenje Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje br. dosijea 020483 od 18.05.2011. godine, kojim je podnosiocu Aplikacije određena invalidska penzija zbog potpunog gubitka radne sposobnosti (prilog 48)
  49. Pravosnažna i izvršna presuda P1-14/05 Opštinskog suda iz Bora od 05.05.2005. godine, kojom je utvrđena nezakonitost I ništavost raspoređivanja podnosioca Aplikacije da sa utvrđenim zdravstvenim smetnjama obavlja poslove uzorkovanja u zagađenoj radnoj sredini (prilog 49)
  50. Izjava br. 1256 sekretarice Ljiljane Nejkov od 28.06.2004. godine o odbijanju da falsifikuje evidenciju o prisustvu podnosioca Aplikacije u firmi tokom nezakonitog i ništavog njegovog raspoređivanja da sa utvrđenim zdravstvenim smetnjama obavlja poslove uzorkovanja u zagađenoj radnoj sredini (prilog 50).
  51. Optužnica OJT br. Kt-345/04 od 11.05.2005. godine, kojom je Opštinsko javno tužilaštvo iz Bora optužilo člana menadžmenta Instituta za bakar Mirka Vukmirovića zbog falsifikovanja evidencija o prisustvu podnosioca Aplikacije u firmi tokom primene nezakonite i ništave odluke o njegovom raspoređivanju da sa utvrđenim zdravstvenim smetnjama obavlja poslove uzorkovanja u zagađenoj radnoj sredini (prilog 51).
  52. Rešenje br. Kv-70/ 5 Opštinskog suda Bor od 15.06.2005. godine, kojim je Opštinski sud podnosiocu Aplikacije uskratio pravo na izjašnjenje u svojstvu oštećene stranke u tom postupku (prilog 52)
  53. Žalba OJT Bor br. Kt-3458/04 od 22.07.2005. godine, zbog odbijanja Optužnice protiv Mirka Vukmirovića (prilog 53)
  54. Rešenje br. Kž-434/05 Okružnog suda Zaječar od 16.01.2006. godine, kojim je odbijena žalba Opštinskog javnog tužilaštva bez znanja i uručenja oštećenom podnosiocu Aplikacije (prilog 54)
  55. Pritužba podnosioca Aplikacije predsedniku Opštinskog suda Bor od 20.02.2005. godine na zakonitost rešavanja predmeta Kv-70/05 Opštinskog suda Bor (prilog 55)
  56. Rešenje VI Su-37/2008-67 predsednika Opštinskog suda Bor od 01.08.2008. godine, kojim je odbijena pritužba podnosioca Aplikacije predsedniku Opštinskog suda Bor od 20.02.2005. godine na zakonitost rešavanja predmeta Kv-70/05 Opštinskog suda Bor (prilog 56)
  57. Podnesak podnosioca Aplikacije Opštinskom sudu Bor od 21.02.2005. za predmet P1-835/04, kojim je podnosilac Aplikacije otkazao punomoćje advokatu a od suda tražio donošenje rešenja sa obrazloženjem i pravnom poukom u vezi zamrzavanja tog postupka (prilog 57)
  58. Predlog podnosioca Aplikacije predsedniku Opštinskog suda Bor od 22.03.2005. godine za izuzeće  sudije Danijele Popović u predmet P1-835/04 (prilog 58)
  59. Rešenje br. VII Su-30/05-18 Predsednika Opštinskog suda Bor od 18.04.2005. godine o odbijanju predloga za izuzeće sudije u predmetu P1-835/04 (prilog 59)
  60. Podnesak podnosioca Aplikacije od 27.02.2008. godine u vezi primedbi na sastav suda i na validnost punomoćja Instituta za rudarstvo i metalurgiju izdatog Dragiši Paunoviću, koji je korisnik socijalnog programa (prilog 60)
  61. Podnesak umešača Nezavisnog sindikata Instituta za rudarstvo i metalurgiju od 20.03.2008. godine u vezi primedbe na sastav suda i na validnost punomoćja Instituta za rudarstvo i metalurgiju izdatog Dragiši Paunoviću, koji je korisnik socijalnog programa (prilog 61)
  62. Podnesak Instituta za rudarstvo i metalurgiju br. 478 od 19.03.2008. godine, kojim je sudu dostavljen podnesak Samostalnog sindikata br. 2822 od 09.11.2006. godine u vezi tumačenja člana 62. Pojedinačnog kolektivnog ugovora za predmet P1-784/06 Opštinskog suda Bor (prilog 62)
  63. Odredba člana 62. stav 2. Pojedinačnog Kolektivnog ugovora Instituta za bakar br. 2175 od 31.10.2003. godine, kojom je predviđeno da cena rada za najjednostavniji rad ne može biti manja od minimalne cene rada utvrđene za Republiku Srbiju uvećanu za naknadu za ishranu i regres za godišnji odmor po zadnjim objavljenim statističkim podacima (prilog 63)
  64. Presuda   P1-1269/07  Opštinskog suda Bor od 21.04.2004. godine o odbijanju tužbenog zahteva podnosioca Aplikacije (prilog 64)
  65. Presuda Gž-1879/08 Okružnog suda Zaječar od 18.12.2008. godine o odbijanju žalbe podnosioca Aplikacije na presudu P1-1269/07  Opštinskog suda Bor od 21.04.2004. godine (prilog 65)
  66. Ustavna žalba Ustavnom sudu Republike Srbije od 12.02.2009. godine na Presudu Gž-1879/08 Okružnog suda Zaječar od 18.12.2008. godine i Presudu   P1-1269/07  Opštinskog suda Bor od 21.04.2004. godine  (prilog 66).
  67. Rešenje Už-206/09 Ustavnog suda Republike Srbije od 21.09.2011. godine o odbijanju ustavne žalbe podnosioca Aplikacije (prilog 67)
  68. Nalog za plaćanje sudske takes br. P1-1269/07  Opštinskog suda Bor od 09.01.2009. godine u ukupnom iznosu od 15.562 dinara (prilog 68)  
  69. Potvrda o uplati veštačenja za predmet P1-1269/07  Opštinskog suda Bor  i Nalaz veštaka za predmet P1-1269/07  Opštinskog suda Bo Bo rod 01.02.2008. godine  (prilog 69)
  70. Dokumentacija o pogoršanju zdravstvenog stanja podnosioca Aplikacije nakon primene nezakonitog i ništavog otkaza ugovora o radu (prilog 70)
  71. Podnesak podnosioca Aplikacije od 17.12.2007. godine za predmet P1-1269/07  Opštinskog suda Bor, kojim je podnosilac Aplikacije izvršio obračun svojih potraživanja prema članu 62. stav 2. Pojedinačnog kolektivnog ugovora Instituta za bakar br. 2175 od 31.10.2003. godine, koji je predmetni sudija odbila da prihvati, već je umesto toga, na osnovu falsaifikovanog sudskog zapisnika, o trošku podnosioca Aplikacije naručila nezakonito veštačenje od strane sudskog veštaka, koje zatim nije prihvatila (prilog 71)
V. Da li postoji neki drugi pravni lijek koji Vam stoji na raspolaganju a koji niste upotrijebili? Ako postoji, objasnite zašto ga niste upotrjebili.
(Is at-il ou tout autre appel ou d’autres recours
disponible pour vous que vous n’avez pas utilisé? Si oui, expliquez pourquoi vous ne l’avez pas utilisé)
(Is there or was there any other appeal or other remedy
available to you which you have not used? If so, explain why you have not used it)
Nakon iscrpljenja pravnog leka pred Ustavnim sudom Republike Srbije, koji je najviša sudska instanca Republike Srbije, podnosiocu Aplikacije nije poznat drugi pravni lek osim obraćanja Evropskom sudu za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda sa sedištem u Strazburu.
IZJAVA O CILJU PODNESKA I OKVIRNI ZAHTJEV ZA PRAVIČNO ZADOVOLJENJE
(DÉCLARATION DE L’OBJET DE LA DEMANDE ET PROVISOIRE demandes de satisfaction équitable)
(STATEMENT OF THE OBJECT OF THE APPLICATION AND PROVISIONAL CLAIMS FOR JUST SATISFACTION)

Cilj ove Aplikacije protiv Republike Srbije je pravično zadovoljenje isplatom materijalne i nematerijalne štete podnosiocu Aplikacije na teret Republike Srbije, zato što Republika Srbija, uskraćivanjem delotvornosti pravnih lekova, nije obezbedila podnosiocu Aplikacije pravičnu materijalnu naknadu pred svojim pravosudnim institucijama u obliku efikasnog pravnog leka u razumnom zakonskom roku, radi zaštite prava podnosiocu Aplikacije iz Konvencije 158., Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i prava na mirno uživanje svojine iz člana 1. stav 1. Protokola 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Isplatu pravične naknade podnosilac Aplikacije potražuje u evrima, po sledećim pravnim osnovima:.

I.          ISPLATA PRAVIČNE NAKNADE ZBOG PRIMENE NEZAKONITOG I NIŠTAVOG ANEKSA II UGOVORA O RADU BR. 457 ZA PERIOD OD 17.03.2004. GODINE DO 21.06.2004. GODINE.

 

Po ovom osnovu podnosilac Aplikacije predlaže Međunarodnom sudu da usvoji obračun naknade štete u vidu neisplaćenih zarada u skladu sa članom 62. stav 2. Pojedinačnog kolektivnog ugovora br. 2175 Instituta za bakar od 31.10.2003. godine, a prema obračunskoj šemi predloženoj u podnesku podnosioca Aplikacije za predmet P1-1269/07 Opštinskog suda u Boru od 17.12.2007. godine (prilog 71)

            Kao što je podnosilac Aplikacije naveo, Opštinski sud iz Bora nije prihvatio navedenu šemu obračuna, niti je prihvatio neku od dve varijante obračuna od strane sudskog veštaka, i pored činjenice da je na osnovu falsifikovane izjave podnosioca Aplikacije iz falsifikovanog zapisnika nakon rasprave, predmetni sudija izdala nalog sudskom veštaku da, pored predložene varijante obračuna od strane Instituta za rudarstvo i metalurgiju, o trošku podnosioca Aplikacije izvrši i  obračun zarade sa primenom pojma “minimalna zarada” umesto pojma “minimalna cena rada”, pri čemu se rezultati obračuna vrlo malo razlikuju u krajnjem iznosu.

            Tom prilikom podnosilac Aplikacije nije znao da predmetni sudija nije to uradila zato što nije razlikovala pojmove “minimalna zarada” i “minimalna cena rada”, već sa unapred smišljenom namerom da odbije tužbeni zahtev u celosti.

Na osnovu podataka sa sajta www.cekos.rs (Kursevi valuta – konverzija) iznos od 66.628,35 dinara na dan 30.06.2004. godine je  tada iznosio 666,28 evra.

To znači da podnosilac Aplikacije od Republike Srbije, po osnovu naknade štete zbog neisplaćenih zarada u periodu nezakonite i ništave primene Aneksa II Ugovora o radu br. 457 od 17.03.2004. godine, potražuje iznos od 666,28 evra sa zakonskom kamatom od 3% počev od 30.06.2004. godine do dana konačne isplate.

  1. II.                ISPLATA PRAVIČNE NAKNADE ZBOG TROŠKOVA NASTALIH TOKOM VOĐENJA POSTUPAKA NEDELOTVORNIH PRAVNIH LEKOVA.

Povraćaj iznosa od 3.012,00 dinara, odnosno 36.98 evra  koji je naplaćen podnosiocu Aplikacije za neprihvaćeno sudsko veštačenje u predmetu P1-1269/07 (prilog 69). Ovaj iznos podnosilac Aplikacije potražuje sa kamatom od 3% od 21.01.2008. godine do konačne isplate.

Povraćaj iznosa od 15.562 dinara, odnosno 147.98 evra po osnovu plaćenog naloga za sudsku taksu P1-1269/07 Opštinskog suda Bor od 09.01.2009. godine (prilog 68). Ovaj iznos podnosilac Aplikacije potražuje sa kamatom od 3% od 01.01.2010. godine do konačne isplate.

Povraćaj iznosa po osnovu troškova štampanja pisanih podnesaka tokom vođenja nedelotvornih postupaka. Prosečna cena štampanja jedne stranice iznosi 3 dinara ili 0,03 evra. Tokom vođenja nedelotvornih postupaka podnosilac Aplikacije je nadležnim institucijama morao da podnosi istovetne podneske u tri primerka (dva primerka za nadležnu instituciju) i treći istovetni primerak radi overe prijema. Za protekli period od 17.03.2004 godine (datum kada je podnosiocu Aplikacije uručen pod prinudom nezakonit i ništav Aneks II Ugovora o radu br. 457) do datuma predaje ove Aplikacije Međunarodnom sudu podnosilac Aplikacije je štampao oko 2000 stranica, što iznosi ukupno 60 evra.

Povraćaj iznosa po osnovu poštanskih troškova za slanje pisanih podnesaka nadležnim institucijama sa sedištem van mesta boravka podnosioca Aplikacije. Prosečna cena slanja jedne poštanske pošilje za period od 17.03.2004. godine do dana slanja ove Aplikacije Međunarodnom sudu iznosi 60 dinara ili 0,6 evra. Tokom vođenja nedelotvornih postupaka za navedeni period podnosilac Aplikacije je poslao preko 50 poštanskih pošiljki, što ukupno iznosi preko 30 evra.

  1. III.             ISPLATA PRAVIČNE NAKNADE ZBOG VIŠEGODIŠNJE PRIMENE NEDELOTVORNIH PRAVNIH LEKOVA U PRAVNOM SISTEMU REPUBLIKE SRBIJE.

Po ovom pravnom osnovu podnosilac Aplikacije potražuje 10.000 evra zbog duševnog bola izazvanog kršenjem člana, 13. i 14. i člana 17. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, što je zajedno sa pretrpljenim mobingom i šikanom kod podnosioca Aplikacije izazvalo pogoršanje zdravlja i potpunog gubitka radne sposobnosti (prilog 70).

 
VII. IZJAVA O OSTALIM MEĐUNARODNIM POSTUPCIMA
(DÉCLARATION CONCERNANT LES AUTRES
International Proceedings)
(STATEMENT CONCERNING OTHER
INTERNATIONAL PROCEEDINGS)

Nisam koristio druge međunarodne postupke.

Da li ste podnijeli gore navedene žalbe
nekom drugom sistemu međunarodne istrage ili poravnanja. Ako jeste, napišite pune podatke.
(Avez-vous submmitted les plaintes ci-dessus pour
toute autre procédure internationale d’enquête
ou de règlement? Si oui, donner les détails complets.)
(Have you submmitted the above complaints to
any other procedure of international investigation
or settlement? If so, give full details.)
Podnosilac Aplikacije nije podnosio žalbe drugom sistemu međunarodne istrage ili poravnanja.
 
LISTA DOKUMENATA
(LISTE DES DOCUMENTS)
(LIST OF DOCUMENTS)

(Ne originalna dokumenta, samo fotokopije)
(Pas de documents originaux, des photocopies seulement)
(No original documents, only photocopies)

(Uključiti kopije svih odluka koje se odnose na dijelove IV i VI. Ukoliko nemate kopije dokumenata, trebalo bi ih nabaviti. Ako ne možete da ih nabavite objasnite zašto. Dokumenti koje priložite neće Vam biti vraćeni.)
(Inclure des copies de toutes les décisions visées aux parties IV et VI ci-dessus. Si vous n’avez pas avoir des exemplaires, vous devriez les obtenir. Si vous ne pouvez pas les obtenir, axolain pourquoi pas. Aucun document ne sera retourné.)
(Include copies of all decisions referred to in Parts IV and VI above. If you do not have copies, you should obtain them.
If you cannot obtain them, axolain why not. No documents will be returned to you.)

Podnosilac Aplikacije

Slobodan Radulović, Njegoševa, 5A/21,

19210 Bor, Republika Srbija

Istorijat nastanka državne bande Srbije

Državna banda Srbije instalirana je sa komunističkom vlašću nakon drugog svetskog rata u paketu sa ostalim republičkim komunističkim vlastima na celoj teritoriji tadašnje Federativne Narodne Republike Jugoslavije pod vrhovnom komandom Josipa Broza Tita, kao komunistička potreba za obračun sa protivnicima i nesimpatizerima komunističkog režima, protiv koga su u to vreme bili većina inteligencije, seljaka, pravoslavnih vernika, ali i mnogih drugih struktura naroda.  Tadašnju komunističku državnu bandu činile su strukture državne represije (službe državne bezbednosti, partijske strukture, sudstvo, tužilaštvo, vojska, policija). Metodi delovanja tadašnjih struktura Državne bande bili su brutalno represivni. Bilo je dovoljno da u neku od struktura Državne bande na bilo koji način stigne dojava da neko nije simpatizer Tita ili Komunista da bi u hitnom postupku (najčešće noću) dotični nesretnik, bez suđenja i prava na odbranu,  bio likvidiran od strane Državne bande. Nakon toga se pristupalo oduzimanju imovine dotičnom i njena dodela nekom od osvedočenih simpatizera i pristalica komunističkog režima. Paralelno sa likvidacijama po kratkom postupku Državna banda je sprovodila i druge vrste masovnih represalija od kojih su po zlu ostali upamćeni tzv. Dahauski procesi, Goli Otok, Obavezni otkup itd. Posebno su teške zločine nad narodom činile ekspoziture Državne bande u Srbiji i Crnoj Gori. Ostalo je zabeleženo da je Državna banda iz tog perioda vršila likvidacije, otmice, i druga zverstva i van granica tadašnje komunističke države.

Nakon smrti doživotnog vrhovnog komandanta Državne bande Josipa Broza Tita, među njegovim republičkim partijskim ulizicama došlo je do borbe za nasledstvo šefa Državne bande tadašnje Savezne države. Pošto nisu mogli da se dogovere i usaglase o načinu komandovanja nasleđenim strukturama Centralne Državne bande došlo je prvo do raspada Centralne komunističke partijske strukture na republičke i pokrajinske, a zatim i do međusobnih teritorijalnih odvajanja  na države u tzv Avnojevskim granicama uz krvave međunacionalne obračune, koje su inicirale i logistički pomagale nacionalne vođe – mali Titići – pretendenti na nasleđe Titove doživotne komande nad Centralnom Državnom bandom. Kao što je poznato borba za Titovo nasleđe završila se tako što je svaki nacionalni Titić morao da se zadovolji samo vrhovnom komandom nad svojom nacionalnom Državnom bandom. Tako je komanda nad Državnom bandom Srbije pripala nacionalnom komunističkom vođi Slobodanu Miloševiću. Po uzoru na Tita i on je pred Državnu bandu Srbije kao prioritetni zadatak postavio jačanje i očuvanje njegove vlasti po svaku cenu.

Da bi učvrstila apsolutnu vlast svog Vrhovnog komandanta Državna banda Srbije je izvršila niz političkih ubistava i raznih drugih zločina, koji su do današnjih dana ostali neistraženi i nerasvetljeni. Kao najjeziviji primeri ostale su upamćene likvidacije novinara Dade Vujasinović, Slavka Ćuruvije i Milana Pantića, zatim sekretara JUL-a Zorana Todorovića – Kundaka, ministra odbrane Pavla Bulatovića, načelnika uprave kriminalističke policije Beograda Milorada Vlahovića, načelnika policijske stanice Savski Venac Dragana Simića, zamenika ministra policije Radovana Stojčić Badže, komandanta srpskih dobrovoljaca Željka Ražnatović – Arkana, kao i bivšeg predsednika Srbije Ivana Stambolića. Ovom spisku pripadaju ko zna još koliko ljudi, čija se smrt vodi kao posledica nesrećnog slučaja ili bolesti. Na navedenom spisku bilo je planirano i ime predsednika Srpskog pokreta obnove Vuka Draškovića, koji je imao sreće da preživi dvostruki pokušaj atentata.

U sklopu trasiranja puta za svoju doživotnu komunističku vladavinu Slobodan Milošević je izdao nalog Socijalističkoj partiji Srbije da uradi projekat po kome će vlast u Srbiji doživotno kontrolisati Milošević preko struktura svoje stranke, tako što će svoje poverljive kadrove instalirati u sve druge stranke, sindikate, nevladine i druge organizacije sa ciljem preuzimanja kontrole nad njima.

Ove instrukcije prenete su od strane Centralnog izbornog štaba Socijalističke partije Srbije u vidu “Strogo poverljivog uputstva” br. 02-234 od 04.03.1997. za opštinske odbore, po kome im je naloženo da u sve druge stranke, sindikate, preduzeća i udruženja građana infiltriraju svoje poverljive i obučene kadrove putem pristupanja, učlanjivanja ili zapošljavanja sa zadatkom preuzimanja uticaja u njihovom organizacionom delovanju i funkcionisanju. Posledice toga su stvaranja postizbornih koalicija pod kontrolom SPS-a uz pomoć struktura državne bezbednosti i policije.

Kao rezultat toga je konstituisanje skupština na lokalu i republičkom nivou od, stranačkom vrhu odanih stranačkih poslušnika, koji svoju vernost potvrđuju blanko potpisanim ostavkama, koje njihov politički vrh može uvek aktivirati za slučaj da ne ispune neki stranački nalog.

Nakon svrgavanja vrhovnog komandanta Državne bande Srbije Slobodana Miloševića ova Državna banda se osamostalila i odbila da prihvati komandu od strane bilo koje domaće državne institucije, najverovatnije zato što su komandu nad Državnom bandom Srbije preuzele neke od bezbednosnih institucija stranih sila, koje Državnu bandu Srbije koriste kao sredstvo za sabotažu i kompromitovanje državnih institucija Republike Srbije i njihovih zvaničnih predstavnika. Ovu vrstu opasnosti od odmetništva Državne bande od institucija države uočio je bivši predsednik vlade Zoran Đinđić, koji je zbog toga hteo da nad Državnom bandom uspostavi državnu kontrolu, a saradnike Državne bande iz državnih institucija podvrgne procesu lustracije.

Zbog ove namere Zorana Đinđića Državna banda Srbije je dobila nalog da ga likvidira – strelja pred vratima Vlade i tako svima pruži očigledan primer da državom ne komanduju državne institucije već Državna banda Srbije. Naravno, nakon ovog brutalnog ubistva predsednika Vlade nikome više od državnih zvaničnika nije palo na pamet da pokušava da izvrši pravu i korenitu reformu službi državne bezbednosti, vojske, policije, sudstva i tužilaštva, niti da primeni lustraciju. Doduše Novi predsednik Srbije Tomislav Nikolić je dao neke nagoveštaje u tom smislu, ali od reči do rezultata je dug i težak put sa brojnim izazovima i opasnostima, jer Državna banda neće prezati ni od čega radi očuvanja svog statusa.

Bivši predsednik Srbije Boris Tadić, koji je očigledno i sam kompromitovana žrtva Državne bande Srbije ostaće verovatno upamćen po tome što je imao hrabrosti da na biznis forumu na Kopaoniku 2009. godine zvanično ukaže na činjenicu da Srbijom komanduje Državna banda. Doduše, on je ovu činjenicu morao da saopšti uvijenu u diplomatsku foliju, tako što je rekao da u Srbiji funkcioniše sprega politike, kriminala, tajkuna i pravosuđa. Ovu njegovu izjavu Državna banda mu nije oprostila, jer je nakon toga učinila sve da njega lično i sve njegove državničke poteze do kraja obesmisli i kompromituje i tako ga kazni da ostane upamćen kao jedan od predsednika sa najpogubnijim državnim rezultatima. Ovo nije moja namera da ga pravdam, jer je on svakako zaslužio da nosi epitet upropastitelja Srbije zato što je iskazao neviđenu pohlepu i vlastoljublje propustivši brojne prilike da se distancira od saradnje sa Državnom bandom.

Kako deluje Državna banda Srbije?

Već sam pomenuo da je osnovna uloga Državne bande Srbije da kompromituje državne institucije i njene predstavnike, a na taj način i kompletan narod Srbije stvarajući opšti utisak da je narod Srbije nesposoban i nedoličan da ima normalne državne institucije, kao i poštene i nekorumpirane vođe tih institucija. Sa druge strane Državna banda beskompromisno štiti lične interese svojih vernih članova.

Kako je funkcionisala državna banda u vreme kada je bila pod vrhovnom komandom Miloševića zainteresovani se mogu informisati preko sledećih naslova:  Tuzba protiv drzave SR Srbije i SFRJ, Ispravka tuzbe protiv SRS i SFRJ, Resenje P-566-31.05.1990..doc, Nalog za placanje takse u predmetu P566-90..doc

Oni čitaoci koje zanima više ovakvih primera mogu ih pronaći u većem broju na mom blogu: www.bokisingl.wordpress.com u kategorijama: ARHIVSKA GRADJA DO 5.10.2000. (39 članaka), ARHIVSKA GRADJA POSLE 5.10.2000. (29 članaka), DRŽAVNA BEZBEDNOST (68 članaka), EKOLOGIJA (20 članaka), FINANSIJSKE PREVARE (8 članaka), IZ SINDIKALNE ARHIVE (6 članaka), KRIVO OGLEDALO (75 članaka), NAŠI MANIRI (17 članaka), NEŽELJENA POŠTA (8 članaka), PLJAČKE (31 članak), POLITIČKA MAFIJA (28 članaka), POLITIČKI ZLOČINI (1 članak), PRAVNA MAFIJA (6 članaka), SVA MAFIJA (2 članka), SVEDOČENJA (17 članaka), U ZNAK POŠTOVANJA I SEĆANJA (7 članka), ĆUTANJE ADMINISTRACIJE (5 članka).

Kao posebno interesantan primer funkcionisanja državne bande Srbije navodim jedan od konkretnih primera iz ličnog iskustva:

Jedan od bivših direktora Instituta za bakar je izmislio fiktivnu poslovnicu u Beogradu da bi sebi dodelio stan u Beogradu i radno mesto predstavnika poslovnice, da bi nakon njenog ukidanja bio stavljen na platni spisak – da prima apanažu kao da radi na nepostojećem radnom mestu u nepostojećoj firmi, dok je stvarno bio zaposlen u drugoj firmi gde je takođe primao platu.

Drugi bivši direktor Instituta za bakar, koji je svom prethodniku omogućio primanje apanaže i sam sebi je obezbedio sličnu apanažu za poslove direktora u Institutu za bakar, iako nije mogao da bude na tom radnom mestu (nije ni imao ugovor o radu), zato što je istovremeno bio Dekan na Tehničkom fakultetu, gde je takođe primao još jednu platu (istovremeno je bio i direktor Instituta za bakar i Dekan fakulteta). Istovremeno je zakidao na zaradama radnicima i vršio utaju poreza i doprinosa na zarade radnika.

Treći direktor Instituta za bakar, koji je nastavio isplate apanaža prvom direktoru u Beogradu i nastavio sa zakidanjem na zaradama radnicima i utajama poreza, za sebe je prisvojio zlatnike iz Fonda plemenitih metala firme, tako što je izjavio da ih je navodno švercovao preko granice radi poklona poslovnim partnerima u inostranstvu.

Dakle, ova trojica navedenih mahinatora ostvarili su čvrste poslovne veze sa nn članovima Državne bande Srbije, koji su ih zaštitili od pravnih i zakonskih posledica, a protiv mene pokrenuli razne mehanizme osvete.

Jedan od konkretnih mehanizama osvete sastojao se u tome što je Državna banda Srbije organizovala da mi Elektrotimok iz Zaječara ukine napajanje objekta električnom energijom i demontažu niskonaponske mreže i odnošenje električne opreme (žice, izolatori, itd) u dužini oko 400 m, koju sam liniju ja izgradio o svom trošku i poklonio Elektrotimoku kao uslov za dobijanje elektičnog priključka. Ova osveta Državne bande izvedena je tako što je od Opštinskog suda Zaječar – sada Osnovnog suda Zaječar u fiktivnom sudskom postupku pribavljeno falsifikovano Rešenje Iv-1216/09 Opštinskog suda Zaječar od 28.05.2009. godine, koje je doneto bez mog znanja i pozivanja za učešće u postupku, niti mi je po završetku postupka bilo uručeno, jer je Dostavnica o uručenju takođe falsifikovana. Dakle uz poziv na falsifikovano rešenje Iv-1216/09 Opštinskog suda Zaječar od 28.05.2009. godine Elektrotimok iz Zaječara mi je isključio napajanje strujom i odneo celu liniju.

Pošto je vršilac dužnosti predsednika Osnovnog suda Zaječar Zoran Ristić odbio da mi stavi na uvid falsifikovano Rešenje Iv-1216/09 Opštinskog suda Zaječar od 28.05.2009. godine, za zaštitu svojih prava obratio sam se Povereniku za informacije i zaštitu podataka o ličnosti. Kancelarija poverenika je gospodina Zorana Ristića, u svojstvu službenog lica suda koje je izdalo Rešenje Iv-1216/09, obavestila da je potrebno da mi dostavi navedeno rešenje. Međutim gospodin Zoran Ristić je odbio to da učini sa napomenom da mi je isto već uručeno uz poziv na falsifikovanu dostavnicu i priču da je navedeno Rešenje Iv-1216 navodno ustupljeno na nadležnost Opštinskom sudu u Boru još pre tri godine, tačnije 18.11.2009. godine i upućuje me da ja tragam za njegovom poštom od pre tri godine???!!!

Iz navedenih razloga kancelariji poverenika za informacije I zaštitu podataka o ličnosti uputio sam dopis pod naslovom “Ponovljeni Zahtev za donošenje Rešenja u predmetu 07-00-00031/2012-03”, koji dopis objavljujem u celosti:

Poštovana gospođo Šunjevarić,

Ovaj ponovljeni zahtev za donošenje Rešenja u predmetu 07-00-00031/2012-03 upućujem Vam nakon što sam od vršioca dužnosti predsednika Osnovnog suda Zaječar dobio Dopis br. VII-Su-42/2012-16 od 19.06.2012. godine (videti prilog iz Atačmenta ovog dopisa kancelariji poverenika za informacije ). Kao što se vidi iz Dopisa br. VII-Su-42/2012-16 od 19.06.2012. godine, gospodin Zoran Ristić je, umesto dostavljanja tražene informacije – Rešenja Iv-1216/09 Opštinskog suda Zaječar od 28.05.2009. godine dozvolio sebi nedolično šegačenje u vređanju mene, kao stranke u postupku, ali i državne institucije „Poverenik za informacije i zaštitu podataka o ličnosti“. Naime, iz njegovog dopisa vidi se da mu je nesumnjivo jasno šta se u postupku Poverenika za informacije traži od njega, ali on to jednostavno neće da učini, već to sabotira i izvrgava ruglu. Iz navedenog dopisa vidi se da Osnovni sud raspolaže pravim informacijama o tome kako je i pod kojim okolnostima nastalo Rešenje, jer se u dopisu tvrdi da taj sud raspolaže nekakvom Dostavnicom, na osnovu koje mi je navodno uručeno Rešenje br. Iv-1216/09 Opštinskog suda Zaječar od 28.05.2009. godine. Obzirom da je gospodin Zoran Ristić u svojstvu vršioca dužnosti Osnovnog suda Zaječar odbio da mi dostavi navedeno Rešenje Iv-1216/09 Opštinskog suda Zaječar od 28.05.2009. godine na moj lični zahtev, a sada odbija da to učini i na zahtev kancelarije poverenika, jasno je da mu je poznato da navedeno rešenje Iv-1216/09 Opštinskog suda Zaječar od 28.05.2009. godine sadrži elemente krivičnog dela, jer je isto doneto bez mog učešća i obaveštenja o tom postupku, a dostavljanje meni, kao zakonskoj stranci u tom postupku je izbegnuto tako što je neko u tom sudu falsifikovao podatke u Dostavnici, koju gospodin Zoran Ristić spominje. Na ovaj način on vrši prikrivanje učinioca nezakonitog postupanja i tako bruka i kompromituje instituciju na čijem je čelu. Iz njegovog Dopisa br. VII-Su-42/2012-16 od 19.06.2012. godine vidi se da on od mene i Poverenika za informacije očekuje da budemo „tragači“ u dopisivanju između njegovog suda i Opštinskog suda u Boru.

Gospođo Šunjevarić dopisom na adresu: djina.zivkovic@poverenik.rs, postupajući u skladu sa uputstvom od 05.01.2012. godine dostavio sam kopije mail poruka predsedniku (kontakt@zajecar.sudovi.net) i portparolu (portparol@zajecar.sudovi.net) Osnovnog suda Zaječar od 21.09.2011. i 29.09.2011. godine, kao dokaz da nisu hteli da mi stave na uvid Rešenje Iv-1216/09 Opštinskog suda Zaječar od 28.05.2009. godine i zamolio Poverenika za informacije da interveniše da mi se navedeno Rešenje Iv-1216/09 Opštinskog suda Zaječar od 28.05.2009. godine stavi na uvid radi njegovog prezentiranja, kao sudskog dokaza da mi je nezakonito obustavljena isporuka električne energije na osnovu izmišljenog duga i falsifikovane sudske odluke iz Rešenja Iv-1216/09 Opštinskog suda Zaječar od 28.05.2009. godine. Pošto je Osnovni sud iz Zaječara odbio da mi izda navedeno Rešenje ja sam izgubio taj spor, jer nisam mogao da prezentujem ključni dokaz na koji sam se pozivao u tom sporu, tako da je Elektrotimok iz Zaječara nakon tog spora potpuno demontirao niskonaponsku mrežu (odnete su bandere i sva elektrooprema), koju sam ja izgradio svojim sredstvima, kao uslov da dobijem struju.

U očekivanju Vašeg rešenja srdačno Vas pozdravljam.

Slobodan Radulović, Njegoševa 5A/21, 19210 Bor.

Priredio: Slobodan Radulović

Izgleda da je tekst “DRŽAVNA BANDA SRBIJE” imao uticaja da se pojedini zvaničnici nekih od državnih organa oglase. Pošto nemam potrebu da bilo šta krijem u ovom tekstu objavljujem pojedinačne reakcije.

Iz kancelarije poverenika za informacije od javnog značaja dobio sam poruku od g-đe Nevene Ružić da neće biti u prilici da pročita moju poruku – vidi Odgovor iz kabineta Poverenika za informacije.

Od uprave carine dobio sam  odgovor da „prijem, otprema, transport i uručenje poštanske pošiljke u međunarodnom i unutrašnjem poštanskom saobraćaju u isključivoj je nadležnosti poštanskog operatora, u ovom slučaju Javnog preduzeća PTT saobraćaj Srbija “ – vidi Odgovor iz uprave carine.

Od JP PTT “Srbija” dobio sam Rešenje br. 2012-35960/5 kojim mi je zbog sprečavanja podnošenja pravnog sredstva Međunarodnom sudu, umesto zahtevanih 11.000 evra u dinarskoj protiv vrednosti odobrena isplata naknade štete od 8.224,74 dinara – vidi Resenje br. 2012-35960-5 od 31.05.2012. U Rešenju se tvrdi da u vezi toga postoji zahtev, što znači da je neko u moje ime prepravio zahtev od 11.000 evra na 8.224,74 dinara. Ovo Rešenje je potpisala direktor RJ Poštanskog saobraćaja Bor, g-đa Suzana Stojanović, inače poznata javnosti u vezi uloge poštanskih manipulacija sa anti kampanjom protiv Srpske Napredne Stranke u vreme lokalnih izbora u Boru – vidi Prijavu protiv direktorke pošte u Boru zbog lokalnih izbora.

Od Ministarstva pravde dobio sam dopis u kome se traži da im pošaljem svoju adresu da bi mogli da mi dostave svoj odgovor!!?? – vidi Odgovor iz kabineta Ministarstva pravde. Iz ovakvog postupanja Ministarstva pravde zaključujem da nisu ni pogledali dokazne isprave koje sam im dostavio, jer da jesu videli bi tamo moju punu adresu.

Povodom izdavanja Rešenja br. 2012-35960/5 Ministarstvu pravde sam uputio sledeći dopis:

Odgovor g-đi Olji u vezi zahteva adrese

Poštovana,

16. maja 2012. godine dostavio sam Vam obaveštenje sa prilozima dokaznih isprava u vezi mog sprečavanja blagovremenog podnošenja Tužbe Međunarodnom sudu protiv Republike Srbije radi naknade štete zbog kršenja mojih prava pred državnim institucijama. Moje sprečavanje u blagovremenom podnošenju pravnog sredstva protiv Republike Srbije izvršeno je u organizaciji njenog državnog JP PTT „Srbija“. Izvršenje ovog dela izvršeno je tako što je nezakonito zaplenjena moja unapred plaćena pošiljka, a radi mog dovođenja u zabludu da je ista blagovremeno dostavljena Međunarodnom sudu izdato mi je falsifikovano Rešenje potražnice u kome je, kao datum predaje Međunarodnom sudu upisan 05.03.2012. godine. Nakon što sam službena lica JP PTT „Srbija“ uhvatio u laži i falsifikovanju Rešenja potražnice oni su izmislili priču da je moja pošiljka navodno izgubljena pod ingerencijom uprave Francuske pošte, što očigledno nije tačno, jer službena lica JP PTT Srbija nisu za takve tvrdnje ponudila nikakve dokaze. Da bi opravdali svoje nečasno učešće u ovim nezakonitim radnjama službena lica JP PTT „Srbija“ su izmislila i tobožnju saglasnost uprave Francuske pošte u mom obeštećenju o čemu su mi izdali odgovarajuće Obaveštenje. Pošto je očigledno da je  u moje sprečavanje obraćanja Međunarodnom sudu direktno umešana Republika Srbija preko svoje firme JP PTT „Srbija“, kako na Međunarodnom sudu ne bi izašla njena bruka sa obimom i načinom kršenja mojih ustavnih i građanskih prava, tvrdnju za spremnost obeštećenja od strane JP PTT „Srbija prihvatio sam kao spremnost države za pravičnom nagodbom u zamenu za oduzeto pravo na blagovremeno podnošenje pravnog sredstva Međunarodnom sudu. Zato sam u pošti, koja je primila obavezu za blagovremenu isporuku mog pravnog sredstva, popunio formulare za naknadu štete u iznosu od 11.000 evra u dinarskoj protivrednosti, kao naznačenu vrednost spora pred Međunarodnim sudom, odnosno kao iznos stvarne štete zbog zaplene moje pošiljke radi sprečavanja obraćanja Međunarodnom sudu. Umesto isplate stvarne naknade štete u iznosu od 11.000 evra u dinarsakoj protiv vrednosti JP PTT „Srbija“ je donela Rešenje br. 2012-35960/5 od 31.05.2012. godine (prilog) na iznos od 8.224,74 dinara. U navedenom rešenju se tvrdi da je iznos od 8.224,74 dinara dodeljen na osnovu podnetog zahteva, što predstavlja novi falsifikat, jer je u zahtevu potraživan iznos od 11.000 evra, a obzirom da je navedeno da će ove troškove snositi uprava Francuske pošte, jasno je da se radi o lažima i manipulacijama i sada se pokušava da se od uprave Francuske pošte prikrije i ova bruka i ujedno za simboličan iznos spreči razmatranje moje tužbe pred Međunarodnim sudom.

Na osnovu svega navedenog, molim Ministarstvo pravde da uloži napore da se moja pošiljka Međunarodnom sudu dostavi na nadležnost, jer je očigledno da je država Srbija, preko svojih institucija, pokazala nespremnost za moje pravično obeštećenje.

S poštovanjem, Slobodan Radulović, ul. Njegoševa 5A/21, 19210 Bor

Na kraju da napomenem da se oglasio i šef kabineta Bezbednosno Informativne Agencije, gospodin Jovan Stojčić: „U vezi sa elektronskom poštom koju ste uputili direktoru Bezbednosne-informativne agencije 01. juna 2012. godine, u kojoj ste izneli tvrdnju da je počinjeno krivično delo, obaveštavamo Vas da smo elektronsko pismo prosledili Direkciji policije Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije, na nadležnost i postupanje“ – vidi Odgovor iz kabineta BIA.

Priredio: Slobodan Radulović

Prema navodima “Vikipedije”  Banda (engleski – gang) je grupa delinkvenata (najčešće maloletnika ali i odraslih), koja nastaje spontano (ili organizovano) radi vršenja dela koja su inkriminisana krivičnim zakonikom. Ima sopstvena pravila delovanja, vođu, kao i specifične moralne norme što se podvodi pod pojam podkulture ili kontrakulture. Gang je anglosaksonski izraz za grupu pojedinaca, koji dele zajedničke vrednosti, imaju zajedničke ciljeve kao i specifičnu organizaciju i vođstvo. Često se ovakva organizacija odnosi na maloletnike sa asocijalnim ciljevima odnosno delinkventnim ponašanjem. U savremenom smislu, kao pežorativni izraz, odnosi se i na druge grupe sa osećanjem identiteta i zajedničkim ciljevima koji ne moraju biti asocijalni.

U mnogim državama postoje razne Bande protiv kojih državne institucije vode bespoštednu borbu. Nažalost u Srbiji nije tako, zato što je banda Srbije sastavljena od predstavnika politike, kriminala , privrede i pravosuđa. Sastav državne Bande Srbije objavio je bivši predsednik Republike, Boris Tadić, na “Biznis forumu” održanom pre tri godine na Kopaoniku. Doduše, predsednik je Bandu predstavio kao spregu politike, privrede, kriminala i pravosuđa.

Kada se govori o delovanju državne Bande Republike Srbije ne može se izbeći njen uticaj u pripremi i sprovođenju tzv. “Pljačkaške privatizacije”. U vezi toga retko koji građanin Srbije da nema neka svoja lična iskustva, ali je malo onih koji o tome poseduju pisane isprave. Ja u tom slučaju imam privilegiju da o načinu delovanja državne Bande Srbije raspolažem konkretnim pisanim ispravama, među kojima ima i sudskih, koje javnosti stavljam na uvud u vidu objašnjenja u Aplikaciji za Međunarodni sud u Strazburu, zbog čega je Banda Srbije tu Aplikaciju zaplenila u nadi da će od Međunarodnog suda prikriti argumente o svom delovanju.

Kao početak predstavljanja državne Bande Srbije javnosti stavljam na uvid moj mail upućen gospodinu Rodoljubu Šabiću, kao poslednjoj legalnoj instanci u Srbiji u pokušaju za odbranu prava na podnošenje pravnog leka Međunarodnom sudu u Strazburu. Evo kako glasi taj Mail:

Dostaviti lično gospodinu Šabiću

Poštovani gospodine Šabiću,

Od bivšeg predsednika Srbije Borisa Tadića saznao sam da u Srbiji funkcioniše sprega politike, kriminala i pravosuđa. Ja sam takvo delovanje okvalifikovao pod nazivom „Politička i Pravna mafija“ i o tome na svom blogu: www.bokisingl.wordpress.com izneo brojne primere i svedočenja o ličnim iskustvima. Ovog puta nudim Vam argumentovan primer, takođe iz mog ličnog iskustva, kako se vrši sprečavanje građana Srbije da pravdu traže pred Međunarodnim sudom u Strazburu:

Dana 22.02.2012. godine preporučenom pošiljkom br. CC125876649RS sa povratnicom poslao sam u zakonskom roku Aplikaciju Međunarodnom sudu u Strazburu protiv Republike Srbije –  videti prilog 1. Vrednost ovog spora je 11.000 evra, a rok za slanje Apliokacije bio je 20.03.2012. godine. Kao dokaz da je moja Aplikacija blagovremeno poslata Međunarodnom sudu u Strazburu poslovnica JP PTT „Srbija“ u Boru izdala mi je potvrdu – videti prilog 2.

Pošto se u primerenom roku nije vratila povratnica, kao dokaz da je moja pošiljka uručena Međunarodnom sudu, od poslovnice JP PTT „Srbija“u Boru tražio sam da se sačini potražnica, kako bih imao dokument da je moja Aplikacija podneta sudu u Strazburu u navedenom pravnom roku. Od službe JP PTT „Srbija“ dobio sam Obaveštenje da je moja Aplikacija predata u Strazburu 05.03.2012. godine, što znači u zakonskom pravnom roku – videti prilog 3. Ova informacija mi je potvrđena izdavanjem zvaničnog dokumenta u vidu Rešenja potražnice – videti prilog 4.

Pošto u međuvremenu od suda u Strazburu nisam dobio obaveštenje pod kojim se brojem kod njih vodi moja Aplikacija, od službe JP PTT „Srbija“ u Beogradu tražio sam pojašnjenja o statusu moje pošiljke. U vezi toga dobio sam obaveštenje da je Francuska pošta odgovorna za neuručivanje moje Aplikacije Međunarodnom sudu i da zbog toga navodno prihvata da izvrši moje obeštećenje o svom trošku –  videti prilog 5.

U smislu reklamacije zbog neuručivanja moje Aplikacije Međunarodnom sudu od poslovnice JP PTT „Srbija“ u Boru dobio sam dokument  od 17.05.2012. godine u kome se tvrdi da je Francuska pošta preuzela odgovornost za gubitak moje pošiljke – videti prilog 6.

Na osnovu sličnog iskustva kada su službena lica JP PTT „Srbija“ ukrala moju poštansku pošiljku kako bi me sprečili da u zakonskom roku od Vrhovnog suda Srbije tražim zaštitu svojih prava (videti neprocesuiranu prijavu Ktn-96/07)  i saznanja od drugih oštećenih, tvrdim da je i ovog puta postupljeno na sličan način. Naime, iz statusa praćenja pošiljke na sajtu: www.ptt.rs – videti prilog 7, vidi se da je pošiljka br. CC125876649RS ukradena 25.02.2012. godine nakon 16:45:43 časova u GPC 18200 Niš, tako što je umesto stvarne otpreme izbegnut upis prijema od strane Francuske pošte ili Francuske carinarnice u statusu praćenja pošiljke. To dalje znači da su se u vršenju ovog krivičnog dela nn lica ove niške carinarnice udružila sa nn licima iz JP PTT „Srbija“, koja su prethodno sačinila lažno rešenje potražnice i pokrenula postupak lažne reklamacije, navodno o trošku Francuske pošte, jer za tvrdnje o tobožnjoj krivici Francuske pošte službena lica JP PTT „Srbija“nisu ponudili nikakve pisane dokaze.

Inače, imam usmena saznanja da ovakvo postupanje službenih lica JP PTT „Srbija“ nisu usamljen slučaj, tj. oni rade slične stvari i u slučajevima kada Međunarodni sud iz Strazbura traži od stranaka da u ostavljenom roku dostave dodatnu dokumentaciju. Tada službena lica JP PTT „Srbija“ takve službene dopise suda iz Strazbura dostavljaju mimo službenog protokola u kome se izostavlja upis datuma dostavljanja i overa potpisom stranke. Kasnije to predstavnici vlasti Srbije pri sudu u Strazburu koriste za ulaganje prigovora neblagovremenosti, zbog čega stranke budu odbijene na sudu u svojim zahtevima, jer nemaju dokaze da im dopisi sa suda nisu uručeni neblagovremeno. Zbog ovakve prakse vlasti u Srbiji posle daju izjave kako je mali broj Aplikacija prihvaćeno od građana Srbije na sudu u Strazburu, a onda predstavnicima Evropske unije pričaju laži kako je to dokaz da u Srbiji nema većeg kršenja ljudskih prava.

Na osnovu navedenog, ovlašćujem Vas da bez ikakve materijalne naknade možete koristiti svu dokumentaciju sa mog bloga, dokumentaciju iz moje Aplikacije Međunarodnom sudu i ostalih priloga iz ovog dopisa radi objavljivanja u javnosti.

Koristim ovu priliku da Vas podsetim da mi je pomoćnik Vašeg generalnog sekretara Gordana Šunjarević 27.03.2012. dostavila Obaveštenje da moj predmet br. 07-00-0001/2012-03, u vezi odbijanja Osnovnog suda da mi dostavi traženu informaciju, nije rešavan zbog malog broja službenika i nagomilanog broja predmeta iz prethodnog perioda. Podsećam Vas da mi je Elektrotimok isključio napajanje električnom energijom na osnovu navodnog Rešenja Opštinskog suda Zaječar o nekakvom izmišljenom dugu, koji je sudski priznat bez mog znanja, učešća u postupku i uručenja tog Rešenja o čemu je taj sud odbio da mi izda traženu informaciju. Takođe obaveštavam Vas da je Elektrotimok iz Zaječara pre par dana potpuno demontirao liniju preko koje se snabdevao moj objekat električnom energijom, što potvrđuje da zaplena moje tužbe Međunarodnom sudu nije slučajnost, već osveta organizovane državne bande, tako da sada ne znam koja su moja prava i kako da ih ostvarim u ovakvoj „pravnoj“ državi, koja mi je nezakonito uskratila pravo na rad, pravo na električnu energiju a sada mi ne dozvoljava ni pravo da pravdu tražim pred Međunarodnim sudom.

O uskraćívanju prava na pravni lek pred Međunarodnim sudom obavešteni su: zaštitnik građana, ministarstvo pravde, Mup Srbije, Javno tužilaštvo, predsednik Republike, Agencija za borbu protiv korupcije, udruženje sudija, udruženje javnih tužilaca, direktor Bezbednosne informativne Agencije, ali mi niko nije poslao povratnu informaciju, zbog čega očekujem Vaše izjašnjenje po tom pitanju. U očekivanju Vašeg odgovora srdačno Vas pozdravljam.

S poštovanjem, Slobodan Radulović.

Priredio: Slobodan Radulović

Harizmatična vlast zasniva svoju legitimnost na sposobnostima (moćima) svoga vođe odnosno smatra se da je njen vođa odabrani prorok koji je poslan na Zemlju da izvrši svoju misiju. Karakteristična obeležja za takvu vrstu vlasti su magijski rituali i obredi. Za vreme 20. veka javljaju se takve vlasti u nacističkoj Nemačkoj (Hitler), Italiji (Musolini), SSSR-u (Lenjin i Staljin), Kini (Mao Ce Tung)  Jugoslaviji (Tito), itd.

Karakteristično je da su takvi ljudi uglavnom duhovne vođe ili proroci, te u 20. veku ih nazivamo diktatorima koji umesto demokratije uvode totalitarni poredak.

Postoji i neka vrsta vlasti između tradicionalne i harizmatične, a karakteristična je za države Dalekog istoka kao Kinu ili Egipat (Faraoni).
Karakteristično za harizmatičnu vlast je da se ne može dugo održati na vlasti tj. nestabilna je jer često proizlazi iz kolektivne histerije, te uvek nakon nje dolazi do insitucionalizacije vlasti odn. do racionalno-legalne vlasti.
Racionalno-legalna vlast zasniva svoju legitimnost na poštovanju opštih pravila, zakona i ustava (načelo legalnosti). Nosioci vlasti na svoje položaje došli su putem propisanih pravila u zakona, i zbog toga su legitimno prihvaćeni. Takva vlast je impersonalna.

Legitimnost označava da je vlast priznata od strane stanovništva jedne države, tj. da je stanovništvo podržava i smatra je nužnom za održanje društvene zajednice. Prema gledištu političke sociologije svaka je vlast legitimna, sem izuzetaka kao što je uzurpacija, diktatura i tiranija. Naime, legitimnost vlasti proizlazi iz volje naroda, odn. državna vlast vrši volju naroda (jer je narod suveren) i takav oblik vladavine je najbolji jer mu je svrha opšta dobrobit.

Naime, ako je na izborima u Srbiji izabran neko većinom glasova za predsednika onda je on legitimni predsednik Srbije. Ali ako je predsednik izabran krađom glasova na izborima, onda je on za lopove  i legalan i legitiman a za većinu birača je samo uzurpator ili diktator,  jer da bi se neka vlast stvarno mogla smatrati narodnom, a ne odnarođenom ili nenarodnom, bitno je služi li ta vlast opštem dobru i boljitku građana Srbije. Vlast u Srbiji ne bi bila odnarođena i nelegitimna kada bi svojim postupanjem služila objektivnom opštem dobru i boljitku građana Srbije.

Svaka legalna garnitura na vlasti u Srbiji, po svojim postupanjima i po svojim odlukama može biti ili narodna vlast ili odnarođena vlast, a to što je legalna ne čini je niti narodnom niti odnarođenom. Većina naroda u svakoj državi priželjkuje stvarnu narodnu vlast, dakle vlast koja ostvaruje legalne i legitimne nacionalne ciljeve i interese, koja donosi takve zakone i pravne okvire da svi građani budu ne samo formalno jednaki pred zakonom nego da i svi budu poštovani u svome uverenju i svojoj patnji zbog nepravednog gubitka najbližih te da svi budu u prilici da prema svojim sposobnostima i prema svome trudu i radu napreduju u svim segmentima ličnog, porodičnog i društvenog života.

Dakle, odnarođena ili nenarodna vlast je svaka ona vlast, koja narodu nameće partijsku ideologiju,  koja je van narodnog domena. Naprimer, ideologija Komunizma, koja je internacionalna po svom karakteru je nenarodna jer služi jednoj ideologiji pisanoj i kreiranoj od stranaca tj. stranih filozofa Marksa i Engelsa i njihovih pomagača sa ciljem dominacije te tvrde, isključive i diktatorske ideologije na prostoru čitave zemaljske kugle. Takva ideologija služila je svojim gospodarima van granica Srbije. U tu svrhu su bile i osnivane i prva, druga i treća Internacionala, u tu svrhu su iz Boljševičkog centra slati agenti,diverzanti i agitatori po čitavom svetu. Jedan od takvih likova čudnog akcenta i manira bio je i Josip Broz – Tito. Njegovi levi „naslednici“, koji ga još uvek „dižu u nebo“ duboko u duši imaju Internacionalu, tj. Slobodna, nezavisna i prosperitetna država Srbija im nije cilj niti ideal i tu je uzrok gotovo svih naših problema.

Problem leži u činjenici ,da „ONI“ (preimenovane i novoimenovane komunističke partijske ćelije) još uvek ne smatraju ni granice, ni bogatstva, ni nacionalni ponos i patriotizam važnim i presudnim...Oni su „ogrezli“ u „višim“ ideološkim „stremljenjima“ stranim interesima, a Srbija im je samo jedna stepenica prema služenju anacionalnoj globalističkoj ,,masonskoj EU“.

Prema tim parametrima takva vlast, takvi političari ne mogu se smatrati narodnim ni srpskim u pravom značenju tog pojma. Nasuprot njima stoje Nacionalisti – Srpski Patrioti, kojima je Srbija domovina i Srpska država na prvom, a ne na poslednjem mestu, njihov predstavnik na funkciji predsednika Srbije bio bi ponosan na tu funkciju (ne bi se toga stideo) i tu časnu obavezu ne bi poistovećivao sa radnim mestom u interesu EU i ne bi nastojao da svoje “radno mesto” sačuva izbornim krađama i falsifikovanjem volje građana Srbije.

Na pomolu izborna krađa stoleća?

Režimska izborna krađa predstavlja nasilje nad pravnim poretkom

Izborna krađa u Vranju?

Dveri: Najveća izborna krađa do sada

RTS : SRS: Izborna krađa na Kosovu

Velika Izborna Kradja u Zaječaru

Izborna kradja u Beogradu

IZBORNA KRAĐA U PROKUPLJU

IZBORNA KRAĐA U NIŠU.

Izborna krađa u Novom Sadu

U RS i mrtvi glasaju

PASTOR: TADIĆ JE KRAO

Dveri: U krađi učestvovao i CESID

Slobodan Radulović

Ovaj tekst u nastavku bilo bi dobro da su pročitali pre svoje kandidature svi kandidati za izbore u Srbiji zakazane za 6. Maj 2012. godine. Isto tako bilo bi dobro da ovaj tekst pročitaju svi birači pre izlaska na navedene izbore.

Tek ako svi zajedno i složno ustanete i pobunite se, možete da se nadate uspehu, kaže Amerikanac John Perkins, autor senzacionalne knjige „Priznanje jednog plaćenog ekonomskog ubice“

Međunarodni ekonomski odnosi su takvi da, dobrim delom, određuju sudbinu međunarodnih odnosa u celini, naročito zato što je sve izraženija bolna podela na razvijene zemlje i na zemlje u razvoju, na one koji mogu sve i na one koji ne mogu ništa.

Mračna strana svetske ekonomije postaje očigledna sada kada političko pozicioniranje jedne slabe države u međunarodnom institucionalnom sistemu postaje sve više zavisno od privredne podobnosti te iste države, odnosno od njene bezuslovne otvorenosti za ulazak stranog kapitala. Na taj način, bogati će postati još bogatiji, a siromašni još siromašniji.

U senci priče o ulaganju „u razvoj nerazvijenih“ krije se druga priča, prilično surova u svojoj suštini, iskren prikaz stvarnosti koji daje čovek, nekadašnji najuspešniji Economic Hit Man (EHM), odnosno ekonomski plaćeni ubica. Džon Perkins je sumirao svoje bogato profesionalno iskustvo u džungli privredne globalizacije, period u kome je u ime korporatokratije i profita najmoćnijih doveo mnoge zemlje u razvoju na rub ekonomske propasti, a time i do početka kraja njihovog političkog života. Na osnovu svega toga napisao je i objavio 2004. godine fascinantnu knjigu „Priznanje jednog ekonomskog plaćenog ubice“, koja i dan-danas uzbuđuje javnost širom sveta. Džon Perkins završio je studije za rukovodioce kompanija na Univerzitetu u Bostonu i vrlo brzo je postao zanimljiv, kao odgovarajući potencijal, izvesnim političko-privrednim strukturama, kao što su Nacionalna agencija za bezbednost (NSA) i MAIN, mala kompanija koja je bila konsultant Svetske banke oko investicionog programa za zemlje Trećeg sveta. Preko noći postao je neka vrsta tajnog agenta ex officio, ekonomski plaćeni ubica koji je odlično, pokazalo se, radio svoj posao jer je dugo godina opstao u srži sofisticiranih privrednih manipulacija na međunarodnom nivou. Radilo se na stvaranju niza država ekonomski zavisnih od SAD-a, čime bi ta ista Amerika sebi obezbedila regularan put do eksploatacije resursa države koja je ekonomski umrla. Radilo se o milijardama dolara koje su kružile i koje su za jedne značile početak, a za druge kraj.

Perkins u svojoj knjizi primećuje sledeće: „U zemljama kao što su Ekvador, Nigerija ili Indonezija oblačimo se kao učitelji ili vlasnici radnji. U Vašingtonu i Parizu izgledamo kao vladini službenici ili bankari. Delujemo skromno i prosečno. Posećujemo projekte i obilazimo osiromašena sela. Propovedamo altruizam i govorimo za lokalne novine o dobrobiti koju će doneti naši humanitarni projekti. Konferencijske stolove i vladine odbore prekrivamo tabelama i visokim proračunima, a na Harvardovoj školi za ekonomiju držimo predavanja o čudesima makroekonomije. Mi smo stalno prisutni i radimo otvoreno. Ili, u najmanju ruku, tako se predstavljamo i takvi smo prihvaćeni. Tako funkcioniše ovaj svet.“

Taj njegov svet uključuje i Međunarodni monetarni fond i Svetsku banku, koji su itekako odigrali značaju ulogu u „novom ekonomskom porobljavanju sveta“ i zato Džon Perkins veruje da samo jedinstven odgovor ugroženih zemalja u razvoju može razbiti obruč te nove svetske imperije bez milosti. Nekadašnji ekonomik hitmen Džon Perkins bez straha od revanšizma „šakala koji su u službi privredne mafije“ i sa zadovoljstvom probuđene savesti, pokušava da nam pokaže da stvari nisu uvek onakve kakvima se čine i da se vredi boriti za bolji svet, za svet bez globalne prevare, korupcije, ucene i brutalnosti.

Gospodine Perkins, Vi ste napisali knjigu „Priznanje jednog ekonomskog plaćenog ubice“, koja je izazvala i još uvek izaziva burne reakcije širom sveta, iako je to, zapravo, samo istinita priča o poslu kojim ste se nekada bavili. Možete li da nam objasnite ko su ekonomske plaćene ubice i šta je njihov zadatak?

– Mi primarno stvaramo globalnu imperiju bez sile. Najvažniji zadatak za ekonomskog plaćenog ubicu je da otkrije sve one zemlje Trećeg sveta koje imaju resurse za koje su zainteresovane američke korporacije (uzmimo primer nafte), zatim tim zemljama Svetska banka ili njoj slične institucije dozvoljavaju ogromne pozajmice. Ali, novac ne ide direktno u tu zemlju. On pre ide američkim kompanijama koje grade moćne fabrike, industrijske komplekse ili preduzimaju druge grandiozne infrastrukturne projekte u toj zemlji. Od toga imaju koristi lokalne bogataške familije jednako koliko i američke korporacije, ali to ne pomaže i većini populacije, koja je suviše siromašna da koristi struju, nije obučena dovoljno da radi u novoj industriji i koja faktički ostaje da živi van tog ekonomskog sistema. Zemlja, naravno, završava tako što upada u ogroman dug koji ne može da izmiri. Tada mi, ekonomske plaćene ubice idemo nazad u tu zemlju i kažemo: „S obzirom na to da ne možete da platite svoje dugove, dajte nam ono od čega živite – prodajte vašu naftu po niskim cenama našim naftnim kompanijama. Ili nas podržite svojim glasovima u UN – u ili pošaljite svoje trupe da podrže naše u Iraku.“ U nekim situacijama u kojima mi nismo imali uspeha, agenti–šakali, bili su poslati da sruše tu vladu ili eliminišu one lidere koje ekonomske ubice nisu uspele da podmite. To se meni dogodilo u Panami i Omar Torijos je bio ubijen kao rezultat toga. Ako bi i šakali podbacili, onda ide američka vojska – kao što je slučaj s Irakom.

Kako ste postali jedan od njih, ekonomskih plaćenih ubica?

– Regrutovala me je Nacionalna agencija za bezbednost (NSA) a završio sam radeći kao rukovodeći ekonomista u privatnoj konsultantskoj firmi, gde sam bio obučavan kao ekonomski plaćeni ubica. Danas ekonomske ubice i šakali obično rade za privatne kompanije, a ne direktno za NSA ili CIA.

Na koji način su, po Vašem mišljenju, Međunarodni monetarni fond i Svetska banka učestvovali u izgradnji te korporatokratije u zemljama u razvoju i koje su posledice tog njihovog delovanja tamo?

– Već sam pomenuo na koji način Svetska banka i njene sestrinske organizacije funkcionišu u čitavoj ovoj priči, ali treba dodati da, jednom kada se zemlje zaduže, Međunarodni monetarni fond im nudi dodatnu finansijsku pomoć. U izvesnom smislu, to je smanjenje dugovanja, ali tek onda kada se država ili države slože da prodaju svoja dobra i druge resurse stranim kompanijama i da privatizuju javni sektor. Posledica toga je da te države potpadaju pod tu svetsku imperiju.

Da li možete da nam kažete da li je moguće da se zemlje u procesu tranzicije (na primer – Srbija) izbore s negativnim posledicama ekonomske globalizacije?

– Da, moguće je. Nikada nisam radio u Srbiji i ne poznajem specifičnosti vaše situacije konkretno, tako da ne mogu ni da predložim neki jasan plan. U svakom slučaju, najvažnija stvar je da se ne prihvati ideja da vi morate nekome da robujete. U kooperaciji s drugim zemljama, koliko je moguće širom sveta, od Afrike, preko Latinske Amerike, do Evrope i Azije, treba odbiti ulazak u nove dugove ili preuzimanje plaćanja starih dugova koje su napravili neki bivši lideri, korumpirani od strane ekonomskih ubica. Tek ako svi zajedno i složno ustanete i pobunite se, možete da se nadate uspehu.

I na kraju, gospodine Perkins, koji je bio vaš najdublji motiv da napišete i objavite svoju knjigu, posebno ako znamo da ste se suočili sa puno problema i da ste čak bili i upozoreni da to ne činite a da ste vi, uprkos tome, odlučili da svetu otkrijete istinu?

– Nakon 11. septembra, dok sam stajao i posmatrao kako gori Svetski trgovinski centar, znao sam da moram da napišem knjigu. Shvatio sam koliko je važno pomoći ljudima da shvate da američka spoljna politika nije ono za šta se predstavlja da jeste i da, u suštini, ima za cilj stvaranje vrlo nepravednog i nepoštenog sveta koji će rezultirati rastućom nestabilnošću. Moj unuk očekuje da nasledi jedan miroljubiv svet, svako dete na svakom kontinentu mora imati ista očekivanja. Da bi se to dogodilo, moramo da otklonimo uzroke terorizma, glad, siromaštvo i eksploataciju. Shvatio sam da je moj prvi korak bio da otkrijem priču o eksploataciji, priču o ekonomskim plaćenim ubicama. Nikome nisam rekao da pišem knjigu sve dok je nisam završio i poslao je određenom broju izdavača. U tom smislu, to je bila moja najbolja garancija. Svaki šakal zna da jednom kada knjiga postane dostupna javnosti, čak i da ja budem ubijen, to može samo uvećati njenu prodaju, i to je veća opasnost nego to što sam ja živ.

30 avgust 2010
Sandra Maksimović
Geopolitika
standard.rs

Od zaborava sačuvao: Slobodan Radulović

U fazi razbuktalih predizbornih kampanja veliki broj građana Srbije su u nedoumici za koga da glasaju na predstojećim izborima i ima li svrhe uopšte baviti se takvim razmišljanjima kada se iz višedecenijske izborne prakse u Srbiji vidi da se nakon izbora ne drže data predizborna obećanja. Takva praksa kod prosečnog građanina stvara odbojnost prema učešću u izbornom postupku. Lično ja pripadam ne malom broju onih koji veruju da su izbori samo obična farsa kako bi se prikrila vladavina “vladara iz senke”, jer je dosadašnja izborna praksa pokazala da se posle izbora, od stranaka koje pređu cenzus, formiraju nekakve koalicije, koje radi podele izbornog plena prave koalicione šeme, za koje pre izbora tvrde da su nezamislive, što meni lično pruža pouku da su izbori u Srbiji nažalost svedeni na dangubu za naivne, zaludne i bespomoćne. Sebe svrstavam u kategoriju bespomoćnih.

Na domaćem planu ova izborna farsa je utvrđena Strogo poverljivim Uputstvom br. 02-234 od 04.03.1997. Centralnog izbornog štaba Socijalističke partije Srbije za svoje opštinske odbore, po kome im je naloženo da u sve druge stranke, sindikate, preduzeća i udruženja građana infiltriraju svoje poverljive i obučene kadrove putem pristupanja, učlanjivanja ili zapošljavanja sa zadatkom preuzimanja uticaja u njihovom organizacionom delovanju i funkcionisanju i na taj način stvaranju više jednopartijskih sekcija, kako bi se kod birača stvorio privid demokratskog funkcionisanja izbornog procesa . Suština ove taktike sastoji se u činjenici da je građanima dozvoljeno da glasaju za stranke čiji im se predizborni program i predizborna obećanja dopadaju, a u suštini radi se o partijskim ćelijama jedne iste stranke  koje će nakon izbora u zavisnosti od procenta osvojenih glasova organizovati funkcionisanje vlasti. Postavlja se logično pitanje zašto je to tako i ko i kako ustvari vlada tim silnim partijskim sekcijama nezavisno od volje birača?

Na slici gore prikazana je šema stvarnih vladara Srbije a na sledećim linkovima zainteresovani se mogu upoznati sa njenim funkcionisanjem u praksi.

Ko vlada Srbijom – Miroljub Petrovic (celo predavanje) – YouTube

VATIKAN VLADA SVETOM

Priredio: Slobodan Radulović

Popisom stanovništva 2011. godine utvrđeno je da Srbija ima 7.120.666 stanovnika, tj. 377.335 manje nego na prethodnom popisu iz 2002. godine.

Biračkim spiskom iz 2012. godine utvrđeno je da u Srbiji od 7.120.666 stanovnika njih 7.026.579 su sa pravom glasa, odnosno samo 94.087 maloletnih građana su bez prava glasa.

Međutim, prema nekim statističkim podacima od 7.120.666 stanovnika njih 1.190.000 su mlađi od 18. godina, tako da je stvarni broj građana sa pravom glasa 5.930.666, što znači da je vlast usvojila birački spisak sa 1.095.913 više građana sa pravom glasa od teoretski mogućeg. U prilog tome ide i činjenica da je Birački spisak Srbije od 29. septembra 2002. godine, na osnovu kojih su održani predsednički izbori, brojao 6.553.042 građana sa pravom glasa.

Ako se uzme u obzir činjenica da je između dva popisa smanjen broj građana Srbije za 377.335, a radi se uglavnom o broju starijih osoba koje su imale pravo glasa, ali su umrle u tom periodu, može se zaključiti da se radi o svojevrsnom demografskom paradoksu, po kome je i pored statistički utvrđene manje populacije omladine koja stiče pravo glasa u odnosu na mortalitet onih sa pravom glasa, odnosno broj maloletnih građana koji je stekao pravo glasa ne može da iznosi više od 473.537, odakle onda toliki  višak glasača?

Zaključak: Pošto je popisom stanovništva iz 2011. godine utvrđeno da je Srbija za deset godina izgubila 377.335  stanovnika, tj. da je tokom popisa 2011. godine imala  7.120.666 stanovnika, od kojih su oko 1.190.000 bili maloletni, tj. bez prava glasa, dolazi se do računice da u Srbiji danas ima 5.930.666 a ne 7.026.579  građana sa pravom glasa, što znači da je teoretski nemoguće da Birački spisak iz 2002. godine od 6.553.042 građana sa pravom glasa, uprkos negativnim demografskim podacima, naraste za 1.190.000 novih građana sa pravom glasa. Zato Vladi i Predsedniku u ostavci treba postaviti pitanje: Ko su i odakle će doći 1.190.000 misterioznih glasača, koji će glasati 6. maja  u Srbiji?

Slobodan Radulović

Sanjao sam da će prema istraživanju Agencije “Wikileaks”, na zakazanim izborima 6. Maja 2012. godine u Apsurdistanu pobedu ponovo odneti Koalicija sastavljena od Sekcija reformisane komunističke partije Apsurdistana.

Naime, na osnovu svojih poverljivih izvora, bliskih Vladi Sjedinjenih Američkih Država, “Wikileaks” mi je u snu javio da je Vlada Sjedinjenih Američkih Država izdala nalog komandi NATO (Najbolja Atomska Teroristička Organizacija) da, na osnovu Rezolucije 1244 Ujedinjenih Nacija, za narednih četiri godine produži mandat svojoj misiji u Apsurdistanu.

Kao što je poznato NATO je, po nalogu Američke administracije i Evropske Unije 1999. godine izvršio Demokratsko ubeđivanje tadašnjeg komunističkog režima Apsurdistana. Nakon tromesečnog Demokratskog ubeđivanja, Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija je sa komunističkim režimom Apsurdistana, Rezolucijom 1244, utvrdio uslove prijateljskog poravnanja.

Prema prvoj tački dogovora, komunistička vlast Apsurdistana je svoju zapadnu teritoriju, poznatu pod imenom KIM (Kurdistan I Murtistan), ustupila misiji Ujedinjenih nacija na trajno starateljstvo.

Prema drugoj tački dogovora, komunistička vlast Apsurdistana je prihvatila da starateljstvo nad ostalim delovima Apsurdistana preuzme “Ekspertska Vlada” pod patronatom Sjedinjenih Američkih Država, Evropske Unije, Nato Pakta, Međunarodnog Monetarnog Fonda i Svetske Banke. Program rada “Ekspertske Vlade” Apsurdistana sačinio je i objavio poznati američki ekspert John Perkins. U personalni sastav “Ekspertske Vlade” Apsurdistana izabrane su vođe komunističkih sekcija DS (Drpi Sve), PUPS (Prvo Ugrabi Posle Sedi), G17+ (Grabi 17% plus) i SPS (Stranka Propale Savesti).

Zbog ekspertske vladavine Apsurdistanom po modelu iz doba 19-tog veka, kada je Apsurdistan bio Turska zapadna provincija, narod Apsurdistana je članovima “Ekspertske Vlade” iz milošte dodelio naziv “Janičarska Vlada”. Prema pojedinačnim zaslugama i sličnim delovanjima predsednik komunističke sekcije PUPS dobio je nadimak “Starac Fočo”, predsednik komunističke frakcije DS dobio je nadimak “Kučuk Alija”, predsednik G17+ dobio je nadimak “Aganlija”, a predsednik komunističke sekcije SPS dobio je nadimak “Mula Jusuf”. Ceo sastav “Janičarske Vlade” prihvatio je molbu međunarodnih faktora za reizbor na izborima zakazanim za 6. Maj 2012. godine. “Kučuk Alija” i “Mula Jusuf” su čak prihvatili da se kandiduju i na predsedničkim izborima. Kandidaturu za predsedničke izbore odbili su “Starac Fočo”, zbog starosti i “Aganlija” zbog opasnosti od rasipanja glasova.

Da su navedeni nadimci zaista dodeljeni po zasluzi članovima “Janičarske Vlade” narod Apsurdistana se uverio tokom sprovođenja programa privatizacije i demografije u Apsurdistanu.

Koliko su se članovi “Janičarske Vlade” uživeli u navedene nadimke videlo se i po tome što su bitno poboljšani odnosi između Turske i Apsurdistana. Kao najvažnije stavke dupliran je izvoz turista iz Apsurdistana u Tursku, a za uzvrat iz Turske je dupliran uvoz serijala i filmova u Apsurdistan. I na političkom planu je došlo do bitnog poboljšanja međusobnih odnosa. Apsurdistan se dobrim delom odrekao svoje industrijske proizvodnje u korist Turske, a Turska je prihvatila da kadrovski obnovi “Janičarsku Vladu” Apsurdistana, tako što je izdala nalog vođi turske verske zajednice u Apsurdistanu da se umesto “Starca Foče” kandiduje na predsedničkim izborima Apsurdistana.

Prema istraživanjima Agencije „Wikileaks” reizbor “Janičarske Vlade” na predstojećim izborima u Apsurdistanu je sasvim izvestan, kako zbog uspešno sprovedene privatizacije, tako i zbog uspešne demografske politike.

Uspesi “Janičarske Vlade” u sektoru privatizacije Apsurdistana su opšte poznati u svetskim političkim krugovima i u odnosu na slične primere u svetu ne predstavljaju poseban izuzetak. Međutim, mere u sprovođenju demografske politike i postignuti rezultati “Janičarske Vlade” na izborima izazvali su oduševljenje i divljenje eksperata iz SAD, NATO, EU, MMF i Svetske Banke.

Naime, na osnovu upoređenja popisa stanovnika Apsurdistana iz 2002. i 2011. godine utvrđeno je da je Apsurdistan 2002. godine imao 7.498.001 stanovnika a 2011. godine 7.120.666 stanovnika, tj. 377.335 manje nego na prethodnom popisu. Prema biračkom spisku od 29. septembra 2002. godine, pripremljenom za predsedničke izbore, biračko telo Apsurdistana brojalo je 6.553.042 građana sa pravom glasa, a za predstojeće izbore zakazane za 6. maj 2012. godine “Janičarska Vlada” je pripremila birački spisak sa 7.058.683 građana sa pravom glasa.

Neverovatan Demografsko – politički  uspeh “Janičarske Vlade” Apsurdistana sastoji se u činjenici da je uspela da i pored drastičnog smanjenja broja stanovnika za 377.335 stanovnika, od kojih su većina sa pravom glasa, uveća broj biračkog tela za 505.641 birača.

Postavlja se pitanje: Kako je to moguće?

Jedino logično objašnjenje leži u činjenici da je u navedenom periodu jedan deo dečje populacije stekao punoletnost a time i pravo glasa. Ali u međuvremenu je statistika u Apsurdistanu zabeležila veći mortalitet od priraštaja, što znači da je više građana sa pravom glasa umrlo nego što je broj građana, koji je stekao biračko pravo.

Pa kako je onda “Janičarska Vlada” uspela da stvori biračko telo od  7.058.683 građana sa pravom glasa?

Vrlo jednostavno. “Janičarska Vlada” je prepustila da se upokojeni birači sami odjave iz biračkog spiska ali je velika većina njih to odbila da učini i to je onda omogućilo “Janičarskoj Vladi” da statistički prikazuje uvećan birački spisak.

Ali ne samo to. Prema statističkim podacima trenutno u Apsurdistanu ima oko 4.800.000 punoletnih građana sa pravom glasa, što znači da u biračkom spisku ima 2.104.683 više glasača. To “Janičarskoj Vladi”  otvara mogućnost da za predstojeće izbore štampa 2.104.683 glasačkih listića više nego što će biti teoretski moguć broj onih kojima bi bili uručeni birački listići tokom izbora.

Šta “Janičarska Vlada” može uraditi sa 2.104.683 viška glasačkih listića?

Pa šta se može drugo očekivati nego da te viškove glasačkih lističa “Janičarska Vlada” upotrebi kao sigurne glasove za svoj reizbor na predstojećim izborima.

Kako “Janičarska Vlada” može upotrebiti višak glasačkih listića?

Tako što će svakom aktivisti iz reda svojih proverenih partijskih kadrova izdati lična dokumenta na veći broj upokojenih birača, koji nisu odjavljeni iz biračkih spiskova. Na osnovu takvih dokumenata partijski kadrovi “Janičarske Vlade” će glasati u skladu sa dobijenim nalogom.  Da bi se osigurala od mogućih  manipulacija od strane svojih aktivista “Janičarska Vlada” će im za svakog upokojenog birača izdati popunjene glasačke listiće, a njihov jedini posao biće da se sa dokumentima pokojnika pojave na biračkom mestu i u njegovo ime preuzmu prazne biračke listiće. Umesto praznih biračkih listića predstavnici upokojenih birača će u biračke kutije ubaciti popunjene listiće a “Janičarskoj Vladi” vratiti prazne biračke listiće, koje “Janičarska Vlada”, po istom postupku, nakon popunjavanja može predati tzv. “Plaćenim glasačima”. Na taj način “Janičarska Vlada” je već pre početka izbora obezbedila 2.104.683 više glasača za sebe od bilo koje opozicione opcije.

Da li Opozicija zna za pripremu ove prevare, i zašto na to ne reaguje?

Pa naravno da zna, ali u Apsurdistanu nema prave Opozocije, već je ona fiktivna i samo je druga – rezervna varijanta “Janičarske Vlade”. Svoje ćutanje ta veštačka Opozicija je već naplatila dobrim radnim mestima, najčešće u državnoj administraciji ili državnim javnim preduzećima (Postoje brojni primeri da su pripadnici tobožnje Opozicije na blagajnama podizali velike sume na ime putnih troškova i dnevnica, a mnogi od njih su umesto obavljanja nekog korisnog posla odlazili na skupa putovanja i godišnje odmore o trošku okupiranih poreskih obveznika). Glavna uloga veštačke Opozicije u Apsurdistanu je u stvaranju medijske halabuke i tobožnje antirežimske kampanje u sredstvima informisanja radi zamajavanja i zaglupljivanja biračkog tela kako se ne bi otkrila pripremljena izborna prevara. Krunski dokaz za sve navedeno je činjenica da i predstavnici “Janičarske Vlade” i predstavnici Fiktivne Opozicije jednoglasno pozivaju birače da izađu na izbore u što većem broju i glasaju za bilo koga!!??

Koja je jedina opcija biračima u Apsurdistanu?

Da zaista masovno izađu na izbore, iako znaju da su oni unapred namešteni, i da precrtaju svoje glasačke listiće. Naravno da to neće sprečiti reizbor “Janičarske Vlade”, ali će im birači na taj način staviti do znanja da znaju da Apsurdistanom zaista vladaju Janičari svetskih moćnika. Nakon izbora građani Apsurdistana treba da iskažu miran građanski otpor i bojkot “Janičarske Vlade” i njenih okupatorskih institucija.

Ovaj san nema nikakve veze sa Vladom i  izbornim postupkom u bilo kojoj drugoj državi na svetu, a svaka eventualna sličnost sa nekom od njih je slučajna i nenamerna.

Sanjao: Slobodan Radulović

VESTI

Kako javlja Press služba Izbornog štaba Demokratske Lažovske Stranke Apsurdistana, danas posle ručka predsednik Apsurdistana u ostavci sa najbližim saradnicima posetio je pogon Nove fabrike čokolade. Ova Fabrika čokolade je mobilnog karaktera, što će Apsurdistanu omogućiti stvaranje Novog brenda, umesto zastarelih šljive i rakije šljivovice. Prilikom posete Predsednik se upoznao sa tehnologijom proizvodnje i tehničkim uređajima Nove fabrike. Nova Fabrika čokolade radiće na bazi domaćih sirovina, ali zbog ograničenog kapaciteta čokoladu će proizvoditi isključivo za članove Vlade i njene službenike.  Nakon što je probao proizvod ove fabrike Predsednik je ushićeno izjavio: “ U životu nisam jeo veću čokoladu sa tako specifičnim ukusom”. Inače Nova Fabrika čokolade nabavljena je uz pomoć donacija Sjedinjenih Američkih Država, Evropske Unije, Međunarodnog Monetarnog Fonda i Svetske Banke.

Od zaborava sačuvao: Slobodan Radulović

Sanjao sam da su Komunisti uspostavili svoju večitu vlast u Apsurdistanu na principima savremenog DRP sistema. Skraćenica DRP znači Demokratski Republički Parlamentarizam.

Ovako uspostavljen DRP sistem u Apsurdistanu izazvao je prezir građana Apsurdistana prema vlastima. Zbog podrške Sjedinjenih Američkih Država  komunističkom režimu Apsurdistana i nemogućnosti da se  oslobode nametnutog  okupacijskog režima,  građani Apsurdistana su počeli da svoj revolt prema vlastima  izražavaju sprdnjom sa reizbornim postupkom režima. U tu svrhu registrovali su stranku pod nazivom: DLP –  “Demokratska Lažovska Partija”.

Tim povodom  predsednik  “Demokratske Lažovske Partije”, po analogiji sa postupkom predsednika Republike Apsurdistan, u interesu građana i u cilju smanjenja izbornih troškova, odlučio je da skrati svoj mandat. U obrazloženju svog postupka dosadašnji presednik “Demokratske Lažovske Partije ” je naveo: ”Ne bi valjalo da  nam zbog izbora za Predsednika propadne cela godina”. Čim je objavio svoju odluku da se ponovo kandiduje dosadašnji predsednik “Demokratske Lažovske Partije” je dobio isti broj protivkandidata, kao i bivši Predsednik Apsurdistana Demokratic Izvinius . Da bi sve bilo demokratski,  transparentno i sa što manje troškova predizborna kampanja za izbor predsednika lažova je parole i programe za reizbor DRP sistema Apsurdistana u potpunosti prilagodila svojim izbornim potrebama.

 Tako građani Apsurdistana 6. Maja 2012. godine – na Đurđevdan mogu da izaberu da li će učestvovati na izborima za Reizbor DRP sistema Apsurdistana ili za izbor predsednika Lažovske Partije. Mnogi od njih smatraju da im je svejedno na kojim će izborima učestvovati, pošto veruju da se nakon izbora neće ništa u Apsurdistanu promeniti na bolje.

Ovaj san nema nikakve veze sa istim ili sličnim izbornim postupkom u bilo kojoj drugoj državi na svetu, a svaka eventualna sličnost sa nekom od njih je slučajna i nenamerna.

Sanjao: Slobodan Radulović

Apsurdistanski snovi-Reizbor DRP sistema

Sanjao sam da su Komunisti uspostavili svoju večitu vlast u Apsurdistanu na principima savremenog DRP sistema. Skraćenica DRP znači Demokratski Republički Parlamentarizam.

Naime, uz pomoć svojih špijunskih, bezbednosnih i policijskih državnih struktura Komunisti su od opozicionih stranaka, nevladinih organizacija, sindikata i udruženja građana i nacionalnih manjina napravili svoje komunističke sekcije pomoću kojih nakon izbora prave vladajuću koaliciju. Uz pomoć svojih komunističkih sekcija Komunisti Apsurdistana su, kao pokaznu vežbu uspešnosti svoje komunističke transformacije, sproveli tobožnju “5. –to oktobarsku revoluciju” 2000. godine.

Konačnu konsolidaciju komunističkih partijskih i državnih sekcija, kao tobožnje “nacionalno pomirenje Apsurdistana” uobličio je komunistički agent Demokratic Izvinius, tako što je formirao vladajuću koaliciju Apsurdistana sastavljenu od sledećih političkih opcija: DS (Drpi Sve), G17 plus (Grabi 17% Plus), SDP (Samo Drpaj Pravilno), LSV (Laži Svo Vreme), SPO (Sve Pare Ovamo) i SPS (Stranka Propale Savesti)-PUPS (Prvo Ugrabi Posle Sedi)-JS (Još Skupi), uz učešće poslanika nacionalnih manjina.

Da bi obezbedio novi mandat za vladavinu DRP sistema Apsurdistana predsednik Demokratske Republike Apsurdistan Demokratic Izvinius, na obrazložen predlog Vlade Apsurdistana sa telefonske sednice, doneo je Ukaz o raspuštanju DRP-a. Nakon raspuštanja DRP sistema, u zamenu za novi petogodišnji mandat, predsednik Izvinius je skratio svoj tekući mandat i odmah krenuo u predizbornu kampanju za novi mandat. DRP Vlada Apsurdistana je pre raspuštanja DRP sistema Apsurdistana, na telefonskoj sednici, usvojila jedinstveni birački spisak po kome je od 4.800.000 punoletnih građana Apsurdistana pravo glasa obezbeđeno za 7.058.683 birača. Kako je u ovom spisku uvedena obaveza za oko 154.000 živih punoletnih građana Apsurdistana da glasaju više puta, neki od njih (oko 70.000) su se pobunili i tražili da im se ukine ova obaveza, dok je ostalih 84.000 ovu obavezu prihvatilo bez protesta.  Razlika od 2.104.683 upisanih birača sa pravom glasa nalazi se među upokojenima, tako da oni ni posle dve decenije vladavine DRP sistema u Apsurdistanu neće ni na predstojećim izborima biti oslobođeni obaveze glasanja za reizbor tog sistema, zato što godinama uporno odbijaju da se odjave iz biračkog spiska.

Ovaj san nema nikakve veze sa istim ili sličnim izbornim postupkom u bilo kojoj drugoj državi na svetu, a svaka eventualna sličnost sa nekom od njih je slučajna i nenamerna.

Sanjao: Slobodan Radulović

Sanjao sam da su Komunisti uspostavili svoju večitu vlast u Apsurdistanu na principima savremenog DRP sistema. Skraćenica DRP znači Demokratski Republički Parlamentarizam.

Naime, uz pomoć svojih špijunskih, bezbednosnih i policijskih državnih struktura Komunisti su od opozicionih stranaka, nevladinih organizacija, sindikata i udruženja građana i nacionalnih manjina napravili svoje komunističke sekcije pomoću kojih nakon izbora prave vladajuću koaliciju. Uz pomoć svojih komunističkih sekcija Komunisti Apsurdistana su, kao pokaznu vežbu uspešnosti svoje komunističke transformacije, sproveli tobožnju “5. –to oktobarsku revoluciju” 2000. godine.

Konačnu konsolidaciju komunističkih partijskih i državnih sekcija, kao tobožnje “nacionalno pomirenje Apsurdistana” uobličio je komunistički agent Demokratic Izvinius, tako što je formirao vladajuću koaliciju Apsurdistana sastavljenu od sledećih političkih opcija: DS (Drpi Sve), G17 plus (Grabi 17% Plus), SDP (Samo Drpaj Pravilno), LSV (Laži Svo Vreme), SPO (Sve Pare Ovamo) i SPS (Stranka Propale Savesti)-PUPS (Prvo Ugrabi Posle Sedi)-JS (Još Skupi), uz učešće poslanika nacionalnih manjina.

Svrha tobožnjeg “nacionalnog pomirenja” bila je da se reformiše kleptokratsko i partokratsko komunističko državno uređenje iz komunističkog perioda, kada je Apsurdistanom doživotno vladao tvorac komunističkog sistema Apsurdistana Titanus Mason.

Kleptokratija je izraz kojim se opisuje stanje u državi u kojoj je korupcija najviših političkih institucija dovedena do nivoa kada vlast postoji zarad lične dobiti pojedinaca i stranaka koje je čine, na račun opšte populacije i često bez skrivanja. Sama reč – kleptokratija – potiče od grčkih reči KLEPTOS (lopov) i KRATOS (vlast, država). U slobodnom prevodu to znači – lopovska vlast ili država lopova.

Kleptokratska praksa se razvija u različitim oblicima na raznim nivoima vlasti, a najpoznatiji su primeri:

–        Nameštanje konkursa za prijem radnika u radni odnos uz pomoć Nacionalne službe zapošljavanja;

–        Nameštanje privatizacije (prodaje državnih preduzeća);

–        Iznuđivanje novca od poslovnih ljudi;

–        “Ugrađivanje”, uzimanje određenih procenata od poslova koji se dodele određenim firmama kroz nameštene tendere i javne nabavke;

–        Protivusluge u novcu ili poklonima (stanovi, automobili, akcije u preduzećima, skupi satovi, putovanja i hoteli);

–        Pronevere novca iz državnih fondova;

–        Skretanje stranih investicija u svoju korist;

–        Zloupotrebe sredstava od poreza;

–        Razne šeme pranja novca.

          Partokratija je isto što i Kleptokratija, samo što je to organizovano u okviru partijskih komunističkih sekcija.

 Kao najbolji pozitivan primer dobro organizovane Kleptokratije u okviru partijskih sekcija, čija je uspešnost proverena u praksi, jeste primer zapošljavanja.

 Nacionalna Služba Zapošljavanja je uvela praksu održavanja tzv. “Sajma zapošljavanja”. Sajam se organizuje u obliku štandova na kojima poslodavci u toku radnog vremena sajma (ne duže od par časova) oglašavaju svoje potrebe za radnom snagom.

Ova farsa je organizovana od strane Nacionalne Službe Zapošljavanja da bi se u javnosti ostavio utisak da se radi o nekakvoj vrsti “javnog tendera za nezaposlena lica”. Kao faktor ograničenja za sve zainteresovane kandidate uveden je status “nezaposlenog lica” evidentiranog kod Nacionalne Službe Zapošljavanja ili po potrebi status “hendikepiranog lica”, koji takođe daje Nacionalna služba Zapošljavanja uz odgovarajuću proceduru (nepoznatu javnosti pre održavanja Sajma zapošljavanja). Ustvari, radi se o načinu kako da partijske sekcije zaposle svoje članove bez potrebnih stručnih i radnih sposobnosti uz izbegavanje institucije “javnog konkursa”.

Evo konkretnog primera:

          Jedna biblioteka je na štandu istakla potrebu za prijem 2 ekonomska tehničara. Drugih informacija o uslovima konkursa nije bilo. Da bi se sprečilo učešće onih koji ispunjavaju uslove konkursa, na štandu nisu bili navedeni potrebni uslovi konkursa, a da bi se sprečio prijem njihove dokumentacije (struka ekonomski tehničar) šalter ove firme na sajmu nije radio, a sajam se održavao u prostoriji te biblioteke. Nakon zatvaranja sajma direktor biblioteke preko lokalne TV obaveštava javnost da su pravo konkurisanja imali svi oni koji znaju da rade na računaru bez obzira na stručnu spremu??!!

To u konkretnom slučaju znači da je tu primljen neko ko je predao dokumenta u nekoj od partijskih sekcija, možda nekome u Nacionalnoj Službi Zapošljavanja ili direktoru biblioteke na ruke u njegovoj kancelariji.

Kada su zainteresovani protestvovali u Nacionalnoj Službi Zapošljavanja, objasnili su im da je uslov za konkurisanje za navedeno radno mesto posedovanje “Rešenja Invalidske komisije”, koja radi uz učešće predstavnika Nacionalne Službe Zapošljavanja.

Da bi neko mogao da se obrati Invalidskoj komisiji potrebno je da ima zdravstvenu knjižicu. Besplatnu zdravstvenu knjižicu može da dobije samo nezaposleno lice čiji ukućani imaju prihod oko 20 % ispod minimalne zarade. Prosek  prihoda nezaposlenog lica određuje se u zavisnosti od prihoda članova domaćinstva u kome živi nezaposleno lice. Nezaposleno lice čiji članovi domaćinstva ostvaruju prihod preko navedenog limita nema pravo na besplatno zdravstveno osiguranje.

Bez obzira kako ostvari pravo na zdravstveno osiguranje kandidat koji želi izdavanje “Rešenja o invaliditetu” treba da uplati oko 20 eura.

          Ili drugi primer:

          Jedna bolnica i nekoliko lokalnih trgovinskih firmi su na štandu istakli potrebu za prijem nekoliko pomoćnih radnika. Sem ovoga nije bilo preciziranih potrebnih uslova, što znači da su mogli da se prijave i nepismeni. Prema uslovima konkursa svako bi zaključio da se traže radnici za neke fizičke poslove.

Po završetku Sajma ispostavilo se da su traženi administrativni radnici sa poznavanjem rada na računaru. Naravno, ako su se javljali oni bez takvih kvalifikacija bili su odbijani zato što nemaju kvalifikaciju za rad na računaru. Ako bi se javili oni koji su imali kvalifikacije za rad na računaru odbijani su zato što nemaju “Rešenje o invalidnosti”. Ako bi se javio neko ko ima i “Rešenje o invalidnosti” i kvalifikaciju za rad na računaru odbijan je zato što kao invalid ne može da radi fizičke poslove.

Zbog primene Kleptokratije i Partokratije DRP sistem Apsurdistana zabeležio je sledeće uspehe:

–      Zaduženje svakog punoletnog građanina Apsurdistana poraslo je za dodatnih 1.250 evra,

–      Udvostručen je deficit državnog budžeta u odnosu na 2008. godinu,

–      Oslabljena je valuta Apsurdistana za 35 %,

–      javni dug Apsurdistana je uvećan za preko šest milijardi evra,

–      preko 500.000 ljudi su ostali bez posla,

–      prosečna zarada u Apsurdistanu od 439 evra 2008. godine svedena je na oko 250 evra 2012. godine.

Ovaj san nema nikakve veze sa državnim službama zapošljavanja u bilo kojoj drugoj državi na svetu, a svaka eventualna sličnost sa nekom od njih je slučajna i nenamerna.

Sanjao: Slobodan Radulović

Sanjao sam da su Komunisti uspostavili svoju večitu vlast u Apsurdistanu na principima savremenog DRP sistema. Skraćenica DRP znači Demokratski Republički Parlamentarizam. Ovakva Demokratska Komunistička vladavina Apsurdistanom uspostavljena je po nalogu Sjedinjenih Američkih Država u sadejstvu sa državnim obaveštajnim, vojnim i policijskim strukturama Apsurdistana.

Naime, uz pomoć svojih špijunskih i drugih službi SAD su stavile pod svoju kontrolu komunističkog diktatora i komunističku Vladu Apsurdistana Diabolus Rubruma Silnog. Nakon toga je komunistička vlast svojim Dekretom naredila svim nivoima svojih komunističkih državnih i partijskih struktura da u sve opozicione stranke, nevladine organizacije, sindikate i udruženja građana i nacionalnih manjina ubace svoje odabrane komunističke kadrove radi preuzimanja vodećih pozicija i promene programskih načela i zalaganja tih partija i organizacija. Zbog pokušaja izvrdavanja nametnute vazalske uloge od strane Diabolus Rubruma Silnog SAD su u Apsurdistanu 1999. godine izvršile vojnu intervenciju, nakon čega su sve neposlušne komunističke vođe utamničile i osudile na višegodišnje robije zbog “ratnog zločina neposlušnosti prema komandnom kadru SAD-aDiabolus Rubrum Silni je umro u zatvoru tokom suđenja. Nakon vojne intervencije SAD-a nalog sprovođenja DRP sistema u Apsurdistanu uz pomoć reorganizovanih političkih i državnih komunističkih struktura dobio je pokret DOS (Drpi Odmah Sve) na čelu sa svojim vođom Demokratic Dososom. Pod njegovom komandom iscenirana je tzv. „Demokratska revolucija“ 5. Oktobra 2000. godine. Međutim, zbog pokušaja izvrdavanja naloga SAD-a od strane Demokratic Dososa, a u funkciji opomene budućim komunističkim vođama, strukturama državne bezbednosti Apsurdistana izdat je nalog da izvrše javno pogubljenje Demokratic Dososa ispred  sedišta Vlade Apsurdistana. Nakon pogubljenja Demokratic Dososa nalog za završetak reorganizacije komunističkih partijskih i državnih struktura dobio je komunistički agent Demokratic Izvinius, čiji je otac bio pukovnik komunističke državne bezbednosti i profesor komunističke filozofije, prava i politike pre uspostavljanja vazalstva Komunističke partije Apsurdistana prema Sjedinjenim Američkim Državama. Konačnu konsolidaciju komunističkih partijskih i državnih struktura agent Demokratic Izvinius je sproveo tako što je formirao vladajuću koaliciju Apsurdistana sastavljenu od sledećih političkih opcija: DS (Drpi Sve), G17 plus (Grabi 17% Plus), SDP (Samo Drpaj Pravilno), LSV (Laži Svo Vreme), SPO (Sve Pare Ovamo) i SPS (Stranka Propale Savesti)-PUPS (Prvo Ugrabi Posle Sedi)-JS (Još Skupi), uz učešće poslanika nacionalnih manjina.

Za vreme vladavine navedene koalicije DRP sistem Apsurdistana zabeležio je sledeće uspehe:

–       Zaduženje svakog punoletnog građanina Apsurdistana poraslo je za dodatnih 1.250 evra,

–      Udvostručen je deficit državnog budžeta u odnosu na 2008. godinu,

–      Oslabljena je valuta Apsurdistana za 35 %,

–      javni dug Apsurdistana je uvećan za preko šest milijardi evra,

–      preko 500.000 ljudi su ostali bez posla,

–      prosečna zarada u Apsurdistanu od 439 evra 2008. godine svedena je na oko 250 evra 2012. godine.

Zbog pokušaja uspostavljanja savezničkih odnosa Apsurdistana sa Sovjetskim Savezom i Kinom, Sjedinjene Američke Države su odlučile da na “budućim demokratskim izborima Apsurdistana” zakazanim za 6. Maj 2012. godine Demokratic Izviniusa kazne nametanjem mentora iz reda reformisane komunističke stranke SNS (Sami Nosimo Sve) Grobislava Titovića.

Ovaj san nema nikakve veze sa načinom državnog uređenja u bilo kojoj drugoj državi na svetu, a svaka eventualna sličnost sa nekom od njih je slučajna i nenamerna.

Sanjao: Slobodan Radulović

Sanjao sam da su Komunisti uspostavili svoju večitu vlast u Apsurdistanu. Komunistička vladavina Apsurdistanom uspostavljena je na osnovu Dekreta jednog od najvećih komunističkih diktatora sprovedenog uz pomoć državnih obaveštajnih, vojnih i policijskih struktura.

Naime, Dekretom najvećeg komunističkog diktatora KPA (Komunistička Partija Apsurdistana) naređeno je svim nivoima komunističkih struktura da u sve opozicione stranke, nevladine organizacije, sindikate i udruženja građana i nacionalnih manjina ubace svoje odabrane komunističke kadrove radi preuzimanja vodećih pozicija i promene njihovih programskih načela i zalaganja. Na ovaj način je Komunistička partija Apsurdistana izvršila svoju političku, programsku i kadrovsku reorganizaciju, nakon čega je 2000. godine iscenirala tzv. „Demokratsku revoluciju“ pomoću bivših opozicionih stranaka nad kojima je preko svojih agenata prethodno uspostavila apsolutnu političku, programsku i kadrovsku kontrolu. Konačna konsolidacija reformisanih komunističkih političkih struktura izvršena je tokom 2008. godine uz pomoć komunističkog agenta Demokratic Izviniusa, tako što je formirana vladajuća koalicija sastavljena od sledećih političkih opcija: DS (Drpi Sve), G17 plus (Grabi 17% Plus), SDP (Samo Drpaj Pravilno), LSV (Laži Svo Vreme), SPO (Sve Pare Ovamo) i SPS (Stranka Propale Savesti)-PUPS (Prvo Ugrabi Posle Sedi)-JS (Još Skupi), uz učešće poslanika nacionalnih manjina. Na osnovu naloga predsednika Apsurdistana Demokratic Izviniusa Titanus Mortales je formirao svoj Kabinet u kome je za zamenika predsednika Vlade Apsurdistana imenovao Diabolus Rubruma minista unutrašnjih poslova.

Diabolus Rubrum, zamenik predsednika Vlade i ministar unutrašnjih poslova

 

Rođen je 1. januara 1966. godine u Unerzirp. Diplomirao je na fakultetu političkih nauka u Udargoeb. Član je Parlamentarne delegacije Narodne Skupštine Republike Apsurdistan u Parlamentarnoj skupštini Saveta Evrope. Bio je predsednik Poslaničke grupe u Narodnoj skupštini Republike Apsurdistan i u Narodnoj skupštini Državne zajebancije SRJ (Skup Rasipnih Jebivetara). Savezni narodni poslanik u veću građana Savezne skupštine Državne zajebancije  SRJ  (Skup Rasipnih Jebivetara) od 1992. godine. Narodni poslanik u Narodnoj skupštini Republike Apsurdistan od 2004. godine. Bio je minister informisanje u prelaznoj Vladi Republike Apsurdistan od oktobra 2000. do januara 2001. godine. Bio je predsednik Aferaškog kluba “Koferče” iz Udargoeba i potpredsednik Jadistanskog olimpijskog komiteta.

Imenovanjem na funkciju zamenika predsednika vlade i ministra unutrašnjih poslova Diabolus Rubrum je dobio šansu da zataška svoje veze i poslove sa Monagard Mećivokram Momlap.

Naime, Amlap je pripadao svetu podzemlja, kao ovejani kriminalac. Ogromne pare AmlapDiabolus Rubrum zaradili su prodajom uglja koji se vadi u „Icivaser“. Država ulaže velika sredstva u rad rudnika, kako bi ugalj na tržištu bio jeftin energent. Amlap je otkupljivao celu proizvodnju, i uz pomoć Diabolus Rubruma preprodavao je, po trostruko većoj ceni državnim preduzećima, čiji direktori su morali da slušaju Diabolus Rubrumove naloge. Pretpostavlja se da su Amlap i Diabolus Rubrum zgrnuli nekoliko miliona evra. Anidogaj, Ajirpuć i Nićarap postali su Animlap „zona interesa“. Diabolus Rubrum mu je omogućio da dobije dozvolu za regionalnu televiziju „Amlap plus“, i Nagard Ćivokram je počeo da popravlja svoj imidž – od nasilnika i ubice do političara, narodnog poslanika. Nije slučajno Amlap ušao u koaliciju sa Diabolus Rubrumovim SPS-om (Stranka Propale Savesti). Dva ratna druga odlučili su da osiguraju svoj kapital.

Takođe, Diabolus Rubrum je, poslujući sa Monaltevs Ćivotanžar, zgrnuo lepe pare. Kada je pokrenuta priča da se sruši stadion „Obilića“, pod optužbom da se nalazi na groblju, umešao se Diabolus Rubrum, poslanik SPS-a (Stranka Propale Savesti) u parlamentu, i svojim vezama je uzeo Ucec u zaštitu. Naravno, Acec je lepo platila svom zemljaku za “zaštitu“. Diabolus Rubrum je posredovao i kada je Acec prodavala fudbalere, i tako, prema nalazima apsurdistanske policije, na inostranim računima ostvarila 26 miliona evra. Diabolus Rubrum je Icec preporučio da na vreme pobegne na Kipar. Sada, kada je Diabolus Rubrum postao ministar unutrašnjih poslova, Acec će moći mirno da spava, i da se vrati u svoj Dargoeb.

Glavna preokupacija gospodina Diabolus Rubruma je bila da preuzme ministarstvo unutrašnjih poslova kako bi zataškao neka prethodna ubistva i afere od strane komunističke mafije iz perioda njihove vladavine Apsurdistanom učinjene posredstvom pripadnika državne bezbednosti.

Tako naprimer, za vreme Evećivešolim vlasti pobijeno je mnogo ljudi. Novinar Okvals Ajivuruć, sekretar JUL-a (Jeziva Ubilačka Legija) Naroz Čivordot Kadnuk, ministar odbrane Elvap Ćivotalub, načelnik uprave kriminalističke policije Adargoeb Darolim Ćivohalv, načelnik Policijske stanice Iksvas canev Nagard Ćimis, zamenik ministra policije Navodar Ćičjots Adžab. Nijedna ova smrt nije istražena, niti su ubice privedene zakonu. Sva ubistva su politički motivisana.

Posebno je zanimljiv slučaj ubistva četvoročlane porodice brata prve Evonakra žene Ejilatan. Njen brat je nađen mrtav u stanu sa ženom i dvoje dece. Tokom akcije “sablja“ pokazalo se da je naredbu za ubistvo izdala Analtevs Ćivotanžar, da bi upozorila Uvonakra prvu ženu Ulijatan da se ne petlja u nasledstvo.

Sva ova ubistva Diabolus Rubrum je pomogao da ostanu kao trajna misterija. Posebno ga je zanimalo zataškavanje ubistva novinara Analim Aćitnap, koji je stradao ispred svog stana u Inidogaj.

Tabloid je svojevremeno objavio imena ubica. Oni su tužili ovaj list protiv kriminala zbog klevete, ali je list pravnosnažnom presudom Drugog opštinskog suda u Udargoeb oslobođeni od krivične odgovornosti. Ministar Nagard Ćičoj sakrio je ovaj predmet, jer je istraga pokazala da je nalog za Ovećitnap “privođenje razumu“ dao Nagard Ćivokram Amlap. Ćitnap je istraživao njegove kriminalne radnje, Amlap je našao momke da ga prebiju, ali su oni u tome preterali i Nalim Ćitnap je na licu mesta ostao mrtav. Njegovo ubistvo sada mora da definitivno zataška Diabolus Rubrum, jer je Amlap njegov ratni drug, iz mnogih pljački.

U SPS (Stranka Propale Savesti) mala grupa ljudi, na čelu sa Mećilil i Diabolus Rubrumom, odlučuje u ime stranke, ophrvana potrebom da zatre tragove svojim nedelima i da stečenu imovinu legalizuje, nadajući se večitoj vlasti opisanoj na početku ovog sna.

Da li će Diabolus Rubrum uspeti da trajno sakrije svoje prljave tragove? Njegov dosije je još u opticaju, i teško ga je sakriti od očiju javnosti.

Diabolus Rubrum je smrtno uplašen. U njegovoj porodici je prava drama. Njegova supruga Anažens je šokirana količinom i izlivom poruka mržnje koje joj se upućuju. I ako su, za sada na sigurnom, njima nije lako. Novog ministra unutrašnjih poslova naročito brine poruka, koju mu je telefonom saopštio Darolim Kemelu Ajigel. Od ove poruke Diabolus Rubrum se obeznanio. Upućeni tvrde da ima puno razloga da Diabolus Rubrum strepi za svoj život, jer je sa Mojigel bio u mnogim poslovima, dao je mnogo obećanja.

Poslednje dve decenije sudbina Apsurdistanskih ministara policije je bila tragična:

Olimdar Ćivonadgob bio je prinuđen da posle demonstracija 9. marta 1991. godine podnese ostavku, zbog brutalnosti policije nad demonstrantima. A Olimdar je bio čovek od najvećeg poverenja Anadobols Aćivešolim.

Naroz Ćivolokos, koji je nasledio Aćivonadgob, stradao je u svom rodnom mestu, navodno u saobraćajnoj nesreći, mada mnogi tvrde da je ubijen!

Aćivolokos je nasledio Navodar Ćičjots Adžab, kada je on postavljen za saveznog ministra policije.

Adžab je ubijen u kafani „Mama mia“, u neposrednoj blizini zrade MUP-a Apsurdistana. Njegovo ubistvo ostalo je nerasvetljeno.

Okjalv Ćivokljijots, koji je postavljen za ministra nakon Gonidžab ubistva, ubio se ispred zgrade skupštine, ne želeći da se preda Mokšah tribunalu. Ostavio je oproštajnu poruku, optužujući svoje partijske drugove.

Našud Ćivolijjahim, prvi DOS (Drpi Odmah Sve) ministar policije, u velikim je nevoljama. Protiv njega se vodi više krivičnih postupaka, zbog zloupotrebe službenog položaja. I na njega je pokušan atentat.

Nagard Ćičoj, ministar u dva mandata, u januaru je doživeo tešku saobraćajnu nesreću. Vozeći džip  u kasne noćne sate u alkoholisanom stanju sleteo je s puta. Ostao je potpuno nepokretan! Iza njega je ostalo mnogo afera. Njegova sudbina je za žaljenje, jer će, čim Ćičad preuzme ministarstvo, Ćičoj završiti u nekom domu za potpuno invalidna lica.

Koaliciju sa Demokratic Izviniusom i Furandi Dososom, Ćičoj je pokušao da objasni željom da SPS (Stranka Propale Savesti) uđe u Socijalističku internacionalu, uz pomoć Demokratic Izviniusa. Na skupu u Inita, održanom 2. jula ove godine, Izviniusova DS (Drpi Sve) primljena je ovu političku grupaciju, dok je SPS-u dato do znanja da se i ne prijavljuju za članstvo, jer bi to podelilo članice Socijalističke internacionale, i da mnoge ne žele da budu u društvu sa SPS-om.

Posebno je zanimljiva uloga Ecivals Ćikuđ Ćivonajed, potpredsednice SPS-a, a danas predsednice Narodne skupštine Apsurdistana. Ova vremešna dama, neuropsihijatar po zanimanju, univerzitetski profesor, po nalogu DOS-a (Drpi odmah Sve), odigrala je ključnu ulogu oko predaje Anadobols Aćivešolim. I ako za Ovećivešolim hapšenje nije postojao nalog istražnog sudije, tek sutradan ga je potpisao okružni sudija Narog Anilvač, Ćivešolim je odveden u Okružni zatvor u Udargoeb, jer ga Ecivals Ćikuđ Ćivonajed stručno obradila i ubedila da će odlaskom u zatvor postati velikomučenik i heroj, i da će se Apsurdistanci dići na noge. Nakon dobro obavljenog posla, sve njene kriminalne radnje u Ucvejugark su zaboravljene od strane DOS-ove vlasti. Pre zvaničnog saopštenja da SPS sa svojom svitom stupa u koaliciju sa Izviniusovim partijama, gospođa Ecivals Ćikuđ Ćivonajed otišla je u URD-e (Ujedinjene Razbojničke Države) na konsultacije, a zvanično to pravdajući posetom unuku.

URD-e (Ujedinjene Razbojničke Države) su u januaru 2010. godine skinule Diabolus Rubruma sa „crne liste“ administracije, gde se našao deset godina ranije kao saradnik Anadobols Aćivešolim. Wikiliks je objavio: “Diabolus Rubrumove tvrdnje treba uzimati s rezervom. Posebno ako se ima u vidu njegova sklonost ka izvrtanju istine – napisao je diplomata Dračir Nesredep.”

Diabolus Rubrumovu karijeru obeležila je i afera „Kofer“ sa 100 miliona evra, koja je takođe zataškana. U aferi “kofer“ od hapšenja ga je spasila SMS poruka koju mu je poslao doskorašnji generalni sekretar Vlade Apsurdistan Najed Voljahim. U toj akciji policije uhapšen je Diabolus Rubrumov kum Nadalv Ninađargaz, koji je u to vreme bio i direktor SPS-a (Stranke Propale Savesti). Diabolus Rubrum, naravno, nije podneo ostavku na partijsku funkciju, jer je bio učesnik u reketiranju izraelskog biznismena. U to vreme Diabolus Rubrum je lepo sarađivao sa Furandi Dosos pljačkašima.

Ovaj san nema nikakve veze sa zamenicima predsednika vlade u bilo kojoj drugoj državi na svetu, a svaka eventualna sličnost sa nekom od njih je slučajna i nenamerna.

Sanjao: Slobodan Radulović

Sanjao sam da su Komunisti uspostavili svoju večitu vlast u Apsurdistanu. Komunistička vladavina Apsurdistanom uspostavljena je na osnovu Dekreta jednog od najvećih komunističkih diktatora sprovedenog uz pomoć državnih obaveštajnih, vojnih i policijskih struktura.

Naime, Dekretom najvećeg komunističkog diktatora KPA (Komunistička Partija Apsurdistana) naređeno je svim nivoima komunističkih struktura da u sve opozicione stranke, nevladine organizacije, sindikate i udruženja građana i nacionalnih manjina ubace svoje odabrane komunističke kadrove radi preuzimanja vodećih pozicija i promene njihovih programskih načela i zalaganja. Na ovaj način je Komunistička partija Apsurdistana izvršila svoju političku, programsku i kadrovsku reorganizaciju, nakon čega je 2000. godine iscenirala tzv. „Demokratsku revoluciju“ pomoću bivših opozicionih stranaka nad kojima je preko svojih agenata prethodno uspostavila apsolutnu političku, programsku i kadrovsku kontrolu. Konačna konsolidacija reformisanih komunističkih političkih struktura izvršena je tokom 2008. godine uz pomoć komunističkog agenta Demokratic Izviniusa, tako što je formirana vladajuća koalicija sastavljena od sledećih političkih opcija: DS (Drpi Sve), G17 plus (Grabi 17% Plus), SDP (Samo Drpaj Pravilno), LSV (Laži Svo Vreme), SPO (Sve Pare Ovamo) i SPS (Stranka Propale Savesti)-PUPS (Prvo Ugrabi Posle Sedi)-JS (Još Skupi), uz učešće poslanika nacionalnih manjina.

U svojstvu predsednika Apsurdistana Demokratic Izvinius je za predsednika Vlade Apsurdistana imenovao nestranačkog ali vrlo poslušnog i vernog Titanus Mortalesa.

Predsednik Vlade Apsurdistana Titanus Mortales

Titanus Mortales rođen je 16. avgusta 1950. godine. Diplomirao je, magistrirao i doktorirao na ekonomskom fakultetu. Pored navedenih naučnih zvanja stekao je i čin rezervnog oficira republike Apsurdistan. Od muzičkih instrumenata svira klavir.

Radnu karijeru počeo je kao finansijski inspektor u Uračejazu pod poslovnim nadimkom “Cegeruša”. Ovaj poslovni nadimak Titanus Mortales dobio je zato što se sa svojih inspekcijskih uviđaja uvek vraćao sa cegerom punim raznog bakaluka. Pre predaje terenskih izveštaja u Službu Državne kontrole Titanus Mortales je svraćao kući da ostavi ceger sa prihodom od inspekcijskih kontrola. Tokom obavljanja ovih poslova nije podneo ni jednu prekršajnu prijavu, zato što je uspostavio direktnu propocionalnost između prekršaja zakona i svog cegera – što veći prekršaj to puniji ceger.

U međuvremenu Titanus Mortales je radnu karijeru nastavio u Rudarskom institutu, zatim prelazi na ekonomski institut, da bi potom karijeru finansijskog saradnika, a kasnije i izvršnog direktora nastavio u konsultanskoj kući „Sec Nokem“.

Kao ekspertni konsultant radio je i za Svetsku banku. Od januara 2001. godine na funkciji je zamenika ministra u Ministarstvu za privredu i privatizaciju Apsurdistana. U periodu od 2003. do 2004. godine obavljao je funkciju direktora Agencije za privatizaciju. Posle toga, vodio je agenciju za konsalting do izbora za ministra finansija. Na funkciju ministra finansija u Vladi Demokratske Republike Apsurdistan stupio je 15. maja 2007. godine i obavljao je do jula 2008. godine.

Pre imenovanja za predsednika Vlade Apsurdistana, kao izuzetno poverljivoj i poslušnoj osobi, Titanus Mortalesu je omogućeno privatno bogaćenje kroz zloupotrebu privatizacije autorske agencije Apsurdistana.

Naime, autorska agencija u kojoj je sin Titanus Mortalesa (Titanus Radnaskela) bio član upravnog odbora prodata je za 91.000 000 apsurda Unajotsu  Ućimotu,  koji je nastupao u ime konzorcijuma sastavljenog od tajanstvenih lica (uglavnom članovi Vlade Apsurdistana).

Nakon ovog događanja Zavod za intelektualnu svojinu Republike Apsurdistana je izdao dozvolu za rad agenciji “Prava izvođača” (PI), koja je u svom Statutu unela odredbu da 20 % svih svojih prihoda daje napred navedenoj autorskoj agenciji Titanus Mortalesa i tajanstvenog društva iz Vlade Apsurdistana, kao pomoć za logističku podršku. Takođe, propisana je obaveza da svi izvođači umetničkih programa moraju biti članovi agencije PI da bi mogli da produkuju svoje programe. Tu naravno spadaju i najpoznatije TV kuće među kojima i državna  TV, kojoj narod Apsurdistana uz račun za struju mora da plaća državni TV reket, bez obzira da li gleda ili ne gleda državnu TV.

Za one koji još nisu razumeli ovu nameštaljku: Titanus Mortales i društvo iz Vlade Apsurdistana nikako nisu bili naivni kada su uzeli kredit i investirali više miliona evra u autorsku agenciju, a zatim udesili da se registruje agencija PI, koja od ukupno ostvarenih prihoda 20 % ustupa agenciji Titanus Mortalesa & ostalih lopuža.

Takođe, saradnik Titanus Mortalesa Riminovz Ćizekin je osnovao agenciju „Sec Unokem“ u kojoj je Titanus Mortales sa svojim društvom takođe imao osnivački udeo i bio izvršni direktor, a imali su i zajedničku konsultantsku kuću „GRB O.O.D“ sa bugarskim ekonomistom Morimmidalv Miksvokrubumatom, koji je u Makedoniji osuđen na više od deset godina zatvora zbog ekonomskog kriminala. Agenciju  „Sec Unokem“ u poslovima privatizacije Apsurdistana zajednički su predstavljali Titanus Mortales iz Apsurdistana i Morimmidalv Miksvokrubumatom iz Bugarske.

Zajedno sa konsultantskom kućom „Tjolid“ agencija „Sec Unokem“ u kojoj je Titanus Mortales vršio funkciju izvršnog direktora učestvovala je u privatizaciji „Telekoma Apsurdistana“, mineralne vode „Zajnk Šolim“, „Frikoma“, pivare „Overaleč“, mlekare „Cabaš“, „Trajala“, filma „Dargoeb“, posredstvom Agencije za privatizaciju u kojoj je Titanus Mortales takođe bio izvršni direktor.

Tokom obavljanja funkcije predsednika Vlade Titanus Mortales uspeo je da zaduži svakog punoletnog građanina Apsurdistana za dodatnih 1.250 evra, da udvostruči deficit državnog budžeta u odnosu na 2008. godinu, da oslabi valutu Apsurdistana za 35 %, da javni dug uveća za preko šest milijardi evra, da preko 500.000 ljudi izgube radna mesta, da prosečnu zaradu u Apsurdistanu od 439 evra 2008. godine svede na 383 evra 2012. godine.

Zbog izbegavanja sukoba među članovima svoje Vlade Titanus Mortales je sednice održavao uglavnom telefonskim putem. Ali ni to nije bila prepreka da dođe do međusobnih sukoba. Kako su ti sukobi izgledali ilustruje prepis pisma jednog od potpresednika Vlade titanus Mortalesa.

Republika Apsurdistan   

KABINET POTPREDSEDNIKA VLADE I MINISTRA EKONOMIJE I REGIONALNOG RAZVOJA

Broj: 33700-013/2011-05

02. фебруар 2011. године

Б е о г р а д

            

         

   

         

        

         

VLADA

Gospodin Titanus Mortales, predsednik

Poštovani predsedniče Titanus,

Koristim priliku da Vam skrenem pažnju na nedolično ponašanje u javnosti državnog sekretara ministarstva finansija, gospodina Anadobols Aćili.

Naime, dana 13. januara 2011. potpisan je Memorandum o razumevanju između Ministarstva ekonomije i regionalnog razvoja i Gorenja iz Velenja, Republika Slovenija, kojim je u skladu sa važećim propisima predviđena podrška investicionim projektima Gorenja u Uveljavu, Jorats Ivozapu i Uračejazu. Naime, nakon što je Gorenje u Apsurdistanu već investiralo 50 miliona evra i u svojim fabrikama u Uveljavu i Jorats Ivozapu već uposlilo oko 1100 radnika, posle višemesečnih pregovora doneli su odluku da pokrenu proizvodnju veš mašina u Uračejazu i uposle još najmanje 300 radnika, kao i da prošire kapacitete za proizvodnju frižidera u Uveljavu uz otvaranje oko 200 novih radnih mesta, te bojlera u Jorats Ivozapu uz upošljavanje dodatnih 250 radnika. Nakon potpisivanja Memoranduma, Ministarstvo ekonomije i regionalnog razvoja je pripremilo nacrt Predugovora o realizaciji investicionog projekta Gorenja u Uračejazu kao i Predlog zaključka sa obrazloženjem i 19. januara 2011. godine po uobičajnoj proceduri uputilo materijal resornim ministarstvima i organima radi davanja mišljenja.

Republički sekretarijat za zakonodavstvo je 24. januara 2011. godine dostavio mišljenje bez primedaba. Ministarstvo finansija je 25. januara 2011. godine dostavilo mišljenje bez primedaba. Ministarstvo za infrastrukturu je 24. januara 2011. godine dostavilo mišljenje bez primedaba. Ministarstvo životne sredine i prostornog planiranja je 25. januara 2011. godine dostavilo mišljenje bez primedaba. Republičko javno pravobranilaštvo je 25. januara 2011. godine dostavilo mišljenje bez primedaba.

Na osnovu svih pozitivnih mišljenja, Vlada je usvojila predlog Ministarstva ekonomije na telefonskoj sednici održanoj 27. januara 2011. godine.

Bez obzira na ranije dato pozitivno mišljenje Ministarstva finansija, državni sekretar tog istog ministarstva, Anadobols Aćili, je 26. i 27. januara izašao u javnost sa neistinama i teško optužio Ministarstvo ekonomije i mene lično za navodno otimanje investicije Uveljavu i zloupotrebu budžetskog novca u političke svrhe. Istina je sasvim drugačija. Gorenje je velika multinacionalna kompanija, sa godišnjim prometom od oko 1,5 milijardi evra, koja samostalno donosi odluke o svojim investicionim lokacijama. Činjenica je da su se samostalno opredelili za braunfild investiju. Pored Uračejaza, pre donošenja konačne odluke razmatrali su i druge braunfild lokacije u Apsurdistanu (npr. Šin), ali je hala uračejaza Porcelana u stečaju zbog svojih tehničkih kakrakteristika i relativno dobre očuvanosti bila najpogodnija za investicione planove Gorenja, jer im je finansijski mnogostruko isplativija nego grinfild investicija na bilo kom drugom mestu, bez obzira na iznos podsticaja koji se nude u skladu sa važećom uredbom Vlade. Računica je veoma prosta –  s obzirom da je Gorenju za novi proizvodni program potrebna hala od oko 20000 kvadrata u kojoj žele da brzo krenu sa proizvodnjom, kupovina i adaptacija postojeće hale u Uračejazu će ih koštati samo oko 1,5 miliona EUR, uz mogućnost otpočinjanja proizvodnje u roku od svega tri meseca, dok bi ih izgradnja potpuno nove hale iste površine u Uveljavu (ili u bilo kom drugom mestu u Apsurdistanu) koštala najmanje 8 miliona evra i trajala bi barem devet meseci. Zbog toga je više nego očigledno da su čisto ekonomski razlozi opredelili Gorenje za izbor Uračejaza kao lokacije za njihovu treću investiciju u Apsurdistanu. Osim toga, nije mi poznato da je iko iz Uveljava uputio bilo kakvu primedbu na svojevremenu odluku Gorenja da svoju drugu fabriku u Apsurdistanu locira u Jorats Ivozapu (takođe se radilo o braunfild investiciji, kao i sada u slučaju Uračejaza), pa je potpuno nejasno otkuda sada optužbe na račun izbora njihove treće lokacije.

 

Imajući ove činjenice u vidu, ničim izazvani i potpuno neosnovani brutalni napad državnog sekretara Aćilia naneo je veliku moralnu štetu čitavoj Vladi i ugrozio moju reputaciju u javnosti. Od kada je ova Vlada formirana, nikada se nije dogodilo da je neko na tako grub način zloupotrebio neku državnu instituciju (Ministarstvo finansija) u političke svrhe, kao što je to ovom prilikom Aćilia uradio. Njegova očita namera je bila da me omalovaži, izazove animozitet građana Aveljava prema meni i pokuša da me iskompromituje u javnosti, na osnovu lažnih podataka koje je izneo. Verujem da vam je jasno da zbog svega ovoga moja dalja saradnja sa gospodinom Aćilia više nije moguća. Zbog toga očekujem da prema njemu primenite odgovarajuće sankcije, tj. da ministarki finansija predložite njegovo razrešenje sa mesta državnog sekretara. Uveren da se ovakvi ispadi koji ugrožavaju kredibilitet Vlade više neće  ponoviti, srdačno vas pozdravljam.

S poštovanjem,

Potpredsednik Vlade

                                                                                                        Krađen Drinkić

 

 

Dostavljeno:

-Anaidi Ćivonitugard, ministru finansija

Ovaj san nema nikakve veze sa predsednikom vlade u bilo kojoj drugoj državi na svetu, a svaka eventualna sličnost sa nekom od njih je slučajna i nenamerna.

Sanjao: Slobodan Radulović

 Sanjao sam da su Komunisti uspostavili svoju doživotnu vlast u Apsurdistanu. Komunistička vladavina Apsurdistanom uspostavljena je na osnovu Dekreta jednog od najvećih komunističkih diktatora sprovedenog uz pomoć državnih obaveštajnih, vojnih i policijskih struktura.

Naime, Dekretom najvećeg komunističkog diktatora KPA (Komunistička Partija Apsurdistana) naređeno je svim nivoima komunističkih struktura da u sve opozicione stranke, nevladine organizacije, sindikate i udruženja građana i nacionalnih manjina ubace svoje odabrane komunističke kadrove radi preuzimanja vodećih pozicija i promene njihovih programskih načela i zalaganja. Na ovaj način je Komunistička partija Apsurdistana izvršila svoju političku, programsku i kadrovsku reorganizaciju, nakon čega je 2000. godine iscenirala tzv. „Demokratsku revoluciju“ pomoću bivših opozicionih stranaka nad kojima je preko svojih agenata prethodno uspostavila apsolutnu političku, programsku i kadrovsku kontrolu. Konačna konsolidacija reformisanih komunističkih političkih struktura izvršena je tokom 2008. godine tako što je formirana vladajuća koalicija sastavljena od sledećih političkih opcija: DS (Drpi Sve), G17 plus (Grabi 17% Plus), SDP (Samo Drpaj Pravilno), LSV (Laži Svo Vreme), SPO (Sve Pare Ovamo) i SPS (Stranka Propale Savesti)-PUPS (Prvo Ugrabi Posle Sedi)-JS (Još Skupi), uz učešće poslanika nacionalnih manjina.

Zadatak da ujedini novokomponovane komunističke frakcije i od njih formira apsolutističku komunističku vlast dobio je Demokratic Izvinius, kao predsednik Republike Apsurdistan, koji je ujedno i predsednik novoformirane komunističke frakcije DS (Drpi Sve), nakon što su službenici državne bezbednosti Apsurdistana streljali predsednika te opozicione stranke zbog protivljenja da ta stranka postane frakcija stranke SPS (Stranka Propale Savesti).

Predsednik DS (Drpi Sve) Demokratic Izvinius.

Prema informacijama iz arhive tajne službe komunističke partije Apsurdistana Demokratic Izvinius je rođen 15. Januara 1958 godine u inostranstvu od oca kapetana, a zatim i pukovnika  komunističke OZNE (Odmah Zabrani Narodnu Emancipaciju) i majke iz Ustaške porodice.  Ovaj podatak o majci su komunističke tajne službe uklonile iz biografije Demokratic Izviniusa.

Porodica Izvinius se iz inostranstva preselila u glavni grad Apsurdistana, gde pukovnik OZNE (Odmah Zabrani Narodnu Emancipaciju) dobija zadatak da napiše nov program komunističke vladavine. Nakon uspešno napisanog komunističkog programa pukovnik Izvinius postaje redovni profesor filozofije, politike i prava, a svoju suprugu zapošljava kao neuropsihijatra.

Mladog Demokratic Izviniusa otac pukovnik i professor i pored niskog faktora inteligencije (IQ=89) upisuje prvo u osnovnu školu, a zatim, kao dete uticajnih roditelja, i u gimnaziju. U gimnaziji Demokratic Izvinius doživljava prvu ljubav tako što se zaljubljuje u svog najboljeg druga i stupa sa njim u homoseksualnu vezu. Ovu vezu kompromitovala je tetkica, kada je zatekla Demokratic Izviniusa dok je radio felacio svom najboljem drugu. Tetkica ovaj slučaj prijavljuje direktoru, a ovaj u svojstvu saradnika KOS (Kontra Obaveštajne Službe) to prijavljuje svojim pretpostavljenima. Istovremeno direktor tetkici zabranjuje da ovaj slučaj bilo kome ispriča.

Komunistička tajna služba koristi ovaj događaj da mladog Demokratic Izviniusa vrbuje za rad u toj službi.  Kao prvi zadatak i proveru odanosti službi, Demokratic Izvinius dobija da špijunira svoje roditelje, zato što je njegov otac pukovnik i profesor Izvinius počeo da se druži sa disidentima. Istovremeno, radi negiranja gej imidža mladog Demokratic Izviniusa agenti KOS (Kontra Obaveštajna Služba) mu nalaze tobožnju devojku sa kojom se navodno zabavljao do ženidbe sa drugom izabranom devojkom, koja je bila potpuno aseksualna. Sve ovo imalo je svrhu da preko ovih osoba mladog Demokratic Izviniusa agenti KOS (Kontra Obaveštajna Služba) ubace u tzv. “revolucionarnu grupu”.

Kao agent kontraobaveštajne službe mladi Demokratic Izvinius postiže zapažene uspehe, koji rezultiraju suspendovanjem njegovog oca sa filozofskog fakulteta i hapšenjem “revolucionarne grupe” zajedno sa njegovom suprugom. Da se ne bi otkrila špijunska uloga Demokratic Izviniusa sprovodi se i njegovo hapšenje i osuda na 45 dana zatvora, navodno zbog njegovog protesta u vezi hapšenja supruge i njenih drugova revolucionara.

 Nakon navedenog slučaja mladi Demokratic Izvinius 1985. godine odlazi na odsluženje vojnog roka, gde doživljava nervni slom, nakon čega počinje javna manifestacija njegovog poremećenog mentalnog zdravlja.

Posle svih ovih događanja Demokratic Izvinius biva ubačen u opozicionu demokratsku stranku u kojoj postaje sekretar Glavnog odbora a ubrzo i Potpresednik Izvršnog odbora.

U međuvremenu njegova supruga gubi iluzije o svom dobrom braku sa Demokratic Izviniusom, koji je sve više ispoljavao svoj mentalni i psihopatski karakter tako što je počeo da tuče svoju suprugu i prestao je da pred njom krije svoje homoseksualne veze. Shvativši da je svoje najbolje godine provela uz homoseksualnog psihopatu ona biva zgađena tom činjenicom i odlazi u manastir gde nalazi svoj duševni mir tako što postaje kaluđerica.

Nakon ovakvih biografskih dešavanja Demokratic Izviniusu otvara se perspektiva za meteorski uspeh u karijeri.

Nakon streljanja predsednika opozicione demokratske stranke na njeno čelo dolazi Demokratic Izvinius. Pre izbora na ovu funkciju neko vreme bavio se novinarstvom, a jedno vreme i kao klinički psiholog, profesor psihologije i istraživanja u Institutu za psihologiju. Bio je poslanik Narodne skupštine Republike Apsurdistan i član Veća za nauku i tehnologiju. U prvoj „demokradskoj“ Vladi Apsurdistana bio je ministar  telekomunikacija. Od 2001. bio je poslanik DS (Drpi Sve) u Veću građana i podpresednik Narodne Skupštine Državne zajebancije SRJ (Skup Rasipnih Jebivetara). U tom mandatu obnavljao je funkciju predsednika Odbora za kontrolu službi bezbednosti. U sazivu prve Narodne Skupštine Državne zajebancije SRJ (Skup Rasipnih Jebivetara) obavljao je funkciju šefa Poslaničkog kluba  DOS (Drpi Odmah Sve). Od 17. marta 2003. bio je ministar odbrane Državne zajebancije SRJ (Skup Rasipnih Jebivetara). Na parlametarnim izborima održanim u decembru 2003. godine bio je nosilac liste DS (Drpi Sve) „DS – Demokratic Izvinius“. Od februara 2004. šef je Poslaničkog kluba DS (Drpi Sve) u Narodnoj skupštini Republike Apsurdistan. Stupio je na funkciju predsednika Republike Apsurdistan 11. jula 2004. godine, posle izbora na kojima je u drugom krugu pokradio kandidata SRS (Sami Rušimo Svakog) Grobislava Nikogića.

Ovaj san nema nikakve veze sa vladarima u bilo kojoj drugoj državi na svetu, a svaka eventualna sličnost sa nekom od njih je slučajna i nenamerna.

Sanjao: Slobodan Radulović

Sanjao sam da je vlast u Apsurdistanu raspisala izbore za 6. maj 2012. godine. Tim povodom predstavnica jedne opozicione stranke je pozvala narod da masovno glasa za tu stranku.

Ovaj san nema nikakve veze sa izborima u bilo kojoj drugoj državi na svetu, a svaka eventualna sličnost sa nekom od njih je slučajna i nenamerna.

Sanjao: Slobodan Radulović