U akciji „Očistimo Srbiju“ ministar ekologije Oliver Dulić pustio je u rad dva filtera, između topionice i fabrike sumporne kiseline u RTB „Bor“.

Ovih dana svedoci smo da se iz borskih topioničkih dimnjaka ponovo ispuštaju velike količine gustih crnih gasova a nad Borom se kovitlaju otrovni gasovi puni prašine, što argumentovano dokazuje nefunkcionalnost filtera koje je ministar ekologije Oliver Dulić nedavno pustio u rad pod sloganom „Očistimo Srbiju“, što znači da se ta akcija u Boru svela na običan partijski marketing i prevaru građana Bora da će disati čistiji vazduh dok se ne izgradi Nova Topionica, koja će navodno potpuno odstraniti aero zagađenje u Boru.

Interes svih dosadašnjih vlastodržaca u Boru uvek se svodio na stvaranje što većeg državnog profita u vidu proizvodnje što veće količine bakra i zlata, makar po cenu ekološkog genocida nad stanovništvom Bora i okoline, navodno za dobrobit većine stanovništva i države u celini.

Tako je svojevremeno za potrebe državnog interesa „patriotsko rukovodstvo RTB-a“ naredilo da se iskoristi rudno telo „H“ bogato bakrom i zlatom ali još više sumporom i arsenom.  Bakar i zlato je država uzela a sumpor i arsen ostavila građanima Bora i okoline. Takav nehuman gest prema stanovništvu nisu sprovodili ni Francuzi pre drugog svetskog rata ni Nemci za vreme drugog svetskog rata.

Ali alavoj vlasti ni to nije bilo dovoljno pa je tokom 1989. godine, uz pomoć „patriotskog rukovodstva RTB-a“, povećala državni profit preradom penalisanih uvoznih koncentrata bakra sa velikom količinom žive, prirodnih nukleida i ubačenih nukleida veštačkog porekla, poznatog kao „borska nuklearna afera“. Pretpostavlja se da je neko tada na ovom biznisu zaradio nekoliko milijardi dolara (nek su im prokleti), a mnogi građani Bora i okoline su od toga zaradili“ razne bolesti i smrt.

Nakon tog „državnog“ biznisa sa preradom otrovnih koncentrata i tako dobijenih radioaktivnih proizvoda u pogonima RTB-a Bor, kao gljive posle kiše, pojavili su se bogati pojedinci, koji su u vreme “ borske nuklearne afere“, kao vršioci važnih funkcija, imali „zasluge“  za „borski nuklearni biznis“, i sada tako stečenim bogatstvom neki od njih otkupljuju sve što je vredno u Srbiji a neki to na miru „krckaju“. Jedino je „Šaja“ zaglavio u zatvoru, ali ne zbog ekološkog genocida u Boru, već zbog ratnih zločina na Kosovu.

Slobodan Radulović