NEISKORIŠĆENI RESURSI SRBIJE

Na slici: Staklo-keramički materjali dobijeni preradom jalovinskih komponenata iz proizvodnje RTB-a Bor

 

Srbija je jedina zemlja u Evropi koja ne zarađuje od domaćih i inostranih kompanija koje koriste njeno prirodno bogatstvo. U tu grupu kompanija, koje su neplaćanjem naknade za korišćenje mineralnih sirovina ostvarivale i još uvek ostvaruju ekstra profit na račun građana Srbije, spadaju EPS, NIS, RTB Bor, proizvođači mineralnih voda, kamenolomi, cementare, industrija građevinskih materijala i drugi.

Srbiji nedostaje strategija upravljanja prirodnim resursima, (ugalj, minerali, vode, geotermalni izvori energije), a sve se to verovatno događa iz neznanja nadležnih.

Staklo – keramički materijali iz jalovine RTB-a Bor

U velika neiskorišćena bogatstva Srbije treba računati jalovinske komponente iz proizvodnje nekih metala, koje su izvanredna sirovina za proizvodnju staklo-keramičkih materijala. Nažalost, ova je oblast u Srbiji potpuno zanemarena i zapostavljena. Ovo tvrdim na osnovu činjenice da je u nekadašnjem Institutu za bakar u Boru g-dja Radmila Petrović diplomirani inženjer tehnologije, u čijem sam stručnom timu imao čast da sarađujem tokom osamdesetih godina, i pored patentiranja jeftinih staklo-keramičkih proizvoda od kombinacija jalovine iz proizvodnje RTB-a (slika gore), zbog političke nepodobnosti vlasnika patenta i njenog stručnog tima, ignorisana šansa za preporod i RTB-a i cele Srbije.

Naime, preradom 1 tone rude bakra tada se dobijalo oko 4 kg. tog metala, a to je po tadašnjoj ceni na svetskom tržištu imalo vrednost oko 10 dolara, što je jedva pokrivalo troškove proizvodnje, pa je RTB otpočeo da dodatno prerađuje penalisane uvozne koncentrate zagađene teškim metalima i nukleidima prirodnog i veštačkog porekla ( za kupovinu takvih koncentrata na svetskom tržištu uvozniku  je davan popust od 6 dolara po toni i ko zna koliko lične provizije potpisniku ugovora).

Preradom 1 tone jalovine u proizvode od staklo keramike moglo se dobiti oko 600 – 800 kg raznih proizvoda (proizvodi za građevinske radove – podne i zidne pločice, staklena vuna, zidna i fasadna opeka, fasadne ploče, crep itd.; proizvodi za opremu stambenog prostora – kade, lavaboi, toaleti i drugi sitniji sanitarni delovi, posuđe i predmeti za domaćinstvo; proizvodi za antikorozionu zaštitu – zaštitne ploče i razne vrste premaza, liveni sklopovi, kućišta, itd; juvelirski materjali – nakit, ukrasni predmeti itd.) u ekvivalentnoj finansijskoj vrednosti od preko 100 kg. bakra po toni jalovine.

Prirodna bogatstva Srbije – na poklon

Srbija ne naplaćuje eksploataciju svojih prirodnih bogatstava zato što se Uredba o visini naknade za korišćenje mineralnih sirovina ne primenjuje već nekoliko godina – koliko je prošlo od njenog donošenja.To brojnim privatnim i državnim kompanijama omogućuje da, eksploatacijom mineralnih sirovina za koje nikome ne plaćaju naknadu, ostvaruju ekstraprofit.

Mineralne sirovine na koje se Uredba odnosi su, između ostalog, nafta i prirodni gas, ugalj za termoelektrane, ugalj za široku potrošnju, bakar, plemeniti metali, podzemne i geotermalne vode, glina, pesak, šljunak, kamen, … Do danas nije naplaćen ni dinar naknade.

Šteta nastala neprimenjivanjem Uredbe o visini naknade za korišćenje mineralnih sirovina premašuje 3,8 milijardi dinara (45 miliona evra), za koliko su budžetski prihodi Srbije, od donošenja Uredbe, bili umanjeni.

Ono što Srbiju razlikuje od ostalog dela sveta  je činjenica da se ovde istražna prava po pravilu dodeljuju nad već istraženim lokalitetima gde je dokazano postojanje određenih metala, pa je za domaće i strane privatne komanije, „istraživanje“ ovde „samo prečica, da bi se za male pare domogle željenih lokacija.

Ustupanjem istražnih prava, u cilju navodnog istraživanja, nad već dokazanim mineralnim i energetskim nalazištima, država je ostala kratkih rukava za nekoliko miliona evra.
Ustupanje domaćih ležišta po takvom osnovu je odraz odsustva nacionalne strategije i nehajnog odnosa države prema vlastitim prirodnim potencijalima. Samo su 4 od više desetine dokazanih mineralnih i energetskih nalazišta, prodata koncesijom. Ostala su data pod firmom tkz. „istraživačkih prava“, čime je država u startu ostala kratka za nekoliko miliona evra.

Sve istražene lokacije Vlada, odnosno resorno ministarstvo, bi moralo da ustupa isključivo koncesijom – tenderskom utakmicom najpovoljnijeg ponuđača. Ali to u Srbiji ne važi, jer su ovde unazad nekoliko godina strane kompanije preko svojih insajderskih kanala u Ministarstvu energetike i rudarstva , dolazile do podataka o nalazištima, i po sistemu istražnih prava, uzimale te lokacije za hiljadu evra. Imamo dokazana nalazišta cinka i olova recimo, na koja strane kompanije za neku mizernu sumu dolaze „na sigurno“.

Ušlo se u privatizaciju i rasprodaju strateških nalazišta, uz Zakon o geološkim istraživanjima iz 1995. godine, za koji je privatan kapital nepoznica. Izmenama i dopunama Zakona o rudarstvu napravljene su kozmetičke promene , ali ni pomak u praksi.

O trošku države neke lokacije su se istraživale godinama, a sada se informacije, zajedno sa našim resursima nacionalnog bogatstva, odlivaju zarad nečijih privatnih interesa. Bilo da su to krečane ili veliki rudnici, u procenu vrednosti onog što se prodaje nikada nisu ulazili resursi, kao ni ležišta. Oni su prodati u paketu sa objektima i rudnim postrojenjima.

Kupce zanimaju uglavnom samo objekti koji imaju sirovinsku bazu. Nema smisla kupiti cementaru Beočin ako postoji mišljenje da tamo nema rezervi. Onaj ko je kupovao cementaru, prvo je pitao kolike su rezerve. Ali, za te rezerve u proceni kapitala nije platio ni dinara. Do novembra 2006.godine niko nije platio državi ni dinar zato što eksploatiše sirovine ove zemlje. Znači, država je ušla u privatizaciju rudnika i resursa 2000. a tek 2007.godine je donela Uredbu o plaćanju naknade za korišćenje sirovina a i ta uredba se slabo primenjuje.

Tako naprimer, kanadska firma Capital reservoir corp. je prva privatna kompanija koja je posle 2000.godine ušla u Srbiju. Ovo je prva privatna kompanija koja je posle Drugog svetskog rata u Srbiji dobila pravo za istraživanje zlata i plemenitih metala. Čim prva kompanija objavi da ovde ima rezulata i započne eksploataciju, u Srbiju će nagrnuti i druge veće kompanije sveta.  Kompanija ima odlične rezultate u istraživanju zlata i bakra na lokalitetu Brestovac kod Bora i Deli Jovana, koje je pre Drugog svetskog rata, kao i za vreme Rimskog carstva, poznato kao nalazište zlata. Ova Kompanija do sada je kupila sedam istražnih prava u Srbiji. Osim pomenutih lokaliteta, tu su i: Stara planina, Plavkovo kod Raške, Lece, Kosmaj babe  i Bobija na granici sa Drinom.

Da bi se dobilo istražno pravo, koje se izdaje na godinu dana, podnosi se projekat i plaća taksa od 40.000 dinara, a  Resornom ministarstvu se kasnije  podnosi Izveštaj o rezultatima istraživanja, koje, ukoliko rezultata ima, produžuje istražno pravo toj kompaniji. Istraživanja traju nekoliko godina, a kompanija koja ih je radila ima prioritet i u dobijanju eksploatacionog prava.

Kako je Ministarstvo rudarstva i energetike oštetilo budžet Republike Srbije za oko 45 miliona eura

Kao razlog za neprimenjivanje Uredbe navodno služi izgovor da ista nije usaglašena sa važećim Zakonom o rudarstvu, a to će se pitanje rešiti tek  kada se usvoje izmene i dopune Zakona o rudarstvu.

Pravni stručnjaci smatraju da je problem mogao biti rešen sklapanjem posebnih ugovora o naplati naknade sa kompanijama koje eksploatišu mineralne sirovine i za čije je poslovanje i inače nadležno Ministarstvo rudarstva i energetike.

Pored domaćih javnih energetskih preduzeća, najveći dobitnici su i privatizovani kamenolomi, cementare, fabrike mineralne vode, industrija građevinskog materijala itd. Elektroprivreda Srbije je u protekle tri godine proizvela oko 98,5 miliona tona uglja, od čega 90 odsto uglja za termoelektrane po ceni od sedam evra po toni, a 10 odsto uglja za široku potrošnju po prosečnoj ceni od 20 evra po toni.

Primenom stope od dva odsto na ugalj za termoelektrane i tri odsto na ugalj za široku potrošnju, EPS je za protekle tri godine trebalo u budžet da uplati blizu 20 miliona evra, odnosno 1,7 milijardi dinara. Naftna industrija Srbije je za prethodne tri godine proizvela više od 2,2 miliona tona sirove nafte za čiju je eksploataciju trebalo uplatiti naknadu u iznosu od oko milijardu dinara, odnosno više od 15 miliona dolara.
Veliki hendikep i dokaz neosmišljene državne politike je što je država naše najveće cementare prodala strancima.

Cementare u Beočinu, Kosjeriću i Novom Popovcu, koje su kupili francuski Lafarž, švajcarski Holcim i grčki Titan su za prethodne tri godine proizvele oko 6,3 miliona tona cementa, što nas dovodi do cifre od blizu 125 miliona dinara (1,5 miliona evra) koliko je tebalo uplatiti na ime nadoknade za korišćenje mineralnih sirovina.

Za godišnje otkopavanje između šest i sedam miliona tona rude bakra, RTB Bor je na ime nadoknade trebalo da izdvaja u proseku 70 miliona dinara godišnje, dok bi za eksploataciju olovne i cinkane rude godišnja naknada iznosila oko 20 miliona dinara.

Ciglarska i keramičarska industrija, koja je mahom privatizovana, na ime korišćenja gline, trebalo je godišnje da izdvaja oko 40 miliona dinara.

Deset punionica mineralne vode u Srbiji godišnje tržištu isporuči u proseku 300 miliona litara mineralne vode, a kako je stopa naknade prema Uredbi 1,5 odsto od tržišne cene, dolazimo do iznosa od 90 miliona dinara godišnje.

Ipak, da se u ovoj oblasti stvari koliko toliko pokreću na bolje dokaz je svojevremeno donošenje Zakona o prostornom planu („Sl. glasnik RS“, br. 13/96), kojim su za budućnost, bar približno, definisane zone metaličnih i nemetaličnih sirovina, i to:

Metalične mineralne sirovine

1. Timočka zona (nalazišta bakra i zlata – rudnici: Majdanpek – Južni i Severni revir, Bor – Krivelj, Cerovo, Borska reka i Brezonik; prateći metali: molibden, germanijum, selen, platina; nemetalne sirovine: ukrasni kamen – u ataru Boljevca, na Rtnju i okolini; krečnjak – Zagrad – Kučevo; kvarcni pesak – Rgotina; kvarcne sirovine – Postojka Čoka, Rajkova Čuka, Veliki Strnjak i dr.)

2. Podrinjska zona (nalazišta antimona, olova i cinka – rudnici: antimon – Brasina, Zavorje-Štira, Dolić, Kik, Rujevac; olovo i cink – Veliki Majdan, Bobija, Tisovik i Ravnaja; nemetalne sirovine: fluorit – Ravnaja kod Krupnja: dijabaz – Selenac – Ljubovija; kaolinska glina – lokalitet Iverka; oniks – Boranja – Krupanj; barit – Bobija – Krupanj; tehnički kamen – Gajića stene, Bučevski potok i Sokoline; dacit – kod Ljubovije; ukrasni kamen – lokalitet Boranja – Krupanj; cementna sirovina – Kosjerić.)

3. Kopaonička zona ili Ibarski basen (nalazišta antimona, olova i cinka – rudnici: Žuta Prlina, Crnac, Koporić, Sastavci-Kiževak; Pb, Zn, Sb – Rajićeva gora,Zajača).

4. Gračaničko-novobrdska zona (olovo, cink, srebro – rudnici: Ajvalija, Kižnica, Kižnica-površinski kop, Badovac i Novo Brdo (Farbani potok).

5. Besnokobilsko osogovski rejon i Pasjačko-kukavička zona (olovo, cink, molibden – rudnik: Blagodat, Podvirovi-Karamanica; kvarcne sirovine – Svrljište kod Bosilegrada; bentonit – lokaliteti Donji Prisjen i Breznica; feldspat – Samoljica i Borovac; zeolit – Zlatokop; kaolini – Vrtogoš kod Vranja; tuf – Duge njive, Korbevac kod Vranjske Banje; mermerni oniks – Sijerinska Banja; fosfati – okolina Bosilegrada. Na prostorima Nišavskog okruga registrovane su i istražene rezerve kvalitetnog kvarca i dolomita, a u ataru Gadžin Han i ležišta kalcita visokog kvaliteta.

6. Rudnici obojenih metala izvan rudnih zona.

U ovu grupu rudnika Srbije spadaju: Rudnik Lece u Leckom rudnom rejonu (olovo-cinkova ruda). Ovo ležište je inače poznato po povećanoj količini plemenitih metala zlata i srebra.

Na području Glogovca aktivni su površinski kopovi Čikatovo i Glavica sa postrojenjima za proizvodnju nikla. U zone sa perspektivnim pojavama i uslovima za razvoj novih proizvodnih kapaciteta u periodu posle 2010 god. spadaju: Šumadijski, Golijski, Podrinjski i Polimski rudni rejoni.

Timočko-magmatski kompleks zbog sadržaja rude bakra i zlata predstavlja danas jedno od najvažnijih rudnih područja Srbije.

Na rudnom polju Crni vrh utvrđeno je prisustvo značajnih resursa bakra, olova cinka i plemenitih metala, koji zahtevaju ulaganja u dalja istraživanja u iznosu od više desetina miliona dolara, kako bi se utvrdile rudne rezerve i ekonomičnost eksploatacije. Ukupni utvrđeni mineralni resursi iznose više od 600.000 tona bakra, više desetina hiljada tona olova, cinka i zlata, dok se procenjuje da su resursi bakra oko milion tona. A nisu zanemarljive ni rezerve zlata.

Upravo je to razlog što je država svojevremeno raspisala tender za davanje koncesija. U oštroj konkurenciji četiri ponuđača, opet je „Dandi“ pobedio na tenderu i dobio koncesije za istraživanje i eksploataciju bakra, zlata i pratećih metala na ovom rudnom polju i to za područja Čoka Kuruga, Čoka Kupjatra i Tilva Njagra, zbog čega se ova kanadska firma vrlo visoko kotira na listi ulagača u istinske grinfild investicije u Srbiji. Za „Dandijem“ nimalo ne zaostaje ni australijsko-engleska kompanija „Rio Tinto“, koja je dobila koncesije za istraživanje i eksploataciju borne rude na teritoriji Baljevca. Procenjuje se da su zalihe bornih minerala na području Baljevca veće od osam miliona tona. Procenjuje se, takođe, da će sredstva za izgradnju rudnika i rafinerije iznositi više od 100 miliona evra i da će upošljavati veliki broj radnika.

Interesantno je da su rudnik molibdena u Mačkatici otvorili Nemci i eksploatisali ga još tokom Drugog svetskog rata, a od tada ležište nije eksploatisano zbog ograničenih rezervi siromašne rude i prilično niske cene molibdena na svetskom tržištu.

Prema podacima iz perioda postojanja SFRJ na pojedinim lokalitetima Srbije bez Kosova preliminarnim istraživanjima utvrđeno je postojanje rudnih rezervi za proizvodnju sledećih metala:

Uranijum

Uranijuma ima na područjima Bukulje, granitoidni kompleks Janje, kompleks Stare planine (rudnik „Gabrovnica“ u Gabrovnici kod Kalne), Kučarsko-Beljanički region, područje Avala-Kosmaj  Babe, Rudnik, Cer, Franjsko-Pčinjski region , Fruška Gora, Vršačko Brdo.

Aluminijum

Srbija nema proizvodnju boksita i aluminijuma, mada postoje ležišta boksita u zapadnoj Srbiji – Tara, Mčkat, Počuša sa prosečnim sadržajem 25-30% Al, niskog kvaliteta zbog visokog sadržaja silicijuma.

Crvenog boksita  ima i na područjima Valjeva i Bele Palanke.

Bakar

U Srbiji se ležišta bakra nalaze u istočnoj,zapadnoj i jugozapadnoj Srbiji,a najveći značaj imaju ležišta bakra na području Bora i Majdanpeka. U njima ima i plemenitih metala koji povećavaju vrednost rude.

Ležišta sa uslovno-bilansnim rezervama C1 kategorije mogu se svrstati u tri grupe:

–          Ležišta sa velikim rezervama i relativno velikim sadržajem bakra – Borska Reka ali i na velikoj dubini

–          Ležišta sa velikim rezervama i malim sadržajem bakra i plemenitih metala – Cerovo,Kiseljak,Lece

–          Ležišta sa relativno velikim sadržajem bakra i malim rezervama – Čoka Mrin, Stojadinovići, Karavansalija

Sve rude bakra se podvrgavaju flotaciji kojom se dobija koncentrat sa više od 18% bakra, koji se prerađuje u metalurgiji radi dobijanja bakra. Oko 25% svetske proizvodnje bakra se dobija luženjem (rastvaranje bakra sumpornom kiselinom), dobijeni rastvor se obogaćuje i šalje direkno na elektrolizu čime se smanjuju troškovi dobijanja bakra. Ova tehnologija nije primenjiva na svim rudama, tako da se na ostalim još koristi flotacija i topionica.

Olovo i cink

Srbija je do pre 20 god. imala veliku proizvodnju olova i cinka u svetskim okvirima. Međutim danas su aktivna samo dva rudnika i to: Rudnik na planini Rudnik i Grot kod Vranja, dok su ostali zatvoreni zbog iscrpljenosti istraženih rezervi.

Olovo-cinkovne rude se otkopavaju jamskim putem,jer se pretežno nalaze na većim dubinama, a u sebi sadrže ekonomski značajnu količinu srebra, a ređe i zlata. Neke su nosioci ekonomski interesantnih količina kadmijuma i bizmuta.

Danas su interesantna ležišta sa sadržajem olovo-cinkovne rude koji je veći od 5%: Veliki Majdan, Lece, Kosmaj,Grot, Belo Brdo, Stari Trg i još neka ležišta u kopaoničkoj i šumadijskoj oblasti.

Sve rude olova i cinka se podvrgavaju flotaciji ili gravitacijskoj koncentraciji, pošto metalurgija zahteva koncentrate olova sa više od 65% Pb i koncentrate cinka sa  više od 47 Zn.

Mangan

Mangana ima na Ceru, Stogovu  i Novom Brdu

Hrom

Hroma ima na području Zlatibora, Raške, Bjelice.

Nikl

Nikla ima u ibarskom prediotitskom masivu.

Magnezijum

–          Magnezit – okolina Čačka, Raške i na Zlatiboru. Troši se za proizvodnju vatrostalnih opeka i magnezijum metala.

Pregled stanja bilansnih rezervi ruda metala do 2010. godine

Ruda Bil. rezerve, 000 t Stanje do 2010. Napomena
Antimon 1000 + Treba intezivirati istraživanja
Bakar 943000 +++ Au,Pt,Ge,Mo
Nikal 9500 ++ Intez. istraž. i tehnol.
Olovo+Cink 62388 ++++ Ag,Au,Bi,Cd
Gvožđe 5455 ++ Rešiti tehnologiju
Kalaj 5455 + Treba istraživati
Molibden + Dobija se uz rudu bakra
Boksit (Aluminijum) 895 + Potencijalnost postoji
Zlato + Srebro 1440 +++ Dobija se i uz druge rude

Legenda:
+++++ Veoma velike rezerve, ++++ Velike rezerve,
+++ Dovoljne do 2010. g., ++ Nedovoljne do 2010. g.
+ Male rezerve

Nemetalične mineralne sirovine

Moguće je izdvojiti nekoliko karakterističnih eksploatacionih zona nemetaličnih sirovina, bilo da se radi o određenoj vrsti mineralnih sirovina (tipično za magnezite) ili o regionalnoj koncentraciji raznorodnih ruda.

U tom pogledu izdvajaju se sledeće zone:

1. Zlatiborska zona (magnezit – Liska, Krive Strane, Konjske Torine, Stublo, Slovići a zatim Kose i Bele vode kod Nove Varoši, tehnički kamen – Begluk, Čavlovac, Masnice, Bakića kolibe i Semegnjevo.),

2. Šumadijska zona sa kolubarskim basenom (magnezit – okolina Pranjana, Čačka i Kraljeva, rudnici: Brezak, Koviljača, Veliki Jelen, Petrov Do, Bačevci Ljuljaška, Stara Kuća i Orljevac, mrežasti magnezit – rudnici Bogutovac i Lazac u regionu Kraljeva, visokokvalitetni krečnjaci – Jelen Do kod Požege, karbonatne sirovine – Nepričava – Lajkovac, selo Ba i Ljig, dacit – Slavkovica, vatrostalne i keramičke gline – rudnici – rudnici Rudovci, Krušik, Vrbica, Ćumurac a zatim Pločnik, Košarno, Dren i Slatina kod Uba, kvarcni pesak – Slatina i Čuruge kod Uba, Dijatomit – Baroševac, gips – Lipnica – Gruža.),

3. Fruškogorska zona (cementna sirovina – Beočin, tehnički kamen – Rakovac, ugalj i prirodno aktivna montmorijonitska glina vrhunskog kvaliteta – rudnik Vrdnik,),

4. Dunavski i Moravski aluvioni (šljunak i pesak – duž korita Južne, Zapadne Morave, Velike Morave i Dunava),

5. Ibarski basen u sastavu kopaoničke zone (azbest – Korlaće, dolomit za proizvodnju magnezijuma – Lipnica, ruda Bora – Baljevac na Ibru- Pobrdski potok i Piskanja, volastonit – lokalitet Jaram i Duboka – Kopaonik, hrizotil – Korlać – Raška, duniti i oliviniti – lokalitet Poljane, fluorit – Koprivica – Jošanička banja, ukrasni kamen – Dreljska klisura i Tikvice.).

Ostala značajnija ležišta nemetaličnih sirovina i proizvodni objekti, više nego metaličnih sirovina, rasejani su na teritoriji Republike kao samostalni objekti sa sopstvenim pogonima za preradu ili koncentraciju. U ovu grupu spadaju rudnici kvarcnog peska Rgotina, zatim rudnik magnezita Strezovci kod Kosovske Kamenice i rudnik Goleš-Magura kod Lipljana.

Pregled stanja bilansnih rezervi ruda nemetala do 2010. god.

Ruda Bil. rezerve, 000 t Stanje do 2010. Napomena
Arhitekt. i ukrasni kamen 101477 ++++
Azbest 955 ++++
Barit 30763 +++
Bentonit 1088 ++++ Kvalitet nije dobar (kalc.tip)
Bor 14500 ++++
Dijabaz 200 ++++
Dijatomiti 69147 ++++
Duniti 12997 ++++
Feldspat 1297 +++
Gips 52669 +++
Gline keramičke 8527 ++++ Kvalitet nije najbolji
Gline vatrostalne 106659 +++
Kamen tehnički 62357 +++++
Kaolin 437296 ++++ Kvalitet je problem
Krečnjak 26992 +++++
Kvarc 135367 ++++ Treba usavršiti tehnol. prečiš.
Kvarcni pesak 213900 +++++
Laporac za cement 13083 +++++
Magneziti 150000 +++
Opekarske gline 16747 +++++
Tuf 131 ++++
Volastonit 419 ++ Nije u eksploataciji
Zeoliti ++++

Legenda:
+++++ Veoma velike rezerve, ++++ Velike rezerve,
+++ Dovoljne, ++ Nedovoljne, + Kritične

Takođe, intenzivna istraživanja se obavljaju i  na području Jadra u zapadnoj Srbiji. A upravo je sa ovih prostora javnost saznala da je u Srbije pronađen mineral kriptonit.

Od ostalih vrednih metaličnih i nemetaličnih sirovina vredi spomenuti sledeće:

Uljani škriljci

Pojave i ležišta ugljenih škriljaca u Srbiji kao potencijalni energetski izvori: –  područje Boljevca – Vlaško Polje Rujište

– Aleksinački basen – Aleksinac, Prugovac, Bovan-pripada mu 2/3 utvrđenih i procenjenih rezervi,imaju srednji sadržaj ulja od 10,2% što omogućava tehnološki uspešnu ekstrakciju ulja.

– Zapadnomoravski basen – Čačak  – Petnica

– Vranjski basen – Vlase – Golemo selo

– Valjevsko – Mionički basen – Ribnica – Šušoke

Imajući u vidu aktuelne i očekivane cene ostalih izvora energije proizvodnja električne energije iz uljnih škriljaca nije izvesna u bliskoj budućnosti.

Samo kada su izbori, ili kada poskupe benzin i drugi naftni derivati, poneko se seti Aleksinca i njegove okoline, gde su najbogatija nalazišta uljnih škriljaca u Evropi. Naime u okolini samog Aleksinca, bukvalno svuda u aleksinačkoj kotlini, ali još više u atarima sela Subotinac, Kraljevo, Bradarac, Bovan, Mozgovo i drugih, utvrđeno je veliko rudno bogatstvo i bogatstvo u uljnim škriljcima za koje je procenjeno da bi mogli da se eksploatišu i više od 50 godina. Nije nikakva tajna da uljni škriljci kod Aleksinca predstavljaju ogromno i neprocenjivo bogatstvo Srbije i o tome se već decenijama veoma dobro zna. Međutim, kad god je trebalo nešto konkretno učiniti i preduzeti da se zaista organizuje i započne eksploatacija škriljaca, ostajalo se na pričama. Poslednji put, pre šest godina obavljena su velika istraživanja, koja su inicirana iz Kanade i tada je utvrđeno da su nalazišta uljnih škriljaca kod Aleksinca među najbogatijim u svetu, jer sadrže u proseku između 12 i 18 odsto nafte.

Ovde treba pomenuti da se na teritoriji Srbije nalaze i neka manja nalazišta sirove nafte i gasa koji se proizvode na području Vojvodine a manjim delom u Stigu.

Minerali Bora

Pronalazak retkog i skupog bornog minerala „jadarit“ u okolini Loznice
kompaniji „Rio tinto“ doneće dobru zaradu jer se koristi za visoke tehnologije
i istraživanje kosmosa.

Ugalj

Niskookalorični ugalj – lignit, čini preko 92% rezervi uglja u Srbiji. Eksploatacione rezerve lignita se procenjuju na oko 13 milijardi tona (sa KiM). Zbog visokog sadržaja vlage i pepela, odnosno niske toplotne moći (prosecno oko 7000 kJ/kg), upotrebna vrednost lignita je uglavnom ograničena na proizvodnju električne energije. Rezerve lignita su gotovo u celini koncentrisane u pet velikih basena:
– Kolubarski basen,
– Kostolački basen,
– Kosovski basen,
– Metohijski basen i
– Kovinski basen.
Najveći deo rezervi je lociran u kosovskom ugljonosnom basenu, koji ima poseban značaj zbog niskog odnosa otkrivke i uglja, velike prosečne debljine ugljenog sloja i niskog sadržaja sumpora.
JP EPS vrši eksploataciju uglja u Kolubarskom i Kostolačkom ugljonosnom basenu. U ovom trenutku postoji ograničenje u pristupu rezervama uglja na Kosovu i Metohiji, dok je Kovinski basen van sistema Elektroprivrede Srbije, odnosno u nadležnosti je državnih organa Republike Srbije.

Od proizvedenih količina uglja u 2001. godini 90% je utrošeno na proizvodnju električne energije, a od ovog uglja u TE je proizvedeno 67.5% ukupne proizvodnje električne energije u EPS-u. Preostali deo proizvedenog uglja je plasiran na tržište za potrebe industrije i široke potrošnje kao komadni ugalj (6%) i za proizvodnju sušenog uglja (4%). Od ukupno proizvedenih količina uglja (podzemne eksploatacije) u 2000. godini za proizvodnju električne energije je isporučeno 19%, dok je za potrebe industrije i široke potrošnje isporučeno 81% proizvedenog uglja.

Velike rezerve kvalitetnog lignita nalaze se u Zapadno-moravskom basenu između Kraljeva i Čačka. Procenjeno je da samo na levoj obali Zapadne Morave ima preko 100 miliona tona rezervi uglja. Na ovom području, u pojedinim periodima od Prvog svetskog rata, postojala je proizvodnja u manjim razmerama. Sigurno je da će ovaj izuzetni prirodni potencijal biti od velikog značaja za razvoj energetike Srbije.

U predelu Ušća (kod Kraljeva) nalaze se značajne rezerve kamenog uglja. Na postojećoj lokaciji proizvodi se oko 50.000 tona godišnje. Očekuje se početak eksploatacije na nalazištima u blizini čije su rezerve oko 1.000.000 tona.

Kamenog uglja ima i na područjima Ibarskih rudnika, Vrške Čuke, Zviškog basena, Miničeva-Kadi Bogaza i dr.
Kamenog uglja ima u Ibarskom basenu.

Prema podacima iz perioda postojanja SFRJ na pojedinim lokalitetima Srbije bez Kosova preliminarnim istraživanjima utvrđeno je postojanje rudnih rezervi za proizvodnju sledećih nemetala:

Kamena so

Kamene soli ima na području Severozapadne Srbije.

Fluorit

Fluorita ima na području istočne Srbije.

Kaolin

Kaolina ima na područjima Bukulje i Dimitrovgrada.

Keramička glina

Keramičke gline ima u panonskotamnavskom, Kolubarskom i Mladenovačkom basenu.

Kvarcne sirovine

Rgotina kod Zaječara, Donja Bela Reka kod Bora, Lazarevac, Valjevo, Vršac itd.

Bentonit

Bentonita ima u Pomoravlju, Istočnoj Srbiji i Fruškoj Gori.

Azbest

Ima ga – korlaće kod Baljevca na ibru i Stragari i Ruište kod Kragujevca. To je specifičan vlaknasti mineral otporan na toplotu i kiseline, pa zato služi za proizvodnju vatrostalnih tkanina.

Fosfat

Ima ga – lisina kod Bosilegrada, detaljno istražena ali nije u eksploataciji

Arhitektonski kamen

Arhitektonskog kamena ima u Zapadnoj i Istočnoj Srbiji (krečnjaka i dolomite – Aranđelovac i Sijerinska Banja, karbonatne breče i konglomerati – Aranđelovac i Novi Pazar, mermeri – Jošanička Banja I Knjaževac).

Krečnjak

Ležište krečnjaka „Tisnica“, nalazi se u blizini same Žagubice od čijeg centra je udaljena oko kilometar sa desne strane puta Žagubica-Bor. Ležište se sastoji od crvenih i krem krečnjaka. Eksploatacija se obavlja već 25 godina. Krem krečnjak je dosta ujednačenog izgleda sa manje ili više izraženim stilolitskim strukturama. Crveni krečnjak ima takodje vrlo izražene i brojne  stilolitske kontakte duž kojih se nalazi glinovita komponenta. Eksploatacione rezerve kategorije A+B su 46.000 m3 blokova.

Ležište krečnjaka „Djula“ nalazi se oko 6 kilometara od Žagubice. Krečnjak je donjekredne starosti, krem boje. Monolitni, redje kristalast, fosili i kalcitske žice neravnomerno su orjentisani u osnovnom matriksu stene. Ležište nije u eksploataciji, te se  ne može izračunati blokovsko iskorišcenje stenske  mase u procentima.

Ležište crnog gabroa na lokaciji „Crna reka“ nalazi se na podrueju Velike Glavice (697m),udaljeno je od Žagubice 23 kilometara sa desne strane puta  žagubica-Bor.Stenska masa na svežem prelomu ima tamnu, gotovo crnu boju Ujednačenu boju daje pravilan raspored i po veličini ujednaeenih mineralnih sastojaka.Ležište nije u eksploataciji.

Andezit

U okolini Kraljeva postoje nalazišta kvalitetnog kamena od kojih je najznačajnija Kamenica, udaljena 15 km od Kraljeva. Ovo nalazište korišćeno je u prošlosti. Rezerve se kreću iznad 4.000.000 m3. Materijal je upotrebljiv za gradnju puteva, izradu zastora železničkih pruga, za izradu kocke, ploča ivičnjaka i druge kamene galanterije. Takođe je vrlo povoljan za sva zidanja i oblaganja u niskogradnji i hidrogradnji.

Proizvodnja dolomitnog peska

Utvrđene su rezerve od oko 30.000.000 tona dolomitskog peska dobrog kvaliteta u selu Đakovu. Posle kratkog vremena proizvodnja je ugašena.
Obzirom na značajne rezerve, kvalitet i mogućnost primene (staklare, proizvodnja opeka, posipanje puteva umesto soli, sastavni deo asfaltne mase) realni su izgledi da se eksploatacija obnovi.

Proizvodnja talka

Na području planina Radočela i Čemerna nalazi se veći broj nalazišta talka. Ova lokacija je obrađena, utvrđene su geološke rezerve i izvršena laboratorijska istraživanja o čemu postoji dokumentacija.

U raznovrsnom rudnom bogatstvu, kojim je priroda Srbiju izdašno obdarila, značajno mesto zauzimaju juvelirske mineralne sirovine. Dosadašnja istraživanja ovih sirovina, iako skromnog obima, neravnomerna i bez kontinuiteta, nedvosmisleno su pokazala da u našoj državi postoji veliki broj njihovih nalazišta. Ipak, nijedno od njih nije do sada proizvodno aktivirano, te naše juvelirske mineralne sirovine nisu komercijalno juvelirski obrađivane i korišćene za izradu nakita, već su domaće potrebe podmirivane uvozom ovih sirovina iz drugih zemalja.
Zbog toga se kao glavni budući zadaci postavljaju: proizvodno aktiviranje istraženih nalazišta juvelirskih mineralnih sirovina i dalje sistematsko proučavanje i istraživanje ovih sirovina na celoj teritoriji Srbije.

NALAZIŠTA DRAGOG KAMENJA U SRBIJI

Najznačajnija ležišta dragog kamenja u Srbiji su na: Leckom (kod Medveđe – kvarc-ametist, opali (obični), jaspisi, kalcedoni i ahati.), Fruške gore (kalcedon i ahatosni karbonatni oniks) i Cera (lepi berili akvamarinskog tipa). Ovi materijali u svojoj klasi, po kvalitetu su ravni svetskim ali po klasifikaciji spadaju u nižu i srednju grupu dragog kamenja. I pored toga opalska grupa je ekonomski veoma interesantna. Na području Ramaće, u delovima kore raspadanja, nalaze se obični opali, jaspisi, kalcedoni, plazma i magnezitsko-silicijske breče. Ležište nikla na Golešu bogato je kalcedonima, hrizoprasima, mlečnim kvarcom, hrizopalima, opalima (običnim) belim, medeno žutim, plavkastim i kahalong vrste. Nalazišta minerala nalaze se i na lokalitetima planine Zlatibora i Šumadije.

Lozovik ima rudnik kamena oniksa, koji spada u poludragi kamen i majdan kamena za nasipanje puteva. Priča o rudniku oniksa je duga i komplikovana. U selu postoji blago koje se na žalost nedovoljno koristi.

Ležište nikla na Golešu bogato je kalcedonima, hrizoprasima, mlečnim kvarcom, hrizopalima, opalima (običnim) belim, medeno žutim, plavkastim i kahalong vrste.

Posebna karakteristika opala je njegov mlečno-plavkasti ili biserni (voštani) izgled površine i njegove razne boje koje mogu biti promenjive, zavisno od ugla posmatranja. Opal uvjek u sebi sadrži 3-30% vode. Tokom vremena postoji mogućnost da kamen izgubi tekućinu, pukne i izgubi opalne vizualne osobine površine. Zbog toga se ne preporučuje njegovo izlaganje toploti. Opal je takođe neotporan na kiseline i razne hemikalije te treba izbegavati kontakt sa sapunom i parfemima. Neke vrste opala ubrajaju se u poludrago kamenje.

Drevne tradicije opalu pripisuju dvojake osobine. S jedne strane, on sa sobom nosi štetan uticaj urokljivih očiju, a s druge strane on poseduje moć da ublaži bolove onima koji pate od bolesti očiju.

Stara iskustva navodno govore da onaj koji nosi opal, postaje imun na sve bolesti oka i povećava snagu pogleda i uma. Pošto se sjajane boje rubina, mrkocrvenog granata, granata, smaragda i ametista vide u pozadini njegovog blistavog sjaja, obožavoci opala smatraju da poseduje snažne profilakticke i terapeutske moći svih ovih poludragih kamenova. Inače, takozvani “crni opal” je veoma cenjen, jer nosi imidž – sretnog kamena! Taj kamen koji se sjaji u svim bojama kod brojnih ljudi izaziva strah, a tvrdi se da je u tim bojama Bog ovekovječio sedam smrtnih greha! Evo još nekih verovanja o opalu:
– Donose nesreću onima koji ga nose u kombinaciji sa dijamantima;
– donosi nesreću osobama rođenim u oktobru;
– donosi veliku nesreću ako se nalazi u vereničkom prstenu;
– opal gubi sjaj ako mu vlasnik umre;

Tužno je i žalosno što na pojedinim lokalitetetima bogatim majdanima dragog i poludragog kamenja živi veliki broj sirotinje koja se, zbog nedovoljne prosvećenosti i neznanja, muči u bedi jer ne znaju da su u svoje objekte ugradili opal i ametist misleći da je to obično kamenje. Tako na tim prostorima bogatstvo i siromaštvo žive jedno pored drugog.

Zvuči gotovo neverovatno da na području opštine Medveđa, jedne od najnerazvijenijiih u Srbiji, meštani prave kuće i puteve od poludragog kamena, stoku poje mineralnom vodom, a više od tone zlata leži u „otpadu”. Sijarinska Banja, veliki turistički potencijal, nije jedinstvena samo po svom prirodnom gejzeru, već i po rudniku mermera „oniks”, jedinom takvom nalazištu na prostorima bivše Jugoslavije.

Pored dragog kamenja, u Medveđi se nalazi i rudnik bogat olovom, cinkom, srebrom i zlatom, koji će, kako se očekuje, biti ponovo otvoren. Samo na jalovištu rudnika, prema nekim istraživanjima, ima tri tone zlata.

U centru Sijarinske banje, bogate lekovitim vodama, nalazi se kamen oniks čija je eksploatacija zaustavljena zbog nedostatka novca. A celo područje opštine leži i na bogatim izvorima mineralnih voda.

Pokušano je da se sa „Energoprojektom” to blago iskoristi za razvoj čitavog kraja, ali će, izgleda, posle samo nekoliko godina eksploatacije, saradnja sa beogradskom kompanijom biti raskinuta na sudu (pošto u Medveđi tvrde da im „Energoprojekt” ne ostavlja ni dinar od dobiti iz njihovog rudnika).

Svojevremeno je za mermerni oniks bila veoma zainteresovana jedna kompanija iz Južnoafričke Republike, a posredstvom Ministarstva za dijasporu u Sijarinsku Banju je doveden njihov predstavnik, ali radnik „Energoprojekta” koji se zadesio na nalazištu mermera jednostavno nije dozvolio pristup rekavši: „Ovo je naše, nemate vi šta ovde da tražite.” Nakon takvog iskustva nije bilo svrhe zadržavati potencijalnog investitora.

Koliko zaista ima poludragog kamena na Rasovači može se samo nagađati (neki tvrde za stogodišnju eksploataciju), ali ono što se pouzdano zna jeste to da su geolozi još polovinom prošlog veka ovde detektovali velike zalihe opala, kalcedona, ametista… Poznato je i da su ova ležišta snimljena i iz američkih satelita. Pre dvadesetak godina pravljen je, kao eksperiment, i nakit od ovog kamena koji je prikazivan po raznim privrednim sajmovima, ali do investitora se još nije došlo.

Nema novca ni za davno najavljivan projekat prerade jalovinskog otpada (na flotaciji rudnika zlata „Lece” iznad sela Gazdara). Tu je, usled neusavršenosti flotacijskih postrojenja u prvim godinama rada, u tri prve „brane” (od ukupno devet) „otišla” i veća količina plemenitih metala. Ispitivanja stručnjaka RTB „Bor” pokazala su da u tim skladištima otpada ima oko 1.100 kilograma zlata i oko 11 tona srebra.

Takođe na Fruškoj gori u listvenitima se javlja kalcedon i ahatosni karbonatni oniks, dok su u nanosima Cera deponovani lepi berili akvamarinskog tipa. Jako lepi berili pronađeni su i kod Trstenika, a na području Aranđelovca turmalini.

Od zaborava sačuvao: Slobodan Radulović