Ka tvom prozoru,

S’ mog prozora gledam,

Čekam zoru,

I da prođe sedam.

Kad svi odu,

Na svoju stranu,

Čekam zgodu,

Da te vidim samu.

Na terasi,

Dok veš prostiraš,

Kad kiša kvasi,

A ti ga pribiraš.

Hoću da se javim,

Na terasu iziđem,

Do znanja ti stavim,

Da često te viđam.

Al’ komšiluk čeka,

K’o zapeta puška,

Da afera neka,

Pojavi se “muška”.

Od njih ljubav krijem,

A’l od tebe neću,

Neću da se krijem,

Da sakrijem sreću.

Tad će da se “šuška”,

Da se trač širi,

Kako prilika muška,

U prozore ti viri.

Pa neka se šuška,

Možda i treba,

Kad prilika muška,

Tako ljubav vreba.

A ne mora tako,

Može mnogo bolje,

Ako od nas svako,

Ima dobre volje.

Autor: Slobodan Radulović