ĆUTANJE ADMINISTRACIJE


REPUBLIKA SRBIJA

N/r predsedniku Republike Srbije Borisu Tadiću

Gospodine predsedniče Republike Srbije,

Saglasno Vašem predizbornom obećanju da ćete otvoriti kancelariju za žalbe građana, obraćam Vam se,  u vezi neažurnosti Ministarstva za rad, zapošljavanje i socijalnu politiku i njihovog Odeljenja Inspekcije rada u Boru sa inspektorima Jasminom Vezurić i Brankom Rajkovićem, zbog čijih sam namernih propusta u pravilnoj primeni Zakona o radu, ja otpušten sa posla, još 21.06.2004. godine, kao jedini hranilac porodice, zbog bezumne mržnje i pakosti v.d. direktora Instituta za bakar, Vlastimira Trujića, koji je, na vašu žalost i na sramotu Demokratske stranke iz Bora njen član i potpresednik Opštinskog odbora.

U prilogu ovog dopisa dostavljam Vam na uvid i nadležnost sledeću dokumentaciju:

  1. Žalba Ministarstvu za rad, zapošljavanje i socijalnu politiku RS na Rešenje Inspekcije rada Borskog okruga broj 380-117-1332/2004-04 od 26.07.2004.godine (poseban prilog I)
  2. Žalba Ministarstvu za rad, zapošljavanje i socijalnu politiku RS na Rešenje Inspekcije rada Borskog okruga broj 380-117-725/2004-04 od 11.10.2004.godine (poseban prilog II)

Gospodine predsedniče, obaveštavam Vas da dok se gospoda iz ministarstva RS natežu sa inspekcijom Borskog okruga, a ova sa nasilnikom V. Trujićem, moja četvoročlana porodica gladuje i svi smo na ivici očajanja i beznađa, jer smo tokom oktobarskih promena u Boru 2000. godine mi nosili zastavu ispred pobunjenih građana Bora, a ne Vlastimir Trujić i inspektori rada Jasmina Vezurić i Branko Rajković.

Nažalost, umesto pozitivnih promena u nasleđenim institucijama Slobodana Miloševića doživeli smo komunističko – dosovsku osvetu tako da smo supruga, ja i naš stariji sin brutalno otpušteni sa posla, dok su dotadašnji saradnici i simpatizeri režima Slobodana Miloševića na zadatku u opozicionim redovima, napredovali u svakom pogledu, da bi se sada oni kao maskirane demokrate na raznim funkcijama, svetili svojim političkim protivnicima u svoje ime i u ime propalog režima Slobodana Miloševića.

Slobodan Radulović

NAPOMENA:

Pismo je poslato preporučenom poštanskom pošiljkom br. 99218110 od 28.10.2004. godine sa vraćenom i potpisanom povratnicom iz Narodne kancelarije predsednika republike br. 99218110 od 29.10.2004. godine. Na ovo pismo nisam nikada dobio odgovor.

PRIMALAC:

VLADA REPUBLIKE SRBIJE

11000 BEOGRAD

ZA PREMIJERA Zorana Đinđića

HITNO!

POŠILJALAC:

RTB BOR GRUPA

ZOP GSM „Nezavisnost“

Br akta 154/01

Bor, 10.10.2001.

Poštovani predsedniče Vlade,

Obaveštavamo Vas da smo na osnovu čl. 62. Statuta GSM „Nezavisnost“, kao akt sindikalne borbe, pokrenuli seriju protesta zbog katastrofalnog stanja preduzeća RTB Bor Grupa. Kao vid sindikalne borbe izabrali smo proteste a ne štrajk zbog restriktivnih odredbi Zakona o štrajku, koji je doneo Miloševićev režim a i sadašnja Vlada ga koristi u primeni.

Naši sindikalni zahtevi su sledeći:

I.

  1. Isplata svih zaostalih primanja zaposlenima.
  2. Povećanje zarada za 100%.
  3. Redovna isplata narednih primanja.

II.

Smenjivanje svih rukovodno – upravljačkih struktura.

III.

Pokretanje odgovornosti za propast preduzeća.

NAŠI ARGUMENTI

I.

  1. Poslovodstvo krši Zakon o radnim odnosima i Pojedinačni kolektivni ugovor, jer je donelo odluku da se „preskoči“ isplata aprilske zarade što mi smatramo otimačinom.
  2. Povećanje zarada za 100 % tražimo na bazi statističkih podataka i notorne činjenice u vezi porasta troškova života izraženih kroz cenu potrošačke korpe koja predstavlja socijalnu a ne radnu kategoriju i košta preko 12.000 dinara. Poslednji prosek zarada u RTB-u je na nivou od 5.100 dinara dok je prosek zarada na nivou borske opštine za avgust mesec 8.139 dinara (Sl. Glasnik RS br. 57 od 28.09.2001. god.).
  3. Redovnost isplata narednih primanja tražimo kao garanciju za golu životnu egzistenciju, jer čak i sa povećanjem od 100 % naš prosek zarada će biti niži od socijalne kategorije izražene kroz cenu potrošačke korpe.

II.

Smenjivanje svih rukovodno – upravljačkih struktura tražimo zbog katastrofalnog stanja preduzeća. Skupština preduzeća je izabrana 1999. godine na nedemokratskim izborima po kriterijumima potrebnim za funkcionisanje režima Slobodana Miloševića i sastavljena je od podobnih poslušnika od kojih mnogi imaju privatne firme i nisu sudbinski vezani za svoja radna mesta u preduzeću.

III.

Pokretanje odgovornosti za propast preduzeća tražimo zbog osnovane sumnje da je poslovna sposobnost preduzeća uništavana radi ličnog bogaćenja pojedinaca raznim vrstama krađa, zamrzavanja sredstava u promašene tehnološke investicije i raznih poslovnih mahinacija, što je sve stvorilo povoljne uslove da se za poslovanje RTB-a zainteresuje domaća i strana mafija (kao dokaz služe brojne krivične prijave nadležnim državnim organima).

PREDLAŽEMO

  1. Da Vlada odmah prekine saradnju sa sadašnjim rukovodstvom dok se u preduzeću ne izvrše demokratski izbori za Skupštine preduzeća i dok se ne konstituišu domaćinski Upravni odbori i ne izaberu direktori koji su sudbinski vezani za firmu. Kao poseban razlog za prekid saradnje može poslužiti njihovo učešće i saradnja sa Samostalnim sindikatom u organizovanju protesta protiv Vlade fiktivnim štrajkovima i finansijskim pomaganjem članova Samostalnog sindikata radi odlaska na proteste protiv Vlade.
  2. Da Vlada odmah imenuje menadžera koji će voditi firmu dok traju izbori.

ZAHTEVAMO

  1. Da Vlada urgira kod svojih državnih organa da ažuriraju pokrenute krivične prijave i izvrše istražne postupke radi „isterivanja“ odgovornosti za propast firme.
  2. Proces privatizacije otpočeti nakon završetka postupka za vraćanje opljačkane vrednosti firme.
  3. Ažurnim pravnim radnjama opljačkanu imovinu uključiti u procenu vrednosti preduzeća.
  4. Da se odmah uvede stroga državna kontrola na kvalitet i sadržaj uvoznih sirovina koje se prerađuju u pogonima RTB-a.

UPOZORAVAMO

  1. Na neracionalno ponašanje sadašnjeg poslovodstva u upravljanju resursima firme.
  2. Na kršenje Zakona o radnim odnosima i Pojedinačnih kolektivnih ugovora.
  3. Na postojanje „crnih fondova“ i poslovanje preko tuđih žiro računa.
  4. Na opredeljenost poslovanja bez jasnih i realnih vizija i programa uz usmeravanje na monopolsko a ne na tržišno poslovanje.
  5. Na nastavak prakse friziranja podataka radi sastavljanja izveštaja i programa što je u prethodnom periodu rezultiralo velikim brojem pogrešnih studija i promašenih tehnoloških investicija (Kiper B-40, Pržionice pirita, Flotacija molibdena, Separacija magnetita, Fabrika nikalsulfata, itd.).

PREDLAŽEMO

  1. Da Vlada odredi državnu ekspertsku grupu za ispitivanje poslovanja RTB Bor Grupa za poslednjih 10 godina.
  2. Da Vlada odredi neutralni stručni tim za sastavljanje programa rada radi izlaska iz krize.
  3. Da se prilikom određivanja ekipa vodi računa da članovi nisu bili na platnom spisku RTB-a ni po jednom osnovu.

NUDIMO

Saradnju na svim poljima u okviru naših mogućnosti i u skladu sa našim Statutom.

U Boru, 10.10.2001. godine

RTB BOR GRUPA

ZOP GSM „NEZAVISNOST

Predsednik

Dejan Cvetanović

Od zaborava sačuvao: Slobodan Radulović

PREDSEDNIKU DEMOKRATSKE STRANKE

Dr Zoranu Đinđiću

Poštovani gospodine Đinđiću,

Nakon dva pisma koja sam Vam uputio 11.03. i 25.04.2002. godine i u kojima sam Vas otvorenog srca i punog poverenja upoznao sa situacijom u RTB Bor Drupa sa posebnim osvrtom na Institut za bakar Bor, dobio sam OTKAZ UGOVORA O RADU od v. d. Direktora Vlastimira Trujića. Pored mene, otkaz je dobio i predsednik sindikata „Nezavisnost“ u Institutu za bakar Bor Dragan Štrbac dipl. inž. Rudarstva, koji je ujedno i predsednik istog sindikata na nivou RTB Bor Grupa.

Kao što možete videti, desilo se upravo ono što sam Vam nagovestio u pismu od 25.04.2002. godine, i što obzirom da je izostala vaša bilo kakva reakcija, ne predstavlja nikakvo iznenađenje.

Razlozi za davanje otkaza navedeni u obrazloženju su najobičnije izmišljotine i laži, jer v. d. direktor nije mogao da stavi kao razlog za otkaz moju sindikalnu aktivnost (zbog koje je samo on dobio od nadležnih državnih organa nekoliko krivičnih prijava). Ovakva odluka v. d. Direktora predstavlja atak na mene i moju porodicu, obzirom da zna da se nalazim u veoma teškoj materijalnoj situaciji:

–         supruga i ja radimo zajedno u Institutu za bakar Bor u kome su zarade veoma male i za nas dvoje iznose ukupno oko 12.000 dinara, što nam je jedini izvor prihoda;

–         sin mi je student druge godine Vojne akademije u Beogradu;

–         kćerka mi je student prve godine Filozofskog fakulteta u Nišu.

Sve ovo je za mene već viđeno u vreme prethodnog režima, što samo potvrđuje moje navode u prethodnim pismima, gde sam Vam napomenuo da se u Boru na vlasti nalaze sledbenici socijalista i kriminalci koji se nemilosrdno obračunavaju sa svojim neistomišljenicima. Jedino se nisam nadao da ću ovakvu sudbinu doživeti za vreme demokratskih vlasti obzirom da sam Vas o svemu na vreme informisao.

Kako sada da odškolujem pitomca naše vojske, kako da mu objasnim šta mi se dešava u državi za koju on sutra treba ako bude morao da se bori i ako treba život da da?

Kako da odškolujem kćer koja nije u stanju da se sama školuje i kako da je izvedem na pravi put da bude samostalna, da formira svoju porodicu?

I pored svega što mi se desilo, obaveštavam Vas da ostajem pri svemu što sam Vam do sada napisao. Nadam se da će ovo pismo da Vas malo trgne i podseti da treba da reagujete bar preko svojih saradnika i pomognete svojim sugrađanima kojima i ja pripadam, a kojima je pomoć potrebna.

Obzirom da su navodi u otkazima obična podmetačina i obzirom da je v. d. Direktor, koji nam je dao otkaze, osoba koja je istaknuti član vaše stranke i njen reprezent u sredini u kojoj živim, molim Vas da nam u cilju zaštite a i vašeg distanciranja od takvih članova pružite pravnu zaštitu.

Ukoliko uvažite moj zahtev, spreman sam da Vam dostavim sve dokumente koji dokazuju nezakonitost OTKAZA UGOVORA O RADU, kako za mene tako i za sindikalnog kolegu koji deli moju sudbinu.

U Boru, 16.07.2002. godine

Zvonimir Spajić

Od zaborava sačuvao: Slobodan Radulović

PRIMALAC:

GORDANA RADOVIĆ

Ul. Krunska br. 69

11000 BEOGRAD

ZA PREDSEDNIKA DEMOKRATSKE STRANKE g-dina Zorana Đinđića

POŠILJALAC:

Radnik Instituta za bakar Bor

I podpresednik sindikata „Nezavisnost“

Zvonimir Spajić l.k. 98425/SUP Bor

Preporučena pošt. pošiljka br. 4128950 od 25.04.2002. godine

Gospodine Đinđiću,

Pišem Vam po drugi put i želim da izrazim iznenađenje zbog vaše nezainteresovanosti, a vezano za problem koji sam Vam izneo. Očekivao sam da će neko iz DS zatražiti dokaze a povodom mojih tvrdnji koje se odnose na predsednika OO DS u Boru.

Želim još jednom da Vas upozorim na pogubnu politiku koju vodi vaš član i predsednik OO DS-a u Boru. Mišljenja sam da niko osim Vas ne može da ga zaustavi. Kršenje zakona i sprovođenje nasilja se vešto amortizuje delimično u MUP-u, tužilaštvu, sudovima, inspekcijama pa čak i u nekim ministarstvima vaše Vlade.

Ponovo Vas upozoravam da dr Vlastimir Trujić na sve načine pokušava da zaštiti ljude iz prethodnog režima, a i one koji sada krše zakon što i sam čini.

  1. Kao dokaz tome u prilogu Vam dostavljam prijavu MUP-a Bor protiv Dragulović Vukašina koja je podneta OJT u Boru, br. dokumenta 27-01/09 od 05.09.2001. godine. Direktor ne uvažava tu prijavu. Umesto da suspenduje pomenutog saradnika on donosi ODLUKU br. dokumenta 2457 od 27.11.2001. godine kojom ga imenuje u popisnu komisiju.
  2. Finansijska policija u svom dopisu od 21.03.2002. godine dostavlja informaciju sindikatu „Nezavisnost“ da je ustanovila da Institut za bakar nije ispunio svoje obaveze prema državi. Protiv odgovornih lica, bivših direktora Radeta Kojdića i Nedeljka Magdalinovića a i sadašnjeg direktora dr Vlastimira Trujića, pokrenut je prekršajni postupak. Prema našim saznanjima čini se sve da se to zataška. Institut je podneo tužbu Vrhovnom sudu ne bi li zaštitio bivše a i sadašnjeg direktora. Vrlo čudno je što i MUP Bor ne želi da po službenoj dužnosti, a na osnovu zapisnika Finansijske inspekcije, pokrene postupak protiv odgovornih lica za pokušaj utaje poreza.
  3. Pored upozorenja dr Vlastimir Trujić je doneo Pravilnik o radu u Institutu za bakar što je suprotno zakonu na šta ga upozorava inspektor rada svojim dopisom br. 380-117-21/2002-04 od 29.03.2002. godine.
  4. Dostavljam Vam na uvid i dokument MUP-a Bor br. PU-231-459/02 u kojem nas obaveštavaju da su protiv dr Vlastimira Trujića podneli krivičnu prijavu u OJT u Boru.

Slušajući vaš savet, a to je da radnici ne bi trebalo da „maze“ svoje direktore, sindikat „Nezavisnost“ je protiv dr Vlastimira Trujića podneo više krivičnih i prekršajnih prijava zbog kojih radnici i članovi sindikata „Nezavisnost“ trpe neviđenu šikanu. Trujić ne bira način i metode da nas ućuti. Nakon prvog pisma koje sam Vam uputio počeo je da preti i ujedno traži način kako bi predsedniku sindikata i meni dao otkaz. Traži od svojih poslušnika da nas oni optuže za nekakvo nepoštovanje radne discipline što bi mu bio alibi za otkaze koje nam priprema.

Molim Vas da me najozbiljnije shvatite i pristupite rešavanju ovog problema. Nadam se da nećete napraviti istu grešku kao i bivši predsednik SRJ Slobodan Milošević koji je štitio kriminalce u svom okruženju a koji su zajedno sa njim pljačkali i narod i državu.

U iščekivanju povoljnog rešenja srdačan pozdrav.

Prilog dokumenata: br. PU-231-1169/01 od 05.09.2001, br. 2457 od 27.11.2001, dokument od 21.03.20002, br. 380-117-21/2002-04 od 29.03.2002, br. PU-231-459/02 od 01.04.2002.

Zvonimir Spajić

Od zaborava sačuvao: Slobodan Radulović

PRIMALAC:

GORDANA RADOVIĆ

Ul. Krunska br. 69

11000 BEOGRAD

ZA PREDSEDNIKA DEMOKRATSKE STRANKE g-dina Zorana Đinđića

 

POŠILJALAC:

Radnik Instituta za bakar Bor

I podpresednik sindikata „Nezavisnost“

Zvonimir Spajić l.k. 98425/SUP Bor

Preporučena pošt. Pošiljka br. 0096108 od 11.03.2002. godine

Poštovani gospodine Đinđiću,

Nakon razgovora sa medijatorom Demokratske stranke, gospođom Gordanom Radonjić, kome su prisustvovale i moje kolege iz sindikata „Nezavisnost“, i koji je obavljen 22.02.2002. godine u prostorijama DS u Beogradu, gospođa Radonjić mi je savetovala da vam se pismeno obratim.

Pišem vam kao građanin Srbije, radnik Instituta za bakar Bor d. o. o. i član sindikata „Nezavisnost“. Prošlo je dosta vremena od pada diktatorskog režima Slobodana Miloševića, a rezultati smene vlasti u sredini u kojoj živim su izostali. Hteo bih da vas upozorim na scenario koji su pripremile poražene snage u dosluhu sa navodnim predstavnicima DOS-a, a koji su sada je već izvesno, rezervna postava SPS-a i JUL-a na ovim prostorima.

Peti oktobar Boru nije doneo nikakve suštinske promene. Do konačnog obračuna sa prethodnim režimom, koji je na našu veliku žalost vrlo dobro organizovan i finansijski veoma moćan, nije došlo.

Skupština RTB-a u kojoj sede pristalice bivšeg režima nije smenjena, a Samostalni sindikat koji je služio prethodnom režimu nastavio je da služi špijunima prethodnog režima, koji su sada infiltrirani u DOS. I umesto da sledbenici Miloševićevog režima budu uhapšeni i kažnjeni, uz pomoć Skupštine preduzeća, Samostalnog sindikata i „dosovaca“, oni i danas u Boru vladaju.

Diskreditaciju Demokratske stranke i vas lično najviše vrši predsednik OO DS u Boru prof. dr VLASTIMIR TRUJIĆ, koji kao direktor Instituta za bakar Bor d.o.o. ulaže maksimalne napore da zaštiti pomenute kriminalce (prof. dr ČEDOMIRA KNEŽEVIĆA i bivše rukovodioce u RTB-u) i uguši sindikat „Nezavisnost“. On protura priču da ima vašu bezrezervnu podršku za sve što radi (a sprovodi katastrofalnu poslovnu politiku koja razara RTB Bor i čitav region). Zbog takvih članova DS-a optužuju vas da sprovodite naloge Zapada i da ste u vezi sa mafijom.

Cilj poraženih snaga se mogao naslutiti 01.02.2001. godine na sednici Skupštine RTB-a, na kojoj je na nelegalan način promenjen Statut Skupštine preduzeća (postoji presuda Opštinskog suda da je Statut RTB-a promenjen na protivzakonit način). Tada je za v.d. predsednika Upravnog odbora izabran prof. dr Čedomir Knežević, koji nije bio čak ni član Upravnog odbora RTB-a Bor Grupa. Tek 08.02.2001. godine, na osnovu nelegalno promenjenog Statuta preduzeća, od strane poslovodstva i Samostalnog sindikata Instituta donešena je odluka o delegiranju prof. dr Čedomira Kneževića u Upravni Odbor RTB-a (dokument od 08.02.2001. godine). Odluku o delegiranju potpisao je član vaše stranke prof. dr Vlastimir Trujić. Inače, o toj odluci sindikat „Nezavisnost“ nije informisan, niti konsultovan pre donošenja. To se krilo od nas jer smo znali da je dotični prof. dr Čedomir Knežević sledbenik prošlog režima (bio je svojevremeno direktor Instituta za bakar Bor). Bilo nam je jasno da će to biti pogubno za RTB Bor, čitav region kao i za samu državu. Naša upozorenja niko nije hteo da čuje. Razočaranje je bilo još veće kada sam saznao od člana OO DSS iz Bora, da su on i još dvojica članova OO DSS iz Bora bili na sastanku sa ZORANOM DRAKULIĆEM, na kome su bili prisutni ALEKSANDAR POPOVIĆ (predsednik saveta DSS-a, koji ima privatan biznis sa Čedomirom Kneževićem), MILAN TOMIĆ (predsednik IO DSS-a, koji je i izvršni direktor kompanije IST-point, čiji je vlasnik Zoran Drakulić) i ALEKSANDAR PRAVDIĆ (bivši potpresednik u vašoj Vladi). Na tom sastanku je traženo da OO DSS iz Bora da podršku Čedomiru Kneževiću za njegovo imenovanje na mesto predsednika Upravnog odbora RTB Bor Grupa. Kasnije, kada su članovi OO DSS u Boru shvatili ulogu Čedomira Kneževića i kada su pokušali da smene predsednika Opštinskog odbora DSS-a u Boru, Centrala DSS je raspustila Opštinski Odbor iz Bora, imenujući poslušnog poverenika (njegov otac je jedini u Boru kao privatnik redovno naplaćivao sve poslove od bivše vlasti).

Važno je još pomenuti da je bivši ministar zdravlja OBREN JOKSIMOVIĆ zet Čedomira Kneževića (njegova sestričina je udata za Obrena). Delovanje prof. dr Čedomira Kneževića nam je poznato iz perioda njegovog direktorovanja u Institutu za bakar Bor. Bio je direktor u tri mandata u Institutu za bakar, ali je u trećem mandatu tražio prevremeno razrešenje i to 1989. godine. Te godine se podigla velika prašina zbog uveženog koncentrata iz Portugalije (koncentrat je uvežen preko GENEX-a u kome je radio ZORAN DRAKULIĆ) i koji je sadržao nedozvoljenu količinu žive (o tome posedujemo dokaze). Predsednik Skupštine Opštine Bor je te godine bio NIKOLA ŠAINOVIĆ. 1990. godine Čedomir Knežević je napustio Bor i prešao da radi u Odeljenje za Inženjering poslove u Beogradu. Nikola Šainović je iste godine izabran za Ministra za rudarstvo i energetiku u republičkoj Vladi. Inače, dva mandata Čedomirovog direktorovanja se odlikuju sistematskom pljačkom i uništenjem RTB-a Bor uz pomoć komunističke bande o čemu postoje dokazi.

Nakon nelegalnog imenovanja Čedomira Kneževića za predsednika Upravnog Odbora RTB-a, i njegove odluke da za generalnog direktora RTB-a izabere čoveka koji je u vreme prethodnog režima bio prodekan za finansije na Tehničkom fakultetu u Boru, koji nikada nije radio u RTB-u i koji nije imao nikakav program za pokretanje proizvodnje, namere Čedomira Kneževića su za nas postale potpuno jasne, a to je potpuno paralisanje proizvodnje i uništenje RTB-a, kako bi se nekadašnji gigant što lakše raskomadao i kako bi njegovi eventualni profitabilni pogoni mogli da se otkupe za minimalnu cenu. Taj pakleni plan je uspešno sproveo uz pomoć nekih sadašnjih vladinih predstavnika. Pošto je sproveo zamisao mafije, krajem prošle godine podnosi ostavku na mesto predsednika Upravnog odbora, a da nikome nije položio račune za svoja nedela i nekažnjeno odlazi u penziju. Politika uništenja RTB-a, preko predstavnika Vlade koji su zaduženi da reše problem RTB-a je nastavljena, a za to pokušavaju da optuže vas i DS.

Poražene snage su uspele da ubace svoje ljude u sindikat „Nezavisnost“ RTB-a Bor Grupa, kako bi sprečili dotok pravih informacija do vas. Tako se desilo da na sastanku koji ste imali sa predstavnicima sindikata iz RTB-a, i koji je održan 27.02.2002. godine, ispred sindikata „Nezavisnost“ budu ljudi koje je pozvao v.d. Generalni direktor RTB-a Borivoje Stojadinović kome ne ide u prilog da saznate istinu o RTB-u Bor (bio je jurišnik prethodnog režima protiv koga smo se borili na poslednjim izborima).

Među članovima sindikata „Nezavisnost“ postoji velika sumnja da je neko iz vašeg najbližeg okruženja sprečio da do vas stignu i nekoliko dopisa koje smo uputili na vašu adresu (dokument br. 154/01 od 10.10.2001. godine).

Da biste stekli sliku o ulozi predsednika OO DS u Boru, prof. d.r Vlastimiru Trujiću pokušaću da vam opišem događaje nakon 5. oktobra.

Nakon imenovanja Radeta Jovića na mesto v.d. Generalnog direktora RTB-a Bor 08.10.2000 godine (u vreme prethodnog režima bio je pomoćnik generalnog direktora) i Institut za bakar Bor je dobio novog „demokratskog“ direktora prof. dr Vlastimira Trujića. Od novog direktora radnici i sindikat „Nezavisnost“ su očekivali da će pokrenuti proces stabilizacije Instituta za bakar Bor i postupke protiv bivših rukovodilaca koji su radili nezakonito. Na sve predloge koji su mu upućivani, a koji su imali za cilj da mu pomognu u rešavanju problema u Institutu za bakar Bor, s obzirom da nikada nije radio u njemu niti je ikada radio u RTB-u, on se oglušio, i za najbliže saradnike je zadržao upravo one koji su služili njegovom prethodniku.

Zahteve radnika od 11.10.2000. godine (dokument br. 2064 i br. 2065 od 11.10.2000. godine) a koji se odnose na korenite kadrovske promene i preduzimanje mera za zaštitu imovine Instituta nisu uvaženi. Neuvažavanje ovih zahteva je rezultiralo neverovatnom krađom kompjutera iz Zavoda za rudarstvo 30.01.2001. godine u kome su bili rudarski projekti i podaci od neprocenjivog značaja za rad i život kako Instituta tako i RTB-a Bor. Policija do današnjeg dana nije pronašla počinioce ove neverovatne krađe, a direktor nije pokrenuo nijedan disciplinski postupak.

Jedan dan nakon krađe kompjutera 01.02.2001. godine direktor se potrudio da nam priredi još jedno neprijatno iznenađenje. Objavio je spisak radnika (dokument od 01.02.2001. godine) koji imaju pravo ulaska u Institut van radnog vremena na kome su bila i imena ljudi koji su imali veoma zapažene uloge u proganjanju i zastrašivanju radnika u prethodnom periodu, a čiji su moral i poštenje pod velikim znakom pitanja.

Dragoslava Pavlovića (i danas odbornik SPS-a) koji je bio pomoćnik direktora za finansijsko-komercijalna i pravna pitanja, i koji je galantno našim parama finansirao ko zna kakve sve aktivnosti jednog lopovskog režima koji je primenom ucenjivanja i zastrašivanja pomagao bivšem režimu da se održi na vlasti, imenuje za svog savetnika. Daje mu vreme i mogućnost da uništi sve tragove sumnjivog finansijskog poslovanja. Kasnije je Pavlović prešao u Generalnu direkciju RTB-a na mesto pomoćnika finansijskog direktora gde se i danas nalazi. Sada, zajedno sa generalnim direktorom Borivojem Stojadinovićem kontroliše finansijske tokove u RTB-u (a mi jadni glasali protiv SPS-a).

Upravnika Zavoda za inženjering, dr Mileta Bugarina dipl. inž. geologije (člana JUL-a), kako je izjavio ne može da smeni, jer bi se završetak poslova u Iraku doveo u pitanje. Nikome nije jasno kakav bi poremećaj izazvala smena jednog geologa sa poslova koji su vezani za metalurgiju. Sada su poslovi koji se izvode u Iraku dovedeni u veoma kritičnu situaciju. Postoji mogućnost da Institut pretrpi težak poslovni neuspeh. Zbog sumnje da se na tim poslovimas vrše teške zloupotrebe, sindikat „Nezavisnost“ je od Trujića zahtevao da izvrši proveru poslovanja na tom projektu (dokument br. 2423 od 08.12.2000. godine), ali on to nije hteo da uradi. Zbog toga pravdajući se da je to vrlo složeno, da nemaju dovoljno stručnih ljudi, da je potrebno sprovesti istragu i u inostranstvu a da za to nemaju mogućnost itd. Traženo je od nas da im obezbedimo podršku DOS-a iz Beograda!?

Smene Stojana Mitrovića (član JUL-a) i Ljubiše Cokića (član JUL-a) su takođe izostale i ako je velika većina zaposlenih to tražila. Dopisi br. 2743 i br. 2744 od 27.12.2000. godine koji su nam dostavljeni, a koji se odnose na stručnost i moralne osobine Stojana Mitrovića (danas se Stojan Mitrović nalazi na mestu direktora RBB-a) i u kojima se pominju Ljubiša Cokić i aktuelno rukovodstvo Zavoda za PMS su nas naveli da direktoru predložimo formiranje stručnih komisija koje bi ispitale tačnost tih navoda. Za nesmetan rad tih komisija potrebno nam je bilo pismeno ovlašćenje direktora pa smo ga u dopisu br. 18 od 04.01.2001. godine i zatražili. U pomenutom dopisu smo pored ovlašćenja za rad pomenutih komisija tražili još:

–         da direktor formira komisiju koja će da ispita situaciju u našem preduzeću (dugovi, stari programi, rastakanje imovine, neodgovarajući menadžment, propali projekti, nerentabilni projekti – prethodna studija opravdanosti proizvodnje 85.000 tona bakra u koncentratu u RTB Bor do 2010 godine, Irak, Zambija, Grupa za rafinaciju i preradu plemenitih metala),

–         da direktor na nivou RTB Bor Grupe predloži izradu dugoročnog programa za oporavak RTB Bor Grupe gde bi stručnjaci Instituta bili nosioci zadatka,

–         da direktor izda nalog upravnicima zavoda da naprave izveštaj o nagrađivanju, isplatama po osnovu ugovora o delu, prekovremenom radu u 2000-toj godini (kriterijumi, vrsta poslova, sume),

–         da direktor podrži naš zahtev za raspisivanjem vanrednih izbora za Skupštinu Instituta za bakar Bor,

–         da direktor podrži našu inicijativu da se na nivou RTB Bor Grupe raspišu vanredni izbori za Skupštinu RTB-a Bor, a u skladu sa Odlukom Štrajkačkog odbora RTB Bor od 08.10.2000. godine a koja se odnosi na raspuštanje Skupštine,

–         pokrenuta inicijativa za ukidanje Inženjering poslova u Beogradu,

–         pokrenuta inicijativa za ukidanjem radne jedinice Veliki projekti sa samo jednim zaposlenim, Vojislavom Dulkanovićem (funkcioner samostalnog sindikata),

–         saglasno sporazumu br. 2146 od 26.10.2000. godine o uslovima za rad sindikata „Nezavisnost“ koji je potpisao direktor dr Vlastimir Trujić od istoga se traži poštovanje tog sporazuma.

Ovakvi naši zahtevi su bili razlog da dođe do sastanka direktora Instituta i Izvršnog Odbora sindikata Nezavisnost 18.01.2001. godine sa kojeg postoji zapisnik (dokument br. 192 od 26.01.2001. godine). Naš zahtev koji se odnosi na dobijanje ovlašćenja za rad komisije koja bi ispitala navode iz dopisa br. 2743 i br. 2744 direktor je odbio s obrazloženjem da to nije naš posao. Da bi ublažio naše nezadovoljstvo, direktor je na sastanku obelodanio pismo (dokument od 04.12.2000. godine)koje je, kako on kaže, uputio vama, (u to vreme ste bili kandidat za premijera Vlade Republike Srbije), u kome grupa v. d. Direktora iz RTB Bor i on iskazuju potrebu da Vlada oformi ekspertsku grupu koja bi ispitala kompletno poslovanje RTB Bor Grupe i poslovanje svih predstavništava u inostranstvu zbog sumnje da su čelnici bivšeg režima na razne načine hteli da prisvoje ovu kompaniju za sebe (kasnije su svi oni odustali od takvog zahteva). Tražio je od nas da budemo strpljivi. Svi naši zahtevi su bili odbijeni. Odgovori koje smo dobili od direktora su bili nejasni i neprecizni, tada su delovali vrlo zbunjujuće na sve nas. Ali danas je sasvim jasno da direktor hoće da amnestira i rehabilituje sve kriminalce iz prethodnog režima iz samo njemu poznatog razloga (sigurno ima lične interese za to). Protiv onih koji su zloupotrebljavali položaj nije podneo ni jednu krivičnu prijavu. Na naša upozorenja da je bilo mnogo kriminalnih radnji u Institutu, dobijali smo odgovor da nema dokaza, što je apsolutna laž jer smo se kasnije lično uverili da dokazi postoje:

–         zloupotreba dodele pomoći radnicima Instituta (sindikat je podneo krivičnu prijavu zbog dodele nezakonite pomoći bivšem direktoru Kojdiću),

–         zloupotreba fonda za stambene kredite (sindikat podneo krivičnu prijavu),

–         prethodni direktor Instituta profesor dr NEDELJKO MAGDALINOVIĆ nije imao zasnovan radni odnos u Institutu, a u tom periodu je radio na borskom fakultetu (kao dekan) i istovremeno je bio i predsednik Upravnog odbora na fakultetu (sindikat podneo krivičnu prijavu. Sa tog istog fakulteta u Institut je došao i sadašnji vd direktor Instituta profesor dr VLASTIMIR TRUJIĆ. Sa istog fakulteta potiče i čuveni mr NIKOLA ŠAINOVIĆ. Veoma interesantna ustanova, koja predstavlja neiscrpan izvor talentovanih direktora i političara. Dokaz tome je imenovanje sada već bivšeg generalnog direktora RTB-a Bor profesora dr DRAGOSLAVA GUSKOVIĆA, koji je takođe kadar borskog fakulteta),

–         direktorov odgovor u dopisu sindikatu „Nezavisnost“ od 19.02.2001. godine da je odeljenje Inženjering poslova u Beogradu pred ukidanjem, a pomenuto odeljenje ukinuto je još novembra 1998. godine i petoro radnika je početkom januara 1999. godine dobilo rešenja za rad u tom nepostojećem odeljenju (sindikat podneo krivičnu prijavu), bio je pokušaj da direktno zaštiti Čedomira Kneževića koji je bio jedan od radnika u tom odeljenju,

–         direktorov odgovor u istom dopisu, a koji se odnosi na ukidanje radne jedinice Veliki projekti, da ne postoji mogućnost za ukidanjem iste, jer je to u nadležnosti Samostalnog sindikata koji i nadoknađuje zaradu Vojislavu Dulkanoviću pokazao se kao netačan,

–         finansijsko poslovanje Instituta koje se ne odvija preko platnog prometa, kako kaže pomoćnik direktora za finansijska pitanja (dokument br. 723 od 22.03.2001. godine),

–         delegiranje dr Čedomira Kneževića u Upravni odbor RTB-a Bor, jednog od onih radnika koji radi u nepostojećem odeljenju u Beogradu i koji je bio savetnik prethodnom direktoru. Da bi obezbedio sebi stan u Beogradu Čedomir je formirao Odeljenje Inženjering poslova u Beogradu. Institut mu je kupio taj stan u znak zahvalnosti za njegov doprinos razvoju Instituta za bakar kao i RTB-a  Bor. Osim stana on je za sebe obezbedio i značajna finansijska sredstva. Danas njegova ćerka poseduje firmu koja se bavi delatnošću kojom se bavi Zavod za metalurgiju, a to je rad sa platinom, zlatom, galvanizacijom i dr. Na ime diplomskog rada njegove ćerke Dunje Knežević trebovan je odbakreni mulj i prženac iz Zlatare Bor još 27.01.2000. godine (dokument br. II-14-1401 od 10.05.2000. godine) koji do danas nije pravdan (sindikat podneo krivičnu prijavu),

–         na izveštaj rudarske komisije od 20.09.2001. godine o stanju rudnika zlata „Blagojev Kamen“ (direktor Trujić je imenovao tu komisiju), u kome stoji da je rudniku naneta velika šteta (pristup jamama je nemoguć što zbog potopljenosti, što zbog zarušenosti objekta jer je rudnik napušten a to je u suprotnosti sa Zakonom o rudarstvu), i da je zbog toga potrebno pozvati na odgovornost radnike koji su svojim rukovođenjem izazvali tu štetu, on ne reaguje. Zbog toga se sindikat „Nezavisnost“ obratio MINISTARSTVU ZA RUDARSTVO I ENERGETIKU dopisom br. 97-18/09 od 28.09.2001. godine ali je izostala i njihova reakcija. Nisu osetili potrebu da nam daju bilo kakav odgovor. Zbog svega toga postoji osnovana sumnja da je sve to organizovano rađeno radi obezvređivanja preduzeća pred privatizaciju o kojoj se govorilo u vreme prethodnog režima. Važno je pomenuti, da takođe postoji sumnja, da je NIKOLA ŠAINOVIĆ imao kontrolu nad tim rudnikom, i da su u periodu njegove vladavine rukovodioci u rudniku zlata Blagojev Kamen bili dr MILE BUGARIN i LJUBIŠA COKIĆ, koje je Vlastimir Trujić uzeo u zaštitu.

–         Pored ovoga, postoje dokazi o tome da smo direktoru Trujiću ukazivali na još mnoge druge negativnosti, ali on to nije želeo da uvaži. Osim sindikata „Nezavisnost“ on ne uvažava ni svoje kolege koji su mu takođe ukazivali na probleme i koji su mu davali određene savete u pogledu rešavanja istih (o svemu ovome postoje pisani dokumenti),

–         Osim cinizma prema svojim kolegama i sindikatu „Nezavisnost“, Trujić je pokazao i dvoličnost prema vama i DS, tako što je odobrio prevoz i dnevnice članovima Samostalnog sindikata kada su učestvovali u protestima protiv Vlade Republike Srbije septembra meseca prošle godine. O takvom njegovom ponašanju, Odbor sindikata „Nezavisnost“ Instituta za bakar vas je obavestio dopisom br. 99-01/10 od 01.10.2001. godine, ali nismo sigurni da je taj dopis stigao do vas.

Saznavši da smo otkrili mnoge zloupotrebe, direktor je tražio od nas da ne iznosimo „prljav veš“ u javnost, jer će to štetiti ugledu Instituta. Krajnje cinično: kršenje zakona i otkrivanje lopova će štetiti ugledu Instituta, pa je direktor sve to podveo pod poslovnu tajnu. Zbog pokušaja sakrivanja istine, a u vezi odeljenja za inženjering poslove u Beogradu, mi smo Upravnom odboru Instituta podneli predlog (dokument br. 30-06/03 od 07.03.2001. godine) da se protiv v.d. direktora dr Vlastimira Trujića pokrene disciplinski postupak.  Upravni odbor nije reagovao, ali ga je kasnije izabrao za direktora Instituta. Podneta je i krivična prijava (dokument br. 52-1/05 od 11.05.2001. godine) protiv Trujića zbog kršenja zakona, prikrivanja činjenica i zloupotrebe službenog položaja.

Na prijave koje smo podneli Opštinskom javnom tužiocu, Kriminalističkoj policiji, Inspekciji rada, Finansijskoj policiji do danas skoro i da nema nekakvih reakcija (uložena je urgencija pomenutim organima, dokument br. 86-8/09 od 10.09.2001. godine). Očigledno je da neko blokira rad pomenutih. Zbog takvog našeg odnosa prema problemima u Institutu rukovodstvo sindikata „Nezavisnost“ a i sami članovi su podvrgnuti pretnjama, zastrašivanju i šikaniranju. Direktor je reaktivirao Odluku prethodnih moćnika (dokument od 27.02.2001. godine) o zabrani otkrivanja poslovnih tajni. Time se otvoreno stavio u službu onih koji su bili perjanica prethodnog režima, kako u Institutu za bakar Bor tako i u RTB-u Bor. Napada rukovodstvo sindikata „Nezavisnost“ optužujući ga za ekstremizam i neosnovano podnošenje tužbi. Koliko je neosnovano može se prosuditi iz toga što je Opštinski sud doneo četiri presude u korist sindikata „Nezavisnost“. Inspektor rada je podneo prekršajnu prijavu Trujiću zbog kršenja zakona (dokument br. 28-02/09 od 07.09.2001. godine) i dr.

Sa sigurnošću mogu da kažem da bi tragovi u Institutu organe gonjenja doveli do veoma krupnih kriminalaca i zločinaca koji su uništavali ugled naše države pa i samu državu i narod.

U nadi da ćete ozbiljno shvatiti položaj u kome se nalazi naša sredina, očekujemo vaše posebno i brzo anganžovanje na razrešavanju ovakve situacije u Boru (formiranje koordinacionog tela za borbu protiv privrednog kriminala na ovim prostorima) primite srdačan pozdrav.

PS. Treba se ozbiljno zapitati o Trujićevom opozicionom opredeljenju s obzirom da je u vreme Miloševića doktorirao i biran u zvanja i da je u centru Bora otvorio privatnu zlatarsku radnju zajedno sa bivšim direktorom Dragoslavom Guskovićem (kakva slučajnost da ortaci zlatare budu direktori u RTB-u). U to vreme, vi najbolje znate, pravi opozicionari su proglašavani stranim plaćenicima, vršen je njihov progon, a mnogi su izgubili i živote.

MOLIM VAS POMOGNITE NAM!!!

Zvonimir Spajić

Od zaborava sačuvao: Slobodan Radulović