Intervju sa predsednikom upravnog odbora JKP Toplana Bor Slavkom Vukosavljevićem
U vremenu izgubljenih vrednosti, beznađa i bespomoćnosti i reč može da nas ohrabri, da nam da nadu i da nas podseti na obavezu da budemo čovečni, da ne nasrćemo na druge ljude, ali i da ne damo na sebe. Da probamo svojim radom i svojim principom da damo doprinos ponekad naizgled uzaludnoj borbi.
Za početak dovoljno je samo da najbolje što znamo radimo svoj posao, da tražimo da i drugi rade svoj posao, ili da se sklone u stranu i da ne troše naše živote, naše vreme i naš novac. Razgovor sa Slavkom Vukosavljevićem, predsednikom Upravnog odbora Toplane, može da vas ohrabri ili obeshrabri, ne dozvolite samo da vas ostavi ravnodušnim.
Možete li ukratko da nas upoznate sa stanjem u borskoj Toplani u trenutku kada je počeo da radi UO na čelu sa Vama?
– Ovaj Upravni odbor je izabran odlukom SO Bor 24. jula 2009. godine i prva sednica je održana odmah po dobijanju rešenja 07. avgusta na inicijativu tadašnjeg v.d. direktora Dragoslava Nikolića, jer predhodni UO, što mu je bila obaveza, nije usvojio plan nabavki, koji mora da bude sastavni deo plana poslovanja svakog preduzeća za tu godinu. Znači, mi smo sve to usvojili tek u avgusti i direktor je, što je njegova nadležnost, odmah raspisao tender za nabavku uglja za predstojeću grejnu sezonu. Procedura raspisivanja tendera je dosta složena i kompleksna, ali je ceo postupak obavljen u najkraće moguće vreme i u skladu sa zakonom. Međutim, onda počinju političke igre i nesuglasice i ja sam shvatio, što mogu slobodno da kažem, da je počela borba oko toga ko će da uzme proviziju po osnovu nabavke uglja. Predsednik opštine je javno izneo da je nezadovoljan radom direktora Toplane, direktor mu je odgovorio na konferenciji za štampu, i sve to rezultiralo je time da niko od dobavljača više nije bio siguran šta će dalje da se dešava, skim će sklopiti ugovor i kakve će garancije plaćanja dobiti na pozamašnu sumu od 215 miliona dinara. Dragoslav Nikolić smenjen je 23. oktobra, a do tog trenutka nije potpisan nikakav ugovor iako su izabrani najbolji ponuđači. Zatim je, kako sam saznao iz medija, na predlog SRS-a i Branislava Rankića izabran novi v.d. direktora Toplane Milutin Simić, koji me je odmah po izboru, 24. septembra, pozvao da vidimo ko šta treba da radi, jer je situacija oko početka grejne sezone već postala vrlo ozbiljna. Ali igre oko toplane su se nastavile, jer neko nikako nije žele da se odrekne očekivane provizije od nabavke uglja.
Priča se, neki čak tvrde da se oduvek uzimala provizija od nabavke uglja za Toplanu? Šta je ovoga puta novo?
-Nemam saznanja o tome, jer način poslovanja Toplane pratim od trenutka kada sam postao predsednik UO. To ko je šta ranije radio ne znam, ali kažu da je manir u Toplani da svako svakome piše krivične prijave. Tvrdim da ukoliko se nabavka uglja nabavlja na vreme i u skladu sa zakonom propisanom procedurom, onda nema prostora za malverzacije, ali ako se to radi u cajtnotu, na način da se dovede u pitanje početak grejanja građana, onda su svakakve malverzacije moguće. Zadnju reč kod nabavke uglja ima direktor. Direktor je jedino pred zakonom odgovorno lice koje potpisuje ugovore. On dobije izveštaj komisije o izboru najpovoljnijeg ponuđača, ali on to može i da ne uvaži.
Dobro, ali predhodni tender je poništen i u nabavku uglja ušlo se po, blago rečeno, vrlo neuobičajenoj proceduri?!
– Da, raspisan je novi tender po posebnom programu, bez objavljivanja javnog poziva i bez da je Upravni odbor o tome bar obavešten, a on, koliko ja znam, nema savetodavnu, već upravljačku funkciju. O svemu tome se Milutin Simić dogovarao isključivo sa predsednikom opštine i sa potpresednikom jedne partije u lokalnoj vlasti, i oni su odlučivali ko treba da bude uključen u te tendere. Sve je Simić radio sam, što zakonski ima pravo, ali kako je radio Bog neka mu je na pomoći. U delu koji se tiče javnih nabavki sve je bilo u redu, međutim, on je, po meni, suprotno Zakonu o javnim nabavkama u neposrednom dogovoru kupovao ugalj i od privatnih firmi, a javna preduzeća to po zakonu ne smeju.
Zbog čega kada je javnost obaveštena da su ugovori sklopljeni na 206 miliona dinara i kada je euforično rečeno da je gradu ušteđeno nekih 40 miliona dinara? Znači li to da je Simić kupovao dodatni ugalj van ovih ugovorenih 206 miliona dinara?
– Da. Ali, nije moje da definišem da li je neko napravio krivično delo. Ima ko je za to ovlašćen. Upravni odbor održan 17. novembra 2009. godine, u sali SO Bor, je prouzrokovan besomučnim pretnjama meni zbog moje rešenosti da se javno kaže da je UO bio zloupotrebljen na predhodno održanoj, trećoj sednici, zloupotrebom uvedenog havarijskog stanja u Toplani. Havarijsko stanje je, na obrazložen predlog v.d. direktora, uvedeno isključivo zbog pucanja na vrelovodu i radi motivisanja zaposlenih na povećanju radnih aktivnosti oko normalizovanja grejanja-a nikako zbog nabavke uglja. I pored svih pritisaka i pretnji na toj četvrtoj sednici je doneta odluka kojom se stavlja van snage odluka o uvođenju havarijskog stanja. Novom odlukom se jasno kaže da je neovlašćeno vršena nabavka ugljeva, van sistema javnih nabavki.
Je li vam Simić možda dao razumno objašnjenje zbog čega je neovlašćeno kupovao ovaj ugalj?
– Ne. Direktor od tog trenutka počinje da se ljuti kao malo dete. On smatra da je ispravno postupio i da je to uradio u nekom višem interesu, ali nema “višeg interesa“ kada je novac građana u pitanju.
Pa što se onda pojavljuju pretnje? Čiji interes je ugrožen? Ko stoji iza tih pretnji?
– U tom periodu sam, reciomo, imao preko15 poziva zaposlenih u Toplani koji se žale na razna šikaniranja, maltretiranja i premeštanja na niže radno mesto, zato što se ne slažu sa načinom vođenja firme i ukazujući na razne nepravilnosti u radu. Upravni odbor je jasno stavio do znanja da neće podleći pritiscima i da zastupa stav da građani moraju dobiti ono što su platili, a to je zadovoljavajući kvalitet grejanja, i da neće dozvoliti nezakonite nabavke uglja sumnjivog kvaliteta, onda su počele pretnje upućene prvenstveno meni. Ali mi nismo odustali, na zadnjoj sednici Upravnog odbora održanoj protekle nedelje zatražili smo da poslovodstvo Toplane podnese izveštaj zbog čega je ugalj nabavljan van sistema javnih nabavki, po kojoj ceni, od koga i kolike su ukupno napravljene obaveze Toplani po tim dodatnim ugovorima. Građani moraju da znaju da je “Ineks Morava“ već sklopila ugovor i da se obavezala da za sumu od 206 miliona obezbedi ugalj dovoljan za ovu grejnu sezonu. Ugalj koji je Simić dodatno nabavio, van sistema javnih nabavki, od“Vi-bo prometa“ i “Keps kompani“, koštaće građane nepotrebno dodatnih 16 do 17 miliona dinara.
Šta će biti epilog svega ovog? Hoće li neko konačno da odgovara?
– Mi smo o svemu ovome obavestili osnivača. Toplana ima svog pravnika koji je takođe u obavezi da štiti interese preduzeća i da upozori direktora da ne potpisuje štetne ugovore. Ne znam zašto i neki drugi organi kojima je to u opisu posla nikoga ne prozivaju na odgovornost, pogotovu što je sve što radimo na Upravnom odboru otvoreno za javnost? Zašto ne prozovu mene da unosim zabunu i uznemiravam javnost? Zašto ne demantuju ovo što Upravni odbor i ja javno iznosimo?
Nismo do kraja pojasnili suštinu i oblike tih pretnji koje su vam upućivane.
– Najpre su to bile sms poruke sa pretnjama o lomljenju ruku i nogu, što je više uplašilo i pogodilo moje članove porodice. Zatim je u noći između 21. i 22. decembra naš porodični “Punto“, crne metalik boje, koji je supruga kupila putem ovih subvencionisanih kredita, ofarban u belo. Cela desna strana je sprejem ofrabana u belo!? Nisam prijavio policiji, platio sam 50 evra poliranje i to je bilo to. 28. decembra je v.d. direktor Toplane došao kod mene u kancelariju, zato što ja bezuspešno od 30 novembra zovem i tražim da se dogovorimo oko daljih koraka, ali on se ne javlja i nikako ne mogu da ga nađu. Dolazi kod mene sa gotovim predlogom dnevnog reda za sednicu UO, za 31. decembar, koja bi bila svečanog karaktera u novogodišnjem ambijentu?! Zamislite samo to, pa nama je prošlonedeljni Upravni odbor trajao blizu sedam sati?! Ta svečarska sednica nije održana jer sam ja Simića upitao zašto mi na toj sednici, 31. decembra, ne bi stavili tačku o raspisivanju konkursa za izbor direktora? On je ostao zabezeknut. U noći između 29. i 30. decembra “Punto“ je ponovo bio ofarban, ali ovoga puta mat crnom bojom, preko metalik crne. Ovoga puta sam otišao u policiju i oni su sve to uredno snimili i mene saslušali, ali me uopšte nisu pitali da li ja imam opravdanu sumnju zašto je to tako. Naveče, 30 decembra, je besomučna kampanja na TV “Sezam“ od strane jedne političke partije, koja kaže da živi za prosperitet ove krajine i građana Bora, protiv predsednika upravnog odbora. Kažu da je Slavko Vukosavljević odgovoran za raspisivanje tendera i zbog loših ugovora, jer, navodno, ugovori nisu bili dobri. Sutradan odlazim na pomenutu televiziju i zahtevam da mi se omogući da odgovorim na sve te nebuloze, ali mi to nije omogućeno. U tom trenutku u prostorijama televizije, čiji je vlasnik Žarko Timotijević, su sedela i dvojica radnika Toplane, od kojih je jedan Mića Petković, koji je član rukovodstva partije čiji je Timotijević predsednik u Boru. U noći između 02. i 03. januara, ove godine, desna strana mog “Punta“ je izgrebana oštrim predmetom.
Kolika su po vašim saznanjima ukupna dugovanja Toplane u ovom trenutku?
– Upravni odbor taj izveštaj nije dobio, ali po mojim saznanjima Toplana za struju duguje oko 117, za ranije nabavljen ugalj 167 i za kredit 167, što znači ukupno oko 450 miliona dinara. I to nije najveći problem, veći proble je što nadležni u Toplani definitivno nisu zainteresovani da krenu sa potraživanjima od korisnika svojih usluga. U ovom trenutku ovo preduzeće ima 160 zaposlenih, a osnovano je sa 90 radnika. Svako rukovodstvo je dolazeći sa sobom dovodilo svoje poslušnike i povećavalo broj zaposlenih. Moram otvoreno da kažem da u Toplani postoje klanovi. Svaki bivši direktor, a ima ih nekoliko, ima svoj klan. Svi oni vode svoju politiku, šetkaju se i primaju zavidne plate. Treba plaćati samo stručnost, sposobnost i znanje. Jer, ako ja u rubnom delu grada, i pored toga što redovno izmirujem svoje obaveze za grejanje, imam loše grejanje, a kao predsednik Upravnog odbora moram da ćutim o tome, onda nešto ne valja. Ne, toga više neće biti. Ja u Crnovrških brigada imam loše grejanje. I ne može niko iz Toplane da me plaši da će, ako ne plaćam, da me isključi sa grejanja, jer ja sam sa Toplanom sklopio ugovor o međusobnim pravima i obavezama. Plaćam grejanje i zahtevam da za moj novac dobijem ugovorenu uslugu, ne mlake radijatore, ne objašnjenja, već ono što je ugovorom predviđeno.
Stanje u Toplani je alarmantno, ali Bor mora imati grejanje. Ima li rešenja na vidiku?
– Ima. Toplani su neophodne investicije, i one će verujem biti obezbeđene. Na nedavno održanom Upravnom odboru direktor nas je obavestio da je sve izvesnije dobijanje KfW kredita, u visini od oko četiri miliona evra i donacije Udruženja toplana Srbije i nekih stranih donatora od dva miliona evra. Međutim, mi moramo da budemo spremni, da ne dođu pare a mi da ne znamo šta da radimo, šta je prioritet. UO je naložio poslovodstvu Toplane da pod hitno započne da radi na tome. Određivanje prioriteta, nosioci posla, rokovi, odgovornost-tačka. Ako je to novi kotao, onda dobro. Ali, gospodo, uskoro se očekuje da u Bor stigne gas, znači, ne kotao samo na ugalj, već kombinovani. Primarna mreža, izmenjivači tolote, pa sve do individualnih kalorimetra u perspektivi. Što da ne? Posao Upravnog odbora je da pod hitno raspiše konkurs za izbor direktora. Na osnovu sposobnosti, stručnosti, preduzimljivosti, a ne partijske pripadnosti. I mi ćemo taj posao obaviti.
Izvor informisanja: http://www.bor-sve.net=2
Od zaborava sačuvao: Slobodan Radulović
|