Od mene te niko,

Više ne voli,

Ah, moja Diko,

Da znaš kako to boli?

Terapiju odredi,

Srce mi izleči,

A dušu sredi,

Da više ne ječi.

K’o oblogu za srce,

Pripiši mi sebe,

Da ljubavne “vrce”,

Uhvate i tebe.

Kao lek za dušu,

Ljubav mi podaj,

Da utolim sušu,

Još ljubavi dodaj.

Eto tako,

Izlečićeš mene,

Vrlo lako,

Da mi život “krene”.

Za lekove ove,

Zahvalan ću biti,

To se ljubav zove,

I ja ću je piti.

Autor: Slobodan Radulović