Na osnovu člana 5. stav 2. Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja (Sl. Gl. RS br. 120/04 „Svako ima pravo da mu se informacija od javnog značaja učini dostupnom tako što će mu se omogućiti uvid u dokument koji sadrži informaciju od javnog značaja, pravo na kopiju tog dokumenta, kao i pravo da mu se , na zahtev, kopija dokumenta uputi poštom, faksom, elektronskom poštom ili na drugi način.„), ovaj zapis o zataškavanju nezakonitog mešanja državnih pravosudnih institucija u sprečavanju učešća sindikalnog predstavnika u predizbornoj kampanji na strani DOS-a 2000. godine dostupan je svakom ko je za to zainteresovan i njegovo umnožavanje i dalja distribucija u originalnom izdanju su dozvoljeni.

Na osnovu stava 1. Pravila 66 Poslovnika Evropskog suda za ljudska prava (Strazbur 1999. godine „Po ustanovljavanju istovetnosti svedoka i pre svedočenja, svaki svedok polaže sledeću zakletvu ili daje sledeću svečanu izjavu: Zaklinjem se ili Svečano izjavljujem po svojoj časti i savesti da ću govoriti istinu, punu istinu i ništa osim istine.“), ovo svedočenje dajem sa verom u Boga.

Svedočenje o zataškavanju nezakonitog mešanja državnih pravosudnih institucija u sprečavanju učešća sindikalnog predstavnika u predizbornoj kampanji na strani DOS-a 2000. godine počinjem sa događajem koji se desio dana 20.09.2000. godine u 2040 časova na putu Bor-Slatina.

Naime, 20.09.2000. godine u 2040 časova na putu Bor-Slatina radnik MUP-a Bor, Petar Gergić je u uniformi policije Republike Srbije zajedno sa još jednim uniformisanim licem zaustavio moje vozilo registarske oznake BO-131-66 radi navodne rutinske kontrole ispravnosti vozila.

Nakon izvršene kontrole ispravnosti vozila i vozačkih isprava, pošto nije našao nikakvu neispravnost vozila i vozača, zatražio mi je da otvorim gepek radi pretresa za koji nije imao nikakvu pisanu ispravu već je to učinio na usmeni nalog svog pretpostavljenog sa kojim je za vreme “akcije” održavao radio vezu.

Nakon pretresa gepeka i moje  aktovke naredio mi je da zajedno sa putnicima (predsednik Opštinskog odbora DHSS-a, Zagorka Stanković, članovi Opštinskog odbora DHSS-a Mića Anđelić, Slavica Papludis i Svetislav Kostić) vozilo o svom trošku odvezem nazad u Bor i parkiram ispred sedišta MUP-a Bor odakle smo svi privedeni na saslušanje a aktovka sa sindikalnom dokumentacijom i kesa sa propagandnim izbornim materjalom su mi privremeno bili oduzeti. Okrivljeni Petar Gergić je odbio da mi izda kopiju zapisnika ili potvrdu o privođenju i oduzimanju stvari.

Dežurno lice je uzelo izjave od svih privedenih nakon čega smo pušteni uz povraćaj oduzetih stvari ali bez izdavanja zapisnika ili potvrde o saslušanju.

Naravno da posle ovakvog policijskog učešća u predizbornoj kampanji na strani režimske koalicije SPS-JUL-Slobodan Milošević-Dragoslav Pavlović (finansijski direktor Instituta za bakar i kandidat režimske koalicije na lokalnim izborima Opštine Bor) niko od nas nije više smeo da učestvuje u kampanji protiv režimskih kandidata.

Umesto toga 22.09.2000. godine, u svojstvu ovlašćenog predstavnika sindikata “Nezavisnost” Instituta za bakar Bor, protiv Petra Gergića podneo sam krivičnu prijavu zbog osnovane sumnje da je učinio krivično delo zloupotrebe službenog položaja i prekoračenja ovlašćenja radi protivpravnog ograničenja slobode kretanja ovlašćenog predstavnika sindikata “Nezavisnost” Instituta za bakar radi sprečavanja učešća u predizbornoj kampanji, u savezništvu sa DOS-om, radi demokratskih promena putem legalno raspisanih lokalnih izbora za 24.09.2000. godine, a sve sa namerom zastrašivanja i zaštite Dragoslava Pavlovića za koga su postojale indicije da je zloupotrebljavao svoj službeni položaj radi sprečavanja i gušenja sindikalnog funkcionisanja sindikata “Nezavisnost” u Institutu za bakar Bor, uz istovremeno aktivno učešće u radnom vremenu sa sredstvima firme uz slanje radnika pod radnom obavezom u radno vreme na promotivne skupove režimske koalicije (naprimer u Kusjak kod Negotina).

Krivična prijava protiv Petra Gergića dobila je službenu oznaku Kt-279/00 i stajala je u fijoci Javnog tužilaštva u Boru bez ažuriranja sve do smene u Opštinskom javnom tužilaštvu Bor (javni tužilac bio je Momčilo Dimitrijevič), nakon čega sam dopisom novog tužioca br. Kt-279/00 od 22.08.2002. godine uz prilaganje zastarelog poziva pozvan da u vezi podnete prijave tom tužilaštvu dam svoju Izjavu. Tekst te moje izjave glasi:

REPUBLIKA SRBIJA

OPŠTINSKO JAVNO TUŽILAŠTVO BOR

Državnom tužiocu Marini Ćirič

Okrivljeni: Petar Gergić, radnik MUP-a, Odeljenje u Boru.

Oštećeni: Sindikat “Nezavisnost” Institut za bakar Bor.

IZJAVA PODNOSIOCA PRIJAVE

Povodom poziva državnog tužioca br. Kt-279/00 od 28.08.2002. godine da dođem u prostorije Opštinskog javnog tužilaštva u Boru, III sprat zgrade Opštine , soba br. 30, radi davanja podataka u vezi “moje” krivične prijave podnete protiv Petra Gergića radnika MUP-a, Odeljenja u Boru, izjavljujem sledeće:

I

Poziv državnog tužioca br. Kt-279/00 od 20.08.2002. godine dobio sam 21.08.2002. godine oko 13 sati u zatvorenoj plavoj koverti i isti mi je pred svedocima uručen i pred njima sam otvorio koverat a sadržaj njima stavio na uvid. Ovu činjenicu mogu dokazati a iznosim je kao opravdanje što nisam bio u mogučnosti da se pozivu odazovem u zakazanom terminu, odnosno nisam bio u mogućnosti da blagovremeno opravdam svoj izostanak pre zakazanog termina (poziv mi je važio za 30.04.2002. godine a uručen mi je 21.08.2002. godine).

Koristim ovu priliku da opravdam moje neodazivanje prethodnom sličnom pozivu (koji mi je takođe bio dostavljen posle datuma za koji je bio zakazan). Naime, obaveštavam državnog tužioca da sam ja zbog moždanog udara doživeo trajan gubitak zdravstvene sposobnosti i nakon otpusta iz bolnice nalazim se pod terapijom koja mi zbog opasnosti po život zabranjuje bilo kakva uznemirenja, a ovakve postupke smatram dodatnim faktorom nepotrebnog rizika, pogotovu što ovo nije postupak lične prirode, jer protiv Petra Gergića ja nisam podneo krivičnu prijavu u svoje ime već u ime sindikata “Nezavisnost” Instituta za bakar, u ime koga sam u to vreme obavljao sindikalna zaduženja, kao njegov zakonski zastupnik, te sam po tom osnovu u to vreme potpisao ovu krivičnu prijavu. Sada je zakonski zastupnik tog sindikata Dragan Štrbac.

DOKAZ: Potvrda od 05.08.2002. god-prilog br. 1.

Predlažem da, po osnovu kontinuiteta i po službenoj dužnosti, u vođenje ovog postupka državni tužilac uključi sadašnjeg zastupnika sindikata „Nezavisnost“.

II

U pogledu same prijave obaveštavam državnog tužioca o saznanjima koja sam stekao u vreme obavljanja funkcije zakonskog zastupnika sindikata “Nezavisnost” Instituta za bakar Bor.

U to vreme je Ujedinjeni granski sindikat „Nezavisnost“ sa većinom stranaka Koalicije DOS-a imao potpisan Ugovor za demokratsku, socijalno pravednu Srbiju.

DOKAZ: Bilten „Nezavisnost“ br. 09 od 15.05.2000. god. Str. 6 i 7-prilog br. 2

Prema čl. 9. ovog Ugovora, sve stranke koje su se obavezale da će posle izbora sprovoditi socijalno-ekonomske ciljeve imale su podršku sindikata „Nezavisnost“ u predizbornoj i izbornoj kampanji. Po ovom osnovu ja sam u ime sindikata „Nezavisnost“ u to vreme, sa predstavnicima DOS-a, učestvovao u predizbornoj kampanji u selu Slatina u korist kandidata DOS-a Petra Manojlovića.

DOKAZ: Letak DOS-a za kandidata Petra Manojlovića-prilog  br. 3.

Tog dana je radnik MUP-a nezakonito ometao mene, kao zakonskog zastupnika sindikata „Nezavisnost“ u obavljanju ove kampanje tako što je na putu Bor-Slatina zaustavio moje privatno vozilo, navodno zbog rutinske saobraćajne kontrole (govorim samo u svoje ime, jer ostali oštećeni nisu smeli da podnesu prijavu a njihova imena i ostali potrebni podaci, ukoliko su potrebni za vođenje ovog postupka, nalaze se u službenom zapisniku policije).

DOKAZ: Lično nemam primerak tog zapisnika jer mi nije ni dat a policija nema dokaz da mi je isti uručen.

Nakon uobičajene procedure sa pregledom vozačkih isprava i kontrole ispravnosti vozača i vozila radnik policije mi je usmeno naredio da otvorim gepek radi pretresa iako za pretres nije imao pismeni službeni nalog.

DOKAZ: Protiv mene nije podneta nikakva krivična ili prekršajna prijava niti mi je tog dana izrečena bilo kakva novčana kazna na licu mesta, pošto nije utvrđena nikakva neispravnost ni vozila, ni isprava, ni vozača a policija nema dokaz da mi je pokazan službeni nalog za pretres vozila.

Kada sam otvorio gepek radnik policije je u njemu pronašao propagandni stranački i sindikalni materijal u vezi predizborne kampanje, koji nije predstavljao nikakav zakonski prekršaj.

DOKAZ: Protiv mene nije bila podneta ni prekršajna ni krivična prijava za kršenje bilo kog zakona.

Videvši navedeni propagandni materjal radnik policije je pozvao nekoga službenim sredstvom veze a nakon tog razgovora naredio mi je da vozilo zajedno sa putnicima i propagandnim materijalom o svom trošku odvezem pred zgradu MUP-a gde smo svi iz vozila bili privedeni na saslušanje a propagandni materijal mi je bio oduzet.

Izjavljujem da ja protiv Petra Gergića nemam lično nikakvih privatnih razloga da vođenjem ovog postupka on bude maltretiran, ali je činjenica da je on nezakonito obavljao svoju dužnost maltretirajući mene verovatno iz razloga da ne bi imao ličnih problema sa svojim nalogodavcem ako ne bi izvršio njegove naredbe.

Lična je stvar okrivljenog da li će on u ovom postupku prihvatiti celokupnu odgovornost za učinjenu nezakonitost ili će odgovornost svaliti na svoga nalogodavca. U vreme podnošenja ove prijave, da je ista bila blagovremeno uzeta u postupak, imao sam samo nameru da ga kroz vođenje ovog postupka ubedim da kaže ko mu je naredio da uradi to što je uradio, da bih posle toga protiv njega povukao, a protiv njegovog nalogodavca podneo krivičnu prijavu.

Iznosim osnovanu sumnju da ova prijava nije blagovremeno realizovana zato što je u to vreme državni tužilac, Momčilo Dimitrijević bio predsednik Izborne komisije Opštine Bor.

DOKAZ: Obrazac br. 10-prilog br. 4.

Sada, zbog kadrovske promene zakonskog zastupnika sindikata „Nezavisnost“ više nije u mojoj nadležnosti bilo kakvo postupanje kao oštećene strane, već je to u nadležnosti aktuelnog zakonskog zastupnika sindikata „Nezavisnost“ i državnog tužioca, koje smatram oštećenim stranama po službenoj dužnosti, te predlažem da se u nastavku ovog postupka okrivljenom radniku policije omogući da odgovornost za kršenje Zakona prebaci na svog nalogodavca ukoliko želi, jer smatram da je to pravno opravdano (pustiti manjeg krivca da bi se uhvatio veći). Ujedno predlažem da se ovaj postupak na isti način proširi i na lice koje me je neosnovano privremeno lišilo slobode radi saslušanja i vršenja pregleda propagandnog materijala (ne znam mu ime jer mi nije izdat nikakav dokument u vezi ovog događaja).

Strašan je osećaj da u svojoj državi, kao ispravan građanin, budem podvrgavan ovakvom nezakonitom maltretiranju, radi tobožnje zaštite interesa države pod neformalnom sumnjom da sam ja nekakav „strani plaćenik“ ili „izdajnik“ nacionalnih interesa (ovo nije bilo moje prvo „iskustvo“ takve vrste sa policijom iz Bora u vezi mojih sindikalnih aktivnosti.).

DOKAZ: Za političke protivnike tadašnjeg režima takve izjave su davane preko državnih informativnih glasila – notorna činjenica-ne treba prilog.

U to vreme radnici policije i tužilaštva su, kao i sada, primali platu na treret svih nas poreskih obveznika radi zaštite države i naroda od kriminala, koji su uglavnom činili upravo oni zbog kojih sam se tada anganžovao u toj predizbornoj kampanji, ali protiv njih nije preduzimano ništa konkretno i uspešno za zaštitu moje lične imovine i mog ličnog integriteteta, kao građanina ove države, samo zato što su takvi bili članovi ili simpatizeri vladajuće partije i po tom osnovu zauzimali važne državne funkcije, te su mene, kao svog političkog protivnika, bez dokaza i bez zakonskog postupka, nezvanično proglasili za „državnog neprijatelja“, čime su svakome dali neformalnu dozvolu da mene i moju porodicu maltretira po svom izboru.

DOKAZ: Ovu tvrdnju iznosim sasvim argumentovano, jer raspolažem bogatom kolekcijom zahteva za sprečavanje raznih vrsta nezakonitosti od strane nadlećnih državnih organa ali se ti državni organi na takvim poslovima nikada nisu pošteno i do kraja anganžovali u moju korist, već je sve to ignorisano na moju štetu tada a to se čini i sada, jer je u državnoj strukturi skoro na svim nivoima, uz retke izuzetke, zadržan kontinuitet rada i ponašanja (zbog obimnosti dokaznog materijala ovu činjenicu smatram za notornu, te zato ne dajem priloge, ali u slučaju potrebe, na zahtev državnog tužioca ili sindikata „Nezavisnost“ mogu dostaviti i taj materijal).

Inače koristim ovu priliku da iznesem osnovanu sumnju da je tada, sudeći po motivu i načinu izvršenja ovog dela, formalno još uvek bilo na snazi uputstvo Centralnog izbornog štaba SPS-a br. 02-234 od 04.03.1997. god. Objavljeno u listu „Demokratija“ od 16.07.1997. god. na strani 8.

DOKAZ: Kopija teksta-prilog br. 5.

To znači da postoji osnovana sumnja da su u to vreme Policija, Javno tužilaštvo i ostali državni organi korišćeni za politički obračun sa političkim protivnicimatadašnjeg režima a ovaj slučaj, po mom mišljenju i ličnom doživljavanju, predstavlja klasičan primer takvog delovanja i zloupotrebe Policije i Javnog tužilaštva u političke svrhe.

Ukoliko postoji volja kod ovog tužilaštva, kroz ovaj postupak moglo bi da se dođe do samog vrha „komandne“ odgovornosti za sprečavanje političkih protivnika u slobodnom i zakonom dozvoljenom postupku predizborne političke kampanje za legalno raspisane izbore.

Kao što se može videti iz navedenog uputstva pod naslovom „Rutinske partijske aktivnosti SPS-a“ pod tačkom 4, i uopšte kroz ceo tekst daje se uputstvo za „organizovan rad“ članstva preko zaposlenih u državnim organima, čak bez obzira na njihovu partijsku odnosno političku opredeljenost. To znači da je svaki policajac imao službeni zadatak da, bez opasnosti od odgovornosti, neosnovano maltretira svakog građanina, jer je to mogao da „pravda“ da mu se učinilo da taj građanin „ne voli dovoljno“ svoj narod i svoju državu i da takvi predstavljaju neke potplaćene ili ucenjene ništarije, jer ne vole čelne ljude vladajućeg režima.

DOKAZ: Propagandni letak Koalicije SPS-JUL-Slobodan Milošević za izbornu jedinicu br. 18 str. 2 ispod slike i naslova „Za Jugoslaviju“ (citat izjave predsednika SRJ iz govora na IV Kongresu SPS-a, u ovom slučaju nosioca liste Koalicije SPS-JUL)-prilog br. 6.

U to vreme je moje anganžovanje u predizbornoj kampanji bilo na strani DOS-a u izbornoj jedinici br. 39-Slatina. U ovoj izbornoj jedinici je kandidat „levice“ za odbornika u Skupštini opštine Bor bio Dragoslav Pavlović.

DOKAZ: Propagandni letak za izbornu jedinicu br. 39-prilog br. 7.

Na osnovu činjenice da sam bio nezakonito ometan u obavljanju uspešnog anganžovanja u predizbornoj kampanji na strani DOS-a, iznosim osnovanu sumnju da su Policija i Javno tužilaštvo iz Bora sprovođenjem uputstva Centralnog izbornog štaba SPS-a br. 02-234 od 04.03.1997. god. takvim činom na direktan način omogućili da kandidat sa liste Koalicije SPS-JUL-Slobodan Milošević, Dragoslav Pavlović u izbornoj jedinici br. 39, bude nezakonito izabran za odbornika u Skupštini opštine Bor.

Tokom vođenja ovog postupka predlažem da Javno tužilaštvo ispita okolnosti da li je ovaj kandidat „levice“ u svojoj promociji ili propagandnoj kampanji, pored propagandnog materijala koristio materijalna i finansijska sredstva Instituta za bakar Bor u kome je Pavlović obavljao funkciju pomoćnika direktora za finansijske, komercijalne i pravne poslove a direktor je bio Nedeljko Magdalinović, zbog čega postoji osnovana sumnja da su u tom slučaju njih dvojica izvršili krivična dela nesavestan rad u službi i zloupotrebe službenih položaja. U tu svrhu predlažem da imenovani, za početak, budu uključeni u ovaj postupak u svojstvu svedoka.

U interesu iskorenjivanja ovakvih događaja u budućnosti, kao građanin predlažem da se ovaj postupak od strane državnog tužioca i sindikata „Nezavisnost“ dovede do kraja po službenoj obavezi u skladu sa Zakonom, jer ovakve stvari, zbog budućnosti države, naroda i članstva sindikata „Nezavisnost“ nisu i ne bi smele biti svedene i tretirane kao privatan međuljudski faktor nesporazuma ili lične netrpeljivosti među učesnicima, već kao loš primer odnosa jedne otuđene političke oligarhije, zbog čijeg su delovanja narod, država i sindikat „Nezavisnost“ pretrpeli nenadoknadivu materijalnu i moralnu štetu.

Prilozi: Kako je navedeno u ovoj izjavi.

Podnosilac izjave:

Slobodan Radulović

NAPOMENA:

Prijem ove Izjave zaveden je u Opštinskom javnom tužilaštvu u Boru sa datumom 29.08.2002. godine od strane S. Kovačević.

Postupak po krivičnoj prijavi br. Kt-279/00 od 22.09.2009. godine u vezi ometanja učešća u predizbornoj kampanji na strani DOS-a od strane policije iz Bora odugovlačen je u Javnom tužilaštvu Bor do zastarevanja a onda je krivična prijava odbačena Rešenjem Kt-279/00 od 28.07.2003. godine sa obrazloženjem da nema dokaza da je Gergić Petar izvršio krivično delo zloupotrebe službenog položaja iz čl. 242. st. 1. KZ RS za koje se goni po službenoj dužnosti.

Povodom odbacivanja krivične prijave u predmetu Kt-279/00 od 22.09.2009. godine uputio sam žalbu i zahtev za izuzeće Javnog tužioca iz Bora Marine Čirić. Žalbu sam u zakonskom roku predao Okružnom javnom tužilaštvu u Zaječaru, ali je to tužilaštvo odbacilo taj moj zahtev Rešenjem Ktr-210/03 vršioca dužnosti Okružnog javnog tužioca Miodraga Stojanovića od 24.09.2003. godine.

Na Rešenje Ktr-210/03 Okružnog javnog tužilaštva od 24.09.2003. godine blagovremeno sam uložio žalbu Republičkom javnom tužilaštvu Srbije ali je ista odbijena Rešenjem Ktr-1587/03 zamenika Republičkog javnog tužioca Evice Mijatović tako što je rešenje doneto u vezi preimenovanog broja predmeta moje krivične prijave tako što se Rešenje o odbijanju žalbe  odnosi na broj predmeta Kt-278/00 a ne Kt-279/00 Opštinskog tužilaštva Bor, koji je takođe u vezi Petra Gergića.

Eto kako u Srbiji prolaze oni koji se nadaju da u ovakvoj državi ne funkcioniše  sprega politike, kriminala i pravosuđa u organizaciji pravne mafije.

Svedok: Slobodan Radulović MB 2007945751012