Jugoslavenska, komunistička, „Služba državne bezbednosti“ (SDB), održala je 23. i 24. listopada 1986. godine u Sarajevu, tajno savjetovanje operativnih djelatnika SDB-a, koji su radili „na poslovima suprotstavljanja neprijateljskoj djelatnosti stranih obavještajnih služba i neprijateljske emigracije“. Cjelokupna dokumentacija sa tog savjetovanja jugoslavenske tajne milicije SDB prikupljena je u strogo povjerljivom dokumentu, klasificiranom kao „državna tajna“, pod naslovom „Indikatori bezbednosti: Suprotstavljanje djelatnosti stranih obavještajnih službi i neprijateljske emigracije“. Dokument je u travnju 1987. pripremljen u sedamdeset primjeraka za najviše dužnosnike i operativce SDB.

Jedan od najvažnijih operativnih dokumenata komunističke tajne službe

Ovaj je strogo povjerljivi dokument, zapravo, jedan od najvažnijih operativnih dokumenata tadašnje „Službe državne bezbednosti“, i to iz vremena neposredno prije tzv. „demokratskih promjena“. Knjiga koja je pripremljena u sedamdeset primjeraka nakon tajnog savjetovanja operativaca SDB-a, predstavlja priručnik o aktivnostima komunističkih tajnih služba prema političkim emigrantima iz bivše SFRJ, kao i prema stranim obavještajnim službama. U dokumentu se detaljno opisuju metode kojima se SDB koristio u operativnom radu prema političkim emigrantima, kao i tehnologija operativnog obavještajnog rada komunističkih tajnih služba.

„Cilj ovako koncipiranog savjetovanja je da se, između ostalog, zajednički, kroz kritičke diskusije i razmjenu iskustava i saznanja o karakteristikama djelovanja stranih obavještajnih službi i neprijateljske emigracije i naših mjera na suprotstavljanju takvoj djelatnosti, posebno apostrofiraju međusobna sprega i povezanost u nastupu nosilaca subverziven djelatnosti ove dvije kategorije vanjskog neprijatelja, kao i njihova povezanost sa unutrašnjim neprijateljem“, stoji u uvodu dokumenta jugoslavenske „Službe državne bezbednosti“, sa tajnog savjetovanja iz listopada 1986. godine.

„Cilj je također razmjena iskustava u izboru i načinu primjene mjera SDB koje moraju biti adekvatne sve izraženijoj sprezi neprijateljske emigracije i obavještajnih službi, a time, više nego do sada sinhronizovane, planski i timski precizne i izvršene kroz funkcionialnu suradnju radnika na ovim problematikama. Sve to treba, uz ostalo, da bude u funkciji veće stručnosti i ekonomičnosti u korištenju naših snaga, efikasnosti u unapređivanju metoda i sadržaja rada, te usmjeravanja na prioritetne zadatke zavisno od stepena društvene opasnosti opredjeljenih grupacija i njihove sprege“, opisuje se ciljeve ovog obavještajnog savjetovanja komunističke tajne službe u uvodniku strogo povjerljivog dokumenta iz 1987. godine.

Smjernice za „daljnji ofanzivni rad“ SDB-a

Osim navedenoga u uvodniku dokumenta jasno se kaže kako je savjetovanje SDB-a održano u Sarajevu 1986. godine, imalo zadaću odrediti smjernice za daljnji „ofanzivni rad“ „Službe državne bezbednosti“, drugim riječima, ovaj tajni dokument predstavlja strateški dokument za postupanje SDB-a i njegovih operativnih djelatnika u drugoj polovici 1980.-ih godina. Tako, iz sadržaja dokumenta možemo jasno vidjeti zločinačku tehnologiju bivšeg jugoslavenskog režima, čiji je jedan od osnovnih instrumenata diktature bila „Služba državne bezbednosti“.

Mnogi operativci SDB-a, ili njihovi predmeti obrade, i danas su živi, politički ili društveno aktivni, a mnogi od njih i danas rade u sustavu državne administracije ili u novonastalim obavještajnim službama u državama nastalim raspadom bivše SFRJ. Zato je sadržaj ovog dokumenta i danas jednako važan i aktualan, kao i krajem 1980.-ih godina.

Do danas, metode rada obavještajnih služba u Hrvatskoj, BiH, Srbiji, Makedoniji, Crnoj Gori, ostale su potpuno jednake operativnom modelu i tehnologiji rada jugoslavenskih tajnih služba, koje se opisuju ovim strogo povjerljivim dokumentom iz 1987. godine.

„S obzirom da se na savjetovanju nije moglo polemizirati sa nekim tezama, ocjenama i zaključcima iznesenim u pojedinim izlaganjima, te da se tokom uređivanja ovog materijala nije moglo temeljitije intervenisati u tom smislu, a da se ne izgubi autentičnost integralnog teksta, uvodna izlaganja, izlaganja podsekretara za SDB i republičkog sekretara, te zaključci sa ovog savjetovanja su osnovne smjernice daljeg ofanzivnijeg i kvalitetnijeg rada SDB na sprečavanju djelatnosti stranih obavještajnih službi i neprijateljske emigracije prema našoj zemlji …“, stoji u zaključnom dijelu uvoda u strogo povjerljivi dokument SDB-a.

„Eksponenti zapadnih obavještajnih službi“

Posebno opasnima za „državnu sigurnost“, SDB je smatrao strane novinare, diplomatsko konzularne predstavnike, strane stručnjake i predstavnike inozemnih poduzeća. Iz tajnog dokumenta sa savjetovanja SDB-a u Sarajevu 1986. godine, može se vidjeti obavještajne metode koje je SDB primjenjivao u odnosu na te skupine koje su komunističke tajne službe smatrale „eksponentima zapadnih obavještajnih službi“.

„Eksponenti zapadnih obavještajnih službi, posebno neki novinari, diplomatsko konzularni i drugi predstavnici, specijalizanti, predavači, učesnici u realizaciji određenih privrednih ili naučno – istraživačkih projekata i dr., moglo bi se reći otvoreno idu na neke naše građane iz privrede, nauke, sredstava mas-medija, pa i pojedince iz određenih političkih struktura, izučavaju ih svestrano, održavaju kontinuitet kontakata, a potom traže i osjetljiviju informaciju. Usmjeravaju se i na neprijateljski eksponirana lica, naročito iz kategorije građanske desnice, nacionalista i kleronacionalista, u čijem se ponašanju nerijetko prepoznaju i interesi reakcionarnih struktura iz inostranstva. Prema podatcima iz 1983., 1984. i 1985. godine, bezbjednosno indicirani stranci po zapadnim službama prosječno godišnje kontaktiraju dvadesetak lica eksponiranih sa pozicija unutrašnjeg neprijatelja, od kojih su 2/3 pod obradom Službe. Pored procjene da ova lica koriste za pribavljanje određenih saznanja, o suštini većine kontakata nemamo odgovarajućih podataka. Međutim, kad imamo u vidu da su u pitanju: Šešelj, Oršolić, Žanić, Koljević, Izetbegović, Salihbegović i dr., onda je rasvjetljavanje karaktera ovih veza, posebno sa aspekta procjene krajnjeg cilja inofaktora, naša prioritetna obveza. Zato i zaslužuje pažnju mišljenje američkog DK predstavnika da treba pomagati razne opozicione grupe, prvenstveno liberalnu inteligenciju i, kako kaže, „reklamirati i pomagati, čak i ako bi to izazvalo represalije jugoslavenskih vlasti“, navodi u svojem izvješću pod naslovom „Naša zemlja i Republika kao objekat napada stranih obavještajnih službi, rad i mjere na suprotstavljanju i daljnji pravci angažovanja Službe državne bezbjednosti“, načelnik I uprave SDB-a BiH Riste Bašića.

Američki informativni centar – glavni centar subverzivne djelatnosti pod nadzorom SDB-a

U nastavku izvješća Riste Bašića, opisuje se djelatnost Američkog informativnog centra u Sarajevu, kao jednog od punktova subverzivne djelatnosti protiv tadašnjeg komunističkog režima, a kojeg je pod nadzorom i obradom držala tadašnja „Služba državne bezbjednosti“.

„Američki informativni centar u Sarajevu postao je pravi punkt subverzivno-propagandne i informativne djelatnosti, čiji sadašnji direktor Pol Denig, u svom nastupu nastoji ostvariti što više kontakata sa našim građanima, posebno iz univerzitetskih centara i u tom smislu, pored upućivanja propagandnih materijala određenim licima, organizuje predavanja (20 godišnje) američkih stručnjaka za „istočna pitanja“ u cilju plasiranja stavova američke administracije. Pored kontinuiranog angažovanja na odabiranju kandidata za IVP ( 10-15 lica godišnje), studijske boravke u SAD koji Amerikancima služe za detaljno izučavanje naših građana u funkciji indoktrinarnog i obavještajnog nastupa, direktor Centra vodi precizne evidencije, određenog sadržaja, o svim našima građanima koje je kontaktirao i piše ocjene koliko je boravak u SAD bio svrsishodan za američku stranu. Sektor SDB Sarajevo uspješno operativno kontroliše rad ove pseudodiplomatske institucije, a dijelom participiraju i drugi sektori“, opisuje se djelovanje SDB-a prema Američkom informativnom centru.

Nadzor i operativna obrada novinara

Posebno zanimljiv dio ovog dijela tajnog dokumenta SDB-a, predstavlja dio izvješća o nadzoru djelovanja stranih dopisnika akreditiranih u bivšoj SFRJ, odnosno o obradi koju je „Služba državne bezbjednosti“ (SDB) provodila prema novinarima koji su za svoje medijske kuće izvještavali iz bivše SFRJ.

„Aktivnost akreditovanih novinara u SFRJ prema našoj republici, posebno zapadnih stalno je izražena, mada sa određenim oscilacijama uslovljenim „značajnim događajima“, (prije svega suđenjima pojedinim licima zbog neprijateljske djelatnostim kada je i registrovano njihovo brojnije prisustvo i eksponiranje). Posebno je zapaženo neprijateljsko eksponiranje britanskog novinara Pitera Hadžiristića (jednom mu je izrečena i prekršajna mjera) koji kao da je zadužen, a i sam je to na određeni način potvrdio, za pisanje o zbivanjima ekscesne prirode. Iako se u našoj republici eksponirao kao srpski nacionalista (porijeklo mu je jugoslavensko), očito, u interesu britanske službe u posljednje vrijeme akcenat stavlja na istraživanje dimenzije prisustva islamskog fundamentalizma u republici, odakle je i najvjerojatnije njegov interes za lica suđena u akciji „Trebević“, posebno za Meliku Salihbegović. Naglašen interes za položaj muslimanske nacije i prema ostalim nacijama u našoj republici pokazuje i francuska novinarka Veronika Soul iz „La Liberasiona“, lista u kojem su više puta objavljivani tekstovi neprijateljskog sadržaja.

Sa bezbjednosnog aspekta u posljednje vrijeme zaslužuje pažnju detaljno sagledavanje ukupne dimenzije učestalih dolazaka stranih TV i radio-ekipa iz zapadnoevropskih zemalja. oni najčešće svoj boravak vezuju za područje Hercegovine. Samo u proteklih devet mjeseci na tom području boravile su 32 ekipe, koje su pored novinarskog interesovanja istraživale različite aspekte prošlosti  i života tamišnjeg stanovništva, očtio u funkciji informativno obavještajne djelatnosti. Kako drugačije protumačiti pitanje ekipe „Every men“ – TV mreže BBC iz Londona, septembra ove godine: „kakva je politika jugoslovenske vlade prema religiji, kako Komisija za odnose s vjerskim zajednicama Izvršnog vijeća Skupštine SR BiH gleda na problem Međugorja, da li je „ukazanje“ Gospe obeshrabrujuće za socijalističku zajednicu, da li bi posjeta Pape bila dobro došla, zašto je fra Zovko Jozo bio pritvoren i da li je to bio nepromišljen potez, postoji li mogućnost da se ponovno vrate rasne i religiozne napetosti koje su se u prošlosti dešavale na tom prostiru i sl.“, opisuje u svojem izvješću SDB-ovac Risto Bašić, postupanje SDB-a prema stranim novinarima, dopisnicima iz bivše SFRJ.

Nadzor britanskih stručnjaka

Jednake nadzorne mjere, što je vidljivo iz ovog dokumenta, SDB je primjenjivala na predstavnike Velike Britanije u bivšoj SFRJ, koji su također bili pod obradom i sigurnosnim nadzorom komunističkih tajnih služba.

„U obavještajnim istraživanjima službe Velike Britanije i dalje su izrazitije zapaženi DK i trgovinski predstavnici ove zemlje. Britanski stručnjaci, a posebno neki vezani za britanski ekonomski savjet pri Ambasadi Velike Britanije u Beogradu, kao što je Sokić Dušan, kroz posjete našim radnim organizacijama „rendgenski“ snimaju njihove ukupne privredne mogućnosti i kompjuterski ih obrađuju kako bi u svakoj situaciji raspolagali njihovim „ličnim kartama“. Konkretno prema Sokiću i drugim predstavnicima preduzimane su određene mjere, ali nedovoljno efikasne, pogotovu u preventivnom smislu. Inače, po problematici britanske obavještajne službe vodimo samo jednu obradu (Vilijem Trajb – Sarajevo). Pored nekih nosilaca subverzivne djelatnosti „Amnesty International“ – centrala u Londonu stalno pokreće određene propagandne akcije kako bi održala kontinuitet djelatnosti protiv Jugoslavije. U našu republiku prosječno godišnje prispjeva oko 2500 pisama – „intervencija“ za „zaštitu prava i sloboda“ osuđenih lica. Kao Služba nismo iznašli svoj ugao suprotstavljanja ovom produktu zapadnog reakcionarnog faktora, što se nameće kao potreba u narednom periodu“, opisuje Bašić u svojem izlaganju na tajnom sarajevskom savjetovanju SDB-a, mjere koje je služba poduzimala prema predstavnicima Velike Britanije u bivšoj SFRJ.

Talijanska obavještajna služba u vezi sa islamskim fundamentalizmom

U svojoj analizi SDB-ov načelnik Risto Bašić, posebno se osvrnuo i na djelatnost talijanskih obavještajnih služba u bivšoj SFRJ, posebno u BiH, te njihovim vezama sa muslimanskim nacionalistima, odnosno islamskim fundamentalistima.

„I italijanska obavještajna služba akcenat stavlja na pribavljanje detaljnih podataka o JNA, a u BiH smo to posebno registrovali kada su u pitanju ratno vazduhoplovstvo i protivavionska odbrana (u Rajlovcu, Bihaću, Dubravama kod Tuzle, „Kosmos“ u Banja Luci i dr.), što je razumljivo kad se ima u vidu da ova služba u koncepciji obavještajno izviđačke aktivnosti NATO-a ima konkretnija zaduženja na tom planu. Za prisustvo ove službe u našoj republici također je karakteristično intenzivno izučavanje položaja muslimana i djelovanje muslimanskih nacionalista, odnosno sprege muslimanskog nacionalizma sa islamskim fundamentalizmom. Sa tog aspekta i mogućeg kombinovanja treba što prije utvrditi ko je izvjesni Ćezare, koji prema nedovoljno provjerenim podacima, financira Salihbegović Meliku“.

Djelatnost panislamističkih terorističkih organizacija

Poseban dio obrade SDB-a kojeg opisuje načelnik I uprave SDB-a BiH, odnosi se na djelovanje obavještajnih služba iz islamskih zemalja u bivšoj SFRJ, kao i povezanost tih služba i određenih grupacija u BiH sa panislamističkim terorističkim organizacijama. Zanimljivo je da je SDB identificirao takve organizacije i pojedince, ali s druge strane u ovom tajnom dokumentu nema traga o antiterorističkoj djelatnosti i mjerama prema takvim organizacijama i pojedincima. Dokument, međutim, u cijelosti potvrđuje kako su terorističke ćelije na prostoru BiH uspostavljene još tijekom komunističkog režima, sa znanjem komunističkih tajnih služba. Njihovo kasnije djelovanje i uključivanje u ratne sukobe u BiH tijekom 1990.-ih godina, samo je logičan nastavak djelovanja terorističkih organizacija na tom prostoru zadnjih tridesetak godina.

„Dosadašnjim operativnim zahvatanjem službi afroazijskih zemalja utvrđeno je da ih karakteriše agresivnost i nastojanje da što potpunije pokriju, kako svoje tako i ostale afroazijske državljane (oko 1300 lica u SR BiH uglavnom na studiju i raznim oblicima stručnog usavršavanja). Do sada je SDB u ovoj strukturi stranaca identifikovala više agenturnih pozicija službi matičnih zemalja od kojih je sada u Republici 26 (16 jordanskih i 10 iračkih, sirijskih i libijskih) a koje na vezi drže jordanska služba direktno iz centrale u Amanu, a Iračani i Sirijci iz punktova svojih ambasada u Beogradu. Saznanja ukazuju da se ova agentura interesuje i za društveno-ekonomska pitanja u našoj republici, međunacionalne odnose, standard naših građana, situaciju na Kosovu, što objektivno ne bi trebalo da predstavlja interes samo matičnih službi. Po prvi put došlo se i do dokaza da agentura jordanske službe vezu sa centralom u Amanu održava i uz primjenu sredstava tajne pismene veze.

Takođe u njihovim redovima otkrivena je i organizovana djelatnost nekoliko panislamističkih terorističkih organizacija („Muslimanska braća“, „Hezb Tahrir“, „Al Dawa“), od kojih su pojedinci imali neposrednu vezu sa nekim licima iz akcije „Trebević“. Negdje pred Olimpijadu raščišćavano je sa 61 njihovim pripadnikom i simpatizerom, prema kojima su primjenjene različite represivne mjere, uključujući i otkaz boravka 15 najekstremnijih pripadnika ovih organizacija. I sada u republici, s vremena na vrijeme, otkrivamo pokušaje zanavčljanja djelatnosti njihovih članova i simpatizera, od kojih, na primjer, pripadnici „Al Dawe“ ne prezaju ni od određenih prijetnji prilikom rašđčišćavanja. Napomenuo bih da na njihovoj kontroli ostvarujemo dobru suradnju sa SJB.

Nove organizacije u strukturu afro-azijskih studenata, kao što su KP Palestine, KP Jordana i „Demokratski front za oslobođenje Palestine“ djeluju sa prosovjetskih pozicija i u direktnoj su vezi sa centralama svojih partija u istočnoevropskim zemljama, na primjer u Pragu. Oko 50 pripadnika ovih organizacija identifikovano je u SR BiH i to uglavnom u Sarajevu i Banja Luci.

U našoj republici boravi i preko 100 palestinskih studenata, članova i simpatizera više (često međusobno sukobljenih) frakcija u okviru i van PLO-a, od kojih neke u svojem djelovanju ne prezaju ni od izvođenja terorističkih akcija“, opisuje tajni dokument SDB-a organiziranost islamističkih skupina u BiH u drugoj polovini 1980.-ih godina.

Tko su bili pripadnici SDB-a koji su nazočili tajnom sarajevskom savjetovanju 1986. godine?

Već u svojem uvodnom dijelu tajni SDB-ov dokument klasificiran kao „državna tajna“ razotkriva imena i prezimena djelatnika nekadašnje jugoslavenske tajne službe, koji su nazočili tajnom sarajevskom savjetovanju „Službe državne bezbednosti“.

Tako su u prvom dijelu tajnog savjetovanja SDB-a sudjelovali:

Jovo Tadić, zamjenik podsekretara za SDB BiH;

Risto Bašić, načelnik I uprave SDB, sa izlaganjem „Naša zemlja i Republika kao objekat napada stranih obavještajnih službi, rad i mjere na suprotstavljanju i daljnji pravci angažovanja Službe državne bezbednosti;

Božo Bagarić, načelnik II uprave SDB-a, sa izlaganjem „Neka saznanja i ocjene o neprijateljskoj djelatnosti ekstremne emigracije sa posebnim osvrtom na preduzete mjere i zadatke službe u cilju onemogućavanja te djelatnosti“;

Boris Tankosić, načelnik III uprave SDB-a, sa izlaganjem „Neke sugestije o potrebi veće sinhronizacije osnovnih linija rada na zajedničkim zadacima“;

Marko Mihaljčić, šef Odsjeka u Sektoru SDB Doboj, sa izlaganjem „Aktivnost emigracije, stranih policija i obavještajnih službi na otkrivanju uporišta i prisustva SDB u inostranstvu i naše mjere na zaštiti saradničke mreže i metoda rada službe“;

Duško Nešković, glavni analitičar u Upravi za AIP i EOP, sa izlaganjem „Dalji zadaci SDB na operativnom zahvatanju povezanosti i utjecaja inofaktora na dogmatsko birokratsku strukturu“;

Muhamed Ćebić, šef Odsjeka u Sektoru SDB Zenica, sa izlaganjem „Neka saznanja o povezanosti obavještajno interesantnih lica sa nekim kategorijama unutrašnjeg neprijatelja“;

Radomir Ninković, operativni radnik u Sektoru SDB Sarajevo, sa izlaganjem „Bezbjedonosni aspekti veza obavještajno indiciranih stranaca sa licima iz struktura unutrašnjeg neprijatelja i rad SDB“;

Dragan Devedlaka, operativni radnik u Sektoru SDB Sarajevo, sa izlaganjem „Aktuelna saznanja o djelatnosti pripadnika NDA i njihovim nastojanjima da ostvare spregu sa neprijateljskim strukturama u zemlji – naredne mjere i zadaci službe“;

Lazo Ždero, šef Detašmana SDB Bugojno, sa izlaganjem „Djelatnost emigracije u ostvarivanju sprege sa nacionalistima i kleronacionalistima“;

Slaviša Džinkić, operativni radnik u Sektoru SDB Tuzla, sa izlaganjem „Subverzivno-propagandna djelatnost četničke emigracije i njeno povezivanje sa klerom u zemlji, rad i mjere SDB“;

Ferid Fazlović, operativni radnik u Sektoru SDB Tuzla, sa izlaganjem „Bezbjedonosni aspekti neprijateljskog djelovanja muslimanskih nacionalista i kleronacionalista iz redova IZ-a u Australiji i njihove sprege sa ustaškom ekstremnom emigracijom i reakcionarnim krugovima u pojedinim islamskim zemljama“;

Ivan Nedoklan, šef Detašmana SDB Travnik, sa izlaganjem „Ispisivanje parola neprijateljskog sadržaja kao oblik pisane propagande neprijateljske emigracije i stranih obavještajnih službi“;

Nurija Hasagić, zamjenik načelnika I Uprave SDB, sa izlaganjem „Ofanzivni rad SDB prema susjednim zemljama“;

Vukašin Dejanović, operativni radnik u Sektoru SDB Banja Luka, sa izlaganjem „Angažovanje saradničke mreže po liniji emigracije za rad u uslovima rata i eventualne privremeno zaposjednute teritorije i zadaci operativnog radnika“;

Slavoljub Belošević, savjetnik republičkog sekretara za narodnu obranu, sa izlaganjem „Stanje zaštite obrambenih priprema u SRBiH“;

Budimir Savović, inspektor u Sektoru SDB Zenica, sa izlaganjem „Bezbjednosna zaštita proizvodnih objekata koji su u kompleksu vojne industrije“;

Vesna Palac, analitičar u I upravi SDB, sa izlaganjem „Osvrt na sprovođenje mjera bezbjednosne zaštite objekata od značaja za odbranu zemlje“;

Pukovnik Nikola Anđelić, načelnik Odjeljenja bezbjednosti u Republičkom štabu TO;

Željko Šukić, operativni radnik u Sektoru SDB Sarajevo, sa izlaganjem „Suprotstavljanje SDB informativno – obavještajnoj djelatnosti stranih diplomatsko konzularnih, trgovinskih i drugih predstavnika“;

Cvijan Lakić, operativni radnik u Sektoru SDB Tuzla, sa izlaganjem „Rad SDB na potpunijem operativnom zahvatanju i dokumentovanju djelatnosti stranih stručnjaka na području Sektora Tuzla“;

Veselin Stanić, operativni radnik u Sektoru SDB Zenica, sa izlaganjem „Plansko preventivno postavljanje SDB u cilju efektivnijeg zahvatanja stranih stručnjaka u našim radnim i drugim organizacijama“;

Mladen Kanlić, analitičar u Upravi za AIP i EOP, sa izlaganjem „Neki aktuelni bezbednosni aspekti međunarodne privredne, naučno-tehničke i kulturno-prosvjetne suradnje u okviru strategijskog nastupa obavještajnih službi prema SFRJ i našoj republici“;

Jozo Ćurić, operativni radnik u Sektoru SDB Livno, sa izlaganjem „Operativno-istraživački rad na otkrivanju prisustva zapadnih obavještajnih službi među našim građanima na radu u inostranstvu“;

Zdravko Zorić, operativni radnik u Sektoru SDB Mostar, sa izlaganjem „Istraživanje prisustva stranih službi među našim građanima na radu u inostranstvu i potreba većeg korištenja izvora sa drugih linija rada na potpunijem zahvatanju ove problematike“;

Enver Ramić, šef Odsjeka u Sektoru SDB Bihać, sa izlaganjem „Bezbjednosni aspekti boravka i zapošljavanja naših građana u Njemačkoj Demokratskoj Republici preko zapadnoevropskih i naših firmi“;

Zoran Garić, operativni radnik u Sektoru SDB Zenica, sa izlaganjem „Neki bezbjednosni aspekti iz domena kontraobavještajne zaštite naših privrednih predstavnika u inozemstvu“;

Abdualh Kahrimanović, šef Odsjeka u Sektoru SDB Doboj, sa izlaganjem „ Moguće bezbjednosne implikacije učlanjivanja naših građana u političke partije stranih zemalja i rad SDB s tim u vezi“;

Ratko Sikimić, pomoćnik načelnika I uprave SSUP-a, sa izlaganjem „Neki aktuelni momenti u djelovanju zapadnih obavještajnih službi prema SFRJ i adekvatno postavljanje SDB na sprečavanju takve djelatnosti“;

Mijat Krivokapić, načelnik Odjeljenja u Sektoru SDB Tuzla, sa izlaganjem „Potreba i mogućnosti kombinovanja SDB u slučajevima otkrivenog atakovanja stranih policijskih organa prema pozicijama koje se koriste po problematici ekstremne emigracije“;

Novak Blagojević, inspektor u I upravi SDB, sa izlaganjem „Rezultati operativno-istraživačkog rada kao osnov za intenzivnije zahvatanje indiciranih slučajeva po američkoj, britanskoj i francuskoj službi, te bolje i brojnije prodore SDB“;

Dragiša Mihić, operativni radnik u Sektoru SDB Sarajevo, sa izlaganjem „Rad i mjere SDB na suprotstavljanju subverzivno-propagandnoj i indoktrinarnoj djelatnosti AIC Sarajevo“;

Drago Vukoja, operativni radnik u Sektoru SDB Sarajevo, sa izlaganjem „Mogućnost kombinovanja prema službama zapadnih zemalja preko korisnika stipendija raznih stranih fondacija i neka iskustva iz razgovora po kontraobavještajnoj zaštiti sa našim građanima koji po raznim osnovama borave u inozemstvu“;

Miodrag Kuburić, inspektor u I upravi SDB, sa izlaganjem „Dalja operativna orijentacija i zadaci SDB na kvalitetnijem suprotstavljanju njemačkoj i italijanskoj obavještajnoj službi“;

Vojin Bera, načelnik Odjeljenja 01 u Sektoru SDB Banja Luka, sa izlaganjem „Atakovanje stranih obavještajnih službi na pripadnike nekih narodnosti na području banjalučke regije, kontraobavještajno postavljanje SDB i uslovi za obavještajni nastup prema stranim službama“;

Ivan Figurek, operativni radnik u Sketoru SDB Banja Luka, sa izlaganjem „Mogućnost ofanzivnijeg nastupa SDB prema obavještajno indiciranim licima po italijanskoj obavještajnoj službi kroz dokumentovanje njihove djelatnosti na podrivanju ekonomske osnovice društva“;

Ranko Pejanović, glavni inspektor u I upravi SDB, sa izlaganjem „Pravci angažovanja SDB u cilju efikasnijeg suprotstavljanja djelatnosti obavještajnih službi zemalja Varšavskog ugovora i Albanije“;

Boro Kovačević, glavni inspektor u I upravi SDB SSUP-a, sa izlaganjem „Neke karakteristike djelovanja obavještajnih službi istočno evropskih zemalja“;

Goran Bijelić, operativni radnik u Sektoru SDB Banja Luka, sa izlaganjem „Rad SDB na otkrivanju prisustva obavještajnih službi istočno evropskih zemalja među privremeno i stalno nastanjenim stranim državljanima na području banjalučke regije“;

Srećko Markić, operativni radnik u Sektoru SDB Sarajevo, sa izlaganjem „Iskustva iz presijecanja subverzivno propagandne i informativno obavještajne djelatnosti bugarskih državljana i neka novija saznanja kao izazov za ofanzivniji rad SDB prema bugarskoj obavještajnoj službi“;

Velimir Borojević, operativni radnik u Sektoru SDB Doboj, sa izlaganjem „Neka naša iskustva na otkrivanju prisustva obavještajnih službi istočno evropskih zemalja u kategoriji pojedinih mješovitih brakova između naših i stranih državljana“;

Mirsad Muhović, operativni radnik u Sektoru SDB Sarajevo, sa izlaganjem „Potreba ofanzivnijeg angažovanja SDB u otkrivanju albanske obavještajne službe na području sarajevskog sektora“;

Miro Prelo, šef Detašmana SDB Čapljina, sa izlaganjem „Saznanja SDB dobijena u akciji „Kometa“ i kroz operativno istraživački rad po albanskoj obavještajnoj službi – osnova za intenzivniji rad po ovoj problematici“;

Ibrahim Meškić, operativni radnik u Sektoru SDB Zenica, sa izlaganjem „Stvaranje uslova za ofanzivnije angažovanje SDB prema albanskoj obavještajnoj službi prikupljanje bezbjednosno interesantnih podataka iz Albanije“;

Nebojša Krnojelac, operativni radnik u Sektoru SDB Goražde, sa izlaganjem „Operativno istraživački rad SDB na otkrivanju prisustva obavještajnih službi na području Sektora Goražde“;

Duško Kalinić, operativni radnik u Sektoru SDB Sarajevo, sa izlaganjem „Novija saznanja o djelatnosti IB-emigracije u funkciji obavještajnih službi istočno evropskih zemalja i potreba adekvatnijeg suprotstavljanja SDB“.

Dokument sa tajnog savjetovanja najviših dužnosnika i djelatnika „Službe državne bezbjednosti“ u Sarajevu 1986. godine, označen kao „državna tajna“, razotkriva model operativnog djelovanja jugoslavenskih tajnih službi u odnosu na tzv. „neprijateljsku emigraciju“. Tajni spis SDB-a svakako predstavlja postupovnik po kojem su u to vrijeme, i nakon tog tajnog savjetovanja djelovali djelatnici jugoslavenske tajne službe SDB, odnosno razotkriva do sada strogo čuvane tajne tehnologije djelovanja komunističkih tajnih službi, neposredno prije tzv. „demokratskih promjena“. Ovaj dokument baca i novo svjetlo na tranzicijske procese koji su se dogodili o odvijali od 1989. godine do danas, odnosno razotkriva presudan utjecaj tajne službe SDB na tranzicijske procese u zemlji. Slobodno se može reći da su najskrivenije tajne o načinu djelovanja SDB-a skrivene upravo u ovom dokumentu, te se njegovim objavljivanjem konačno stječe uvid u „tajne zanata“ jedne od najzloglasnijih tajnih služba istočne Europe, potkraj 1980.-ih godina. Bez uvida u detalje ovoga dokumenta nemoguće je razumjeti političko-društvene procese, koji su se dogodili u bivšoj SFRJ prije i tijekom njezina raspada. I još važnije, dokument nedvojbeno povezuje „zapovjednu“ odgovornost Saveza komunista Jugoslavije za djelovanje i rad, kao i metode rada bivše „Službe državne bezbednosti“.

Prvi dio strogo povjerljivog dokumenta „Indikatori bezbednosti: Suprotstavljanje djelatnosti stranih obavještajnih službi i neprijateljske emigracije“ možete pročitati ovdje.

Domagoj Margetić

Preuzeto sa:  http://www.necenzurirano.com

Od zaborava sačuvao: Slobodan Radulović