Nemoj više draga,

Da tajno voliš,

Ljubavnika-vraga,

Uz njegov “foliš“.

Da tu ljubav kriješ,

Svoju  tugu da lečiš,

Da se sa patnjom biješ,

Sudbinu da sprečiš.

Jer vrag je tvoj,

Ljubomoran na mene,

Što u ljubavi toj,

On gubi na vreme.

Sudbina će ti znaj,

Uz ljubav moju,

Doneti srećan kraj,

Za tu patnju tvoju.

Ako brže želiš,

Da patnju skidaš,

Počni da me veseliš,

I mene da viđaš.

Videćeš draga,

Biće ti mnogo bolje,

Za ljubav tvog vraga,

Kad izgubiš volje.

Za plen svoj,

Zarad ljubavne krađe,

Nek’ taj vrag tvoj,

Drugu žrtvu nađe.

Ma kako da boli,

Taj teret skini,

Jer sudbina voli,

Čuda da čini.

Sudbini ako prkosiš,

Patićeš večno:

Da ljubav prosiš,

I ne živiš srećno.

Autor: Slobodan Radulović