Efekti svetske krize pogodili su i Srbiju. Da bi Srbija što pre izašla iz krize potrebno je da maksimalno iskoristi svoje prirodne a obnovljive resurse. Za razliku od mineralnog bogatstva koje Srbija takođe ima ali u ograničenim količinama mineralne, termomineralne vode i geotermalna energija su nedovoljno iskorišćeni resursi Srbije.

Srbija sa više od 300 izvora mineralnih i termo-mineralnih voda spada u jedno od najbogatijih područja u Evropi. Još su stari Rimljani od II do IV veka n.e. gradili kupatila, bazene i vile na izvorima termo-mineralnih voda, pa se tako ovi ostaci danas mogu naći u Niškoj, Vrnjačkoj, Sokobanji, Jošaničkoj i Kuršumlijskoj banji. Takođe, novija arheološka istraživanja ukazuju na postojanje arhitektonskih ostataka u današnjoj Ovčar banji, ali i u Vranjskoj i Ribarskoj.
I u doba Vizantijskog carstva znalo se za lekovita svojstva nekih danas, najpoznatijih banja Srbije. Koristila ih je vlastela ali i narod srednjevekovne Srbije, dok su neke kao Trepča i Ovčar banja bile metosi srpskih manastira.Pošto su osvojili ovaj deo Balkana, Turci ostavljaju tragove svog prisustva u Koviljači, Ribarskoj, Sijerinskoj banji, a turska kupatila „amami“ i danas se upotrebljavaju u Sokobanji, Novopazarskoj ali i Brestovačkoj banji. Krajem XIX i početkom XX veka banje postaju sve popularnije među srpskim industrijalcima, trgovcima, ali i piscima, slikarima i drugim umetnicima, što doprinosi da naše banje postaju sve popularnije i interesantnije i za turiste iz Evrope, pa tako Koviljača, Niška, Vrnjačka banja postaju omiljeno boravište gostiju iz Austrije, Grćke, Mađarske.
Evo šta o tome kaže Prof. dr Mihailo Milivojević, dekan Rudarsko-geološkog fakulteta u Beogradu.

Termalne i termomineralne vode

Najveći broj prirodnih izvora nalazi se na teritoriji središnje Srbije. Ovakav raspored prirodnih i veštačkih termalnih i termomineralnih izvora posledica je raznolikog geološkog sastava i hidrogeoloških i geotermalnih karakteristika. U Srbiji ima 46 lokaliteta koji se smatraju kao prirodna lečilišta.

– Temperaura vode kod oko 60 % izvora iznosi 20-40 oC. Izvori termomineralnih voda koje sadrže CO2 koriste se za industrijsku proizvodnju mineralnih “stonih” ili takozvanih “kiselih” voda. U Srbiji takvih proizvodnih pogona ima osam. Prema bogatstvu izvora kiselih voda koje bi se mogle koristiti, ovih fabrika bi moglo biti duplo više – objašnjava prof. dr Mihajlo Milivojević, dekan Rudarsko-geološkog fakulteta u Beogradu.

Vode u zemlji potiču od kiša i putuju kroz njenu koru veoma sporo. Iz tog razloga, vode koje sada koristimo potiču od pre nekoliko hiljada godina do nekoliko desetina hiljada godina. U tome je tajna njihove lekovitosti i vrednosti u odnosu na npr.vodu iz vodovoda.

– Glavni parametar za kvalitet voda je «održivost kvaliteta». U svetu se propagira zdrav način života, ekološki načini proizvodnje hrane i flaširanje voda. Ultrabazične vode nalaze se npr. na Zlatiboru. U svetu ih je opisano oko 25, od čega ih je 15 u Srbiji.

Slana i kisela

Na teritoriji Šumadije ima preko 30 utvrđenih mineralnih izvora. Najpoznatiji su u Bukovičkoj Banji: «Knjaz Miloš», «Knjaz Mihajlo», «Talpara»… U Gornjoj Trepči nalaze se topli mineralni izvori koji se kaptiraju i koriste za lečenje. U Palanačkom kiseljaku najpoznatiji je mineralni izvor «Dr Marko Leko». U Svračkovcima se nalazi termomineralni radioaktivni izvor «Banja», a u Brusnici topli mineralni izvor «Mlakovac». U Višnjici kod Beograda, nalazi se mineralni izvor temperature vode 14 C, koji spada u sumporovite slabo alkalne murijatične vode. U Miraševcu postoje dva mineralna izvora koja imaju sumporno-manganovito-gvožđevitu kiselu vodu koja izbija iz kristalnih škriljaca i dostiže temperaturu od 15 C. U Trešnjevici, u dolini Dubokog potoka, poznat je mineralni izvor «Slana stena». Na padinama Juhora, iz gvožđevitih kristalnih škriljaca izbija sumporoviti izvor «Slatina», čija voda ima temperaturu od 17C. U Beloj vodi nalaze se dva izvora kisele gvožđevite vode. U Vodicama, kod Smederevske Palanke, u dolini Jasenice četiri hladna izvora čine Vodički kiseljak, dok se u blizini sela Mramorac nalazi Cerovački kiseljak. Kisele vode ima u Junakovcu, Žabarima, Kloki i Natalincima, gde sadrži slobodan ugljendioksid, natrijum, kalijum, kalcijum, mangan, gvožđe, hidrokarbonat i karbonat. U Kalanjevcima, kod Belanovice nalazi se alkalno-zemni kiseljak. U Banji, kod Aranđelovca, mineralnu vodu ima vrelo «Banja», čija temperatura iznosi 13 stepeni. Nedovoljno ispitane i slabo poznate mineralne vode sa lekovitim svojstvima su: «Slana bara» u Drenovcu, «Žuta voda» u Gornjim Komaricama, «Brod» u Lužnicama, „Banja“ u Kormanu kod Kragujevca.

Maksimalne dubine na kojima se mogu naći ove vode nisu tačno utvrđene, ali se smatra da dostižu 3.000 m. Zapremina nalazišta se kreće od nekoliko stotina hiljada m3 do nekoliko stotina miliona m3. Izotopska ispitivanja voda pokazala su da je njihova starost od 1.350 godina – kolika je starost voda Prolom-banje – do više od 40.000 godina – za vode Bujanovačke banje.Vreme koje protekne od ulaska kapljice kiše u zemlju do izlaska na izvoru predstavlja «starost vode».

– U većini banja rezultati merenja geotermalnog toplotnog toka pokazuju da, na dubini od oko 2.000 m, najviša temperatura ovih voda treba da bude oko 100 stepeni C. – objašnjava prof. Milivojević.

Srbija među bogatijima-velika razvojna šansa

Treći milenijum će biti «milenijum geotermalne energije», a njeni izvori se sve više eksploatišu zahvaljujući ubrzanom razvoju tehnologija. Geotermalna energija iz unutrašnjosti Zemlje je sila koja prouzrokuje pokretanje kontinenata, okeana, zagrevanje vode. Ona je univerzalna i samoobnovljiva i nalazi se svuda u dostupnom delu Zemljine kore.U odnosu na to, može biti hidrogeotermalna (akumulirana u podzemnim termalnim vodama čija je temperatura veća od 10C), petrogeotermalna (u suvim stenama) i magnogeotermalna (iz magme).

Po geotermalnom potencijalu Srbija spada u bogatije zemlje.Vrednosti gustine toplotnog toka na najvećem delu njene teritorije su veće od prosečnih vrednosti za kontinentalni deo Evrope. Najveće vrednosti (više od 100 mW/m2) su u Panonskom basenu, Srpsko-makedonskom masivu i u susednom graničnom delu Dinarida, u područjima neogene magmatske aktivacije.

Na teritoriji Srbije van Panonskog basena, u terenima od tvrdih stena nalazi se 160 prirodnih izvora termalnih voda sa temperaturom većom od 15 oC.

– Najveću temperaturu imaju izvora u Vranjskoj Banji (96 oC), zatim u Jošaničkoj (78 oC), Sijarinskoj (72 oC), Kuršumlijskoj (68 oC), Novopazarskoj (54 oC), itd. Ukupna izdašnost svih prirodnih izvora je oko 4000 kg/s. Najveću izdašnost imaju termalni izvori iz krečnjaka mezozojske starosti, a zatim termalni izvori u granitoidnim i vulkanskim stenama tercijarne starosti – navodi Milivojević. – Energija geotermalnih izvora do dubine od 3 km je dva puta veća od ukupne energije svih nalazišta uglja, tj. minimalne rezerve geotermalnih nalazišta mogu da zamene proizvodnju 550 miliona tona tečnog goriva. Energetski potencijal izdanskih voda, u aluvijalnim ravnima pored većih reka, jednak je energiji koja bi se dobila sagorevanjem jednog miliona tona tečnog goriva godišnje – objašnjava Milivojević ističući veliki potencijal korišćenja ove vrste energije. Izdašnost 62 veštačka geotermalna izvora na području Vojvodine je oko 550 kg/s a toplotna snaga oko 50 MW.

Velike su i mogućnosti eksploatacije geotermalne energije i iz “suvih” stena (onih koje ne sadrže podzemnu vodu). Najpogodnije za eksploataciju ove «petrogeotermalne energije» su granitoidne stene. Međutim, za ovaj način eksploatacije u svetu se još uvek usavršava tehnologija.

– Srbija ima velike potencijale jer se na njenoj teritoriji nalazi 10 granitoidnih masiva: Baranja, Cer, Mačva, Bukulja, Kosmaj, Avala, Rudnik, Golija, Kopaonik, Jastrebac i Besna kobila. U narednih 30 godina iz ovih delova bi se moglo eksploatisati oko 16.000 MW za toplifikaciju i oko 15.000 MW za proizvodnju električne energije.Mada se geotermalna energija u Srbiji simbolično koristi, samo 86 MWt, njen ukupan potencijal je ogroman – kaže Milivojević i ističe da se ovako dobijena energija može koristiti za grejanje praktično svuda, počev od gradova do seoskih područja do različitih primena u industriji.

Korišćenje hidrogeotermalne energije

Geotermalna, odnosno hidrogeotermalna energija uglavnom se koristi na tradicionalan način, tj. najviše u balneološke svrhe, dok je korišćenje ovih izvora energije za grejanje u početnoj fazi i veoma skromno u odnosu na postojeće izvore. U Panonskom basenu koriste se termalne vode iz 23 bušotine. Energetsko korišćenje je počelo 1981. godine, a danas se vode iz nekoliko bušotina koriste za proizvodnju povrća u staklenicima, za zagrevanje farmi, u fabrikama kože i tekstila, dok se vode iz 13 bušotina koriste u banjama. Ukupna toplotna snaga svih ovih bušotina iznosi 24 MW.

Korišćenje geotermalnih izvora u Srbiji ima sjajnu budućnost. Smatra se da se do 2015. može dostići nivo zamene za oko 500.000 tona uvozne nafte godišnje. Direktnim korišćenjem toplote iz suvih stena mogla bi se smanjiti potrošnja električne energije za najmanje 1.200 MW. Prema rezultatima naših istraživanja, za intenzivno korišćenje termalnih voda najveće su mogućnosti na područjima Posavine, Srema i Mačve. Naročito su povoljne mogućnosti u Mačvi, jer je dubina rezervoara 400-600 m, a temperatura 80 oC. Samo na bazi eksploatacije termalnih voda u Mačvi moguća bi bila toplifikacija gradova: Bogatić, Šabac, Sremska Mitrovica i Loznica, sa ukupno 150.000 stanovnika – navodi prof. Milivojević.- Srbija je, u pogledu energije, uvozno orijentisana zemlja. Iako je veliki proizvođač hrane, ona je uvoznik vansezonskog svežeg povrća i voća i ne može da obezbedi konkurentnu proizvodnju na bazi korišćenja fosilnih goriva. Projekat razvoja npr. 100-150 ha staklenika može učiniti da zemlja uvoznik postane zemlja izvoznik. – kaže Milivojević.

Pripremila: Jelena Milosavljević

Izvor: http://www.planeta.rs/20/11hidrogeologija.htm

Od zaborava sačuvao: Slobodan Radulović