Državna banda Srbije instalirana je sa komunističkom vlašću nakon drugog svetskog rata u paketu sa ostalim republičkim komunističkim vlastima na celoj teritoriji tadašnje Federativne Narodne Republike Jugoslavije pod vrhovnom komandom Josipa Broza Tita, kao komunistička potreba za obračun sa protivnicima i nesimpatizerima komunističkog režima, protiv koga su u to vreme bili većina naroda, a naročito inteligencija, imućniji seljaci, pravoslavni ali i drugi sveštenici i vernici.

Tadašnju komunističku državnu bandu činile su strukture državne represije (službe državne bezbednosti, partijske strukture, sudstvo, tužilaštvo, vojska, policija). Metodi delovanja tadašnjih struktura Državne bande bili su brutalno represivni. Bilo je dovoljno da u neku od struktura Državne bande na bilo koji način stigne dojava da neko nije simpatizer Tita ili Komunista da bi u hitnom postupku (najčešće noću) dotični nesretnik, bez suđenja i prava na odbranu,  bio likvidiran od strane Državne bande. Nakon likvidacija ili “procesuiranja” nesimpatizera komunističkih vlasti pristupalo se oduzimanju njihove imovine i njena dodela nekom od osvedočenih simpatizera i pristalica komunističkog režima.

Paralelno sa likvidacijama po kratkom postupku, Državna banda je sprovodila i druge vrste masovnih represalija od kojih su po zlu ostali upamćeni tzv. Dahauski procesi, Goli Otok, Obavezni otkup itd. Posebno su teške zločine nad narodom činile ekspoziture Državne bande u Srbiji i Crnoj Gori. Ostalo je zabeleženo da je Državna banda iz tog perioda vršila likvidacije, otmice, i druga zverstva i van granica tadašnje komunističke države.

Nakon smrti doživotnog vrhovnog komandanta Državne bande Josipa Broza Tita, među njegovim republičkim partijskim ulizicama došlo je do borbe za nasledstvo šefa Državne bande tadašnje Savezne države. Pošto nisu mogli da se dogovere i usaglase o načinu komandovanja nasleđenim strukturama Centralne Državne bande došlo je prvo do raspada Centralne komunističke partijske strukture na republičke i pokrajinske, a zatim i do međusobnih teritorijalnih odvajanja  na države u tzv Avnojevskim granicama uz krvave međunacionalne obračune, koje su inicirale i logistički pomagale nacionalne vođe – mali Titići – pretendenti na nasleđe Titove doživotne komande nad Centralnom Državnom bandom.

Kao što je poznato, borba za Titovo nasleđe završila se tako što je svaki nacionalni Titić morao da se zadovolji samo vrhovnom komandom nad svojom nacionalnom Državnom bandom. Tako je komanda nad Državnom bandom Srbije pripala nacionalnom komunističkom vođi Slobodanu Miloševiću. Po uzoru na Tita i on je pred Državnu bandu Srbije kao prioritetni zadatak postavio jačanje i očuvanje njegove vlasti po svaku cenu.

Da bi učvrstila apsolutnu vlast svog Vrhovnog komandanta Državna banda Srbije je izvršila niz političkih ubistava i raznih drugih zločina nad onima sa kojima je došla u sukob po bilo kom osnovu. Ti zločini su do današnjih dana ostali neistraženi i nerasvetljeni. Kao najjeziviji primeri ostale su upamćene likvidacije novinara Dade Vujasinović, Slavka Ćuruvije i Milana Pantića, zatim sekretara JUL-a Zorana Todorovića – Kundaka, ministra odbrane Pavla Bulatovića, načelnika uprave kriminalističke policije Beograda Milorada Vlahovića, načelnika policijske stanice Savski Venac Dragana Simića, zamenika ministra policije Radovana Stojčić Badže, komandanta srpskih dobrovoljaca Željka Ražnatović – Arkana, kao i bivšeg predsednika Srbije Ivana Stambolića. Ovom spisku pripadaju ko zna još koliko ljudi, čija se smrt vodi kao posledica nesrećnog slučaja ili bolesti. Na navedenom spisku bilo je planirano i ime predsednika Srpskog pokreta obnove Vuka Draškovića, koji je imao sreće da preživi dvostruki pokušaj atentata.

U sklopu trasiranja puta za svoju doživotnu komunističku vladavinu Slobodan Milošević je izdao nalog Socijalističkoj partiji Srbije da uradi projekat po kome će vlast u Srbiji doživotno kontrolisati Milošević preko struktura svoje stranke, tako što će svoje poverljive kadrove instalirati u sve druge stranke, sindikate, nevladine i druge organizacije sa ciljem preuzimanja kontrole nad njima.

Ove instrukcije prenete su od strane Centralnog izbornog štaba Socijalističke partije Srbije u vidu “Strogo poverljivog uputstva” br. 02-234 od 04.03.1997. za opštinske odbore, po kome im je naloženo da u sve druge stranke, sindikate, preduzeća i udruženja građana infiltriraju svoje poverljive i obučene kadrove putem pristupanja, učlanjivanja ili zapošljavanja sa zadatkom preuzimanja uticaja u njihovom organizacionom delovanju i funkcionisanju. Posledice toga su stvaranja postizbornih koalicija pod kontrolom SPS-a uz pomoć struktura državne bezbednosti i policije.

Kao rezultat toga je konstituisanje skupština na lokalu i republičkom nivou od, stranačkom vrhu odanih stranačkih poslušnika, koji svoju vernost potvrđuju blanko potpisanim ostavkama, koje njihov politički vrh može uvek aktivirati za slučaj da ne ispune neki stranački nalog.

Nakon svrgavanja vrhovnog komandanta Državne bande Srbije Slobodana Miloševića, Državna banda Srbije se osamostalila i odbila da prihvati komandu od strane bilo koje domaće državne institucije, najverovatnije zato što su komandu nad Državnom bandom Srbije preuzele neke od bezbednosnih institucija stranih sila, koje Državnu bandu Srbije nakon 2000. Godine koriste kao sredstvo za sabotažu i kompromitovanje državnih institucija Republike Srbije i njihovih zvaničnih predstavnika.

Ovu vrstu opasnosti od odmetništva Državne bande od institucija države uočio je bivši predsednik vlade Zoran Đinđić, koji je zbog toga hteo da nad Državnom bandom uspostavi državnu kontrolu, a saradnike Državne bande iz državnih institucija podvrgne procesu lustracije. Zbog ove namere Zorana Đinđića Državna banda Srbije je dobila nalog da ga likvidira – strelja pred vratima Vlade i tako svima pruži očigledan primer da državom ne komanduju državne institucije već Državna banda Srbije.

Naravno, nakon brutalnog ubistva predsednika Vlade nikome više od državnih zvaničnika nije palo na pamet da pokušava da izvrši pravu i korenitu reformu službi državne bezbednosti, vojske, policije, sudstva i tužilaštva, niti da primeni lustraciju. Doduše Novi predsednik Srbije Tomislav Nikolić je dao neke nagoveštaje u tom smislu, ali od reči do rezultata je dug i težak put sa brojnim izazovima i opasnostima, jer Državna banda neće prezati ni od čega radi očuvanja svog nezavisnog statusa u odnosu na državne institucije Republike Srbije.

Bivši predsednik Srbije Boris Tadić, koji je očigledno i sam kompromitovana žrtva Državne bande Srbije, ostaće verovatno upamćen po tome što je imao hrabrosti da na Biznis forumu na Kopaoniku 2009. godine zvanično ukaže na činjenicu da Srbijom komanduje Državna banda. Doduše, on je ovu činjenicu morao da saopšti uvijenu u diplomatsku foliju, tako što je rekao da u Srbiji funkcioniše sprega politike, kriminala, tajkuna i pravosuđa. Ovu njegovu izjavu Državna banda mu nije oprostila, jer je nakon toga učinila sve da njega lično i sve njegove državničke poteze do kraja obesmisli i kompromituje i tako ga kazni da ostane upamćen kao jedan od predsednika sa najpogubnijim državnim rezultatima. Ovo nije moja namera da ga pravdam, jer je on svakako zaslužio da nosi epitet upropastitelja Srbije, zato što je iskazao neviđenu pohlepu i vlastoljublje propustivši brojne prilike da se distancira od saradnje sa Državnom bandom.

Državna banda Srbije sastavljena je od beskrupuloznih osoba – uglavnom od ambicioznih frustriranih, psihički nezrelih, iskompleksiranih osoba, odnosno osoba neostvarenih životnih ambicija u političkoj, naučnoj, porodičnoj  ili društvenoj sferi. Terenski vršioci “poslova” Državne bande Srbije vrbuju se među osobama niskih moralnih, stručnih i ljudskih vrednosti, sklonih bespogovornoj poslušnosti u izvršavanju naloga svojih mentora, radi zaštite svog otetog bogatstva ili nemoralno i nezakonito stečenog društvenog statusa.

Zahvaljujući svom prljavom zanatu članovi Državne bande Srbije su postali veoma bogati pojedinci od kojih se mnogi u javnosti predstavljaju kao uspešni političari, direktori, biznismeni, naučnici, itd. Zbog svojih niskih ljudskih strasti, pohlepe i apstraktno visokih težnji ka sticanju što većeg bogatstva, članovi Državne bande Srbije često ratuju među sobom, pri čemu ne prezaju od upotrebe raznih zločinačkih metoda čak i na javnim mestima pri čemu ne vode računa o nedužnim žrtvama njihovih mafijaških obračuna.

Svakom iole pismenom čoveku nije potrebno da završi za pravnika da bi bio u stanju da, na osnovu zdravog razuma, razlikuje pravdu od nepravde, ali Državna banda, koja je od svog osnivanja vršila zločine i zlostavljanje građana nastavlja to da čini i dalje na razne perfidne načine, zbog čega je postala najveći saboter i rušilac pravnog poretka Republike Srbije, o čemu mnogi građani imaju svoja lična iskustva.

Iz navedenih razloga predlažem svim državljanima Srbije, ali i ostalima, kojima je Državna banda Srbije ili neke od bivših država Jugoslavije učinila neku nepravdu, da o ovoj temi iznesu svoja svedočenja o učinjenim nepravdama posle drugog svetskog rata,  pod zakletvom da govore istinu i prilaganjem dokaznih pisanih isprava ili potpisanim izjavama svedoka.

Slobodan Radulović

Lična karta Državne bande Srbije

U tekstu DRŽAVNA BANDA SRBIJE-treći deo-istorijat i način delovanja dat je kratak istorijat nastanka Državne bande Srbije, kao i objašnjenje kako se ova zločinačka politička tvorevina odmetnula od državnih institucija nakon svrgavanja njenog šefa Slobodana Miloševića.

Iz prethodnih napisa može se zaključiti da je Državna banda Srbije sastavljena od beskrupuloznih osoba – uglavnom od ambicioznih frustriranih, psihički nezrelih, iskompleksiranih osoba, odnosno osoba neostvarenih životnih ambicija u političkoj, naučnoj, porodičnoj ili društvenoj sferi. Terenski vršioci “poslova” Državne bande Srbije vrbuju se među osobama veoma niskih moralnih, stručnih i ljudskih vrednosti, sklonih svakoj vrsti bespogovornog zlog postupanja po nalogu svojih mentora ili radi zaštite svog otetog bogatstva ili nemoralno i nezakonito stečenog društvenog statusa.

Zahvaljujući svom prljavom zanatu članovi Državne bande Srbije su postali veoma bogati pojedinci od kojih se mnogi u javnosti predstavljaju kao uspešni političari, direktori, biznismeni, naučnici, itd. Zbog svojih niskih ljudskih strasti, pohlepe i apstraktno visokih težnji ka sticanju što većeg bogatstva, članovi Državne bande Srbije često ratuju među sobom, pri čemu ne prezaju od upotrebe raznih zločinačkih metoda čak i na javnim mestima pri čemu ne vode računa o nedužnim žrtvama njihovih mafijaških obračuna.

Delovanje Državne bande Srbije u mom slučaju ispoljeno je u vidu osione bahatosti kroz beskrupulozno kršenje zakona sa odsustvom bilo kakvih moralnih i ljudskih obzira, jer me Državna banda Srbije otpustila sa posla isključivo zato što u svojstvu sindikalnog predstavnika nisam hteo da odustanem od zahteva da direktor Instituta za bakar iz Bora radnicima redovno uplaćuje zarade i poreze i doprinose umesto isplata apanaža bivšim rukovodiocima firme i njihovoj rodbini i prijateljima radi lagodnog života u Beogradu.

Imena članova Državne bande, koji su, sa pozicija državnih struktura, davali podršku za moje nezakonito smenjivanje sa posla, radi pripreme za moje otpuštanje, bez isplate zaostalih zarada i bez uplate zaostalih poreza i doprinosa, ja nemam potrebe posebno da navodim u ovom tekstu, jer su se svi takvi uredno potpisali na svojim nezakonitim aktima i iste overili kroz službene protokole.

Svakom iole pismenom čoveku nije potrebno da završi za pravnika da bi bio u stanju da, na osnovu zdravog razuma, razlikuje pravdu od nepravde, ali Državna banda, koja je izvršila moje i zlostavljanje moje porodice, nastavlja to da čini i dalje, tako što sprečava slanje moje Aplikacije Međunarodnom sudu za ljudska prava u Strazburu, jer ne želi da Međunarodni sud dobije materijalne dokaze o konkretnom delovanju Državne bande Srbije u sabotaži pravnog poretka Republike Srbije.

Pošto Državna banda Republike Srbije sprečava da pravdu ostvarim legalnim putem kroz nadležne pravne institucije stavljam na uvid javnosti dokazni postupak o praktičnom delovanju Državne bande Srbije. Dokazni postupak o delovanju Državne bande Srbije obrazložen je u ponovljenoj Aplikaciji Međunarodnom sudu u Strazburu uz prilaganje 75 dokaznih pisanih isprava. Obzirom da za tri nedelje nisam dobio overenu povratnicu da je moja ponovljena Aplikacija dostavljena na nadležnost Međunarodnom sudu, zaključujem da je i ta ponovljena Aplikacija, kao i prethodna zaplenjena od Državne bande Srbije,  zbog čega ovu Aplikaciju stavljam na uvid javnosti.  Aplikacija Međunarodnom sudu za ljudska prava u Strazburu oba puta slata je u dva primerka napisana po ustaljenoj proceduri na dizajniranom formularu Međunarodnog suda (crvena slova), dok su obrazloženja i dokazne isprave napisana crnim slovima:

Voir Note explicative

See Eexplanatory Note

Vidi Uputu (CRO)

 

COURT EUROPÊENNE DES DROITS DE L`HOMME

EUROPEAN COURT OF HUMAN RIGHTS

EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA

 

Conseil de l’Europe – Council of Europe - Vijeće Europe

Strasbourg, France — Strazbourg, Francuska

 

REQUÊTE

Application

 

OBAVEŠTENJE MEĐUNARODNOM SUDU O KRŠENJU ČLANA 17. KONVENCIJE ZAPLENOM APLIKACIJE OD STRANE TUŽENE REPUBLIKE SRBIJE RADI SPREČAVANJA PODNOSIOCA APLIKACIJE U OBRAĆANJU MEĐUNARODNOM SUDU ZA ZAŠTITU PRAVA (obrazloženje na strani 3).

 

 

APLIKACIJA PROTIV REPUBLIKE SRBIJE NA OSNOVU ČLANA 34. EVROPSKE KONVENCIJE O LJUDSKIM PRAVIMA I PRAVILA 45. i 47. POSLOVNIKA SUDA

 

 

PREDMET APLIKACIJE:

 

  1.  ISPLATA PRAVIČNE NAKNADE ZBOG PRIMENE NEZAKONITOG I NIŠTAVOG ANEKSA II UGOVORA O RADU BR. 457 ZA PERIOD OD 17.03.2004. GODINE DO 21.06.2004. GODINE.
  2. ISPLATA PRAVIČNE NAKNADE ZBOG TROŠKOVA NASTALIH TOKOM VOĐENJA POSTUPAKA NEDELOTVORNIH PRAVNIH LEKOVA U PRAVNOM SISTEMU REPUBLIKE SRBIJE.
  3. ISPLATA PRAVIČNE NAKNADE ZBOG VIŠEGODIŠNJE PRIMENE NEDELOTVORNIH PRAVNIH LEKOVA U PRAVNOM SISTEMU REPUBLIKE SRBIJE.

 

présentée en application de l’article 34 de la Convention européenne des Droits de l’Homme,

ainsi que des articles 45 et 47 règlement de la Cour

 

under Article 34 of the European Convention on Human Rights

and Rules 45 and 47 of the Rules of Court

 

na temelju članka 34. Evropske konvencije o ljudskim pravima

i pravila 45. i 47. Poslovnika Suda

 

 

IMPORTANT: La présente requête est un document juridique et peut affecter vos droits et obligations.

This application is a formal legal document and may affect your rights and obligations.

 

VAŽNO: Ovaj zahtev je pravni dokument i može utjecati na Vaša prava i obaveze
 
STRANKE
(LES PARTIES)
(THE PARTIES)
A. PODNOSILAC APELACIJE
(LE DEMANDEUR)
(THE APPLICANT)

(Popuniti podatke podnosioca apelacije i zastupnika, ukoliko ga ima)
(Complète dans les détails suivants sur le demandeur et le représentant, le cas échéant)
(Full in the following details of the applicant and the representative, if any)

1. Prezime RADULOVIĆ 2. Ime(na) SLOBODAN
(Nom Prénom (s) (Surname First name(s)

2. Pol: MUŠKI (Sexe: masculin / féminin) (Sex: male/female)

3. Državljanstvo srpsko

(Citoyenneté)
(Citizenship)
4. Zanimanje INŽENJER METALURGIJE U PENZIJI
(Nationalité Profession)
(Nationality Occupation)
5. Datum i mjesto rođenja 20.07.1945. GETINGEN (SAVEZNA REPUBLIKA NEMAČKA
(Date et lieu de naissance)
(Date and place of birth)
6. Adresa prebivališta ul. NJegoševa, broj 5A/21, 19210 BOR, RepublikaSrbija
(Adresse permanente)
(Permanent address)
7. Telefon 030/421892
(Tél. No).
(Tel. No.)
8. Adresa boravišta (ako je različita od one pod tačkom 6)
(Adresse actuelle (si différente de celle de la ligne 6)
(Present address (if different from the one in line 6)
9. Ime zastupnika
(Nom du représentant)
(Name of representative)
10. Zanimanje zastupnika
(Profession du représentant)
(Occupation of representative)
11. Adresa zastupnika
(Adresse du mandataire)

(Address of representative)

12. Telefon Faks
(Tél.: No de télécopieur)

(Tel. No. Fax No.)B. VISOKA STRANA UGOVORNICA REPUBLIKA SRBIJA
(THE contrastante PARTIE)

(THE HIGH CONTRASTING PARTY)
(Popuniti ime države(a) protiv koje(ih) se podnosi apelacija)
(Indiquer le nom de l’Etat (s) contre lequel la requête est dirigée)

(Fill in the name of the State(s) against which the application is directed)
 
IZJAVA O ČINJENICAMA

(EXPOSÉ DES FAITS)

(STATEMENT OF THE FACTS)

OBAVEŠTENJE MEĐUNARODNOM SUDU O KRŠENJU ČLANA 17. KONVENCIJE ZAPLENOM APLIKACIJE OD STRANE TUŽENE REPUBLIKE SRBIJE RADI SPREČAVANJA PODNOSIOCA APLIKACIJE U OBRAĆANJU MEĐUNARODNOM SUDU ZA ZAŠTITU PRAVA

Podnosilac Aplikacije je ovu Aplikaciju podneo blagovremeno pre isteka roka od 6 meseci od prijema Rešenja  br. Už-206/2009 Ustavnog suda Republike Srbije od 21.09.2011. godine (prilog 67), kojim je odbijena Ustavna žalba  podnosioca ove Aplikacije, sa obrazloženjem pod tačkom 4. da je “ustavni sud utvrdio da ustavna žalba ne sadrži ustavnopravne razloge o povredi nekog od zajemčenih ustavnih prava podnosioca žalbe” .

Pre upuštanja u obrazlaganje Aplikacije protiv Rešenja Už-206/2009 Ustavnog suda Republike Srbije od 21.09.2011. godine, podnosilac Aplikacije će izvesti dokazni postupak da je od strane Republike Srbije bio sprečen da se Aplikacija dostavi Međunarodnom sudu u predviđenom roku.

Sprečavanje blagovremenog podnošenja Aplikacije od strane Republike Srbije izvršeno je zaplenom Aplikacije od strane državne institucije JP PTT “Srbija”, čija je delatnost prijem i distribucija poštanskih pošiljki. Ovaj nezakonit čin službena lica Republike Srbije su organizovala na sledeći način:

  1. Dana 22.02.2012. godine državna institucija Republike Srbije JP PTT “Srbija” primila je na nadležnost paket sa ovom  Aplikacijom u dva primerka ukupne težine od 2,330 kg. pod prijemnim brojem CC125876649RS (prilog 72).
  2. Institucija Republike Srbije JP PTT “Srbija” je podnosiocu Aplikacije izdala dokument, kojim se tvrdilo da je njegova Aplikacija isporučena Međunarodnom sudu u Strazburu 05.03.2012. godine (prilog 73).
  3. Institucija Republike Srbije  JP PTT “Srbija” je nakon proteka zakonskog roka za podnošenje ove Aplikacije i nakon izdavanja dokumenta da je Aplikacija podnosioca blagovremeno predata u nadležnost Međunarodnog suda, obavestila podnosioca Aplikacije da njegova Aplikacija nije predata ovom sudu, navodno zbog propusta uprave Francuske pošte  (prilog 74). Istim obaveštenjem institucija Republike Srbije JP PTT “Srbija” obavestila je podnosioca Aplikacije da je uprava Francuske pošte prihvatila da se podnosiocu Aplikacije isplati šteta o trošku uprave Francuske  pošte i o tome podnosiocu Aplikacije izdala dokument br. 2012-35960/4 od 17.05.2012. godine   (prilog 74), na osnovu koga mu je odobren reklamacioni postupak.
  4. U reklamacionom postupku podnosilac Aplikacioje je popunio  formulare u kojima je, po osnovu naknade štete zbog navodnog gubitka  Aplikacije, tražio odštetni  iznos od 11.000 evra, tj. iznos koji je naveo u zaplenjenoj Aplikaciji, po osnovu pravične naknade zbog kršenja njegovih ustavnih i ljudskih prava od strane institucija Republike Srbije. Rešavajući po ovom zahtevu institucija Republike Srbije JP PTT “Srbija” je dana 31.05.2012. godine donela Rešenje br.  2012-35960/5 kojim je odlučila da umesto 11.000 evra podnosiocu Aplikacije isplati oko 80 evra u dinarskoj protiv vrednosti  (prilog 75).


Iz navedenih činjenica vidi se da je Republika Srbija sa namerom i umišljajem sprečila blagovremeno dostavljanje Aplikacije podnosioca Međunarodnom sudu, zbog čega podnosilac u svemu ostaje pri svim navodima u zaplenjenoj Aplikaciji i iste ponavlja u dobroj veri da će ovaj sud imati razumevanja da se ova Aplikacija podnosi ponovo iz razloga koji nisu na strani tužioca već na strani tužene strane sa očiglednom namerom da izbegne posledice ovog spora.

Zbog saznanja da Republika Srbija vrši manipulacije i sa poštanskim pošiljkama, koje ovaj sud šalje drugim podnosiocima Aplikacija, tako što ih ne uručuje uopšte ili ih uručuje neblagovremeno bez službenog protokola, koji podrazumeva upis datuma uručenja i potpis primaoca, podnosilac Aplikacije moli Sekretarijat Međunarodnog suda da mu svoje povratne informacije o toku ovog postupka dostavlja uz strogi službeni protokol, i o tome ga obavesti i posredstvom elektronske pošte na adresu: magila97@gmail.com .

Što se tiče službenog jezika za komunikaciju sa ovim sudom podnosilac Aplikacije prihvata da se ista odvija na srpskom ili alternativno na hrvatskom, bosanskom ili crnogorskom  jeziku.

OBRAZLOŽENJE U VEZI NEDELOTVORNOSTI PRAVNIH LEKOVA REPUBLIKE SRBIJE

Tvrdnju Ustavnog suda Republike Srbije iz Rešenja Ustavne žalbe br. 206/09 od 21.09.2011. godine da Ustavna žalba ne sadrži ustavnopravne razloge o povredi zajemčenih ustavnih prava, podnosilac Aplikacije pobija u celosti pred Međunarodnim sudom

ZBOG

NEDELOTVORNOSTI TOG I PRETHODNIH PRAVNIH LEKOVA REPUBLIKE SRBIJE U VEZI MIRNOG UŽIVANJA PRIVATNE SVOJINE IZ ČLANA 1. STAV 1. PROTOKOLA BR. 1. UZ EVROPSKU KONVENCIJU O LJUDSKIM PRAVIMA I OSNOVNIM SLOBODAMA.

Ovo iz razloga  što je tvrdnja Ustavnog suda Srbije iz Rešenja Ustavne žalbe br. Už-206/2009 od 21.09.2011. godine u suprotnosti sa ustavnim garancijama Ustavne Povelje Srbije i Crne Gore o neposrednoj primeni međunarodnog prava (Sl. List SCG br. 6/2003), čija je primena imala prednost u odnosu na domaće pravo u vreme donošenja nezakonitog i ništavog Aneksa II Ugovora o radu br. 457 Instituta za bakar od 17.03.2004. godine o raspoređivanju podnosioca Aplikacije da sa utvrđenim zdravstvenim smetnjama obavlja poslove uzorkovanja u zagađenoj radnoj sredini, kao i nezakonita i ništava primena Rešenja br. 1185 Instituta za bakar od 21.06.2004. godine, kada su navedene ustavne garancije  bile obavezne u primeni u pravnom sistemu Republike Srbije.

Primena ništavog i nezakonitog Aneksa II Ugovora o radu br. 457 Instituta za bakar od 17.03.2004. godine i primena nezakonitog i ništavog Rešenja br. 1185 Instituta za bakar od 21.06.2004. godine bile su u suprotnosti i sa ustavnim garancijama Ustava Republike Srbije donetog 2006. godine (Sl. Gl. RS br. 83/2006).

Svo vreme trajanja postupaka za zaštitu prava pred državnim institucijama Republike Srbije postupanja poslodavca Instituta za bakar i postupanja državnih institucija bila su u suprotnosti sa garancijama prava podnosioca Aplikacije iz:

-                   člana 1. Konvencije 135. o zaštiti i olakšicama koje se pružaju predstavnicima radnika u preduzeću (videti Zakon o ratifikaciji – Sl. List SFRJ br. 14/82. Obavezu primene ove Konvencije Republika Srbija je imala kao pravni sledbenik Savezne Federativne Republike Jugoslavije),

-                   člana 8. stav 2. Konvencije 87. o sindikalnim slobodama i zaštiti sindikalnih prava (videti Uredbu o ratifikaciji – Sl. List FNRJ br. 4/84. Obavezu primene ove Konvencije Republika Srbija je imala kao pravni sledbenik Savezne Federativne Republike Jugoslavije, koja je bila pravni sledbenik Federativne Narodne Republike Jugoslavije),

-                   člana 6. stav 1. Konvencije 148. o zaštiti radnika od profesionalnih rizika u radnoj sredini prouzrokovanih zagađivanjem vazduha, bukom i vibracijama (videti Zakon o ratifikaciji – Sl. List SFRJ br. 14/82. Obavezu primene ove Konvencije Republika Srbija je imala kao pravni sledbenik Savezne Federativne Republike Jugoslavije),

-                   člana 10. Konvencije 158. o prestanku radnog odnosa na inicijativu poslodavca (videti Zakon o ratifikaciji – Sl. List SFRJ br. 4/84. Obavezu primene ove Konvencije Republika Srbija je imala kao pravni sledbenik Savezne Federativne Republike Jugoslavije),

-                   člana 6. stav 2., člana 7. stav 1., člana 13., člana 14. I člana 17. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (videti Sl. Gl. SCG – Međunarodni ugovori br. 9/2003. Obavezu primene ove Konvencije Republika Srbija je imala kao pravni sledbenik državne zajednice Srbije i Crne Gore).

 III. IZJAVA O NAVODNOM(IM) KRŠENJU(IMA) KONVENCIJE I/ILI PROTOKOLA I O BITNIM ARGUMENTIMA

(ÉTAT DE LA VIOLATION ALLÉGUÉE (S) DE LA CONVENTION DE PROTOCOLES ET OU / ET DE arguments pertinents) (STATEMENT OF ALLEGED VIOLATION(S) OF THE CONVENTION AND/OR PROTOCOLS AND OF RELEVANT ARGUMENTS)

 Na osnovu stava 1. Pravila 66. Poslovnika Evropskog suda za ljudska prava (Strazbur 1999. godine) podnosilac Aplikacije Slobodan Radulović, državljanin Republike Srbije, rođen 20.07.1945. godine u Getingenu, Savezna Republika Nemačka, od oca pokojnog Jovana Radulović i majke pokojne Anastasije Radulović, sa mestom stalnog boravka u Republici Srbiji u Boru, u ul. Njegoševa 5A/21, svečano izjavljuje, po svojoj časti i savesti, da pred ovim sudom govori istinu, punu istinu i ništa osim istine.

            Podnosilac Aplikacije je bio radnik firme Institut za bakar Bor D.O.O. iz Bora, ul. Zeleni bulevar br. 33-35, koja je u međuvremenu izvršila imovinsku transformaciju i postala državna firma Republike Srbije, pod nazivom „Institut za rudarstvo i metalurgiju, sa sedištem u Boru, u ul. Zeleni bulevar br. 33, koja je po svom formiranju postala pravni sledbenik firme Institut za bakar Bor. D.O.O.“.

Na osnovu Aneksa I Ugovora o radu br. 2117 od 20.10. 2000. godine podnosilac Aplikacije je kod poslodavca obavljao poslove Koordinatora Odeljenja za fizičko-tehničko obezbeđenje objekata i imovine, organizaciju rada portirsko-stražarske službe i poslove staranja o načinu, dinamici, eksploataciji i održavanju voznog parka Instituta za bakar.

DOKAZ:        Aneks I Ugovora o radu br. 2117 od 20.10. 2000. godine (prilog 1)

Istovremeno, podnosilac Aplikacije je, na osnovu Uverenja o registraciji br. 110-00-226/1997-02 od 14.03.1997. godine, kod poslodavca obavljao zaduženja sindikalnog pretstavnika sindikalne organizacije „Nezavisnost“.

U svojstvu sindikalnog predstavnika, podnosilac Aplikacije je sa poslodavcem ugovorio uslove za rad sindikalne organizacije „Nezavisnost“ u vidu Sporazuma br. 2146 od 26.10.2000. godine.

DOKAZ:        Sporazum br. 2146 od 26.10.2000. godine o uslovima za rad sindikalne organizacije „Nezavisnost“ (prilog 2)

Zbog odbijanja poslodavca Instituta za bakar da obezbedi ugovorene uslove za rad sindikalne organizacije „Nezavisnost“, Opštinski sud iz Bora je doneo pravosnažnu i izvršnu presudu P1-700/01 od 08.11.2001. godine, kojom je Institutu za bakar određena obaveza ispunjenja ugovorenih uslova za rad sindikalne organizacije „Nezavisnost“.

DOKAZ:        Pravosnažna i izvršna presuda P1-700/01 Opštinskog suda iz Bora od 08.11.2001. godine o uslovima za rad sindikalne organizacije (prilog 3)

Nakon donete pravosnažne i izvršne presude P1-700/01 Opštinskog suda iz Bora od 08.11.2001. godine o uslovima za rad sindikalne organizacije „Nezavisnost“, poslodavac je odbio da izvrši pravosnažnu sudsku obavezu iz Rešenja I-175/02 Opštinskog suda Bor od 12.03.2002. godine, zbog čega je Opštinski sud iz Bora doneo Rešenje I-175/02 od 09.04.2002. godine, kojim je Institutu za bakar, zbog odbijanja izvršenja pravosnažne presude P1-700/01 Opštinskog suda iz Bora od 08.11.2001. godine o uslovima za rad sindikalne organizacije „Nezavisnost“, u izreci rešenja pod I, izrečena mera blokiranja žiro računa do pravosnažnosti postupka izvršenja i izrečena je kazna u iznosu od 20.000 dinara, dok je u izreci pod II navedenog rešenja Institutu za bakar izrečena kazna od 100.000 dinara ukoliko u određenom roku ne ispuni obavezu iz pravosnažne i izvršne presude P1-700/01 Opštinskog suda iz Bora od 08.11.2001. godine o uslovima za rad sindikalne organizacije „Nezavisnost“.

DOKAZ:        1) Rešenje I-175 /02 Opštinskog suda Bor od 12.03.2002. godine (prilog 4)

2) Rešenje I-175/02 Opštinskog suda Bor od 09.04.2002. godine (prilog 5)

Poslodavac Instituta za bakar je uporedo sa kršenjem odredbi Konvencije 87. o sindikalnim slobodama i zaštiti sindikalnih prava, kršio i odredbe Konvencije 135. o zaštiti i olakšicama, koje se pružaju predstavnicima radnika u preduzeću, kao i prava radnika na isplatu redovnih zarada i uplatu socijalnog i penzionog osiguranja, a takođe i prava radnika na korišćenje godišnjih odmora. Navedena kršenja prava radnika bila su utvrđena pravnim normama odgovarajućih Međunarodnih Konvencija, kao i Ustava i Zakona Republike Srbije.

Naime, umesto redovnih isplata zarada i uplata socijalnog i penzionog osiguranja radnika, kako je to bilo definisano Zakonom o radu Republike Srbije (Sl. Gl. Br. 70/01), poslodavac je, po ugledu na svog prethodnika, nastavio sa redovnim isplatama Donacija nekim fizičkim licima, koja su živela u Beogradu (bivši članovi menadžmenta Instituta za bakar ili članovi njihovih porodica), kao i podelu Donacija u vidu fiktivno rashodovane tehničke opreme.

Donacije su isplaćivane na osnovu fiktivnih ugovora o radu, po osnovu nepostojećih radnih mesta u nepostojećoj firmi, jer su fiktivni ugovori o radu sa privilegovanim fizičkim licima sklopljeni nakon ukidanja poslovnice Instituta za bakar u Beogradu.

Navedene fiktivne ugovore o radu sa privilegovanim fizičkim licima, radi isplate Donacija, sklopio je bivši direktor Instituta za bakar, Nedeljko Magdalinović, koji sa Upravnim odborom Instituta za bakar nije imao Ugovor o radu i po tom osnovu nije ispunjavao zakonske uslove za obavljanje poslova direktora Instituta za bakar, zato što je istovremeno imao ugovor o radu sa Upravnim odborom Tehničkog fakulteta u Boru, gde je obavljao poslove Dekana i po tom je osnovu od Tehničkog fakulteta redovno primao platu i ostvarivao pravo na zdravstveno i socijalno osiguranje, ali mu to nije smetalo da nezakonito istovremeno obavlja i poslove Direktora Instituta za bakar i da po tom osnovu prima još jednu platu.

DOKAZ:        1) Obaveštenje Inspekcije rada br. 380-117-67/2001-04 od 18.04.2001. (prilog 6)

2) Rešenje Fi-767/98 Privrednog suda Zaječar od 12.11.1998. godine o brisanju poslovne jedinice Zavod za inženjering poslove Instituta za bakar Bor (prilog 7)

                        3) Ugovor o radu br. 57 od 13.01.1999. Instituta za bakar iz Bora sa Dolić Milenom iz Beograda, za poslove tehničkog saradnika u ukinutom Zavodu za inženjering u Beogradu (videti iste šifre opštine rada i opštine stanovanja). (prilog 8)

                        4) Ugovor o radu br. 58 od 13.01.1999. Instituta za bakar iz Bora sa Timotijević Đorđem iz Beograda, za poslove naučnog saradnika u ukinutom Zavodu za inženjering u Beogradu (videti iste šifre opštine rada i opštine stanovanja). (prilog 9)

                        5) Ugovor o radu br. 85 od 19.01.1999. Instituta za bakar iz Bora sa Knežević Čedomirom iz Beograda, za poslove savetnika direktora u Poslovodnom odboru ukinutog Zavoda za inženjering u Beogradu (videti iste šifre opštine rada i opštine stanovanja). (prilog 10)

Pored isplata Donacija u novcu fizičkim licima, Institut za bakar je, umesto redovnih isplata zarada radnicima i uplata uplatu socijalnog i penzionog osiguranja, delio i Donacije u vidu fiktivno rashodovane tehničke opreme.

DOKAZ:        Potvrda o preuzimanju tehničke opreme od 09.11.2000. (prilog 11)

U vezi navedenih mahinacija sa isplatama Donacija fizičkim licima, po osnovu fiktivnih ugovora o radu, za obavljanje nepostojećih poslova u nepostojećoj firmi, Inspekcija rada je protiv direktora Instituta za bakar podnela Opštinskom organu za prekršaje u Boru Prijavu br. 380-117-67/2001-04 od 03.09.2001. godine, ali je postupak protiv okrivljenog obustavljen zbog zastarelosti izvršenog zakonskog prekršaja.

DOKAZ:        Rešenje Up. Br. 2076/01 Opštinskog organa za prekršaje Bor od 15.01.2002. (prilog 12)

Neredovnost i nepravilnost isplata zarada radnicima Instituta za bakar utvrđeni su odgovarajućim rešenjima i nalozima Inspekcije rada.

DOKAZ:

1) Konačno Rešenje Ministarstva za rad i zapošljavanje Republike Srbije br. 164-03-909/2001-04 od 04.02.2001. (prilog 13)

2) Rešenje Inspekcije rada i zapošljavanje Republike Srbije br. 380-117-905/2002-04 od 07.03.2003. (prilog 14

3) Rešenje Inspekcije rada i zapošljavanje Republike Srbije br. 380-117-136/2003-04 od 10.03.2003. (prilog 15)

U vezi utaje uplata socijalnog i penzionog osiguranja od strane poslodavca Instituta za bakar Finansijska policija je, na osnovu Konačnog rešenja br. 47-00045/2002-03 Glavnog inspektora Republičke Uprave Javnih prihoda od 14.02.2002. godine,  podnela tri prekršajne prijave Opštinskom organu za prekršaje Bor.

Na osnovu Informacije br. 168/02 Finansijske policije od 24.07.2002. godine, Opštinski organ za prekršaje je u dva slučaja obustavio postupak zbog zastarelosti izvršenog zakonskog prekršaja, a u postupku Up. Br. 218-43/1-02 od 27.06.2002. godine su Institut za bakar i direktor Vlastimir Trujić kažnjeni novčanim kaznama, nakon čega je Institut za bakar na ime utajenih uplata poreza i doprinosa morao da obezbedi iznos od 22.730.762 dinara osnovnog duga i 21.743.298 dinara po osnovu zatezne zakonske kamate.

Pošto navedeni iznos nije bilo moguće izmiriti iz tekućeg poslovanja, Kolegijum Instituta za bakar je doneo odluku da se za navedene namene iz “Riznice plemenitih metala” proda 25 kg. paladijuma.

DOKAZ:

1) Informacija Finansijske policije od 21.03.2002. godine (prilog 16)

 2) Informacija br. 168/02 Finansijske policije od 24.07.2002. godine (prilog 17)

 3) Stavovi i zaključci sa Kolegijuma Instituta za bakar od 27.09.2001. godine (prilog 18)

Postoji osnovana sumnja da se poslodavcu Instituta za bakar Vlastimiru Trujiću nije dopalo obrazloženje o razlozima zbog kojih je podnosilac Aplikacije napustio političku stranku poslodavca i prešao u Demohrišćansku stranku, a takođe, nije mu se dopadalo ni to što je podnosilac Aplikacije sprovodio odluke sindikalnih organa „Nezavisnost“ (zahtevi državnim organima za zaštitu sindikalnih prava), za koje prethodno nije bilo utvrđeno da su bili nezakoniti i neustavni, zbog čega je poslodavac, suprotno članu 1. Konvencije 135. MOR-a o zaštiti i olakšicama koje se pružaju predstavnicima radnika u preduzeću, otpočeo mobing i sindikalni progon članova i rukovodstva sindikata, kao i nezakonito i neustavno sumnjičenje i kažnjavanje podnosioca Aplikacije i ostalih sindikalnih pretstavnika.

 Naime, poslodavac Vlastimir Trujić je bez pokretanja postupaka pred nadležnim državnim institucijama Republike Srbije, radi utvrđivanja osnovanosti svojih sumnji za eventualno „nezakonito“ postupanje podnosioca ove Aplikacije, javnim iznošenjem neistinitih i neutvrđenih navoda o ličnosti i nezakonitom delovanju podnosioca Aplikacije, lobirao u sindikalnoj centrali „Nezavisnost“ za smenjivanje podnosioca Aplikacije sa sindikalne funkcije.

DOKAZ:

1) Neopoziva ostavka na funkciju sekretara Okružnog odbora, člana Opštinskog odbora i zahtev za brisanje iz evidencije člana DS (prilog 19)

 2) Dopis poslodavca Instituta za bakar od 22.08.2001. godine. (prilog 20)

Dopis poslodavca Instituta za bakar od 22.08.2001. godine objavljen je u sredstvima javnog informisanja pod naslovom: “Oterajte Radulovića, Spajića i Štrpca”, čime je imenovanim licima naneta duševna patnja zbog javne i nedokazane optužbe da se oni u sindikatu „Nezavisnost“ bave ekstremizmom.

DOKAZ:         Objavljen tekst u Borskim novinama br. 126 od 31.01.2001. godine pod naslovom: “Oterajte Radulovića, Spajića i Štrpca” . (prilog 21)

Paralelno sa pokušajem smenjivanja sa sindikalnih funkcija, poslodavac Vlastimir Trujić je protiv podnosioca Aplikacije i drugih sindikalnih pretstavnika vršio pokušaj iznalaženja zakonskih mogućnosti da im otkaže ugovore o radu.

Pripremu za otkazivanje ugovora o radu sindikalnim predstavnicima poslodavac je organizovao tako što je na oglasnim mestima u firmi istakao plan korišćenja godišnjih odmora za sve radnike za 2001. godinu, bez izdavanja pojedinačnih rešenja sa obrazloženjem i pravnom poukom.

Smisao ovakvog upućivanja radnika na godišnji odmor sastojao se u tome da se sindikalnim predstavnicima, zbog neposedovanja rešenja o korišćenju godišnjeg odmora, umesto godišnjeg odmora beleže neopravdani izostanci, kako bi se stekli zakonski uslovi da im se zbog 5 neopravdanih izostanaka raskinu ugovori o radu.

Međutim, na osnovu prethodnih loših iskustava sa postupanjem poslodavca, sindikalni predstavnici su odbili da koriste godišnji odmor bez izdatog rešenja o korišćenju godišnjeg odmora za 2001. godinu, već su i dalje redovno dolazili na posao, a za zaštitu prava obratili su se inspekciji rada.

Nepravilnost u načinu upućivanja radnika na godišnji odmor utvrđena je Rešenjem br. 380-117-290/2001-04 Inspektora rada od 27.07.2001., kojim je direktoru Instituta za bakar izdat nalog da za svakog zaposlenog donese rešenje o korišćenju godišnjeg odmora za 2001. godinu.

DOKAZ:         Rešenje br. 380-117-290/2001-04 Inspektora rada od 27.07.2001. (prilog 22)

Poslodavac Vlastimir Trujić je odbio da postupi po nalogu iz navedenog Rešenja inspektora rada, već je službenicama, koje vode evidenciju o prisustvu zaposlenih u firmi, izdao nalog da sindikalnim predstavnicima umesto prisustva na radu upisuju neopravdane izostanke.

Međutim, nakon ponovne intervencije inspekcije rada poslodavac je za sindikalne predstavnike doneo pojedinačna rešenja o korišćenju godišnjih odmora za 2001. godinu, ali sa retroaktivnom primenom, tako da je sindikalnim predstavnicima, u službenim evidencijama u kojima su im već bili ubeleženi neopravdani izostanci, nakon navedenog rešenja ispekcije rada, izvršene ispravke tako što su obrisani neopravdani izostanci I umesto toga ubeleženo navodno korišćenje godišnjih odmora.

Nepravilnost u vezi izdavanja rešenja o korišćenju godišnjih odmora za 2001. godinu, sa retroaktivnom primenom, konstantovana je Ukazivanjem br. 380-117-290/2001-04 Inspektora rada od 03.09.2001. godine, kojim je direktoru ukazano da ne može da donosi rešenja o korišćenju godišnjeg odmora sa retroaktivnom primenom.

DOKAZ:         Ukazivanje br. 380-117-290/2001-04 Inspektora rada od 27.07.2001. (prilog 23)

Zbog odbijanja direktora instituta za bakar Vlastimira Trujića da postupi po nalogu iz Rešenja br. 380-117-290/2001-04 Inspektora rada od 27.07.2001. godine sindikalni predstavnici su zaštitu prava morali da ostvaruju sudskim putem.

DOKAZ:         Pravosnažna i izvršna presuda P1-987/01 Opštinskog suda Bor od 20.11.2001. godine (prilog 24)

Pošto je sindikalni predstavnik Zvonimir Spajić u periodu korišćenja godišnjeg odmora, imao neiskorišćene “zarađene dane” iz prethodnog perioda, on je te dane po odobrenju neposrednog rukovodioca, koristio u periodu kada je poslodavac radnike Instituta za baker poslao na kolektivno korišćenje godišnjeg odmora bez izdatih rešenja o korišćenju godišnjih odmora.

I pored toga, što je službenici, koja je vodila evidenciju o prisustvu zaposlenih, prijavio da koristi “zarađene dane”, čije mu je korišćenje prethodno odobrio neposredni rukovodilac, službenica je po nalogu poslodavca Vlastimira Trujića, ovom sindikalnom predstavniku upisivala neopravdane izostanke, što je poslodavac iskoristio da mu, po unapred smišljenoj nameri, otkaže ugovor o radu.

Sindikalnom  predstavniku Draganu Štrpcu poslodavac je otkazao ugovor o radu po osnovu drugog izmišljenog razloga.

Podnosiocu Aplikacije tada poslodavac nije mogao da izmisli razlog za otkaz ugovora o radu, zato što se nalazio na bolovanju, nakon infarkta mozga.

Sindikalni predstavnici Dragan Štrbac i Zvonimir Spajić su nakon dobijenih otkaza ugovora o radu,  potražili zaštitu svojih prava pred sudom i Inspekcijom rada.

Inspektor rada je svojim Rešenjem br. 380-117-528/2002-04 od 16.08.2002. godine odložio primenu otkaza ugovora o radu za navedene sindikalne predstavnike do pravosnažnosti sudskog postupka.

Međutim, direktor Vlastimir Trujić i pravnik Dragiša Paunović su odbili da postupe po nalogu inspekcije rada, zbog čega su prekršajno kažnjeni pravosnažnim Rešenjem Up. Br. 3687/02 Opštinskog organa za prekršaje od 26.05.2003. godine, a odluke poslodavca Instituta za bakar o otkazima navedenim sindikalnim predstavnicima poništene su pravosnažnim i izvršnim presudama Opštinskog suda Bor, a u slučaju sindikalnog predstavnika Zvonimira Spajića, sekretarica, koja mu je, po nalogu poslodavca (kako je izjavila na sudu), umesto “zarađenih dana” upisala izostanke, osuđena je uslovno na tri meseca zatvora Presudom K-509/03 Opštinskog suda Bor od 24.03.2004. godine.

DOKAZ:

1) Rešenje Up. Br. 3697/02 Opštinskog organa za prekršaje od 26.05.2003. godine (prilog 25)

2) Pravosnažne i izvršne presude P1-855/02 od 24.12.2002. godine i P1-1386/04 od 10.03.2005. godine Opštinskog suda Bor (prilog 26 i prilog 27

3) Presuda K-509/03 Opštinskog suda Bor od 24.03.2004. godine (prilog 28)

U međuvremenu, ogranak sindikalne organizacije Institut za bakar “Nezavisnost” je promenio svoj naziv u “Nezavisni sindikat Institut za bakar”, što je konstantovano izvršenom promenom u Registu upisa sindikalnih organizacija pri nadležnom ministarstvu Republike Srbije, a nakon toga je pristupio Novoosnovanoj sindikalnoj centrali “Unija borskih nezavisnih sindikata”, koja je kod Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalne politike upisana u Registar sindikalnih organizacija  br. 110-00-213/2004-02 od 26.04.2004. godine .

DOKAZ:

1) Uverenje o promeni naziva sindikata br. 110-00-226/1997-02 Ministarstva za rad i zapošljavanje od 20.03.2003. godine (prilog 29)

 2) Sporazum o osnivanju Unije borskih nezavisnih sindikata (prilog 30)

 3) Uverenje o upisu sindikata u Registar br. 110-00-213/2004-02 od 26.04.2004. godine (prilog 31)

Nakon svih navedenih događaja poslodavac Vlastimir Trujić I pravnik Dragiša Paunović su ostali  uporni u nameri iznalaženja zakonskih mogućnosti za otkazivanje ugovora o radu navedenim sindikalnim predstavnicima.

Takvu svoju nameru oni su, u odsustvu optuženih i uz iznošenje netačnih navoda o sindikalnom delovanju sindikalnih predstavnika, utvrdili na menadžmentu firme Službenom beleškom br. 454 od 16,03,2004. godine.

DOKAZ:         Službena beleška br. 454 sa sednice Kolegijuma Instituta za bakar od 16.03.2004. godine (prilog 32)

Kao što se vidi iz navedenog dokumenta Vlastimir Trujić i Dragiša Paunović su sazvali sednicu Kolegijuma, na koju nisu pozvali sindikalne predstavnike radi njihovog izjašnjenja u vezi iznetih optužbi: „da su sindikalni predstavnici neosnovano podnosili krivične i prekršajne prijave protiv Instituta, V.D. direktora i rukovodstva Instituta za bakar Bor, i da su u javnosti iznosili neistine o Institutu za bakar Bor. U takvim aktivnostima posebno se ističu članovi Nezavisnog sindikata: Štrbac Dragan, Spajić Zvonimir, Radulović Slobodan i Avramović Zoran. S obzirom da su podnete krivične prijave odbijene kao neosnovane, Kolegijum Instituta za bakar ocenjuje: – da se podnošenjem lažnih, krivičnih prijava i iznošenjem neistina kleveta u javnosti nanosi šteta Institutu za bakar Bor, njegovim organima i poslovodstvu

-zbog toga, u skladu sa zakonom, treba iznaći mogućnost otkaza ugovora o radu za navedena lica“.

Netačne su tvrdnje u Službenoj beleški br. 454 od 16,03,2004. godine da su sindikalni predstavnici odgovorni zbog kriminalističkih obrada članova menadžmenta firme od strane nadležnih državnih institucija, jer su optužnice, krivične i prekršajne prijave nadležnim sudovima protiv firme i članova menadžmenta, nakon sprovedenih istražnih radnji, po službenoj dužnosti nadležnim sudovima podnosili predstavnici Finansijske policije, Opštinskog javnog tužilaštva iz Bora, Odeljenje Ministarstva policije iz Bora i Inspekcije rada iz Bora.

Sindikalni predstavnici su u tim istražnim i sudskim postupcima učestvovali u svojstvu svedoka i to isključivo  na osnovu pismenih poziva, u kojima su im bila zaprećena kažnjavanja za neodaziv, a svedočenja su morali da daju pod zakletvom da govore istinu, što su oni i učinili, a za istinitost svojih navoda pozivali su se na postojeće pisane isprave izdate od strane osumnjičenih lica.

            Prema tome, sindikalni predstavnici, ne bi trebalo da snose odgovornost, zbog toga što su članovi menadžmenta firme, nakon pokrenutih sudskih postupaka od strane predstavnika državnih institucija, oslobađani od krivične odgovornosti za izvršenja zakonskih prekršaja, jer takav oblik funkcionisanja pravosudnih organa Republike Srbije nisu uspostavili sindikat „Nezavisnost“ i njegovi predstavnici, već Republika Srbija.

Naime, sindikat „Nezavisnost“ i podnosilac Aplikacije su sve prethodne sporove sa Institutom za bakar pravosnažno okončali u svoju korist, a svi su sporovi vođeni isključivo radi zaštite sindikalnih i radnih prava.

            Očigledno, da je načinom utvrđivanja namere za otkazivanje ugovora o radu, podnosiocu Aplikacije povređeno pravo iz člana 17. u vezi člana 6. stav 2. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, iz razloga što su poslodavac Vlastimir Trujić i pravnik Dragiša Paunović, sa umišljajem propustili da podnosiocu Aplikacije pruže pravo na izjašnjenje.

Nakon navedene sednice Kolegijuma, poslodavac je, umesto ponude podnosiocu Aplikacije da dobrovoljno napusti radno mesto uz isplatu odgovarajuće otpremnine, u skladu sa odredbama iz Konvencije 158. o otkazu ugovora o radu na inicijativu poslodavca, kako je to poslodavac kasnije omogućio drugim radnicima firme, on je prema podnosiocu Aplikacije primenio mobing i zdravstvenu šikanu, kao vid nezakonitog postupanja, sa namerom otpuštanja podnosioca Aplikacije, bez isplate zaostalih zarada i bez isplate otpremnine.

Uslove za isplatu otpremnine za dobrovoljno napuštanje radnog mesta poslodavac je utvrdio u Opciji 3) iz Oglasa br. 2096 od 06.09.2006. godine. 

DOKAZ:         Oglas br. 2096 od 06.09.2006. godine (prilog 32 A)

Na osnovu navedenih uslova i pravnik Dragiša Paunović je uzeo otpremninu i napustio svoje radno mesto u Institutu za bakar.

Zbog sindikalnih aktivnosti podnosioca Aplikacije, za koje prethodno nije bilo utvrđeno da su bile u suprotnosti sa Zakonom i Ustavom Republike Srbije, poslodavac je podnosiocu Aplikacije pod prinudom uručio Aneks II ugovora o radu br. 457 od 17.03.2004., bez izdavanja Rešenja sa obrazloženjem i pravnom poukom, na koji je način izvršio nezakonito smenjivanje podnosioca Aplikacije sa ugovorenih poslova Koordinatora voznog parka i službe obezbeđenja iz Aneksa I Ugovora o radu br. 2117 od 20.10.2000. (prilog 1), da bi ga sa utvrđenim zdravstvenim smetnjama rasporedio na poslove uzorkovanja u zagađenoj radnoj sredini.

DOKAZ:        Aneks II ugovora o radu br. 457 od 17.03.2004. godine (prilog 33)

Svojim postupanjem poslodavac je ugrozio prethodno utvrđeno narušeno zdravlje podnosioca Aplikacije, tako što je odbio da prizna medicinske nalaze ovlašćene medicinske ustanove o stanju zdravlja podnosioca Aplikacije, već je umesto toga na oglasnim mestima u firmi, bez prethodnog vođenja eventualnog sudskog postupka, kao i bez prethodnog vođenja disciplinskog postupka, uz pružanje prilike podnosiocu Aplikacije na izjašnjenje, i bez prethodnog donošenja Odluke o povredi radne discipline od strane podnosioca Aplikacije, protiv podnosioca Aplikacije, izdao javno Upozorenje br. 463 od 17.03.2004. godine, pod nazivom „Upozorenje zbog nepoštovanja radne discipline“, u kome je izneo niz pravno neutvrđenih navoda o navodnom nezakonitom sindikalnom postupanju podnosioca Aplikacije, zbog čega je navodno firma pretrpela materijalnu štetu u vidu gubljenja radnog vremena i smanjenja radnog učinka.

DOKAZ:        Upozorenje br. 463 direktora Instituta za bakar od 17.03.2004. godine (prilog 34)

Po uručenju navedenih akata poslodavca, podnosilac Aplikacije se za zaštitu prava obratio Inspekciji rada i Opštinskom sudu Bor.

Tim povodom Inspektor rada je doneo Rešenje br. 380-117-725/2004-04 od 11.10.2004. godine, u kome je izdao nalog poslodavcu da podnosiocu Aplikacije uz ugovor o radu izda i rešenje o ostvarivanju prava, obaveza i odgovornosti, ali zbog probijanja zakonskog roka, takvo rešenje je bilo nedelotvorno, jer je u međuvremenu poslodavac Vlastimir Trujić podnosiocu Aplikacije uručio Rešenje o otkazu ugovora o radu.

DOKAZ:        Rešenje br. 380-117-725/2004-04 od 11.10.2004. godine (prilog 35)

Opštinski sud iz Bora je doneo Presudu P1-634/06 od 04.10.2007. godine, kojom je utvrdio nezakonitost i ništavost Aneksa II ugovora o radu br. 457 Instituta za bakar od 17.03.2004. godine, ali je ova presuda, zbog probijanja zakonskih rokova, takođe ostala nedelotvorna, jer je par godina pre donošenja navedene presude, poslodavac Vlastimir Trujić podnosiocu Aplikacije uručio rešenje o otkazu ugovora o radu.

DOKAZ:        Pravosnažna i izvršna presuda P1-634/06 Opštinskog suda Bor od 04.10.2007. godine (prilog 36)

Zbog nedelotvornosti i neprimenjivosti Rešenja Inspektora rada br. 380-117-725/2004-04 od 11.10.2004. godine i nedelotvornosti i neprimenjivosti Pravosnažne i izvršne presude P1-634/06 Opštinskog suda Bor od 04.10.2007. godine, podnosilac Aplikacije je od strane poslodavca Vlastimira Trujića i pravnika Dragiše Paunovića pretrpeo mobing i zdravstvenu šikanu, jer su oni, uprkos utvrđenim zdravstvenim smetnjama podnosioca Aplikacije, insistirali da podnosilac Aplikacije obavlja poslove uzorkovanja u zagađenoj radnoj sredini.

Obzirom da podnosilac Aplikacije iz utvrđenih zdravstvenih razloga nije mogao da obavlja poslove uzorkovanja u zagađenoj radnoj sredini, poslodavac Vlastimir Trujić i pravnik Dragiša Paunović su radi ubrzanja postupka za otkazivanja ugovora o radu podnosiocu ove Aplikacije, ne čekajući ishod inspekcijskog i sudskog postupka, u tzv. „ožalbenom periodu“, protiv podnosioca Aplikacije inicirali fiktivni disciplinski postupak, u kome je podnosiocu Aplikacije bilo uskraćeno pravo na izjašnjenje u prisustvu anganžovanog advokata, što je bilo u suprotnosti sa članom 6. stav 2. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, protiv  podnosioca Aplikacije doneo Odluku br. 1109 od 11.06.2004. godine o povredi radne obaveze i Rešenje br. 1185 od 21.06. o otkazivanju ugovora o radu .

DOKAZ:        1) Odluka br. 1109 o povredi radne discipline od 11.06.2004. godine (prilog 37)

2) Rešenje br. 1185 o otkazu ugovora o radu od 21.06.2004. godine (prilog 38)

Ugovor o radu je otkazan podnosiocu Aplikacije bez otkaznog roka i bez isplate zaostalih zarada, što je bilo u suprotnosti sa odredbama Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda o mirnom uživanju imovinskih prava.

 Nezakonitost i ništavost Rešenja  br. 1185 od 21.06.2004. o otkazivanju ugovora o radu utvrđeni su pravosnažnom i izvršnom presudom P1-311/07 Opštinskog suda iz Bora od 11.07.2007. godine.

DOKAZ:         Pravosnažna i izvršna presuda P1-311/07 Opštinskog suda iz Bora od 11.07.2007. godine (prilog 39).

Tokom primene nezakonitog i ništavog Rešenja  br. 1185 od 21.06.2004. o otkazivanju ugovora o radu Ministar rada, zapošljavanja i socijalne politike Republike Srbije je svojim Konačnim Rešenjem br. 164-03-1059/2004-04 od 10.12.2004. godine do pravosnažne odluke suda odložio primenu Rešenja o otkazu ugovora o radu br. 1185 od 21.06.2004. godine.

DOKAZ:         Rešenje br. 164-03-1059/2004-04 Ministra rada, zapošljavanja i socijalne politike  od 10.12.2004. godine (prilog 40)

Poslodavac Vlastimir Trujić i pravnik Dragiša Paunović su sabotirali Rešenje br. 164-03-1059/2004-04 Ministra rada, zapošljavanja i socijalne politike  od 10.12.2004. godine, tako što podnosioca Aplikacije nisu vratili na radno mesto sa koga su ga nezakonito smenili, već su ga ponovo, sa utvrđenim zdravstvenim smetnjama, rasporedili na poslove uzorkovanja u zagađenoj radnoj sredini izdavanjem Rešenja o raspoređivanju br. 2757 od 23.12.2004. godine, uz izdavanje Aneksa III Ugovora o radu br. 2773 od 24.12.2004. godine, koji je podnosilac Aplikacije morao da potpiše pod prinudom.

DOKAZ:

1) Rešenje Instituta za bakar Bor o raspoređivanju br. 2757 od 23.12.2004. godine (prilog 41)

2) Aneks III Ugovora o radu Instituta za baker Bor br. 2773 od 24.12.2004. godine (prilog 42)

Zbog zdravstvenih nemogućnosti da sa utvrđenim zdravstvenim smetnjama obavlja poslove uzorkovanja u zagađenoj radnoj sredini podnosilac Aplikacije je o tome obavestio poslodavca Dopisom br. 2758 od 24.12.2004. godine.

Uz navedeni dopis podnosilac Aplikacije je poslodavcu ponovo priložio i medicinsku dokumentaciju o utvrđenim zdravstvenim smetnjama za obavljanje poslova uzorkovanja u zagađenoj radnoj sredini, ali poslodavac Vlastimir Trujić i pravnik Dragiša Paunović nisu poštovali nikakve odluke državnih institucija Republike Srbije, već su insistirali da podnosilac Aplikacije po svaku cenu poštuje njihove nezakonite i ništave odluke.

DOKAZ:

1) Dopis podnosioca Aplikacije br. 2758 od 24.12.2004. godine (prilog 43)

2) Uput za privremeno raspoređivanje radnika Medicine rada Doma zdravlja iz Bora br. 56/94 od 12.12.1994. godine (prilog 44)

 3) Predlog za zdravstveno veštačenje zdravstvenog stanja podnosioca Aplikacije br. 66095 od 11.10.2004. godine Zdravstvenog centra Bor (prilog 45)

Poslodavac Vlastimir Trujić i pravnik Dragiša paunović su po drugi put odbili da priznaju utvrđenu zdravstvenu nesposobnost podnosioca Aplikacije da obavlja poslove u zagađenoj radnoj sredini, već su i dalje insistirali na primeni takvog nezakonitog i ništavog raspoređivanja podnosioca Aplikacije, a takođe su odbili da odlože primenu svojih odluka o raspoređivanju podnosioca Aplikacije do pravosnažnosti sudske odluke, na osnovu Rešenja Sektora inspekcije rada br. 380-117-1332/2004-04 od 31.01.2005. godine, ignorišući čak i Konačno Rešenje Ministra rada, zapošljavanja  i socijalne politike br. 164-03-378/2005-04 od 19.04.2005. godine.

DOKAZ:

1) Rešenje Sektora inspekcije rada br. 380-117-1332/2004-04 od 31.01.2005. godine (prilog 46)

2) Konačno Rešenje Ministra rada, zapošljavanja  i socijalne politike br. 164-03-378/2005-04 od 19.04.2005. godine (prilog 47)

Za vreme primene nezakonite i ništave odluke o otkazu ugovora o radu od 22.06.2004. godine do 23.12.2004. godine poslodavac podnosiocu Aplikacije nije isplatio naknadu za izgubljene zarade niti je za potrebe podnosioca Aplikacije uplaćivao doprinose za Fond penziono invalidskog osiguranja i po tom osnovu podnosioc Aplikacije prima umanjen iznos invalidske penzije jer mu je 2004. godina umesto sa 12 meseci radnog staža obračunata sa 5 meseci i 28 dana.

DOKAZ:         Rešenje Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje br. dosijea 020483 od 18.05.2011. (prilog 48)

Takođe, poslodavac Vlastimir Trujić i pravnik Dragiša Paunović su ignorisali i Rešenje br. 020483 od 22.03.2005. godine Republičkog fonda Penzionog i invalidskog osiguranja, kojim je Zdravstvena komisija ovog fonda podnosiocu Aplikacije 20.01.2005. godine utvrdila potpuni gubitak zdravstvene sposobnosti za rad odredivši mu pravo na invalidsku penziju. Zbog insistiranja poslodavca Vlastimira Trujića i pravnika Dragiše Paunovića  na primeni nezakonitog i ništavog raspoređivanja, lekari Doma zdravlja iz Bora su podnosioca Aplikacije morali do penzionisanja da drže na bolovanju.

Nezakonitost i ništavost Rešenja poslodavca Instituta za bakar Bor o raspoređivanju podnosioca Aplikacije br. 2757 od 23.12.2004. godine, kao i nezakonitost Aneksa III Ugovora o radu poslodavca Instituta za bakar Bor br. 2773 od 24.12.2004. godine utvrđeni su pravosnažnom i izvršnom Presudom P1-14/05 Opštinskog suda iz Bora od 05.05.2005. godine.

DOKAZ:         Pravosnažna i izvršna presuda P1-14/05 Opštinskog suda iz Bora od 05.05.2005. godine (prilog 49)

 IZJAVA U VEZI ČLANA 35. STAV 1. KONVENCIJE
STATEMENT RELATIVE TO ARTICLE 35 § 1 OF THE CONVENTION
(Ukoliko je potrebno za svaku žalbu ponaosob dati podatke u tačkama od 16 do 18 na posebnom papiru)
(Si nécessaire, fournir les informations mentionnées
ci-après sous les points 16 à 18 sur séparée
fiche pour chaque plainte séparée)
 
(If necessary, give the details mentioned
below under points 16 to 18 on a separate
sheet for each separate complaint)

 

16. Pravnosnažna odluka 
(datum, sud ili organ i priroda odluke) 
Décision finale (date, tribunal ou autorité et la nature de la décision)
Final decision (date, court or authority and nature of decision)

Na napred navedeni način poslodavac Vlastimir Trujić i pravnik Dragiša Paunović su, zahvaljujući pasivnosti i nedelotvornosti pravne zaštite nadležnih državnih institucija Republike Srbije, izvršili povredu prava podnosioca Aplikacije iz člana 1. Konvencije 135 MOR-a o zaštiti i olakšicama koje se pružaju predstavnicima radnika u preduzeću (Zakon o ratifikaciji Konvencije Sl. List SFRJ br. 14/82), kao i povredu :

 

- člana 6. stav 1. Konvencije 148 MOR-a o zaštiti radnika od profesionalnih rizika u radnoj sredini prouzrokovanih zagađivanjem vazduha, bukom i vibracijom (Zakon o ratifikaciji Konvencije – Službeni list SFRJ broj 14/82),

-člana 6. stav 2. Evropske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (Službeni glasnik SCG—Međunarodni ugovori broj 9/2003),

lana 8. stav 2. Konvencije 87 MOR-a o sindikalnim slobodama i zaštiti sindikalnih prava (Uredba o ratifikaciji – Sl. List FNRJ br. 8/58),

-člana 7. stav 1. Evropske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (Službeni glasnik SCG—Međunarodni ugovori broj 9/2003),

-člana 13. Evropske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (Službeni glasnik SCG—Međunarodni ugovori broj 9/2003),

-člana 14. Evropske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (Službeni glasnik SCG—Međunarodni ugovori broj 9/2003), i

-člana 17. Evropske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (Službeni glasnik SCG—Međunarodni ugovori broj 9/2003), sve u vezi sa:

-člana 10. Ustavne povelje državne zajednice Srbije i Crne Gore (Službeni list SCG br. 1/2003),

-člana 60. Ustava Republike Srbije (Službeni glasnik RS br. 83/2006),

-sve u vezi sa čl. 1. stav 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda u vezi mirnog uživanja prava na privatnu svojinu.

Konačna nedelotvornost pravnih lekova pred pravosudnim institucijama Republike Srbije u postupcima za zaštitu prava iz člana 13. i 14. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u vezi sa članom 1. stav 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju pred pravnim institucijama Republike Srbije

utvrđena je

REŠENJEM BR. Už-206/09 USTAVNOG SUDA REPUBLIKE SRBIJE Už. (prilog 67)

Obrazloženje

Za period od 17.03.2004. do 21.06.2004. godine poslodavac Vlastimir Trujić i pravnik Dragiša Paunović su prema podnosiocu Aplikacije vršili primenu nezakonitog i ništavog Aneksa II Ugovora o radu br. 457 od 17.03.2004., jer je nezakonitost i ništavost tog ugovora o radu utvrđena pravosnažnom i izvršnom Presudom P1-634/06 od 04.10.2007. (prilog 36)

Zbog insistiranja poslodavca Vlastimira Trujića i pravnika Dragiše Paunovića na primeni nezakonitog i ništavog Aneksa II Ugovora o radu br. 457 od 17.03.2004. podnosiocu Aplikacije su otkazali ugovor o radu nezakonitim i ništavim Rešenjem o otkazu ugovora o radu br. 1185 od 21.06.2004.

Ništavost i nezakonitost Rešenja o otkazu ugovora o radu br. 1185 od 21.06.2004.utvrđeni su pravosnažnom Presudom P1-311/07 Opštinskog suda iz Bora od 11.07.2007. godine. (prilog 39)

U ožalbenom periodu, nakon uručenja nezakonitog i ništavog Aneksa II Ugovora o radu br. 457 od 17.03.2004. godine, poslodavac Vlastimir Trujić i pravnik Dragiša Paunović su izvršili zamenu brave na radnoj prostoriji podnosioca Aplikacije i imenovali drugog vršioca dotadašnjih poslova podnosioca Aplikacije, čime su onemogućili podnosiocu Aplikacije da obavlja poslove iz Aneksa I Ugovora o radu br. 2117 od 20.10. 2000. godine.

Zbog sprečavanja obavljanja poslova iz Aneksa I Ugovora o radu br. 2117 od 20.10. 2000. godine i zbog utvrđenih zdravstvenih smetnji za obavljanje poslova uzorkovanja u zagađenoj radnoj sredini iz Aneksa II Ugovora o radu 457 od 17.03.2004. godine, podnosilac Aplikacije je radno vreme u firmi provodio tako da je uvek bio na raspolaganju poslodavcu Vlastimiru Trujiću i pravniku Dragiši Paunoviću da ga uposle u okviru njegovih preostalih zdravstvenih sposobnosti, ali oni to nisu želeli.

 Da ne bi podnosiocu Aplikacije isplatio zaostale zarade iz perioda primene ništavog i nezakonitog Aneksa II Ugovora o radu br. 457 od 17.03.2004., poslodavac je, nakon otkazivanja ugovora o radu podnosiocu Aplikacije, pokušao da nagovori sekretaricu da podnosiocu Aplikacije falsifikuje zabeleženo prisustvo u firmi, tako što će mu umesto zabeleženog prisustva u firmi retroaktivno upisati neopravdane izostanke, ali je ona to odbila da učini, o čemu je poslodavca obavestila Izjavom br. 1256 od 28.06.2004. godine.

DOKAZ:        Izjava br. 1256 sekretarice Ljiljane Nejkov od 28.06.2004. godine.            (prilog 50)

Pošto je sekretarica, Ljiljana Nejkov, odbila da podnosaiocu Aplikacije falsifikuje službenu evidenciju o prisustvu u firmi tokom primene nezakonitog i ništavog Aneksa II Ugovora o radu br. 457 od 17.03.2004. godine, poslodavac je naredio članu svog menadžmenta Mirku Vukmiroviću da to on uradi, što je on i učinio, tako što je podnosiocu Aplikacije u službenoj evidenciji obrisao ubeležene radne časove i umesto toga upisao neopravdane izostanke za vremenski period od 17.03.2004. do 21.06.2004. godine.

Zbog falsifikovanja službene evidencije o radnom vremenu podnosioca Aplikacije u periodu primene ništavog i nezakonitog Aneksa II Ugovora o radu br. 457 od 17.03.2004., Opštinsko Javno Tužilaštvo iz Bora je protiv člana menadžmenta firme Instituta za bakar, Mirka Vukmirovića, podiglo Optužnicu br. Kt-345/04 od 11.05.2005. godine pred Opštinskim sudom u Boru u predmetu Kv-70/05.

DOKAZ:         Optužnica OJT br. Kt-345/04 od 11.05.2005. (prilog 51)

Opštinski sud iz Bora je, u predmetu Kv-70/05, uskratio pravo podnosiocu Aplikacije na izjašnjenje u svojstvu oštećenog, tako što je propustio da oštećenom uputi poziv za raspravu, te je u odsustvu oštećenog doneo Rešenje br. Kv-70/ 5 od 15.06.2005., koje nije dostavljeno podnosiocu Aplikacije, čime je podnosiocu Aplikacije bilo uskraćeno i pravo na delotvoran pravni lek pred nacionalnim vlastima iz člana 13 . Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda).

DOKAZ:         Rešenje br. Kv-70/ 5 Opštinskog suda Bor od 15.06.2005. (prilog 52)

Na navedeno Rešenje Kv-70/05 od 15.05.2005. godine o odbacivanju optužnice protiv Mirka Vukmirovića Opštinsko Javno Tužilaštvo iz Bora je, po službenoj dužnosti, uložilo Žalbu br. Kt-3458/04 od 22.07.2005. godine.

DOKAZ:         Žalba OJT Bor br. Kt-3458/04 od 22.07.2005. godine (prilog 53)

Žalba OJT Bor br. Kt-3458/04 od 22.07.2005. godine odbijena je na neprincipijelan način, tako što je Okružno Javno tužilaštvo iz Zaječara preuzelo postupanje po žalbi, da bi onda odustalo od nje, pri čemu to tužilaštvo nije htelo da obavesti oštećenog o odustanku od žalbe, kako bi ga sprečilo da u svojstvu oštećenog podnese zahtev za delotvoran pravni lek.

Na osnovu odustanka od žalbe Okružnog Javnog tužilaštva iz Zaječara, Okružni sud iz Zaječara je doneo Rešenje br. Kž-434/05 od 16.01.2006. godine o odbacivanju žalbe, kao nedozvoljene. Ovo Rešenje Okružni sud iz Zaječara nije hteo da dostavi oštećenom čime je izvršeno sprečavanje podnosioca Aplikacije da u svojstvu oštećenog, radi naknade štete, preuzme gonjenje okrivljenog Mirka Vukmirovića, zbog krivičnog dela falsifikovanja službene isprave iz člana 248. stav 3. u vezi stava 2. i 1. Krivičnog Zakona Republike Srbije.

DOKAZ:         Rešenje br. Kž-434/05 Okružnog suda Zaječar od 16.01.2006. godine (prilog 54)

Po saznanju o načinu kako je izvršeno izbegavanje vođenja krivičnog postupka protiv Mirka Vukmirovića, zbog retroaktivnog falsifikovanja evidencije radnih časova podnosiocu Aplikacije, radi izbegavanja isplate zaostalih zarada podnosiocu Aplikacije, nakon njegovog nezakonitog i ništavog otpuštanja sa rada, podnosilac Aplikacije je 20.02.2006. godine vršiocu predsednika Opštinskog suda u Boru podneo Pritužbu na zakonitost rešavanja predmeta Kv-70/05.

DOKAZ:         Pritužba na zakonitost rešavanja predmeta Kv-70/05 (prilog 55)

Vršilac dužnosti Predsednika Opštinskog suda u Boru, u vezi navedene pritužbe, izjasnila se  sa zakašnjenjem od preko dve godine Rešenjem VI Su-37/2008-67 od 01.08.2008. godine, tj. nakon zastarevanja rokova za obnovu postupka, odnosno nakon zastarevanja izvršenog krivičnog dela falsifikovanja službene isprave po nalogu poslodavca, čime je podnosiocu i na taj način bilo uskraćeno pravo na delotvoran pravni lek iz člana 13. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.

DOKAZ:         Rešenje VI Su-37/2008-67 od 01.08.2008. godine (prilog 56)

Paralelno sa vođenjem navedenog krivičnog  postupaka od strane Opštinskog Javnog Tužilaštva iz Bora, protiv službenog lica Instituta za bakar Mirka Vukmirovića, zbog falsifikovanja evidencije o radnom vremenu podnosiocu Aplikacije u predmetu Kv-70/05 kod Opštinskog suda u Boru i Okružnog suda u Zaječaru, podnosilac Aplikacije je, nakon otkaza ugovora o radu, protiv Instituta za bakar, u predmetu P1-835/04 vodio i postupak pred Opštinskim sudom u Boru radi isplate zaostalih zarada iz perioda primene nezakonitog i ništavog Aneksa II Ugovora o radu br. 457 od 17.03.2004.

Međutim, Opštinski sud iz Bora je, na zahtev advokata podnosioca Aplikacije, postupak u ovom predmetu zamrzao na neodređeno vreme do okončanja postupka u predmetu P1-360/04, bez navođenja pravnog osnova i bez izdavanja Rešenja sa obrazloženjem i pravnom poukom. Postupak u predmetu P1-360/04 se vodio u vezi nezakonitog raspoređivanja podnosioca Aplikacije da sa utvrđenim zdravstvenim smetnjama obavlja poslove uzorkovanja u zagađenoj radnoj sredini.

Zbog davanja predloga za zamrzavanje postupka od strane advokata, bez saglasnosti podnosioca Aplikacije, podnosilac Aplikacije je otkazao punomoćje tom advokatu, o čemu je obavestio Opštinski sud iz Bora posebnim Podneskom od 21.02.2005., kojim je ujedno tražio povraćaj postupka u pređašnje stanje, uz izdavanje pisanog Rešenja sa obrazloženjem i pravnom poukom u vezi zamrzavanja postupka.

DOKAZ:         Podnesak od 21.02.2005. podnosioca Aplikacije za predmet P1-835/04 (prilog 57)

Predmetni sudija iz predmeta P1-835/04 nije htela da prihvati otkazivanje punomoćja advokatu podnosioca Aplikacije, koji je nesavesno zastupao podnosioca Aplikacije, zbog čega je odbijala da se u vezi ovog podneska od 21.02.2005. godine izjasni odgovarajućim rešenjem, nakon čega je podnosilac Aplikacije, posebnim podneskom od 22.03.2005. godine od predsednika Opštinskog suda iz Bora zahtevao Izuzeće predmetnog sudije u postupku P1-835/04.

DOKAZ:         Podnesak od 22.03.2005. podnosioca Aplikacije za predmet P1-835/04 (prilog 58)

Predsednik Opštinskog suda iz Bora je Rešenjem br. VII Su-30/05-18 od 18.04.2005. godine odbila zahtev za izuzeće predmetnog sudije u predmetu P1-835/04.

DOKAZ:         Rešenje br. VII Su-30/05-18 Predsednika Opštinskog suda Bor od 18.04.2005. godine za predmet P1-835/04 (prilog 59)

Po pravosnažnom okončanju postupka P1-360/04, kome je zbog višegodišnjeg odugovlačenja nekoliko puta vršena promena broja predmeta, zamrznuti postupak iz predmeta P1-835/04 nastavljen je pred drugim sudijom i pod promenjenim brojem predmeta P1-1269/07.

U međuvremenu je u firmi Institut za bakar izvršena finansijska transformacija, tako što je vlasništvo nad njom preuzela Republika Srbija uz promenu naziva firme u Institut za rudarstvo i metalurgiju Bor.

Već na prvim raspravama u predmetu P1-1269/07 predmetni sudija je počela sa kršenjem zakonske procedure utvrđene Zakonom o parničnom postupku, tako što je, kao i sudija iz predmeta P1-835/04, ignorisala usmene i pismene zahteve podnosioca Aplikacije, odbijajući da se izjasni pisanim rešenjem sa obrazloženjem i pravnom poukom u vezi primedbi podnosioca Aplikacije na sastav suda u random sporu, koji je trebalo da se sastoji od sudije u svojstvu predsednika veća sudija i dva porotnika, kao i legalnost punomoćja punomoćnika firme Institut za rudarstvo i metalurgiju.

Predmetni sudija je ignorisala i slične zahteve Nezavisnog sindikata, koji je bio umešač na strani podnosioca Aplikacije

DOKAZ:

1) Podnesak podnosioca Aplikacije od 27.02.2008. godine (prilog 60)

2) Podnesak umešača Nezavisnog sindikata Instituta za rudarstvo i metalurgiju od 20.03.2008. godine (prilog 61)

Pored navedenih propusta od strane predmetnog sudije u postupku P1-1269/07, bez znanja i saglasnosti podnosioca Aplikacije, zahvaljujući ustaljenoj praksi tog suda da zapisnike sa sudskih rasprava radi samo u jednom primerku, koji nakon završene rasprave ostaje u posedu sudije, vršeno je prepravljanje sudskih zapisnika van raspravnih termina i vršeno je umetanje i vađenje pojedinih spisa predmeta.

Prepravljanje sadržaja sudskih zapisnika vršeno je tako što je u originalnim zapisnicima, u korist Instituta za rudarstvo i metalurgiju prepravljan tekst na stranicama, koje su prethodile stranici na kojoj su bili potpisi stranaka (ovaj navod podnosilac Aplikacije daje pod napred navedenom zakletvom da govori istinu).

 

Prepravljanje spisa predmeta vršeno je tako što su nakon zaključenja rasprave, vađeni pojedini podnesci podnosioca Aplikacije i umesto njih umetani podnesci Instituta za rudarstvo i metalurgiju, koji prethodno nisu dostavljani podnosiocu Aplikacije na izjašnjenje, već su mu umesto tih podnesaka dostavljani podnesci, koji nisu imali nikakve pravne veze sa predmetom spora.

 

Institut za rudarstvo i metalurgiju je, uz toleranciju suda, zastupao je Dragiša Paunović, koji je bio korisnik socijalnog programa iz Oglasa br. 2096 firme Institut za bakar od 06.09.2006. godine zbog čega mu je bio raskinut radni odnos, te po tom osnovu nije mogao da se ponovo zaposli u firmi u kojoj je bio korisnik socijalnog programa pa zato nije ispunjavao zakonske uslove za zastupanje tog pravnog lica.

Takođe, Dragiša Paunović, kao korisnik socijalnog programa nije ispunjavao uslove za zastupanje pravnog lica Institut za rudarstvo i metalurgiju, zato što nije posedovao ni Uverenje da se poslovima advokature bavi u ime registrovane firme za zastupanje pravnih lica (ovaj navod podnosilac Aplikacije daje pod napred navedenom zakletvom da govori istinu). 

Prilikom donošenja presude u predmetu P1-1269/07, umesto navođenja da je podnosilac Aplikacije tražio obračun neisplaćenih zarada u skladu sa članom 62. stav 2. PKU tuženika br. 2175 od 31.10.2003. godine, Opštinski sud iz Bora je primenio navode iz falsifikovanih zapisnika, koji su kao takvi bili umetnuti u spise predmeta umesto originalnih zapisnika, uz poziv i na umetnutu pisanu ispravu nakon zaključenja rasprave br. 29/11 Samostalnog sindikata tuženika od 25.11.2006. godine u spise predmeta (koja prethodno nije bila prezentirana podnosiocu Aplikacije).

Naime, umesto Dopisa br. 29/11 od 25.11.2006. godine za predmet  P1-835/04 ili P1-1269/07, uz Podnesak tuženika br. 478 od 19.03.2008. godine, podnosiocu Aplikacije i Nezavisnom sindikatu Instituta za rudarstvo i metalurgiju je dostavljen Dopis br. 2811 Samostalnog sindikata tuženika od 09.11.2006. godine, kao odgovor tog sindikata u vezi Dopisa Opštinskog suda Bor za predmet P1-784/06, koji nije imao nikakve pravne veze sa predmetom P1-835/04 ili P1-1269/07 (i ovaj navod podnosilac Aplikacije daje pod zakletvom).

DOKAZ:         Podnesak tuženika br. 478 od 19.03.2008. godine (prilog 62)

Podnosilac Aplikacije iznosi osnovanu sumnju da je smisao zamene pisanih isprava u predmetu P1-1269/07 Opštinskog suda Bor, tokom i nakon završenih rasprava, izvršen radi stvaranja utiska da podnosilac Aplikacije ne razlikuje pojmove: minimalna zarada i minimalna cena rada.

Po takvom osnovu je predmetni sudija naručila i veštačenje o trošku podnosioca Aplikacije, kako bi se izbegla obaveza Instituta za bakar da podnosiocu Aplikacije, zbog nezakonite i ništave primene Aneksa II Ugovora o radu br. 457 od 17.03.2004. godine, isplati zaostale zarade u skladu sa članom 62. stav 2. PKU Instituta za bakar.

U vezi oba navedena Dopisa, predsednik Samostalnog sindikata Instituta za bakar, u vreme vođenja postupka P1-1269/07 nije imao ustavnu nadležnost da tumači zakonitost odredbi Pojedinačnog kolektivnog ugovora br. 2175 od 31.10.2003. godine, jer je to na osnovu člana 167. stav 1. tačka 5. bilo u isključivoj nadležnosti Ustavnog suda Republike Srbije (Sl. Gl. RS br. 83/06).

Prema tome, apsurdno je da je Opštinski sud iz Bora prihvatio da tumačenje zakonitosti i ustavnosti odredbe člana 62. stav 2. PKU Instituta za bakar br. 2175 od 31.10.2003. godine, za predmet P1-1269/07 Opštinskog suda Bor, umesto Ustavnog suda Republike Srbije, izvrši predsednik Samostalnog sindikata Instituta za bakar, tako što objašnjava da se umesto napisanog teksta mislilo na nešto drugo.

DOKAZ:        Odredba člana 62. stav 2. PKU tuženika br. 2175 od 31.10.2003. godine (prilog 63)

Zahvaljujući navedenim kršenjima zakonske procedure u vezi sastava suda, ignorisanja pravnih normi u vezi validnosti punomoćja predstavnika Instituta za bakar, prepravljanjima sudskih zapisnika i spisa predmeta, prihvatanjem nenadležnog tumačenja ustavnosti i zakonitosti odredbe iz člana 62. stav 2. PKU Instituta za baker od strane predsednika Samostalnog sindikata umesto Ustavnog suda Srbije i odbijanjem obe varijante sudskog veštačenja, Opštinski sud iz Bora je u celosti odbio tužbeni zahtev podnosioca Aplikacije Presudom P1-1269/07 od 21.04.2004. godine.

DOKAZ:        Presuda   P1-1269/07 Opštinskog suda Bor od 21.04.2004. godine (prilog 64)

Podnosilac Aplikacije je u žalbi Okružnom sudu Zaječar uzalud ukazivao na povrede odredaba Zakona o parničnom postupku i Ustava Republike Srbije od strane Opštinskog suda Bor, tako da je taj sud svojom Presudom Gž-1879/08 od 18.12.2008. godine potvrdio Presudu P1-1269/07  Opštinskog suda iz Bora od 21.04.2004. godine.

DOKAZ:        Presuda Gž-1879/08 Okružnog suda Zaječar od 18.12.2008. godine (prilog 65)

U zakonskom roku podnosilac Aplikacije je Ustavnom sudu Republike Srbije podneo Ustavnu žalbu 12.02.2009. godine u kojoj je citirao povrede svojih ustavnih prava pred opštinskim sudom u Boru i Okružnim sudom u Zaječaru uz navođenje i citiranje odredaba Zakona o povredi pravosudnih procedura.

DOKAZ:        Ustavna žalba Ustavnom sudu Republike Srbije od 12.02.2009. godine (prilog 66)

Ustavni sud Republike Srbije je svojim Rešenjem Už-206/09 od 21.09.2011. godine odbio Ustavnu žalbu podnosioca Aplikacije.

DOKAZ:        Rešenje Už-206/09 Ustavnog suda Republike Srbije od 21.09.2011. godine (prilog 67)

 Na navedeni način pravosudne institucije Republike Srbije su povredile pravo podnosioca Aplikacije na delotvoran pravni lek iz člana 13. u vezi člana 17. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, tako što su podnosioca Aplikacije sprečile da ostvari zaštitu prava iz člana 60. stav 4. i čl. 167. stav 1. tačka 5.  Ustava Republike Srbije, sve u vezi prava na mirno uživanje prava svojine iz člana 1. stav 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.

 
 
IV. Druge odluke
(navesti hronološkim redom, datum, sud
ili drugi organ i prirodu svake odluke)
Autres décisions
(liste par ordre chronologique, en donnant la date,
juridiction ou l’autorité et la nature
de décision pour chacun d’eux)
Other decisions
list in chronological order, giving date,
court or authority and nature
of decision for each of them)
  1. Aneks I Ugovora o radu br. 2117 od 20.10. 2000. godine (prilog 1), kojim je podnosilac Aplikacije sa poslodavcem ugovorio uslove za obavljanje poslova Koordinatora Odeljenja za fizičko-tehničko obezbeđenje objekata i imovine Instituta, organizaciju rada portirsko-stražarske službe i poslove staranja o načinu, dinamici, eksploataciji i održavanju voznog parka.
  2. Sporazum br. 2146 od 26.10.2000. godine o uslovima za rad sindikalne organizacije (prilog 2), kojim je podnosilac Aplikacije sa poslodavcem ugovorio uslove za rad sindikata „Nezavisnost“.
  3. Pravosnažna presuda P1-700/01 Opštinskog suda iz Bora od 28.01.2002. godine, kojom je Institutu za bakar nametnuta obaveza ispunjenja uslova za rad sindikalne organizacije „Nezavisnost“ (prilog 3)
  4. Rešenje I-175 /02 Opštinskog suda Bor od 12.03.2002. godine, kojim je Institut za bakar kažnjen sa 20.000 dinara zbog odbijanja izvršenja pravosnažne i izvršne presude u vezi nametanja obaveze za ispunjenje uslova za rad sindikalne organizacije „Nezavisnost“ (prilog 4)
  5. Rešenje I-175/02 od 09.04.2002. godine, kojim je Institutu za bakar zaprećeno kažnjavanje sa 100.000 dinara zbog odbijanja izvršenja pravosnažne i izvršne presude u vezi nametanja obaveze za ispunjenje uslova za rad sindikalne organizacije „Nezavisnost“ (prilog 5)
  6. Obaveštenje Inspekcije rada br. 380-117-67/2001-04 od 18.04.2001. o kršenju Zakona o radu od strane direktora Nedeljka Magdalinovića i sudbini lica kojima su isplaćivane Donacije u Beogradu,  (prilog 6)
  7. Rešenje Fi-767/98 Privrednog suda Zaječar od 12.11.1998. godine o brisanju poslovne jedinice Zavod za inženjering poslove u Beogradu (prilog 7)
  8. Ugovor o radu br. 57 od 13.01.1999. Instituta za bakar iz Bora sa Dolić Milenom iz Beograda, za nepostojeće poslove tehničkog saradnika u ukinutom Zavodu za inženjering u Beogradu (videti iste šifre opštine rada i opštine stanovanja) (prilog 8).
  9. Ugovor o radu br. 58 od 13.01.1999. Instituta za bakar iz Bora sa Timotijević Đorđem iz Beograda, za nepostojeće poslove naučnog saradnika u ukinutom Zavodu za inženjering u Beogradu (videti iste šifre opštine rada i opštine stanovanja). (prilog 9)
  10. Ugovor o radu br. 85 od 19.01.1999. Instituta za bakar iz Bora sa Knežević Čedomirom iz Beograda, za nepostojeće poslove savetnika direktora u Poslovodnom odboru ukinutog Zavoda za inženjering u Beogradu (videti iste šifre opštine rada i opštine stanovanja). (prilog 10)
  11. Potvrda o preuzimanju fiktivno rashodovane tehničke opreme od 09.11.2000. godine (prilog 11)
  12. Rešenje Up. Br. 2076/01 Opštinskog organa za prekršaje Bor od 15.01.2002. o obustavljanju prekršajnog postupka zbog zastarelosti protiv direktora Instituta za bakar Trujić Vlastimira, zbog isplata Donacija privilegovanim licima po osnovu fiktivnih ugovora o radu za nepostojeće poslove u nepostojećoj firmi  (prilog 12)
  13. Konačno Rešenje Ministarstva za rad i zapošljavanje Republike Srbije br. 164-03-909/2001-04 od 04.02.2001. kojim je izdat nalog direktoru Instituta za bakar Trujić Vlastimiru da zaposlenima obračuna i isplati cenu zarade za mesec april 2001. godine  (prilog 13)
  14. Rešenje Inspekcije rada i zapošljavanja Republike Srbije br. 380-117-905/2002-04 od 07.03.2003., kojim je izdat nalog Institutu za bakar da zaposlenima isplaćuje zarade u skladu sa Posebnim kolektivnim ugovorom (prilog 14)
  15. Rešenje Inspekcije rada i zapošljavanje Republike Srbije br. 380-117-136/2003-04 od 10.03.2003., kojim je Institutu za bakar izdat nalog da zaposlenima isplaćuje zarade najmanje jednom mesečno (prilog 15)
  16. Informacija Finansijske policije od 21.03.2002. godine, kojim je utvrđena utaja poreza na isplaćene autorske honorare (prilog 16)
  17. Informacija br. 168/02 Finansijske policije od 24.07.2002. godine o sudbini prekršajnih postupaka protiv Instituta za bakar i direktora Trujić Vlastimira zbog utaje poreza (prilog 17)
  18. Stavovi i zaključci sa Kolegijuma Instituta za bakar od 27.09.2001. godine, kojim je menadžment firme upoznat sa planom prodaje 25 kg paladijuma radi isplate osnovnog duga za utajen iznos poreza i doprinosa (prilog 18)
  19. Neopoziva ostavka na funkciju sekretara Okružnog odbora, člana Opštinskog odbora i zahtev za brisanje iz evidencije člana DS, u kojoj je podnosilac Aplikacije naveo razloge za brisanje iz evidencije člana Demokratske stranke  (prilog 19)
  20. Dopis poslodavca Instituta za bakar od 22.08.2001. godine., kojim je tražio smenjivanje sindikalnih predstavnika zbog prijave u vezi utaje poreza (prilog 20)
  21. Objavljen tekst u Borskim novinama br. 126 od 31.01.2001. godine pod naslovom: “Oterajte Radulovića, Spajića i Štrpca” (prilog 21)
  22. Rešenje br. 380-117-290/2001-04 Inspektora rada od 27.07.2001. kojim je direktoru Instituta za bakar izdat nalog da za svakog zaposlenog donese rešenje o korišćenju godišnjeg odmora za 2001. godinu (prilog 22)
  23. Rešenje br. 380-117-290/2001-04 Inspektora rada od 03.09.2001. (prilog 23)
  24. Pravosnažna i izvršna presuda P1-987/01 Opštinskog suda Bor od 20.11.2001. godine, kojom su poništene odluke direktora Instituta za baker o slanju radnika na godišnji odmor bez izdatih pojedinačnih rešenja. (prilog 24)
  25. Rešenje Up. Br. 3697/02 Opštinskog organa za prekršaje od 26.05.2003. godine, kojim su Dragiša paunović i Vlastimir Trujić novčano kažnjeni zbog odbijanja da postupe po rešenju inspekcije rada da sindikalnim predstavnicima odlože izvršenje otkaza ugovora o radu do donošenja pravosnažne sudske (prilog 25)
  26. Pravosnažna i izvršna presuda P1-855/02 Opštinskog suda Bor od 24.12.2002. godine, kojom je poništen otkaz ugovora o radu sindikalnom predstavniku Zvonimiru Spajiću (prilog 26)
  27. Pravosnažna i izvršna presuda P1-1386/04 od 10.03.2005. godine Opštinskog suda Bor, kojim je poništena odluka Instituta za bakar o otkazu ugovora o radu sindikalnom predstavniku Draganu Štrpcu (prilog 27)
  28. Presuda K-509/03 Opštinskog suda Bor od 24.03.2004. godine, kojom je sekretarica Instituta za bakar osuđena na kaznu zatvora od tri meseca zato što je po nalogu poslodavca falsifikovala službenu evidenciju o random vremenu sindikalnog predstavnika (prilog 28)
  29. Uverenje o promeni naziva sindikata br. 110-00-226/1997-02 izdato od Ministarstva za rad i zapošljavanje 20.03.2003. godine (prilog 29)
  30. Sporazum o udruživanju sindikata u Uniju borskih nezavisnih sindikata (prilog 30)
  31. Uverenje br. 110-00-213/2004-02 Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalne politike o upisu sindikata od 26.04.2004. godine o upisu Unije borskih nezavisnih sindikata u Registar sindikata (prilog 31)
  32. Beleška br. 454 Instituta za bakar sa sednice Kolegijuma od 16.03.2004. godine, na kojoj je utvrđena potreba otkazivanja ugovora o radu sindikalnim predstavnicima u skladu sa zakonom zbog obavljanja sindikalnih aktivnosti i Oglas br. 2096 od 06.09.2006. godine na osnovu koga je poslodavac vršio isplatu pravične naknade za napuštanje radnih mesta od strane radnika za čijim je radom prestala potreba firme (prilog 32 i prilog 32 A)
  33.  Aneks II ugovora o radu br. 457 Instituta za bakar od 17.03.2004. godine, kojim je podnosilac Aplikacije sa utvrđenim zdravstvenim smetnjama i bez izdavanja Rešenja sa obrazloženjem i pravnom poukom smenjen sa poslova koordinatora službe obezbeđenja i raspoređen da obavlja poslove uzorkovanja u zagađenoj radnoj sredini  (prilog 33)
  34. Upozorenje br. 463 direktora Instituta za bakar od 17.03.2004. godine zbog nepoštovanja radne discipline. Upozorenje je izdato zbog navodnog podnošenja lažnih krivičnih prijava. Krivične prijave protiv članova menadžmenta i firme podnosili su nadležni državni organi nakon sprovedenih predkrivičnih radnji o izvršenim krivičnim delima od strane članova menadžmenta. Sindikalni predstavnici su po pismenim pozivima državnih organa bili učesnici u tim postupcima u svojstvu svedoka (prilog 34)
  35. Rešenje Inspektora rada  br. 380-117-725/2004-04 od 11.10.2004. godine, kojim je izdat nalog poslodavcu da podnosiocu Aplikacije, prilikom raspoređivanja na poslove uzorkovanja u zagađenoj radnoj sredini, izda Rešenje o ostvarivanju prava, obaveza i odgovornosti sa obrazloženjem i poukom o pravnom leku. Ovo Rešenje je bilo nedelotvorno zato što je izdato neblagovremeno, tj. tek nakon otkaza ugovora o radu podnosiocu Aplikacije  (prilog 35)
  36. Pravosnažna i izvršna presuda P1-634/06 Opštinskog suda Bor od 04.10.2007. godine, kojom je utvrđena nezakonitost i ništavost Aneksa II Ugovora o radu br. 457 od 17.03.2004. godine. Ova presuda je bila nedelotvorna zato što je doneta neblagovremeno, tj. tek nekoliko godina nakon otkaza ugovora o radu podnosiocu Aplikacije (prilog 36)
  37. Odluka br. 1109 o povredi radne discipline od 11.06.2004. godine, koja je doneta zbog zdravstvenih nemogućnosti podnosioca Aplikacije da sa utvrđenim zdravstvenim smetnjama obavlja nezakonite i ništave poslove uzorkovanja u zagađenoj radnoj sredini (prilog 37)
  38. Rešenje br. 1185 o otkazu ugovora o radu od 21.06.2004. godine, kojim je otkazan ugovor o radu podnosiocu Aplikacije zbog zdravstvene nemogućnosti da sa utvrđenim zdravstvenim smetnjama obavlja nezakonite i ništave poslove uzorkovanja u zagađenoj radnoj sredini (prilog 38)
  39. Pravosnažna i izvršna presuda P1-311/07 Opštinskog suda iz Bora od 11.07.2007. godine, kojom je utvrđena nezakonitost i ništavost Rešenja br. 1185 Instituta za bakar o otkazu ugovora o radu podnosiocu Aplikacije od 21.06.2004. godine. Ova presuda je bila nedelotvorna zato što je doneta neblagovremeno, tj. tek nakon prevremenog penzionisanja podnosioca Aplikacije zbog potpunog gubitka radne sposobnosti  (prilog 39)
  40. Rešenje br. 164-03-1059/2004-04 Ministra rada, zapošljavanja i socijalne politike  od 10.12.2004. godine, kojim je odloženo izvršenje nezakonitog  i ništavog Rešenja br. 1185 Instituta za bakar o otkazu ugovora o radu podnosiocu Aplikacije od 21.06.2004. godine do pravosnažnosti sudske odluke. Poslodavac nije po navedenom rešenju zato što je odbio da podnosioca Aplikacije vrati na poslove koje je obavljao pre nezakonitog smenjivanja i nezakonitog otpuštanja, a odbio je i da podnosiocu Aplikacije isplati zaostale i izgubljene zarade (prilog 40)
  41. Rešenje Instituta za bakar Bor o raspoređivanju br. 2757 od 23.12.2004. godine, kojim je poslodavac po drugi put nezakonito rasporedio podnosioca Aplikacije da sa utvrđenim zdravstvenim smetnjama obavlja poslove uzorkovanja u zagađenoj radnoj sredini (prilog 41)
  42. Aneks III Ugovora o radu Instituta za baker Bor br. 2773 od 24.12.2004. godine, kojim je posalodavac po drugi put podnosiocu Aplikacije pod prinudom uručio nezakonit i ništav ugovor o radu da sa utvrđenim zdravstvenim smetnjama obavlja poslove uzorkovanja u zagađenoj radnoj sredini (prilog 42).
  43. Dopis podnosioca Aplikacije br. 2758 od 24.12.2004. godine, kojim je  podnosilac po drugi put bezuspešno ukazao da zbog utvrđenih zdravstvenih smetnji nije u mogućnosti da obavlja poslove uzorkovanja u zagađenoj radnoj sredini  (prilog 43)
  44. Uput za privremeno raspoređivanje radnika Medicine rada Doma zdravlja iz Bora br. 56/94 od 12.12.1994. godine, koji je poslodavac odbio da prizna  (prilog 44)
  45. Predlog za zdravstveno veštačenje zdravstvenog stanja podnosioca Aplikacije br. 66095 od 11.10.2004. godine Zdravstvenog centra Bor, koji je poslodavac odbio da uvaži (prilog 45)
  46. Rešenje Sektora inspekcije rada br. 380-117-1332/2004-04 od 31.01.2005. godine, kojim je inspektor rada odložio izvršenje rešenja br. 2757 Instituta za bakar od 23.12.2004. godine do pravosnažnosti sudskog postupka, kojim je poslodavac po drugi put nezakonito rasporedio podnosioca Aplikacije da sa utvrđenim zdravstvenim smetnjama obavlja poslove uzorkovanja u zagađenoj radnoj sredini. Poslodavac je odbio da postupi po ovom rešenju (prilog 46)
  47. Konačno Rešenje Ministra rada, zapošljavanja  i socijalne politike br. 164-03-378/2005-04 od 19.04.2005. godine o odlaganju izvršenja rešenja br. 2757 Instituta za bakar od 23.12.2004. godine do pravosnažnosti sudskog postupka, kojim je poslodavac po drugi put nezakonito rasporedio podnosioca Aplikacije da sa utvrđenim zdravstvenim smetnjama obavlja poslove uzorkovanja u zagađenoj radnoj sredini. Poslodavac je odbio da postupi po  i po ovom Konačnom rešenju (prilog 47).
  48. Rešenje Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje br. dosijea 020483 od 18.05.2011. godine, kojim je podnosiocu Aplikacije određena invalidska penzija zbog potpunog gubitka radne sposobnosti (prilog 48)
  49. Pravosnažna i izvršna presuda P1-14/05 Opštinskog suda iz Bora od 05.05.2005. godine, kojom je utvrđena nezakonitost I ništavost raspoređivanja podnosioca Aplikacije da sa utvrđenim zdravstvenim smetnjama obavlja poslove uzorkovanja u zagađenoj radnoj sredini (prilog 49)
  50. Izjava br. 1256 sekretarice Ljiljane Nejkov od 28.06.2004. godine o odbijanju da falsifikuje evidenciju o prisustvu podnosioca Aplikacije u firmi tokom nezakonitog i ništavog njegovog raspoređivanja da sa utvrđenim zdravstvenim smetnjama obavlja poslove uzorkovanja u zagađenoj radnoj sredini (prilog 50).
  51. Optužnica OJT br. Kt-345/04 od 11.05.2005. godine, kojom je Opštinsko javno tužilaštvo iz Bora optužilo člana menadžmenta Instituta za bakar Mirka Vukmirovića zbog falsifikovanja evidencija o prisustvu podnosioca Aplikacije u firmi tokom primene nezakonite i ništave odluke o njegovom raspoređivanju da sa utvrđenim zdravstvenim smetnjama obavlja poslove uzorkovanja u zagađenoj radnoj sredini (prilog 51).
  52. Rešenje br. Kv-70/ 5 Opštinskog suda Bor od 15.06.2005. godine, kojim je Opštinski sud podnosiocu Aplikacije uskratio pravo na izjašnjenje u svojstvu oštećene stranke u tom postupku (prilog 52)
  53. Žalba OJT Bor br. Kt-3458/04 od 22.07.2005. godine, zbog odbijanja Optužnice protiv Mirka Vukmirovića (prilog 53)
  54. Rešenje br. Kž-434/05 Okružnog suda Zaječar od 16.01.2006. godine, kojim je odbijena žalba Opštinskog javnog tužilaštva bez znanja i uručenja oštećenom podnosiocu Aplikacije (prilog 54)
  55. Pritužba podnosioca Aplikacije predsedniku Opštinskog suda Bor od 20.02.2005. godine na zakonitost rešavanja predmeta Kv-70/05 Opštinskog suda Bor (prilog 55)
  56. Rešenje VI Su-37/2008-67 predsednika Opštinskog suda Bor od 01.08.2008. godine, kojim je odbijena pritužba podnosioca Aplikacije predsedniku Opštinskog suda Bor od 20.02.2005. godine na zakonitost rešavanja predmeta Kv-70/05 Opštinskog suda Bor (prilog 56)
  57. Podnesak podnosioca Aplikacije Opštinskom sudu Bor od 21.02.2005. za predmet P1-835/04, kojim je podnosilac Aplikacije otkazao punomoćje advokatu a od suda tražio donošenje rešenja sa obrazloženjem i pravnom poukom u vezi zamrzavanja tog postupka (prilog 57)
  58. Predlog podnosioca Aplikacije predsedniku Opštinskog suda Bor od 22.03.2005. godine za izuzeće  sudije Danijele Popović u predmet P1-835/04 (prilog 58)
  59. Rešenje br. VII Su-30/05-18 Predsednika Opštinskog suda Bor od 18.04.2005. godine o odbijanju predloga za izuzeće sudije u predmetu P1-835/04 (prilog 59)
  60. Podnesak podnosioca Aplikacije od 27.02.2008. godine u vezi primedbi na sastav suda i na validnost punomoćja Instituta za rudarstvo i metalurgiju izdatog Dragiši Paunoviću, koji je korisnik socijalnog programa (prilog 60)
  61. Podnesak umešača Nezavisnog sindikata Instituta za rudarstvo i metalurgiju od 20.03.2008. godine u vezi primedbe na sastav suda i na validnost punomoćja Instituta za rudarstvo i metalurgiju izdatog Dragiši Paunoviću, koji je korisnik socijalnog programa (prilog 61)
  62. Podnesak Instituta za rudarstvo i metalurgiju br. 478 od 19.03.2008. godine, kojim je sudu dostavljen podnesak Samostalnog sindikata br. 2822 od 09.11.2006. godine u vezi tumačenja člana 62. Pojedinačnog kolektivnog ugovora za predmet P1-784/06 Opštinskog suda Bor (prilog 62)
  63. Odredba člana 62. stav 2. Pojedinačnog Kolektivnog ugovora Instituta za bakar br. 2175 od 31.10.2003. godine, kojom je predviđeno da cena rada za najjednostavniji rad ne može biti manja od minimalne cene rada utvrđene za Republiku Srbiju uvećanu za naknadu za ishranu i regres za godišnji odmor po zadnjim objavljenim statističkim podacima (prilog 63)
  64. Presuda   P1-1269/07  Opštinskog suda Bor od 21.04.2004. godine o odbijanju tužbenog zahteva podnosioca Aplikacije (prilog 64)
  65. Presuda Gž-1879/08 Okružnog suda Zaječar od 18.12.2008. godine o odbijanju žalbe podnosioca Aplikacije na presudu P1-1269/07  Opštinskog suda Bor od 21.04.2004. godine (prilog 65)
  66. Ustavna žalba Ustavnom sudu Republike Srbije od 12.02.2009. godine na Presudu Gž-1879/08 Okružnog suda Zaječar od 18.12.2008. godine i Presudu   P1-1269/07  Opštinskog suda Bor od 21.04.2004. godine  (prilog 66).
  67. Rešenje Už-206/09 Ustavnog suda Republike Srbije od 21.09.2011. godine o odbijanju ustavne žalbe podnosioca Aplikacije (prilog 67)
  68. Nalog za plaćanje sudske takes br. P1-1269/07  Opštinskog suda Bor od 09.01.2009. godine u ukupnom iznosu od 15.562 dinara (prilog 68)  
  69. Potvrda o uplati veštačenja za predmet P1-1269/07  Opštinskog suda Bor  i Nalaz veštaka za predmet P1-1269/07  Opštinskog suda Bo Bo rod 01.02.2008. godine  (prilog 69)
  70. Dokumentacija o pogoršanju zdravstvenog stanja podnosioca Aplikacije nakon primene nezakonitog i ništavog otkaza ugovora o radu (prilog 70)
  71. Podnesak podnosioca Aplikacije od 17.12.2007. godine za predmet P1-1269/07  Opštinskog suda Bor, kojim je podnosilac Aplikacije izvršio obračun svojih potraživanja prema članu 62. stav 2. Pojedinačnog kolektivnog ugovora Instituta za bakar br. 2175 od 31.10.2003. godine, koji je predmetni sudija odbila da prihvati, već je umesto toga, na osnovu falsaifikovanog sudskog zapisnika, o trošku podnosioca Aplikacije naručila nezakonito veštačenje od strane sudskog veštaka, koje zatim nije prihvatila (prilog 71)
V. Da li postoji neki drugi pravni lijek koji Vam stoji na raspolaganju a koji niste upotrijebili? Ako postoji, objasnite zašto ga niste upotrjebili.
(Is at-il ou tout autre appel ou d’autres recours
disponible pour vous que vous n’avez pas utilisé? Si oui, expliquez pourquoi vous ne l’avez pas utilisé)
(Is there or was there any other appeal or other remedy
available to you which you have not used? If so, explain why you have not used it)
Nakon iscrpljenja pravnog leka pred Ustavnim sudom Republike Srbije, koji je najviša sudska instanca Republike Srbije, podnosiocu Aplikacije nije poznat drugi pravni lek osim obraćanja Evropskom sudu za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda sa sedištem u Strazburu.
IZJAVA O CILJU PODNESKA I OKVIRNI ZAHTJEV ZA PRAVIČNO ZADOVOLJENJE
(DÉCLARATION DE L’OBJET DE LA DEMANDE ET PROVISOIRE demandes de satisfaction équitable)
(STATEMENT OF THE OBJECT OF THE APPLICATION AND PROVISIONAL CLAIMS FOR JUST SATISFACTION)

Cilj ove Aplikacije protiv Republike Srbije je pravično zadovoljenje isplatom materijalne i nematerijalne štete podnosiocu Aplikacije na teret Republike Srbije, zato što Republika Srbija, uskraćivanjem delotvornosti pravnih lekova, nije obezbedila podnosiocu Aplikacije pravičnu materijalnu naknadu pred svojim pravosudnim institucijama u obliku efikasnog pravnog leka u razumnom zakonskom roku, radi zaštite prava podnosiocu Aplikacije iz Konvencije 158., Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i prava na mirno uživanje svojine iz člana 1. stav 1. Protokola 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Isplatu pravične naknade podnosilac Aplikacije potražuje u evrima, po sledećim pravnim osnovima:.

I.          ISPLATA PRAVIČNE NAKNADE ZBOG PRIMENE NEZAKONITOG I NIŠTAVOG ANEKSA II UGOVORA O RADU BR. 457 ZA PERIOD OD 17.03.2004. GODINE DO 21.06.2004. GODINE.

 

Po ovom osnovu podnosilac Aplikacije predlaže Međunarodnom sudu da usvoji obračun naknade štete u vidu neisplaćenih zarada u skladu sa članom 62. stav 2. Pojedinačnog kolektivnog ugovora br. 2175 Instituta za bakar od 31.10.2003. godine, a prema obračunskoj šemi predloženoj u podnesku podnosioca Aplikacije za predmet P1-1269/07 Opštinskog suda u Boru od 17.12.2007. godine (prilog 71)

            Kao što je podnosilac Aplikacije naveo, Opštinski sud iz Bora nije prihvatio navedenu šemu obračuna, niti je prihvatio neku od dve varijante obračuna od strane sudskog veštaka, i pored činjenice da je na osnovu falsifikovane izjave podnosioca Aplikacije iz falsifikovanog zapisnika nakon rasprave, predmetni sudija izdala nalog sudskom veštaku da, pored predložene varijante obračuna od strane Instituta za rudarstvo i metalurgiju, o trošku podnosioca Aplikacije izvrši i  obračun zarade sa primenom pojma “minimalna zarada” umesto pojma “minimalna cena rada”, pri čemu se rezultati obračuna vrlo malo razlikuju u krajnjem iznosu.

            Tom prilikom podnosilac Aplikacije nije znao da predmetni sudija nije to uradila zato što nije razlikovala pojmove “minimalna zarada” i “minimalna cena rada”, već sa unapred smišljenom namerom da odbije tužbeni zahtev u celosti.

Na osnovu podataka sa sajta www.cekos.rs (Kursevi valuta – konverzija) iznos od 66.628,35 dinara na dan 30.06.2004. godine je  tada iznosio 666,28 evra.

To znači da podnosilac Aplikacije od Republike Srbije, po osnovu naknade štete zbog neisplaćenih zarada u periodu nezakonite i ništave primene Aneksa II Ugovora o radu br. 457 od 17.03.2004. godine, potražuje iznos od 666,28 evra sa zakonskom kamatom od 3% počev od 30.06.2004. godine do dana konačne isplate.

  1. II.                ISPLATA PRAVIČNE NAKNADE ZBOG TROŠKOVA NASTALIH TOKOM VOĐENJA POSTUPAKA NEDELOTVORNIH PRAVNIH LEKOVA.

Povraćaj iznosa od 3.012,00 dinara, odnosno 36.98 evra  koji je naplaćen podnosiocu Aplikacije za neprihvaćeno sudsko veštačenje u predmetu P1-1269/07 (prilog 69). Ovaj iznos podnosilac Aplikacije potražuje sa kamatom od 3% od 21.01.2008. godine do konačne isplate.

Povraćaj iznosa od 15.562 dinara, odnosno 147.98 evra po osnovu plaćenog naloga za sudsku taksu P1-1269/07 Opštinskog suda Bor od 09.01.2009. godine (prilog 68). Ovaj iznos podnosilac Aplikacije potražuje sa kamatom od 3% od 01.01.2010. godine do konačne isplate.

Povraćaj iznosa po osnovu troškova štampanja pisanih podnesaka tokom vođenja nedelotvornih postupaka. Prosečna cena štampanja jedne stranice iznosi 3 dinara ili 0,03 evra. Tokom vođenja nedelotvornih postupaka podnosilac Aplikacije je nadležnim institucijama morao da podnosi istovetne podneske u tri primerka (dva primerka za nadležnu instituciju) i treći istovetni primerak radi overe prijema. Za protekli period od 17.03.2004 godine (datum kada je podnosiocu Aplikacije uručen pod prinudom nezakonit i ništav Aneks II Ugovora o radu br. 457) do datuma predaje ove Aplikacije Međunarodnom sudu podnosilac Aplikacije je štampao oko 2000 stranica, što iznosi ukupno 60 evra.

Povraćaj iznosa po osnovu poštanskih troškova za slanje pisanih podnesaka nadležnim institucijama sa sedištem van mesta boravka podnosioca Aplikacije. Prosečna cena slanja jedne poštanske pošilje za period od 17.03.2004. godine do dana slanja ove Aplikacije Međunarodnom sudu iznosi 60 dinara ili 0,6 evra. Tokom vođenja nedelotvornih postupaka za navedeni period podnosilac Aplikacije je poslao preko 50 poštanskih pošiljki, što ukupno iznosi preko 30 evra.

  1. III.             ISPLATA PRAVIČNE NAKNADE ZBOG VIŠEGODIŠNJE PRIMENE NEDELOTVORNIH PRAVNIH LEKOVA U PRAVNOM SISTEMU REPUBLIKE SRBIJE.

Po ovom pravnom osnovu podnosilac Aplikacije potražuje 10.000 evra zbog duševnog bola izazvanog kršenjem člana, 13. i 14. i člana 17. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, što je zajedno sa pretrpljenim mobingom i šikanom kod podnosioca Aplikacije izazvalo pogoršanje zdravlja i potpunog gubitka radne sposobnosti (prilog 70).

 
VII. IZJAVA O OSTALIM MEĐUNARODNIM POSTUPCIMA
(DÉCLARATION CONCERNANT LES AUTRES
International Proceedings)
(STATEMENT CONCERNING OTHER
INTERNATIONAL PROCEEDINGS)

Nisam koristio druge međunarodne postupke.

Da li ste podnijeli gore navedene žalbe
nekom drugom sistemu međunarodne istrage ili poravnanja. Ako jeste, napišite pune podatke.
(Avez-vous submmitted les plaintes ci-dessus pour
toute autre procédure internationale d’enquête
ou de règlement? Si oui, donner les détails complets.)
(Have you submmitted the above complaints to
any other procedure of international investigation
or settlement? If so, give full details.)
Podnosilac Aplikacije nije podnosio žalbe drugom sistemu međunarodne istrage ili poravnanja.
 
LISTA DOKUMENATA
(LISTE DES DOCUMENTS)
(LIST OF DOCUMENTS)

(Ne originalna dokumenta, samo fotokopije)
(Pas de documents originaux, des photocopies seulement)
(No original documents, only photocopies)

(Uključiti kopije svih odluka koje se odnose na dijelove IV i VI. Ukoliko nemate kopije dokumenata, trebalo bi ih nabaviti. Ako ne možete da ih nabavite objasnite zašto. Dokumenti koje priložite neće Vam biti vraćeni.)
(Inclure des copies de toutes les décisions visées aux parties IV et VI ci-dessus. Si vous n’avez pas avoir des exemplaires, vous devriez les obtenir. Si vous ne pouvez pas les obtenir, axolain pourquoi pas. Aucun document ne sera retourné.)
(Include copies of all decisions referred to in Parts IV and VI above. If you do not have copies, you should obtain them.
If you cannot obtain them, axolain why not. No documents will be returned to you.)

Podnosilac Aplikacije

Slobodan Radulović, Njegoševa, 5A/21,

19210 Bor, Republika Srbija

Izgleda da je tekst “DRŽAVNA BANDA SRBIJE” imao uticaja da se pojedini zvaničnici nekih od državnih organa oglase. Pošto nemam potrebu da bilo šta krijem u ovom tekstu objavljujem pojedinačne reakcije.

Iz kancelarije poverenika za informacije od javnog značaja dobio sam poruku od g-đe Nevene Ružić da neće biti u prilici da pročita moju poruku – vidi Odgovor iz kabineta Poverenika za informacije.

Od uprave carine dobio sam  odgovor da “prijem, otprema, transport i uručenje poštanske pošiljke u međunarodnom i unutrašnjem poštanskom saobraćaju u isključivoj je nadležnosti poštanskog operatora, u ovom slučaju Javnog preduzeća PTT saobraćaj Srbija ” – vidi Odgovor iz uprave carine.

Od JP PTT “Srbija” dobio sam Rešenje br. 2012-35960/5 kojim mi je zbog sprečavanja podnošenja pravnog sredstva Međunarodnom sudu, umesto zahtevanih 11.000 evra u dinarskoj protiv vrednosti odobrena isplata naknade štete od 8.224,74 dinara – vidi Resenje br. 2012-35960-5 od 31.05.2012. U Rešenju se tvrdi da u vezi toga postoji zahtev, što znači da je neko u moje ime prepravio zahtev od 11.000 evra na 8.224,74 dinara. Ovo Rešenje je potpisala direktor RJ Poštanskog saobraćaja Bor, g-đa Suzana Stojanović, inače poznata javnosti u vezi uloge poštanskih manipulacija sa anti kampanjom protiv Srpske Napredne Stranke u vreme lokalnih izbora u Boru – vidi Prijavu protiv direktorke pošte u Boru zbog lokalnih izbora.

Od Ministarstva pravde dobio sam dopis u kome se traži da im pošaljem svoju adresu da bi mogli da mi dostave svoj odgovor!!?? – vidi Odgovor iz kabineta Ministarstva pravde. Iz ovakvog postupanja Ministarstva pravde zaključujem da nisu ni pogledali dokazne isprave koje sam im dostavio, jer da jesu videli bi tamo moju punu adresu.

Povodom izdavanja Rešenja br. 2012-35960/5 Ministarstvu pravde sam uputio sledeći dopis:

Odgovor g-đi Olji u vezi zahteva adrese

Poštovana,

16. maja 2012. godine dostavio sam Vam obaveštenje sa prilozima dokaznih isprava u vezi mog sprečavanja blagovremenog podnošenja Tužbe Međunarodnom sudu protiv Republike Srbije radi naknade štete zbog kršenja mojih prava pred državnim institucijama. Moje sprečavanje u blagovremenom podnošenju pravnog sredstva protiv Republike Srbije izvršeno je u organizaciji njenog državnog JP PTT “Srbija”. Izvršenje ovog dela izvršeno je tako što je nezakonito zaplenjena moja unapred plaćena pošiljka, a radi mog dovođenja u zabludu da je ista blagovremeno dostavljena Međunarodnom sudu izdato mi je falsifikovano Rešenje potražnice u kome je, kao datum predaje Međunarodnom sudu upisan 05.03.2012. godine. Nakon što sam službena lica JP PTT “Srbija” uhvatio u laži i falsifikovanju Rešenja potražnice oni su izmislili priču da je moja pošiljka navodno izgubljena pod ingerencijom uprave Francuske pošte, što očigledno nije tačno, jer službena lica JP PTT Srbija nisu za takve tvrdnje ponudila nikakve dokaze. Da bi opravdali svoje nečasno učešće u ovim nezakonitim radnjama službena lica JP PTT “Srbija” su izmislila i tobožnju saglasnost uprave Francuske pošte u mom obeštećenju o čemu su mi izdali odgovarajuće Obaveštenje. Pošto je očigledno da je  u moje sprečavanje obraćanja Međunarodnom sudu direktno umešana Republika Srbija preko svoje firme JP PTT “Srbija”, kako na Međunarodnom sudu ne bi izašla njena bruka sa obimom i načinom kršenja mojih ustavnih i građanskih prava, tvrdnju za spremnost obeštećenja od strane JP PTT “Srbija prihvatio sam kao spremnost države za pravičnom nagodbom u zamenu za oduzeto pravo na blagovremeno podnošenje pravnog sredstva Međunarodnom sudu. Zato sam u pošti, koja je primila obavezu za blagovremenu isporuku mog pravnog sredstva, popunio formulare za naknadu štete u iznosu od 11.000 evra u dinarskoj protivrednosti, kao naznačenu vrednost spora pred Međunarodnim sudom, odnosno kao iznos stvarne štete zbog zaplene moje pošiljke radi sprečavanja obraćanja Međunarodnom sudu. Umesto isplate stvarne naknade štete u iznosu od 11.000 evra u dinarsakoj protiv vrednosti JP PTT “Srbija” je donela Rešenje br. 2012-35960/5 od 31.05.2012. godine (prilog) na iznos od 8.224,74 dinara. U navedenom rešenju se tvrdi da je iznos od 8.224,74 dinara dodeljen na osnovu podnetog zahteva, što predstavlja novi falsifikat, jer je u zahtevu potraživan iznos od 11.000 evra, a obzirom da je navedeno da će ove troškove snositi uprava Francuske pošte, jasno je da se radi o lažima i manipulacijama i sada se pokušava da se od uprave Francuske pošte prikrije i ova bruka i ujedno za simboličan iznos spreči razmatranje moje tužbe pred Međunarodnim sudom.

Na osnovu svega navedenog, molim Ministarstvo pravde da uloži napore da se moja pošiljka Međunarodnom sudu dostavi na nadležnost, jer je očigledno da je država Srbija, preko svojih institucija, pokazala nespremnost za moje pravično obeštećenje.

S poštovanjem, Slobodan Radulović, ul. Njegoševa 5A/21, 19210 Bor

Na kraju da napomenem da se oglasio i šef kabineta Bezbednosno Informativne Agencije, gospodin Jovan Stojčić: “U vezi sa elektronskom poštom koju ste uputili direktoru Bezbednosne-informativne agencije 01. juna 2012. godine, u kojoj ste izneli tvrdnju da je počinjeno krivično delo, obaveštavamo Vas da smo elektronsko pismo prosledili Direkciji policije Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije, na nadležnost i postupanje” – vidi Odgovor iz kabineta BIA.

Priredio: Slobodan Radulović

Prema navodima “Vikipedije”  Banda (engleski – gang) je grupa delinkvenata (najčešće maloletnika ali i odraslih), koja nastaje spontano (ili organizovano) radi vršenja dela koja su inkriminisana krivičnim zakonikom. Ima sopstvena pravila delovanja, vođu, kao i specifične moralne norme što se podvodi pod pojam podkulture ili kontrakulture. Gang je anglosaksonski izraz za grupu pojedinaca, koji dele zajedničke vrednosti, imaju zajedničke ciljeve kao i specifičnu organizaciju i vođstvo. Često se ovakva organizacija odnosi na maloletnike sa asocijalnim ciljevima odnosno delinkventnim ponašanjem. U savremenom smislu, kao pežorativni izraz, odnosi se i na druge grupe sa osećanjem identiteta i zajedničkim ciljevima koji ne moraju biti asocijalni.

U mnogim državama postoje razne Bande protiv kojih državne institucije vode bespoštednu borbu. Nažalost u Srbiji nije tako, zato što je banda Srbije sastavljena od predstavnika politike, kriminala , privrede i pravosuđa. Sastav državne Bande Srbije objavio je bivši predsednik Republike, Boris Tadić, na “Biznis forumu” održanom pre tri godine na Kopaoniku. Doduše, predsednik je Bandu predstavio kao spregu politike, privrede, kriminala i pravosuđa.

Kada se govori o delovanju državne Bande Republike Srbije ne može se izbeći njen uticaj u pripremi i sprovođenju tzv. “Pljačkaške privatizacije”. U vezi toga retko koji građanin Srbije da nema neka svoja lična iskustva, ali je malo onih koji o tome poseduju pisane isprave. Ja u tom slučaju imam privilegiju da o načinu delovanja državne Bande Srbije raspolažem konkretnim pisanim ispravama, među kojima ima i sudskih, koje javnosti stavljam na uvud u vidu objašnjenja u Aplikaciji za Međunarodni sud u Strazburu, zbog čega je Banda Srbije tu Aplikaciju zaplenila u nadi da će od Međunarodnog suda prikriti argumente o svom delovanju.

Kao početak predstavljanja državne Bande Srbije javnosti stavljam na uvid moj mail upućen gospodinu Rodoljubu Šabiću, kao poslednjoj legalnoj instanci u Srbiji u pokušaju za odbranu prava na podnošenje pravnog leka Međunarodnom sudu u Strazburu. Evo kako glasi taj Mail:

Dostaviti lično gospodinu Šabiću

Poštovani gospodine Šabiću,

Od bivšeg predsednika Srbije Borisa Tadića saznao sam da u Srbiji funkcioniše sprega politike, kriminala i pravosuđa. Ja sam takvo delovanje okvalifikovao pod nazivom “Politička i Pravna mafija” i o tome na svom blogu: www.bokisingl.wordpress.com izneo brojne primere i svedočenja o ličnim iskustvima. Ovog puta nudim Vam argumentovan primer, takođe iz mog ličnog iskustva, kako se vrši sprečavanje građana Srbije da pravdu traže pred Međunarodnim sudom u Strazburu:

Dana 22.02.2012. godine preporučenom pošiljkom br. CC125876649RS sa povratnicom poslao sam u zakonskom roku Aplikaciju Međunarodnom sudu u Strazburu protiv Republike Srbije -  videti prilog 1. Vrednost ovog spora je 11.000 evra, a rok za slanje Apliokacije bio je 20.03.2012. godine. Kao dokaz da je moja Aplikacija blagovremeno poslata Međunarodnom sudu u Strazburu poslovnica JP PTT “Srbija” u Boru izdala mi je potvrdu - videti prilog 2.

Pošto se u primerenom roku nije vratila povratnica, kao dokaz da je moja pošiljka uručena Međunarodnom sudu, od poslovnice JP PTT “Srbija”u Boru tražio sam da se sačini potražnica, kako bih imao dokument da je moja Aplikacija podneta sudu u Strazburu u navedenom pravnom roku. Od službe JP PTT “Srbija” dobio sam Obaveštenje da je moja Aplikacija predata u Strazburu 05.03.2012. godine, što znači u zakonskom pravnom roku - videti prilog 3. Ova informacija mi je potvrđena izdavanjem zvaničnog dokumenta u vidu Rešenja potražnice - videti prilog 4.

Pošto u međuvremenu od suda u Strazburu nisam dobio obaveštenje pod kojim se brojem kod njih vodi moja Aplikacija, od službe JP PTT “Srbija” u Beogradu tražio sam pojašnjenja o statusu moje pošiljke. U vezi toga dobio sam obaveštenje da je Francuska pošta odgovorna za neuručivanje moje Aplikacije Međunarodnom sudu i da zbog toga navodno prihvata da izvrši moje obeštećenje o svom trošku -  videti prilog 5.

U smislu reklamacije zbog neuručivanja moje Aplikacije Međunarodnom sudu od poslovnice JP PTT “Srbija” u Boru dobio sam dokument  od 17.05.2012. godine u kome se tvrdi da je Francuska pošta preuzela odgovornost za gubitak moje pošiljke – videti prilog 6.

Na osnovu sličnog iskustva kada su službena lica JP PTT “Srbija” ukrala moju poštansku pošiljku kako bi me sprečili da u zakonskom roku od Vrhovnog suda Srbije tražim zaštitu svojih prava (videti neprocesuiranu prijavu Ktn-96/07)  i saznanja od drugih oštećenih, tvrdim da je i ovog puta postupljeno na sličan način. Naime, iz statusa praćenja pošiljke na sajtu: www.ptt.rsvideti prilog 7, vidi se da je pošiljka br. CC125876649RS ukradena 25.02.2012. godine nakon 16:45:43 časova u GPC 18200 Niš, tako što je umesto stvarne otpreme izbegnut upis prijema od strane Francuske pošte ili Francuske carinarnice u statusu praćenja pošiljke. To dalje znači da su se u vršenju ovog krivičnog dela nn lica ove niške carinarnice udružila sa nn licima iz JP PTT “Srbija”, koja su prethodno sačinila lažno rešenje potražnice i pokrenula postupak lažne reklamacije, navodno o trošku Francuske pošte, jer za tvrdnje o tobožnjoj krivici Francuske pošte službena lica JP PTT “Srbija”nisu ponudili nikakve pisane dokaze.

Inače, imam usmena saznanja da ovakvo postupanje službenih lica JP PTT “Srbija” nisu usamljen slučaj, tj. oni rade slične stvari i u slučajevima kada Međunarodni sud iz Strazbura traži od stranaka da u ostavljenom roku dostave dodatnu dokumentaciju. Tada službena lica JP PTT “Srbija” takve službene dopise suda iz Strazbura dostavljaju mimo službenog protokola u kome se izostavlja upis datuma dostavljanja i overa potpisom stranke. Kasnije to predstavnici vlasti Srbije pri sudu u Strazburu koriste za ulaganje prigovora neblagovremenosti, zbog čega stranke budu odbijene na sudu u svojim zahtevima, jer nemaju dokaze da im dopisi sa suda nisu uručeni neblagovremeno. Zbog ovakve prakse vlasti u Srbiji posle daju izjave kako je mali broj Aplikacija prihvaćeno od građana Srbije na sudu u Strazburu, a onda predstavnicima Evropske unije pričaju laži kako je to dokaz da u Srbiji nema većeg kršenja ljudskih prava.

Na osnovu navedenog, ovlašćujem Vas da bez ikakve materijalne naknade možete koristiti svu dokumentaciju sa mog bloga, dokumentaciju iz moje Aplikacije Međunarodnom sudu i ostalih priloga iz ovog dopisa radi objavljivanja u javnosti.

Koristim ovu priliku da Vas podsetim da mi je pomoćnik Vašeg generalnog sekretara Gordana Šunjarević 27.03.2012. dostavila Obaveštenje da moj predmet br. 07-00-0001/2012-03, u vezi odbijanja Osnovnog suda da mi dostavi traženu informaciju, nije rešavan zbog malog broja službenika i nagomilanog broja predmeta iz prethodnog perioda. Podsećam Vas da mi je Elektrotimok isključio napajanje električnom energijom na osnovu navodnog Rešenja Opštinskog suda Zaječar o nekakvom izmišljenom dugu, koji je sudski priznat bez mog znanja, učešća u postupku i uručenja tog Rešenja o čemu je taj sud odbio da mi izda traženu informaciju. Takođe obaveštavam Vas da je Elektrotimok iz Zaječara pre par dana potpuno demontirao liniju preko koje se snabdevao moj objekat električnom energijom, što potvrđuje da zaplena moje tužbe Međunarodnom sudu nije slučajnost, već osveta organizovane državne bande, tako da sada ne znam koja su moja prava i kako da ih ostvarim u ovakvoj “pravnoj” državi, koja mi je nezakonito uskratila pravo na rad, pravo na električnu energiju a sada mi ne dozvoljava ni pravo da pravdu tražim pred Međunarodnim sudom.

O uskraćívanju prava na pravni lek pred Međunarodnim sudom obavešteni su: zaštitnik građana, ministarstvo pravde, Mup Srbije, Javno tužilaštvo, predsednik Republike, Agencija za borbu protiv korupcije, udruženje sudija, udruženje javnih tužilaca, direktor Bezbednosne informativne Agencije, ali mi niko nije poslao povratnu informaciju, zbog čega očekujem Vaše izjašnjenje po tom pitanju. U očekivanju Vašeg odgovora srdačno Vas pozdravljam.

S poštovanjem, Slobodan Radulović.

Priredio: Slobodan Radulović

Harizmatična vlast zasniva svoju legitimnost na sposobnostima (moćima) svoga vođe odnosno smatra se da je njen vođa odabrani prorok koji je poslan na Zemlju da izvrši svoju misiju. Karakteristična obeležja za takvu vrstu vlasti su magijski rituali i obredi. Za vreme 20. veka javljaju se takve vlasti u nacističkoj Nemačkoj (Hitler), Italiji (Musolini), SSSR-u (Lenjin i Staljin), Kini (Mao Ce Tung)  Jugoslaviji (Tito), itd.

Karakteristično je da su takvi ljudi uglavnom duhovne vođe ili proroci, te u 20. veku ih nazivamo diktatorima koji umesto demokratije uvode totalitarni poredak.

Postoji i neka vrsta vlasti između tradicionalne i harizmatične, a karakteristična je za države Dalekog istoka kao Kinu ili Egipat (Faraoni).
Karakteristično za harizmatičnu vlast je da se ne može dugo održati na vlasti tj. nestabilna je jer često proizlazi iz kolektivne histerije, te uvek nakon nje dolazi do insitucionalizacije vlasti odn. do racionalno-legalne vlasti.
Racionalno-legalna vlast zasniva svoju legitimnost na poštovanju opštih pravila, zakona i ustava (načelo legalnosti). Nosioci vlasti na svoje položaje došli su putem propisanih pravila u zakona, i zbog toga su legitimno prihvaćeni. Takva vlast je impersonalna.

Legitimnost označava da je vlast priznata od strane stanovništva jedne države, tj. da je stanovništvo podržava i smatra je nužnom za održanje društvene zajednice. Prema gledištu političke sociologije svaka je vlast legitimna, sem izuzetaka kao što je uzurpacija, diktatura i tiranija. Naime, legitimnost vlasti proizlazi iz volje naroda, odn. državna vlast vrši volju naroda (jer je narod suveren) i takav oblik vladavine je najbolji jer mu je svrha opšta dobrobit.

Naime, ako je na izborima u Srbiji izabran neko većinom glasova za predsednika onda je on legitimni predsednik Srbije. Ali ako je predsednik izabran krađom glasova na izborima, onda je on za lopove  i legalan i legitiman a za većinu birača je samo uzurpator ili diktator,  jer da bi se neka vlast stvarno mogla smatrati narodnom, a ne odnarođenom ili nenarodnom, bitno je služi li ta vlast opštem dobru i boljitku građana Srbije. Vlast u Srbiji ne bi bila odnarođena i nelegitimna kada bi svojim postupanjem služila objektivnom opštem dobru i boljitku građana Srbije.

Svaka legalna garnitura na vlasti u Srbiji, po svojim postupanjima i po svojim odlukama može biti ili narodna vlast ili odnarođena vlast, a to što je legalna ne čini je niti narodnom niti odnarođenom. Većina naroda u svakoj državi priželjkuje stvarnu narodnu vlast, dakle vlast koja ostvaruje legalne i legitimne nacionalne ciljeve i interese, koja donosi takve zakone i pravne okvire da svi građani budu ne samo formalno jednaki pred zakonom nego da i svi budu poštovani u svome uverenju i svojoj patnji zbog nepravednog gubitka najbližih te da svi budu u prilici da prema svojim sposobnostima i prema svome trudu i radu napreduju u svim segmentima ličnog, porodičnog i društvenog života.

Dakle, odnarođena ili nenarodna vlast je svaka ona vlast, koja narodu nameće partijsku ideologiju,  koja je van narodnog domena. Naprimer, ideologija Komunizma, koja je internacionalna po svom karakteru je nenarodna jer služi jednoj ideologiji pisanoj i kreiranoj od stranaca tj. stranih filozofa Marksa i Engelsa i njihovih pomagača sa ciljem dominacije te tvrde, isključive i diktatorske ideologije na prostoru čitave zemaljske kugle. Takva ideologija služila je svojim gospodarima van granica Srbije. U tu svrhu su bile i osnivane i prva, druga i treća Internacionala, u tu svrhu su iz Boljševičkog centra slati agenti,diverzanti i agitatori po čitavom svetu. Jedan od takvih likova čudnog akcenta i manira bio je i Josip Broz – Tito. Njegovi levi “naslednici”, koji ga još uvek “dižu u nebo” duboko u duši imaju Internacionalu, tj. Slobodna, nezavisna i prosperitetna država Srbija im nije cilj niti ideal i tu je uzrok gotovo svih naših problema.

Problem leži u činjenici ,da “ONI” (preimenovane i novoimenovane komunističke partijske ćelije) još uvek ne smatraju ni granice, ni bogatstva, ni nacionalni ponos i patriotizam važnim i presudnim...Oni su “ogrezli” u “višim” ideološkim “stremljenjima” stranim interesima, a Srbija im je samo jedna stepenica prema služenju anacionalnoj globalističkoj ,,masonskoj EU”.

Prema tim parametrima takva vlast, takvi političari ne mogu se smatrati narodnim ni srpskim u pravom značenju tog pojma. Nasuprot njima stoje Nacionalisti – Srpski Patrioti, kojima je Srbija domovina i Srpska država na prvom, a ne na poslednjem mestu, njihov predstavnik na funkciji predsednika Srbije bio bi ponosan na tu funkciju (ne bi se toga stideo) i tu časnu obavezu ne bi poistovećivao sa radnim mestom u interesu EU i ne bi nastojao da svoje “radno mesto” sačuva izbornim krađama i falsifikovanjem volje građana Srbije.

Na pomolu izborna krađa stoleća?

Režimska izborna krađa predstavlja nasilje nad pravnim poretkom

Izborna krađa u Vranju?

Dveri: Najveća izborna krađa do sada

RTS : SRS: Izborna krađa na Kosovu

Velika Izborna Kradja u Zaječaru

Izborna kradja u Beogradu

IZBORNA KRAĐA U PROKUPLJU

IZBORNA KRAĐA U NIŠU.

Izborna krađa u Novom Sadu

U RS i mrtvi glasaju

PASTOR: TADIĆ JE KRAO

Dveri: U krađi učestvovao i CESID

Slobodan Radulović

Popisom stanovništva 2011. godine utvrđeno je da Srbija ima 7.120.666 stanovnika, tj. 377.335 manje nego na prethodnom popisu iz 2002. godine.

Biračkim spiskom iz 2012. godine utvrđeno je da u Srbiji od 7.120.666 stanovnika njih 7.026.579 su sa pravom glasa, odnosno samo 94.087 maloletnih građana su bez prava glasa.

Međutim, prema nekim statističkim podacima od 7.120.666 stanovnika njih 1.190.000 su mlađi od 18. godina, tako da je stvarni broj građana sa pravom glasa 5.930.666, što znači da je vlast usvojila birački spisak sa 1.095.913 više građana sa pravom glasa od teoretski mogućeg. U prilog tome ide i činjenica da je Birački spisak Srbije od 29. septembra 2002. godine, na osnovu kojih su održani predsednički izbori, brojao 6.553.042 građana sa pravom glasa.

Ako se uzme u obzir činjenica da je između dva popisa smanjen broj građana Srbije za 377.335, a radi se uglavnom o broju starijih osoba koje su imale pravo glasa, ali su umrle u tom periodu, može se zaključiti da se radi o svojevrsnom demografskom paradoksu, po kome je i pored statistički utvrđene manje populacije omladine koja stiče pravo glasa u odnosu na mortalitet onih sa pravom glasa, odnosno broj maloletnih građana koji je stekao pravo glasa ne može da iznosi više od 473.537, odakle onda toliki  višak glasača?

Zaključak: Pošto je popisom stanovništva iz 2011. godine utvrđeno da je Srbija za deset godina izgubila 377.335  stanovnika, tj. da je tokom popisa 2011. godine imala  7.120.666 stanovnika, od kojih su oko 1.190.000 bili maloletni, tj. bez prava glasa, dolazi se do računice da u Srbiji danas ima 5.930.666 a ne 7.026.579  građana sa pravom glasa, što znači da je teoretski nemoguće da Birački spisak iz 2002. godine od 6.553.042 građana sa pravom glasa, uprkos negativnim demografskim podacima, naraste za 1.190.000 novih građana sa pravom glasa. Zato Vladi i Predsedniku u ostavci treba postaviti pitanje: Ko su i odakle će doći 1.190.000 misterioznih glasača, koji će glasati 6. maja  u Srbiji?

Slobodan Radulović

Pre neki dan preturajući neku staru dokumentaciju naišao sam na Obaveštenje od gospodina ministra Mlađana Dinkića od 21.04.2008. godine, kojim me obaveštava da sam ispunio zakonske uslove za sticanje prava na besplatne akcije i Potvrdu o upisu u evidenciju nosilaca prava, kojom mi direktor Agencije za privatizaciju Vesna Džinić potvrđuje sticanje prava na novčanu naknadu od prodaje akcija i podelu akcija bez naknade svakog od preduzeća.

Obzirom da je ministar finansija Republike Srbije Mlađan Dinkić u međuvremenu javno priznao da je Lagao za akcije da bi Boris na izborima pobedio Tomu, ovu beskrupuloznu prevaru doživeo sam kao Apsurdistanski san i nudim ga na uvid javnosti u originalnom obliku sa napomenom  da se u ovom slučaju ne radi o Apsurdistanskom snu već o konkretnoj sličnosti funkcionisanja državnih institucija Republike Srbije sa DRP sistemom Apsurdistana.

Istinit događaj doživeo: Slobodan Radulović

KALIMEROVA PRAVDA NA SRPSKI NAČIN

Imate problem? Otpustio vas je neki novi politički hoštapler – pardon tajkun bre, bez otpremnine, bez isplate zaostalih zarada i bez uplate poreza i doprinosa. Deca vam gladuju ali vi nećete da uzmete pravdu u svoje ruke. Verujete u pravnu državu. Obratili ste se lokalnim ispostavama državnih institucija. Protiv vašeg „Poslodavca“ podneli ste prijave policiji,tužilaštvu, poreskoj upravi, inspekciji rada. Predali ste i tužbu sudu. Svima ste prilaganjem pisanih isprava (ugovori o autorskim delima sa penzionerima, rodbinom i prijateljima direktora, inspekcijski nalozi za neredovnu isplatu zarada zaposlenima i uplatu poreza i doprinosa, platne liste u kojima stoji da su vam krediti, porezi i doprinosi odbijeni, potvrda PIO da vam od imenovanja novog poslodavca nije uplaćivan doprinos za penziju, itd.) dokumentovali da je vaš „Poslodavac“ jedna prevejana bitanga, lopov, secikeza. Jedino niste naveli da je član, funkcioner i sponzor stranke za koju ste glasali na poslednjim izborima jer su vam njeni čelnici obećali da vas neće snaći to što vas je snašlo. Obećali su vam Evropske integracije, povećanje zaposlenosti i standarda, raskidanje sprege politike, kriminala i pravosuđa.

Iz razgovora sa službenim licima lokalnih državnih institucija zaključujete da će vaš „poslodavac“ načisto nadrljati zbog podnetih prijava, jer samo utaja poreza je veliki finansijski prekršaj. Jedino morate da se strpite dok se sprovedu procesne radnje jer takav je zakon. I najgori kriminalac ima pravo na odbranu.

I državni pretstavnici se odmah sutradan ili par dana kasnije bacaju na posao (niste vi jedini koji traži pravdu)

Kod vašeg bivšeg poslodavca u renoviranoj kancelariji nova sekretarica dočekuje čitav tim pravnih eksperata iz navedenih lokalnih državnih institucija. Najebaće direktor 100 %. Zgodna mlada sekretarica im priređuje prijem kako i dolikuje ugledu i njene i njihovih firmi. Tu su kafa, sokovi, pićence po želji a iz obližnjeg privatnog restorana stiže nešto i na čačkalicu. Dok čekaju prijem kod standardno zauzetog direktora, sekretarica im objašnjava da je novi direktor najbolji čovek koga ona poznaje. Neverovatno je pametan, stručan, vaspitan, kulturan – ma duša od čoveka. Ali propašće čovek zbog prijava neradnika koje je morao da otpusti zato što su ga lažno prijavljivali da krši zakon. Kao da direktor namerno nije hteo da im isplaćuje zarade i plaća poreze i doprinose državi, ali nije bilo para, jer niko od tih „tužibaba“ ne pita koliko je koštalo renoviranje kancelarija, klimatizacija, službena putovanja radi ugovaranja poslova za firmu, honorari za ugovore o delu za razvoj novih poslovnih aranžmana, kompjuterska oprema, kancelarijski materjal, sredstva za higijenu itd. (u td. spada valjda i Fond za reprezentaciju bez koga bi bio ugrožen imidž firme).

U međuvremenu, direktor je završio važne poslovne razgovore. Upravo je objašnjavao nekim drugovima „odozgo“ da mora da primi lokalne državne predstavnike kojima su ga prijavili neki otpušteni neradnici, koje je morao da otpusti radi racionalizacije poslovanja i da zbog takvih do sada nije mogao da plaća poreze i doprinose državi, te ih moli da urgiraju gore kod nadležnih da mu se to ne uzima kao nameran prekršaj zakona. Drugovi „odozgo“ su mu obećali da će učiniti sve što mogu, uz napomenu da ne brine zbog toga, jer i drugi ne plaćaju poreze i doprinose, pa nisu kažnjeni zbog toga. A što se tiče otpuštanja neradnika dobio je podršku, jer država po nalogu MMF-a mora da smanji javnu potrošnju oslobađanjem od viška zaposlenih, a pošto nema para za otpremnine prvo treba otpustiti neradnike i prekršioce radne discipline. Naravno, ko su neradnici, prekršioci radne discipline i višak radne snage odlučuje „poslodavac“ Ko bi drugi?.

Lokalne državne predstavnike direktor prima pojedinačno. Za svakog od njih ima već spremljene pisane izjave u kojima se daje objašnjenje da firma loše posluje zbog nasleđenih problema iz prethodnog perioda (sankcije Ujedinjenih nacija). Za lakše razumevanje direktorove izjave uz izjavu ide i prezent. To je mali znak pažnje i priznanje za vaš delikatan rad u službi – objašnjava im direktor.

Nakon obavljenih procesnih radnji lokalni državni predstavnici vas obaveštavaju da su obavili inspekcijske uviđaje ali da nisu mogli da utvrde nikakav zakonski prekršaj „poslodavca“ prema vama te vam daju pravnu pouku da se za zaštitu svojih prava obratite sudu, a ukoliko niste zadovoljni njihovim rešenjem, možete u ostavljenom roku uložiti žalbu resornom ministarstvu Vlade.

Šta da radite? Nemate mnogo izbora. Ili da odustanete ili da sledite pravne pouke. Deca gladna, posla nema, socijalnu pomoć vam ne daju jer imate auto, doduše kršotina stara preko 20  godina, ali kod njih se vodi da je auto i po njihovim kriterijumima niste socijalno ugroženi. Odlučujete da pišete žalbe nadležnim ministarstvima. Uz žalbe morate i njima da prilažete sve kopije pisanih isprava kojima potkrepljujete svoje navode o nepravdi. Nemate para da deci kupite hranu ali za kopiranje dokumentacije morate imati. Srećom, poznajete nekog u nekoj firmi ko će vam to krišom uraditi o trošku te firme, da niko ne sazna. Naravno, vaš poznanik iz te firme rizikuje da zbog vas izgubi radno mesto, a vi niste toliki skot da ga ne častite bar sa čokoladom za decu. Uz takav vaš postupak grize vas savest: „Majku mu, za njegovu decu imam za čokoladu a svojoj nemam ni hleb da kupim“. Ali odmah trezveno rezonujete: „Šta da radim, mora se tako. Ne može se do pravde besplatno. Moja deca neka se strpe dok naplatim šta mi duguju“.

U međuvremenu, pošto ste se u zakonskom roku obratili sudu za zaštitu prava stiže vam sudski poziv sa zakazanim terminom. Šta sad da se radi? Treba vam advokat, to košta mnogo a vi ste švorc, nemate nikakav izvor prihoda, poznanici i familija su počeli da vas izbegavaju, nemate od koga više da zajmite jer se već pročulo da ste ostali bez posla. Ali srećom, slučajno, saznajete da ima advokata koji rade „na poček“ – plaćate doduše 20 % više ali tek po pravosnažnosti presude. Razmišljate: „Super, ne moram da odustajem od zahteva za pravdu, dobro sam to rešio“. Sad samo se treba strpiti. Ali u kući deca i žena ne misle tako. Prebacuju vam što ste se kačili sa direktorom kao „šut sa rogatim“. „Zašto se nisi i ti učlanio u njegovu stranku pa da te Bog vidi“. Uzalud objašnjavate da vam „obraz“ ne dozvoljava da budete lopuža i hoštapler, oni to neće da razumeju: „Zar ti budalo jedna ne vidiš da taj i taj nisu imali zašta pas da ih uhvati, a od kako su postali partijski funkcioneri vladajuće koalicije sada imaju po nekoliko stanova, nova kola, idu na godišnji odmor, deca im studiraju na stranu, a mi nesrećo naša trošimo poslednje zalihe hrane iz zamrzivača“. Šta reći na to? Izlazite iz kuće i besciljno lutate i počinju da vas opsedaju svakakve lude misli. Ipak, stišavate strasti, uzdržavate se od uzimanja pravde u svoje ruke. Tešite se: „pravda je spora ali dostižna“.

U međuvremenu advokat vas podseća da uskoro imate suđenje. Razmišljate: „eto krenulo je po zakonu, radni spor mora da se pravosnažno okonča za 6 meseci“.

Na prvom ročištu pred sudom ispostavlja se da zastupnik vaše tužene firme nije došao, a sudija nema pouzdane podatke da mu je ispravno uručen sudski poziv, pa se ročište odlaže za dva meseca. Razmišljate: „zašto za dva meseca, ali briga vas, spor mora da se okonča za 6 meseci“. Treba samo da se strpite. Kući objašnjavate: „iz firme vrdaju da se pojave jer su svesni da će izgubiti spor koji mora da se okonča u našu korist za šest meseci“. Umesto razumevanja žena vam nariče: „Kuku nama, nesrećo jedna šta ćemo jesti za to vreme?“ Vi kao glava porodice i čovek sa verom u pravdu mirno odgovarate: „De ne brinite. ima Boga“. Da li vas je Bog čuo ili je sreća u pitanju, ali setili ste se da ste svojevremeno nekom pozajmili neki novac koji vam nije vratio pa ste tada digli ruke od toga. Sa malo nade odlazite kod dotičnog a on – gle čuda – vraća vam pozajmljeno kao pošteni dužnik i to sa kamatom, uz objašnjenje: „Hvala ti brate, da nije bilo tebe ja ne bih preživeo“. Razmišljate: „eto, ima Boga, biće i pravde“.

Na sledećem sudskom ročištu prisutni su svi sem sudskih porotnika (neki dokoni ali zaboravni penzioneri, poznanici predsednika suda), pa sudija mora da odloži suđenje za još mesec dana. Ali vi i dalje rezonujete: „briga me, po zakonu spor mora da se okonča za 6 meseci“.

U međuvremenu saznali ste da je predsednik republike otvorio Narodnu kancelariju u Beogradu koja će satrti nepravdu u državi. Potrebno je samo da prijavite vaš slučaj. Prijave se primaju poštom ili na šalteru kancelarije. Rezonujete trezveno: „Pošta je spora, bolje da odem lično“. Nekako ste kupili povratnu kartu, poneli sendvič i stižete u Beograd. Adresu znate: Masarikova broj 5 šesti sprat, ali neznate gde je to. Pitate taksistu i on vam objašnjava: „Evo tu preko puta, vidiš onu visoku zgradu od mermera“. Zaista, vidi se impozantna zgrada od stakla i mermera. Ohrabreni tom činjenicom rezonujete: „zna predsednik gde da smesti pravdu, što bliže narodu, blizu i železničke i autobuske stanice“.

Ulazite u ogroman hol zgrade od stakla i mermera i na šalteru u prizemlju uniformisani ljubazni portir vam daje uputstvo: „na jednom od ona dva pulta na nekoliko metara od onih dva lifta pritisnite broj 6“. Sledite uputstva portira i razmišljate: „broj 6 i ovde kao i u zakonu o radu – nije to slučajno“ U međuvremenu, otvaraju se vrata lifta nalik na svemirski brod. U čudu ulazite, vrata se automatski zatvaraju i lift kreće svemirskom brzinom. Još niste stigli ni da razgledate unutrašnjost lifta a neki glas vas obaveštava da ste stigli na šesti sprat i vrata se otvaraju. Ulazite u prostrani hol gde vas drugi uniformisani ljubazni portir upućuje: „ulaz u Narodnu kancelariju predsednika republike je sa vaše leve strane“. Otvarate vrata prostrane kancelarije u kojoj vas ljubazno dočekuju šest mladih, lepih nasmešenih ženskih osoba. Dve od njih sede za stolovima sa kompjuterima a uz svaku od njih po druge dve koje se obučavaju. Rezonujete: „Pa da, mnogo je nepravde, treba dosta zaposlenih da to evidentira“ Ispred stolova sa kompjuterima nalazi se nekoliko stolica za stranke. Nude vas da sednete i objasnite problem. Vi počinjete priču i pošto je problem veliki jedna od sekretarica poziva šefa. Šefu pričate sve ponovo. On zbog velikih obaveza nema vremena da vas sasluša do kraja pa daje nalog drugoj sekretarici da primi vašu prijavu. Po treći put u istoj prostoriji objašnjavate razlog dolaska. Al` razmišljate: „bolje tri puta nego jednom – treća sreća“. Ali ni ova sekretarica zbog nekih drugih obaveza nema vremena da vas sasluša do kraja, pa vas prekida pitanjem: „imate li vi sve to napisano?“ Naravno da imate. Nećete valja u lov na pravdu bez ičega. Otvarate putnu torbu i vadite vaš dokazni materijal (u dva primerka), sekretarica ih uzima, udara štambilje, upisuje u delovodni protokol i ljubazno vas ispraćuje rečima: „Ništa ne brinite, sve će biti u redu, dobićete brzo odgovor Narodne kancelarije na kućnu adresu. Srećan vam put“ Razmišljate: „Eto, čas posla, tako se radi, nema kod predsednika zabušavanja i odlaganja“.

Kući se vraćate ubeđeni u skoro okončanje vaše nepravde. Svoj optimizam širite i na ukućane ali oni su skeptični: „Čekaj da vidiš šta će biti kad ustanove da su tvoj direktor što te otpustio i predsednik republike iz iste vladajuće koalicije“. Odgovarate im: „Ma neznate vi ništa, i predsednik republike i predsednik Vlade, ma cela Vlada, saglasni su da će razvrgnuti spregu politike, kriminala i pravosuđa i da niko, a naročito iz vladajuće koalicije neće biti pošteđen od odgovornosti za kršenje zakona“. Dobro videćemo, kažu vam ukućani.

Ponovo je došlo vreme za sud i vi sa advokatom odlazite na suđenje. Ovog puta svi su prisutni. Sudija traži da precizirate tužbeni zahtev: „jel vi tužite zbog nezakonitog otkaza ili zbog isplate zaostalih zarada“. Advokat vas savetuje da se prvo izjasnite da je tužbeni zahtev podnet zato što ste nezakonito otpušteni, a posle, kao čista formalnost sledi tužba za naknadu štete. Naravno, slušate advokata i opredeljujete tužbeni zahtev zbog nezakonitog otkaza, mada vam nije jasno zašto ne može i jedno i drugo zajedno, jer zakon o radu predviđa obavezu poslodavca da vam pre otkaza isplati zaostale zarade i izvrši uplatu poreza i doprinosa. Ali nećete da zakerate: „Valjda sudija i advokat znaju svoj posao“.

Naravno, zastupnik vaše firme na sudu ne priznaje vaše navode u vezi nezakonitog otkaza i predlaže sudu odlaganje rasprave da bi on svoje navode potkrepio u pismenom podnesku. Vama je jasno, da to znači da mora da ide po svoje pravno mišljenje kod „poslodavca“ koji vas je otpustio, ali vi tu ništa ne možete jer to je zakonsko pravo i sudija mora da još jednom odloži raspravu za mesec dana. Niste zadovoljni jer već se približava rok od šest meseci za pravosnažno okončanje postupka, ali verujete da će presuda biti u vašu korist i da se druga strana neće žaliti ili ako se žali drugostepeni sud će to rešiti u hitnom postupku.

U međuvremenu počinju da vam stižu opomene javnih preduzeća za neplaćene račune za struju, komunalije, telefon i – vidi malera: „Radio televizija vam šalje opomenu pred utuženje za neplaćenu TV pretplatu. Metodom slučajnog uzorka od velikog broja dužnika kompjuter je izabrao i vas “. Razmišljate: „Pa šta, ako me tuže? Do tada imaću presudu suda da sam nezakonito otpušten, znači nisam ja kriv nego firma i direktor. Platiću ja državi kad firma plati meni.“

Na kućnu adresu stiže vam od suda podnesak zastupnika vaše firme u kome se kaže da ste za gubitak posla sami krivi zbog kršenja radne discipline i ugleda firme iznošenjem u javnost službenih tajni firme. Razmišljate: „Koje službene tajne? Nema drugo nego ono što ste naveli u vašim prijavama državnim organima – ugovori o delu sa penzionerima, prijateljima i familijom direktora i neuplaćeni porezi i doprinosi“. Odlazite zabrinuti kod advokata i pokazujete mu šta ste dobili od suda. Advokat vas smiruje: „Ma lopuže jedne, nemaju šta drugo nego to, ali ne brinite, to nije službena tajna jer ste vi to izneli državnim organima a ne u novine“. Zadovoljni smirujete ukućane.

Na sledećem ročištu, umesto vas izjavu daje advokat. Argumentovano uz poziv na zakon pobija podnesak zastupnika vaše firme. Sudski porotnici značajno klimaju glavom u znak odobravanja. Sudija zaključuje raspravu i kaže da ćete presudu dobiti na kućnu adresu. Odlazite kući zadovoljni i ohrabreni. Ukućanima prenosite kako su sudski porotnici klimali glavom za vreme izlaganja vašeg advokata. Objašnjavate im da se sudska odluka donosi većinom glasova a koliko ste shvatili porotnici su na vašoj strani. Sudijin glas i ako bude protiv biće usamljen, ali nema razloga da bude protiv jer vam je advokat rekao da je i zakon na vašoj strani.

Vreme prolazi a iz državnih institucija ne stižu nikakvi odgovori. Nema još ni presude iako je istekao zakonski rok od 6 meseci. Nema odgovora ni Narodne kancelarije. Stižu samo računi i nove opomene, stigle su i prve presude za vaše neizmirene obaveze prema državi u kojima se obavezujete da iste izmirite u roku od 15 dana zajedno sa sudskim troškovima i kamatama, sve pod pretnjom prinudnog izvršenja. Tu su i pravne pouke da u roku od 15 dana možete da se žalite drugostepenom sudu. Hvata vas panika, ne znate šta da radite. Ukućani vas mrko gledaju, međusobno se sašaptavaju, sa vama neće ni da razgovaraju. U panici, da bi dobili na vremenu za odlaganje izvršenja za dugovanja državi pišete žalbe drugostepenom sudu i predajete ih zadnjeg dana ostavljenog roka preko pošte u nadi da ćete tako dobiti na vremenu, svesni da će presude biti potvrđene a sudski troškovi uvećani. Istovremeno pišete pritužbu predsedniku suda zbog nezakonitog odugovlačenja sa donošenjem presude u vezi vašeg otkaza i urgencije ministarstvima u vezi vaših žalbi na prvostepena rešenja.

Predsednik suda vam u zakonskom roku od 15 dana odgovara da je razgovarao sa vašim predmetnim sudijom koji mu je dao izjavu da je pretrpan poslom ali je obećao da će presudu doneti u roku od mesec dana.

Iz ministarstava vam stižu obaveštenja da je postupak još u toku jer su važe žalbe poslate prvostepenim organima na izjašnjenje i da će po njihovom izjašnjenju ministarstvo doneti konačnu odluku.

Vidite da se ne poštuju pravni rokovi pa zovete Narodnu kancelariju radi dopune žalbe. Ljubazan glas vam objašnjava da se radi na vašem predmetu ali da je slučaj složen jer se protiv vas urotile neke sile i da je potrebno da se strpite, a ako imate nove žalbe da to pošaljete poštom, uz poziv na broj predmeta koji su vam saopštili. Nije vam baš jasno o kakvim to silama protiv vas govore iz Narodne kancelarije i zašto vam to nisu pismeno saopštili. Ali rezonujete: „Aha, vide oni kakav se ološ udružio protiv mene, treba im vremena da to razbucaju“.

U međuvremenu stiže vam prvostepena presuda – vaš tužbeni zahtev je odbijen. U obrazloženju se prihvataju navodi iz podneska vaše firme  da ste sami krivi za otkaz ugovora o radu zbog prekršaja radne discipline odavanjem službene tajne. Očajni odlazite kod advokata a on se smeje i kaže: „Ma ne brinite ništa, pukli su. Firma ne može da ima službenu tajnu za državne organe. Utaja poreza nije službena tajna nego krivično delo. Zna to i sudija ali hoće da spasi direktora da ne ide u zatvor. Poništićemo im ovu presudu u drugostepenom postupku ko od šale. Samo budite strpljivi.“ I pored advokatovog optimizma vi dobijate prve simptome neuroze. Postali ste razdražljivi, imate česta lupanja srca, sve češće zamišljate sebe kako se motkom obračunavate sa direktorom na nekom usamljenom mestu.

Zbog ovih tegoba rešili ste da odete kod lekara. Koristite nedavno dobijenu zdravstvenu knjižicu sa evidencije zavoda za zapošljavanje. Kad ste objasnili svoje tegobe lekar opšte prakse vas upućuje kod neuropsihijatra. Tamo konstantuju da ste postali neurotični i prepisuju vam terapiju.

Sasvim slučajno sutradan sa evidencije za zapošljavanje stiže vam obaveštenje da možete da konkurišete za nov posao u drugoj firmi. Odlazite na razgovor i oni vas upućuju na sistematski pregled. Svuda glatko prolazite ali kod neuropsihijatra u vašem kartonu stoji da ste neurotičar i zato dobijate izveštaj da privremeno niste sposobni za rad.

U međuvremenu poziva vas vaš advokat i saopštava vam da je sa drugostepenog suda brže nego što ste se nadali stiglo Rešenje kojim se poništava prvostepena presuda i predmet vraća na ponovno suđenje. Dešava se baš onako kako vam je rekao advokat. Njegov ugled u vašim očima raste. Radosno saopštavate ukućanima nove vesti. Oni vas gledaju ravnodušno i nezainteresovano. Iako niste lekar jasno vam je da su i oni postali psihički pacijenti. Pukli su. Deca su popustila sa učenjem i prestala da izlaze van kuće bez preke potrebe. Svi gledaju u vas i samo ćute. Niko vas više ne grdi, ali vama to mnogo teže pada. Postajete neuračunljivi i u sebi razmišljate: „Majku im lopovsku uništiše nas sve. Moraću da im se osvetim“. Ali od koga početi. Ima ih mnogo i niste sigurni ko je glavni krivac. Izlećete iz stana razdražljivi, besciljno lutate i izdaleka osmatrate svoju bivšu firmu. Ne prilazite blizu jer znate da je direktor instalirao kamere. Bolje je da ne budete zabeleženi na njima. Za svaki slučaj. Odlazite na buvljak i krišom merkate robu. Primećujete da vas interesuje samo roba kao: sekire, noževi, pajseri, veliki šrafcigeri, lanci za bicikle. Onda se trgnete: „Ma šta će mi to. Nemam drva da bi mi trebala sekira a nemam ni bicikl da bi mi trebao lanac“. Nevoljno se vraćate kući i dobijate obaveštenje od advokata za novo suđenje.

Vreme do suđenja provodite na selu kod nekih rođaka. Čuli su da ste bez posla pa su vas pozvali da im nešto pomognete. To vam se isplatilo jer su vas ispratili sa tovarom namirnica i nešto para. Posle dužeg vremena ukućani ponovo razgovaraju sa vama. Jasno vam je da su vam zahvalni što posle dužeg vremena imaju bolje obroke, a deci ste prvi put posle dužeg vremena dali džeparac za izlazak.

Rasprava na ponovljenom suđenju je kratko trajala. Punomoćnik firme je i dalje tvrdio da vam firma nije dala nezakonit otkaz ali nije više pominjao da ste otkaz dobili zbog odavanja službene tajne. Rasprava je zaključena a presuda je za razliku od prethodnog puta stigla u roku od 15 dana. Ovog puta u vašu korist. Firma se nije žalila i presuda je postala pravosnažna. Direktor vas je vratio na posao ali ne na isti nego gori i manje plaćen. Advokat je naplatio sudske troškove i dao vam pravni savet da ne tužite firmu za naknadu štete kako ne bi iritirali direktora da vas ponovo otpusti. I vaši ukućani su vam to isto rekli.

Sada radite na novom poslu mnogo više za manju platu od koje otplaćujete dugovanja za neplaćene račune dok ste bili bez posla.

Iz ministarstava i Narodne kancelarije se i dalje ne javljaju a vi i nemate više volje i snage da se raspitujete jer sada imate novo životno iskustvo: „zaista ne može šut sa rogatim, naročito ako ih ima više i svi su članovi vladajuće koalicije“.

Autor Slobodan Radulović

Ovih dana su aktuelne vesti o pretnjama upućenim nekim političarima. Kažu da im uglavnom prete pojedinci iz nekih kriminalnih ili terorističkih krugova. Takve okolnosti inspirisale su me da pomognem našim ugroženim političarima, tako što ću preko interneta obavestiti sve kriminalce, koji prete našim političarima, da su zbog toga prijavljeni u policiju i da im je bolje da se mirno predaju policiji, jer ako  narod krene u obračun sa kriminalcima biće ubijeni, zato što im narod pretnje političarima neće uvažiti kao olakšavajuću okolnost.

 

Od zaborava sačuvao:

Slobodan Radulović

Koliko smo puta čuli od srpskih političara lažna obećanja kako će, „kada dođu na vlast, povećati plate i penzije, kako ćemo imati bolji životni standard, povoljnije kredite za stanove, kako će smanjiti nezaposlenost i siromaštvo, da će u parlamentu biti više žena…” Isto toliko puta smo se uverili da su naši političari lažovčine jer od svega što obećavaju, od kampanje do kampanje, malo toga ispune kada dođu na vlast! Čudno je samo kako im od tolikih laži do sada nisu porasli nosevi, a noge se skratile!

Laž je u srpskoj politici često korišćeno sredstvo u borbi za vlast. Neke izgovorene neistine će zbog svoje gnusnosti i gluposti ući u anale srpske politike. Press istražuje koje su to najveće laži naših političara, ali i kako da prepoznate kada političar obmanjuje.

Dr Tijana Mandić, klinički psiholog i profesor na FDU, kaže da političari tokom kampanji najviše lažu o sebi ne bi li se predstavili u najboljem svetlu. Zatim lažu o svetu, kao i o našem odnosu prema svetu. Jedni nas ubeđuju da smo mi zemaljski narod, a drugi da nas u svetu gledaju kao najgore bednike. Lažu i svesno i nesvesno jer misle da je u političkim igrama dozvoljeno lagati. Reč politika koriste kao pokriće za sve.

Ali nije uopšte teško provaliti političare kad lažu. Uostalom, nismo ni mi više tolike budale. Onog momenta kada počnu da nam zamazuju oči, političari recimo koriste ogroman broj nerealnih i iracionalnih rečenica. Zato kada sledeći put čujete naklapanja tipa „ja nikada nisam…”, „ja svuda…”, „mi uvek…” i slično, budite sigurni da lažu!

- To su klasična preterivanja! Pokušavaju da se predstave kao neko ko će promeniti naš svet nabolje i da nam bez njih nema života. Laži su posledica njihovog ludila i narcisoidnosti. Prepoznaćemo da lažu ako samo logički slušamo šta govore. Osim toga, ako je verbalna komunikacija u sukobu s neverbalnom i to je znak da lažu. Kako da verujete nekome ko polumrtav govori o tome kako će uspeti da poboljša naš život – objašnjava dr Mandić.

Za izvrtanje istine često se koriste poštapalicama i sintagmama. Na taj način pričaju ono što žele da kažu a ne ono što ih novinari pitaju ili što javnost želi da zna.

Ivan Milošević, vlasnik agencije za odnose s javnošću i lobiranje „MC2″, otkriva nam da je jedna od boljih tehnika koje su koristili njegovi klijenti i zapisivanje pitanja, skidanje i stavljanje naočara, duboki uzdah – sve radnje koje im omogućavaju da razmisle pre nego što odgovore. Naročito je bitno za političara da ume da izbegne nezgodna pitanja i za to postoje razne tehnike kao što su kupovina vremena pitanjem „Na šta tačno mislite?”, dok se ne smisli dobar odgovor, ili tehnika preusmeravanja „To je odlično pitanje, ali suština je u tome…”

Socilog Jovo Bakić smatra da je političar uspešan ako ume uspešno da laže. Najbolji lažov među aktuelnim političarima je, prema njegovom mišljenju, Mlađan Dinkić.

On je u predizbornoj kampanji davao toliko lažnih obećanja da je bilo providno. Iako sam bio ubeđen da neće uspeti, Dinkić je ipak ušao u parlament, što je dokaz da je odličan lažov i da je uspeo da prevari glasače – kaže Bakić.

Ipak, javnost ima šesto čulo i birači nepogrešivo znaju kada političar laže. Laž nije samo srpski specijalitet, političari u svim zemljama na svetu pribegavaju lažima. Ali kod nas svi dobro pamte kada je Dejan Mihajlov slagao da zna ko stoji iza ubistva Zorana Đinđića. On je kasnije priznao pred sudom da je lagao i to objasnio „žarom političke borbe”. Ali nije on jedini.

- Svojevremeno je ministar Zoran Lončar na konferenciji za štampu posle sednice Vlade Srbije na pitanje novinara da li je bilo reči o „slučaju Bor-Kuprom” u kameru odgovorio odrečno, iako imamo 400 miliona razloga da verujemo da je taj dan na sednici to bila jedna od glavnih tema. Mnogo se laže u predizbornim kampanjama. Stranka kojoj je „Stručnost ispred politike” postavila je balerinu za ministra sporta. Stranka koja je govorila da „Život ne može da čeka” pregovarala je preko tri meseca o novoj Vladi – podseća Milošević.

Prema njegovom ali i mišljenju mnogih stručnjaka, u proteklih godinu dana najviše se lagalo u kampanji za jedinstvenu Srbiju i Crnu Goru. Tada su zastupnici te politike govorili da će Crna Gora propasti, da će njihovi studenti biti stranci, da pacijenti neće moći da se leče u Srbiji, da tamo neće biti turista. Pa ipak, godinu dana kasnije, vidi se da ništa od toga nije bilo istina.

Ako se upitamo zašto niko od političara zbog laganja nije odgovarao, odgovor je zato što svi redom lažu. Kada bi klupko političkih laži počelo da se odmotava, verovatno bi nastupio haos. Zato u svojim lažima političari štite jedni druge.

 

NAJVEĆI POLITIČKI LAŽOVI SRBIJE

Obećanje Slobodana Miloševića da će građani Srbije imati švedski standard;

Obećanje socijalista da će u zemlji tokom devedesetih biti mir.

Izjava radikala da će hleb koštati tri dinara;

Obećanje vlasti posle 5. oktobra da će brzo doneti novi ustav, koji smo dobili tek posle šest godine;

Tvrdnje DS-a da je Neda Arnerić bila prisutna tokom glasanja za izbor guvernera NBS, iz čega se izrodila „afera Bodrum“;

Obećanje vlasti da će uhapsiti Gorana Hadžića;

Obećanje Miroljuba Labusa da će svi krivci za „šećernu aferubiti kažnjeni;

Izjava Dejana Mihajlova da je DS kriv za ubistvo premijera;

Dinkićeva tvrdnja da će prepoloviti nezaposlenost, a prodajom državnih firmi građanima podeliti akcije u vrednosti od 1000 evra;

Tvrdnja bivšeg ministra odbrane SCG Prvoslava Davinića da nije potpisao ugovor za prodaju vojne zgrade u Katanićevoj ulici;

 

Izvor informacija “Pres” i „Blic“

Od zaborava sačuvao: Slobodan Radulović

Suočena sa velikim finansijskim deficitom, ovih dana vlast u Srbiji priprema izmene zakona, koji će kad bude usvojen omogućiti državi da sa bilo kojim kriminalcem postigne nagodbu, koja podrazumeva da kriminalac prizna da se bavio određenom vrstom kriminala i da dobrovoljno pristane da od tog svog “prihoda” državi uplati onoliki deo koliko se on i državni predstavnik dogovore u zamenu da bude osuđen na dogovoreni iznos kazne “kućnog pritvora”. Na ovaj način vlast u Srbiji će legalizovati kriminal kao najprofitabilniju “privrednu granu” od koje može najviše i najbolje da napuni državni budžet. Za ovu vrstu državnog biznisa Republike Srbije, pored dosadašnjih, već postoje i druge zainteresovane “stranke” – vidi link: http://www.alo.rs/vesti/38218/I_Saric_hoce__narukvicu_kao_Ceca – slika dole

Time država svojim građanima šalje jasnu poruku da više nema potrebe da se muče da bi sebe i svoje potomstvo školovali za neko stručno zvanje ili zanimanje, jer za bavljenje kriminalom, za sada, nije potrebno da izvršilac bude pismen, niti da ima neku diplomu . Kasnije, kad se ova vrsta biznisa razvije i postane dominantna u odnosu na druge delatnosti, država može otvoriti “gansterske univerzitete” sa specijalističkim mafijaškim zanimanjima, od kojih su neka već registrovana u policijskim i pravosudnim analima (“Putna mafija”, “Duvanska mafija”, “Stečajna mafija”, “Carinska mafija”, “Narko mafija”, “Farmaceutska mafija”, “Obrazovna mafija”, itd. – preciznija obaveštenja o vrstama mafija u Srbiji zainteresovani mogu dobiti od policije i tužilaštva).

Od zaborava sačuvao: Slobodan Radulović

U prethodnom članku izneo sam predlog kako da Srbija izađe iz krize – vidi http://bokisingl.wordpress.com/2010/09/08/kako-da-srbija-izade-iz-krize-sesti-deo/

U međuvremenu, Srbija je na pragu gubitka viznog režima i bankrotstva!!!???

Najbrojniji azilanti iz Srbije

Izvor: Beta

Beograd — Građani Srbije su prošlog meseca ponovo bili najmnogobrojniji među strancima koji su zatražili azil u Nemačkoj.

Nemačka je već upozorila da bi zbog toga moglo da bude zatraženo suspendovanje prošlogodišnje odluke o bezviznom režimu putovanja u zemlje Evropske unije.

U novembru je 1.159 državljana Srbije zatražilo politički azil u Nemačkoj. To je porast u odnosu na septembar i oktobar, kada je bilo 800, odnosno 1.083 nova zahteva za azil.

Kao i ranijih meseci, skoro svi podnosioci zahteva za azil iz Srbije pripadnici su romske nacionalne grupe.

Ukupno je u novembru u Nemačkoj 4.599 stranaca zatražilo politički azil.

Posle Srbije, na listi zemalja iz kojih je došlo najviše stranaca koji su zatražili azil, sledi Makedonija sa 512 zahteva, što je pad u odnosu na oktobar kada je bilo 746.

DOGORELO DO NOKATA

Ovih dana gotovo sve medijske kuće prenose vesti o mogućnosti gubitka bezviznog režima za građane Srbije zbog zloupotreba statusa “lažnih azilanata”. Naime, državni mediji prenose stavove srpskih zvaničnika da se navodno radi o zloupotrebi traženja azila u mnogim evropskim zemljama od strane srpskih državljana, jer po njima takvi građani nisu izloženi političkom progonu. A kakvom su ako ne političkom progonu izloženi građani Srbije kojima je politički ološ upropastio državu kroz spregu politike, kriminala i pravosuđa? Zar  nije politički progon ako država, pod parolom “privatizacije”, proda vašu firmu nekom “kontraverznom” biznismenu za male pare i pod sumnjivim okolnostima (sa sumnjivim poreklom kapitala-naprimer za 1-3 evra), koji nakon takve vlasničke transakcije otpusti ljude i tako im ukine redovan i pošten izvor prihoda, a država u pravosudne institucije postavi svoje partijske članove i simpatizere, kojima su reči “partijskih moćnika” važnije od Ustava i zakona i koji nezakonite otkaze tretiraju kao nužnost “tranzicije”? Zar to nije politički progon ako građanin ne može da se negde zaposli na osnovu svojih stručnih i moralnih sposobnosti već samo ako plati mito ili ako se učlani u neku od stranaka vladajuće koalicije.? Jeste gospodo vlastodršci. Vi itekako u Srbiji vršite politički progon građana, tako da oni koji traže azil u inostranstvu nisu lažni već pravi azilanti. Možda nisam dovoljno informisan, ali zar Vi gospodo vlastodršci niste od EU dobili donacije da siromašnim građanima izgradite stanove i otvorite radna mesta kako ne bi tražili azil u državama EU?. A šta ste Vi uradili sa tim i ostalim namenskim donacijama i povoljnim kreditima? Jednostavno niste ih namenski potrošili i zato su državljani Srbije postali žrtve vašeg političkog progona. A politički progon je vrsta genocida.

Srbija je bankrotirala! Sta nam valja ciniti i kako promeniti vlast u Srbiji, i pre svega svest i navike u nama samima!

Veröffentlicht am März 14, 2011 von dijaspora

Srbija je bankrotirala! Sta nam valja ciniti i kako promeniti vlast u Srbiji, i pre svega svest i navike u nama samima!
http://www.youtube.com/watch?v=rTvZxs5Kvao
Za glas dijaspore: Sasa Miskovic

Od zaborava sačuvao: Slobodan Radulović

POLITIKA KONTROLISANOG HAOSA

U prethodnom članku opisan je način evolucije komunističke diktature zavedene od strane Josipa Broza Tita trostrukom doživotnom koncentracijom izvšnih funkcija (predsednik države, vrhovni komandant svih vojnih struktura i predsednik jedine političke partije) – vidi  ovde.

Nakon Titove smrti njegovi politički komunistički naslednici u Srbiji prosto su se takmičili ko će ga bolje i vernije imitirati, ali zbog promene globalnih političkih uslova u svetu (propast SSSR-a, ujedinjenje Nemačke,  propast Komunističke partije Jugoslavije i raspad SFRJ, jačanje uticaja Evropske unije itd.) Novi Tito u Srbiji je postao Slobodan Milošević. Da bi opstao na političkoj sceni Srbije izvršio je tobožnji raskid sa komunizmom, tako što je Komunističku partiju Srbije i Socijalistički savez Srbije ujedinio u jednu stranku pod promenjenim nazivom Socijalistička partija Srbije. Tako fiktivno promenjenu komunističku partiju Milošević je sa svoje pozicije predsednika Srbije, bez izlaska na izbore pod novim nazivom, instalirao kao nosioca državnih struktura. Predosećajući svoju neminovnu propast zbog izgubljenih ratova u Hrvatskoj i Bosni i izgubljenih lokalnih izbora u Srbiji krajem 1996. godine, Milošević je preko Centralnog izbornog štaba Socijalističke partije Srbije razradio Strogo poverljivo uputstvo br. 02-234 od 04.03.1997. za opštinske odbore SPS-a, po kome im je naloženo da u sve druge stranke, sindikate, preduzeća i udruženja građana infiltriraju svoje poverljive i obučene kadrove putem pristupanja, učlanjivanja ili zapošljavanja sa zadatkom preuzimanja uticaja u njihovom organizacionom delovanju i funkcionisanju – vidi http://bokisingl.wordpress.com/2009/07/16/izborne-farse-politicke-mafije-u-srbiji/ .

Na taj način je Milošević, nakon izgubljenog rata sa NATO paktom i gubitka Kosova kao teritorije Srbije, uz pomoć službi državne bezbednosti , ublažio svoj 5-to  oktobarski poraz 2000. ,tako što je podelio vlast sa Demokratskom opozicijom Srbije, nakon čega je Srbija jedno vreme bila pod koalicionom vlašću DOS-a i SPS-a, a nakon ubistva Zorana Đinđića, takva slična koaliciona vlast je zadržala vlast u Srbiji sve do današnjih dana.

Zahvaljujući takvom uticaju fiktivno promenjene Komunističke partije Srbije na političku scenu Srbije, kroz formu SPS-a, uz blagoslov i podršku Demokratske stranke na čelu sa predsednikom Borisom Tadićem, u Srbiji je i dalje zadržana evoluirana Komunistička diktatura  – vidi

·  Valter brani preostalo – Velimir Bata Živojinović – TABLOID

Ta koaliciona diktatura u praksi funkcioniše po modelu kontrolisanog haosa. Taj model komunističke diktature u praksi funkcioniše na sledeći način:

Prvo su uz pomoć Miloševićevih i DOS-ovih tajkuna (Željko Mitrović, vlasnik Pinka i bivši poslanik Jugoslovenske levice u Saveznoj skupštini, Miroslav Mišković, vlasnik pola Srbije i bivši potpresednik vlade Srbije iz vremena nuklearne afere u Boru 1989. godine, kada je u Boru vršena prerada uvoznih koncentrata sa teškim metalima i nukleidima veštačkog porekla, Milan Beko, Miodrag Kostić itd.) finansijski pomognute stranke,koje su pristale da sa SPS-om i dalje vrše koalicionu vladavinu Srbijom (Demokratska stranka, G17+, LDP i SPO).

Osnovni stub moći, koji kontroliše kompletnu političku strukturu vlasti u Republici Srbiji, izvire iz ovlašćenja predsednika Republike Borisa Tadića (vidi www.predsednik.rs):

-predlaže Narodnoj skupštini kandidata za predsednika Vlade,

-komanduje vojskom,

-ukazom proglašava zakone,

-raspušta Narodnu skupštinu,

-postavlja i opoziva ambasadore,

-daje odlikovanja i postavljenja,

-unapređuje i razrešava oficire Vojske Srbije,

-raspisuje izbore za narodne poslanike,

-daje pomilovanja,

-imenuje generalnog sekretara predsednika Republike,

-imenuje šefa Kabineta predsednika Republike,

-imenuje savetnike predsednika Republike i druge funkcionere u Generalnom sekretarijatu predsednika Republike.

Pored svih navedenih nadležnosti, koje proističu iz funkcije predsednika Republike, ista ličnost istovremeno ima i mandat predsednika stranke, što znači da se radi o sukobu interesa, koji u praksi rezultira funkcionisanjem korupcije u vidu sprege politike, kriminala i pravosuđa.

Pri postojećim okolnostima, predsednik Republike je, nakon pomirenja sa SPS-om, u mogućnosti da kompletnu strukturu vlasti u Srbiji postavi pomoću koalicione kombinacije sebi i Ivici Dačiću odanih partijskih ulizica i poslušnika, koji zahvaljujući tome imaju mogućnost da po istom modelu dalje razviju strukturu vlasti od svojih potčinjenih ulizica i poslušnika.

Kako to izgleda na primeru Republike Srbije može se videti na osnovu razvijene strukture vlasti preko sastava Kabineta predsednika Vlade, u kome sede neke ličnosti, koje su afirmisane u nekim aferama, zloupotrebama ovlašćenja ili koje imaju sukob interesa zbog istovremenog obavljanja više nespojivih funkcija.

Naime, kabinet predsednika Vlade Mirka Cvetkovića broji 28 članova (veći je od kineske Vlade) i  ima sledeći personal:

-predsednik Vlade – Dr. Mirko Cvetković

*U vreme kada je Mirko Cvetković bio na čelu Agencije za privatizaciju imao je sukob interesa jer je istovremeno bio i izvršni direktor firme „Ces Mekon“, koja je često bila anganžovana od strane Agencije za privatizaciju.

-generalni sekretar Vlade – Tamara Stojčević

*U ime Vlade Srbije Tamara Stojčević je pod oznakom „strogo poverljivo“ potpisala tajni zaključak  od 30.04.2009. godine, koji nije bio na sednici Vlade, a kojim je na račun poreskih obveznika odobreno plaćanje milion dolara lobi firmi Milana Petrovića – “Advanced Practical Solutions LLC” iz Čikaga, saradnika bivšeg guvernera Roda Blagojevića, kome se u Americi sudi zbog korupcije.

Amerikanci su bili upoznati i s tim da je “Srbija od firme APS LLC tražila da lobira predstavnike njihove izvršne vlasti, posebno Stejt department, kao i članove Kongresa i poslovnih društava”.

Prema saznanjima “Borbe”, prvu tranšu od 85.000 američkih dolara Tamara Stojčević, kao ovlašćeno lice Vlade Srbije, uplatila je već 1. maja, samo dan po donošenju Zaključka, a novac je obezbeđen iz tekuće budžetske rezerve.

Prema Zaključku Vlade, Ministarstvo finansija je novac za prvu tranšu izdvojilo iz sredstava tekuće budžetske rezerve odakle se, kako stoji u Zakonu o budžetskom sistemu, novac uzima za otklanjanje posledica poplava, suša, zemljotresa i drugih elementarnih nepogoda, kao i za vanredne događaje koji mogu da ugroze život i zdravlje ljudi i prouzrokuju štetu većih razmera. Sredstva tekuće budžetske rezerve mogu se koristiti za svrhe koje nisu planirane u budžetu, ali i za planirane ukoliko se pokaže da im već dodeljene sume novca nisu bile dovoljne. Tako je Srbija koristila budžetsku rezervu sa plaćanje sudske odbrane pilota Emira Šišića, a iz rezerve budžeta Beograda lane je plaćena organizacija “Evrosonga”.

Sporno u vezi s tajnim Vladinim zaključkom jeste i to da je, kako “Borba” saznaje, čak tri dana pre donošenja zaključka Vlade ugovor s APS LLC već bio overen u američkom ministarstvu pravde, pod brojem 5933. Iako u Zaključku stoji da su za koordiniranje celokupnog posla ovlašćeni Kabinet predsednika Vlade Mirka Cvetkovića, Ministarstvo spoljnih poslova i Generalni sekretarijat Vlade, za sprovođenje ugovora s konsultanstkom kućom Milana Petrovića zadužen je lično Vuk Jeremić, ministar spoljnih poslova. Jeremić je, inače, 23. aprila boravio u SAD kada je odbio da ga primi zamenik američkog državnog sekretara Džejms Štajnberg, iako je medijima saopšteno da je do tog susreta došlo, o čemu je “Borba” ranije pisala.

U tom ministarstvu redakcija “Borbe” dva dana nije dobila odgovor na pitanja šta sadrži ugovor o lobiranju i zbog čega je strogo poverljiv. Nekoliko ministara Vlade Srbije je u nezvaničnom razgovoru potvrdilo “Borbi” da nikada nisu videli dokument prema kojem Srbija američkoj firmi za lobiranje plaća 85.000 dolara mesečno.

Za sada javnost u Srbiji ostaje bez odgovora šta sadrže odredbe ugovora o lobiranju, za šta se lobira, odakle ideja da se takav posao poveri čoveku čijeg je bivšeg klijenta anatemisala administracija aktuelnog predsednika SAD Baraka Obame, zašto je odluka tajna, kao i zašto se troše pare iz tekuće budžetske rezerve kad je zemlja pred bankrotom.

Na američkom ekonomskom portalu www.odwyerpr.com objavljeno je u junu da je Republika Srbija sklopila sa firmom „Advanced Practical Solution“ iz Čikaga jednogodišnji ugovor vredan više od milion dolara kako bi „unapredila diplomatske odnose i podstakla investicije i trgovinu“ između Srbije i SAD. Od firme se traži da u ime Srba lobira predstavnike izvršne vlasti, posebno Stejt departmenta, kao i članove Kongresa i poslovnih društava. Predviđeno je da poslovima rukovodi srpski ambassador u Vašingtonu. Kompanija „APS“ prima 85.000 dolara mesečno od Srbije, kako bi platila „normalne i rutinske troškove“ (kiriju, međunarodne telefonske razgovore).

Borba, 24.07.2009.

-potpresednici i ministri u Vladi Mirka Cvetkovića:

-prvi potpresednik Vlade – zamenik potpresednika vlade, ministar unutrašnjih poslova i predsednik Socijalističke partije Srbije – Ivica Dačić

-potpresednik Vlade za evropske integracije, ministar za nauku i tehnološki razvoj i član predsedništva Demokratske stranke, član Političkog saveta Demokratske stranke, član stalnog sastava Glavnog odbora Demokratske stranke i predsednik Odbora za ekonomsku politiku i finansije Demokratske stranke (vidi www.ds.org.rs) – Mr. Božidar Đelić

-potpresednik Vlade, ministar ekonomije i regionalnog razvoja i predsednik stranke G 17 + – Mr Mlađan Dinkić

-potpresednik Vlade i predsednik stranke Partija Ujedinjenih penzionera Srbije – Dr Jovan Krkobabić

-ministar spoljnih poslova, član stalnog sastava Glavnog odbora Demokratske stranke i Koordinator spoljne politike Demokratske stranke -  Mr Vuk Jeremić

-ministar odbrane i potpresednik Demokratske stranke i Koordinator sistema bezbednosti Demokratske stranke (vidi www.ds.org.rs) – Dragan Šutanovac

-ministar finansija – Dr Diana Dragutinović

*Prema navodima Večernjih novosti ministarka finansija Diana Dragutinović potpisala je u ime Vlade 8. juna aneks ugovora između “Puteva Srbije” i Evropske investicione banke, koji se odnosi na kredit za rekonstrukciju Gazele, a kojim je predviđena podela stanova Romima iz kartonskog naselja na teret poreskih obveznika Srbije. Naime, UGOVOR između EIB i “Puteva Srbije” obavezao je Ministarstvo rada i socijalne politike da obezbedi odgovarajuće stambene uslove i infrastrukturu za Rome, koji su preseljeni u Vranje, Bojnik i Leskovac. Ovo ministarstvo preuzelo je i obavezu, da u saradnji sa Ministarstvom za infrastrukturu, iz svake ugrožene porodice zaposli bar jednog člana na izgradnji Koridora 10. Predviđeno je i pokretanje programa za obuku Roma koji su nekad živeli ispod Gazele.

-ministar pravde – Snežana Malović

*Bila je u sukobu interesa zato što je istovremeno obavljala funkciju ministra pravde i člana republičke izborne komisije. Nakon što je Republički odbor za rešavanje o sukobu interesa ocenio da su te njene funkcije nespojive ona je podnela ostavku na članstvo u RIK-u i vratila novac koji je primala za vreme obavljanja te funkcije.

-ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede – Dr Saša Dragin

-ministar rudarstva i energetike i član Glavnog odbora SPS-a – Dr Petar Škundrić

-ministar za infrastrukturu i potpresednik Socijalističke partije Srbije – Milutin Mrkonjić

-ministar za državnu upravu i lokalnu samoupravu – Milan Marković

-ministar trgovine i usluga, član stalnog sastava glavnog odbora Demokratske stranke i predsednik Odbora Demokratske stranke za trgovinu, turizam i usluge – Dr Slobodan Milosavljević

-ministar prosvete i zamenik predsednika Socijalističke partije Srbije. Umesto ministarske plate prima platu od privatnog univerziteta „Megatrend“ – Dr Žarko Obradović

-ministar omladine i sporta i potpresednik G 17 + – Snežana Samardžić – Marković

-ministar zdravlja – prof. dr Tomica Milosavljević

-ministar za telekomunikacije i informaciono društvo – Mr Jasna Matić

-ministar rada i socijalne politike i predsednik Socijaldemokratske partije – Rasim Ljajić

-ministar životne sredine i prostornog planiranja i član predsedništva Demokratske stranke (vidi www.ds.org.rs) – Oliver Dulić

-ministar kulture – Nebojša Bradić

-ministar za Nacionalni investicioni plan – Mr Verica Kalanović

-ministar za Kosovo i Metohiju – Goran Bogdanović

-ministar vera – Prof. dr Bogoljub Šijaković

-ministar za dijasporu – Mr Srđan Srećković

-ministar za ljudska i manjinska prava – Mr Svetozar Čiplić

-ministar bez portfelja i predsednik SDA Sandžaka – vidi sda.rsDr Sulejman Ugljanin

Praksa kontrolisanog haosa koju vlast sprovodi u Srbiji podrazumeva funkcionisanje sprege politike, kriminala i pravosuđa. Ta sprega potpuno sputava prava i pravdu za građane. Radi odugovlačenja i sprečavanja građana da se za svoja prava obrate Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu srpske vlasti su izmislile postupak tzv. „Ustavne žalbe“, bez koje procedure se građani ne mogu obratiti Međunarodnom sudu, jer nisu iskoristili sva pravna sredstva. A kako funkcioniše Ustavni sud Srbije u takvim slučajevima? Vrlo prosto. Jednostavno ignoriše Ustavne žalbe građana držeći ih godinama u zamrznutom stanju. Tako naprimer samo članovi moje porodice imaju četiri „zamrznuta predmeta “ pred tim sudom od čega je jedan predmet iz marta 2008. godine. Na pisane urgencije sledi „ćutanje administracije“, a Zaštitnik građana – Ombudsman i Kancelarija predsednika Republike su takođe fiktivne firme vlasti radi zamajavanja građana i dobijanja na vremenu – vidi  Javni prigovor zaštitniku građana Saši Jankoviću i Pritužba Narodnoj kancelariji predsednika Republike.

Radi prikrivanja činjenice o metodu kontrolisanog haosa u Srbiji, vrši se selektivna primena zakona prema licima koja ne uživaju podršku vlasti. U ostalim slučajevima vlast ignoriše interese građana, tako što ne dozvoljava izvršenja pravosnažnih presuda i koči ili potpuno parališe rad pravosudnih institucija, a na žalbe i pritužbe građana primenjuje se tzv. „ćutanje administracije“ – vidi sledeće linkove:

Na izvršenje čeka 1,6 miliona presuda – Vesti dana – Srbija …

IGNORISANA PRITUŽBA VRHOVNOM SUDU SRBIJE

Pojedine sudije bliske i sa policijom i sa mafijom

IGNORISANA PRITUŽBA

OĆE KAKI-NEĆE KAKI-treći deo

NEŽELJENA POŠTA OPŠTINSKOG DRŽAVNOG TUŽILAŠTVA BOR-osmi deo

Teror Borisa Tadića – Branko Dragaš

Ekser u krušku jugonostalgičara

Konačno rešenje – Milovan Brkić

Od zaborava sačuvao: Slobodan Radulović

EVOLUCIJA DIKTATURE

Svojom teorijom evolucije Čarls Darvin postavio je temelje moderne biologije. Za većinu savremenih naučnika teorije o evoluciji su potvrđene, a Čarls Darvin jedan  je od najznačajnijih naučnika svih vremena.

Naime, posmatrajući prirodu Čarls Darvin je došao do saznanja, da sva živa bića potiču od jedne jedine vrste. Svaka epoha ima događaje koji je obeležavaju, a 1859. godine objavljena je Darvinova knjiga “O nastanku vrsta”.

Zahvaljujući Gregoru Mendelu i Votsonu i Kriku uz pomoć DNK može se uočiti kako se živa bića preobražavaju, a njihova spoljašnjost menja. Naime, ako se gen aktivira on proizvodi određeni protein u ćelijama. Naučnici danas znaju da evolucija ne nastaje promenom gena nego uz pomoć različitih uključivanja i isključivanja gena. Ta predstava o „genetskim prekidačima“ objašnjava i to da ne postoje specifični „ljudski geni“. Čovek ima 21.000 gena, koliko ima i jedan miš. Znači da nisu potrebni novi geni, da bi nastale nove vrste, oni se samo moraju drugačije kombinovati i aktivirati.

Na tom polju istražuje i biolog Kristijane Nislajn-Folhard (Christiane Nüsslein-Volhard) koja je 1995. godine dobila Nobelovu nagradu za medicinu. Ona upozorava: “Osnovna greška je u tome što ljudi veruju, da kada su nešto razumeli, da to onda mogu i da promene. Organizam je veoma kompleksna tvorevina. Praktično ne postoji mogućnost da se gen ciljano promeni, a da ne ostanu posledice.“

Citirano mišljenje biologa Nislajn-Folhard možda je na najsuroviji način potvrđeno u doba Hitlera, koji je bio opsednut željom da stvori čistu nemačku arijevsku rasu, kao najnapredniju, najrazvijeniju, najinteligentniju, najhrabriju, koja je spremna da se bori protiv velikih i nemogućih prepreka. To bi ujedno bila rasa koja ima najviše volje da stavi dobrobit porodice, roda i zajednice ispred svoje sopstvene dobiti i po potrebi spremna je da se najlukavije i najokrutnije bori radi očuvanja osnovnog životnog opstanka.

Srećom po ostale stanovnike naše planete Hitler nije uspeo da sprovede svoju zamisao, ali je njegov pokušaj koštao života oko 20 miliona ljudi, čime je na top listi najvećih svetskih zločinaca 20-tog veka svrstan na trećem mestu – iza Mao Ce Tunga i Staljina – vidi tekst pod nazivom “TOP LISTA OD 10 NAJVEĆIH SVETSKIH ZLOČINACA TOKOM 20, VEKA” u kategoriji “POLITIČKI ZLOČINI” na blogu: http://www.bokisingl.wordpress.com

Ali, da li je to zaista bila neka sreća za građane Srbije? Izgleda da i nije baš, jer su građani Srbije nakon drugog svetskog rata dobili vlast, čijim je predstavnicima ta vlast postala sama sebi cilj i kojima  nimalo nije stalo da stave dobrobit porodica građana, roda i zajednice ispred sopstvene dobiti.

Naime, pod vođstvom Tita i Komunističke partije Jugoslavije, a kao protivnik Hitlerove ideje o stvaranju Arijevske rase, Srbija se borila kao saveznik sa Rusijom i kao nagradu za tu borbu, u kojoj je stradalo najviše srpskih građana, dobila je komunističku državnu zajednicu sa vladavinom Tita, koji je pored funkcije predsednika Republike Jugoslavije istovremeno bio i predsednik Komunističke partije Jugoslavije i Vrhovni komandant oružanih snaga i sve to doživotno. Mnogim građanima Srbije ostalo je nepoznato da je takvu svoju vladavinu Tito učvrstio uz pomoć službe državne bezbednosti, koja je po njegovom nalogu likvidirala oko million građana kao potencijalne ili stvarne protivnike komunističke diktature.

Uprkos činjenici da je nemilosrdnim i surovim terorom Tito učvrstio svoju doživotnu vladavinu, on je postao uzor i san mnogih političara posle njega, koji su uglavnom za relativno kratko ali na ograničeno vreme uspevali da narodu nametnu svoju apsolutističku vlast. Kao najpribližniji primeri takve vladavine u Srbiji mogu se porediti periodi vladavine Slobodana Miloševića, a u skorije vreme Vojislava Koštunice i Borisa Tadića.

Ono što je zajedničko kod svih diktatora jeste koncentracija moći kroz držanje više glavnih funkcija, a najčešći oblik diktatorskog vladanja ostvarivan je kroz istovremeno vršenje funkcije predsednika države i predsednika partije – nije ih bilo briga za tzv. “sukob interesa”.

U svim periodima vladavine navedenih političara narod je osetio teror njihove vladavine uz pomoć službi državne bezbednosti ili uz pomoć sprege politike, kriminala i pravosuđa, jer su istovremeni predsednici države i partije bili u mogućnosti da na sve važne funkcije postavljaju sebi odane partijske kadrove, koji su ih štitili od svake vrste argumentovanih kritika.

Zahvaljujući takvim kadrovskim rešenjima svi periodi diktatorskih vladavina u Jugoslaviji i Srbiji bili su obeleženi velikim i brutalnim pljačkama države i naroda, što je naročito kulminiralo za vreme vladavine Slobodana Miloševića, Vojislava Koštunice i Borisa Tadića, jer su njihovi režimi otpočeli blisku pljačkašku saradnju preko tzv. domaćih i stranih “Kontraverznih biznismena”, koji su deo opljačkanog novca gurali u njihove džepove, njihove partijske kase i pomagali njihove izborne kampanje.

Da bi se održali na vlasti svi diktatori koriste kombinaciju beskrupuloznih laži, lažnog informisanja javnosti, metode ignorisanja prigovora, tužbi, žalbi i primene brutalne sile.

Pretpostavljam da su retki obični građani u Srbiji koji nisu na svojoj koži iskusili primenu neke od navedenih metoda.

U svojstvu građanina, koji je imao iskustva sa primenom skoro svih navedenih metoda, mogu lično potvrditi da je trenutno u primeni evolucija komunističke diktature u Srbiji, koja se sprovodi metodom ignorisanja građana kao stranke u obraćanju državnim ili bilo kojim drugim strukturama vlasti i moći.

Kao primere iz svoje prakse, u svojstvu svedoka objavio sam tekstove takvih obraćanja preko svog bloga u kategoriji “SVEDOČENJA” i  “ĆUTANJE ADMINISTRACIJE” – vidi blog: http://www.bokisingl.wordpress.com

Od zaborava sačuvao: Slobodan Radulović

Prosto je neverovatno koliko se u Srbiji odomaćio običaj tzv. „Ćutanja nadležnih državnih institucija“ na iznošenje frapantnih podataka o kršenju zakona.

Postavlja se pitanje zašto je to tako u Srbiji? Kao običan građanin zaključujem da je to zato da bi se linijom nezameranja sačuvao neki lični interes tih predstavnika državnih institucija, koji su svesni da bi se svojim zakonitim reagovanjem na neku nezakonitost zamerili nekom svom koalicionom partneru iz struktura vlasti ili šefu svoje stranke, jer bi takvim postupanjem još više kompromitovali i ugrozili opstanak svoje ili neke druge stranke, kao članice koalicije koja predstavlja državne strukture.

Zato je za sve njih mnogo bezbolnije da se „zavlačenjem glave u pesak“ i ignorisanjem događaja tzv. „Ćutanjem administracije“ prave da neznaju da se nešto nezakonito desilo.

Kao očigledan primer takvog postupanja su objavljene izborne mahinacije na nedavno održanim vanrednim lokalnim izborima u Boru (vidi ovde).

Naime, nekako većini učesnika tih nezakonitih izbora, umesto njihovog poništavanja i procesuiranja vinovnika izbornih mahinacija, iz različitih razloga, izgleda da odgovara da se ti izbori tretiraju kao zakoniti, ili što bi se reklo „I vuk sit i ovce na broju“.

Ali, ono što svi oni zaboravljaju i nipodaštavaju jeste činjenica da su informacije o tim izbornim mahinacijama u Boru objavljene u sredstvima informisanja i da su putem Interneta dostupne celoj svetskoj javnosti, koju niko ne može da korumpira i koju niko ne može da spreči, da na osnovu ovakvih blamaža srpskih zvaničnika i srpskih državnih institucija stekne svoje mišljenje o Srbiji, kao državi i njenim građanima, kao „ćutolozima“, koji ne osuđuju takva postupanja državnih predstavnika svojih državnih institucija.

E, pa neka se zna da ima i nas koji takva postupanja ne odobravamo i o tome ne želimo da ćutimo.

Od zaborava sačuvao: Slobodan Radulović

U prethodnom tekstu dat je kratak osvrt na razloge za raspisivanje vanrednih lokalnih izbora, kao i na neke predizborne zloupotrebe (vidi ovde).

Koliko je nekim učesnicima ovih izbora bilo važno da pobede moglo se naslutiti na osnovu njihovih nerealnih obećanja, ali da bi ostvarili pobedu po svaku cenu bila im je potrebna i podobna opštinska izborna komisija koju je prethodno imenovao tzv. “privremeni organ”, čiji akteri očekuju da zadrže svoja mesta kao legalno izabrani upravo zahvaljujući malverzacijama, pardon “propustima” od strane opštinske izborne komisije, koja je svoj “rad” predstavila na službenom obrascu “ODB-19/2010” pod naslovom “Zapisnik o radu Izborne komisije Opštine Bor na utvrđivanju rezultata izbora za odbornike Skupštine opštine Bor na izborima održanim dana 20. juna 2010. godine” – vidi Bahatost Opštinske izborne komisije

ANALIZA ZAPISNIKA OPŠTINSKE IZBORNE KOMISIJE

Ako je tačna verzija objavljenog zapisnika, prema mom viđenju, ovi su izbori nevažeći zato što je upotrebljeno 230 glasačkih listića više nego što je bilo spremljeno za ove izbore.

Dokaz da je postojao višak glasačkih listića su poništeni izbori na dva izborna mesta gde je bio pronađen po jedan glasački listić više.

Evo kako sam došao do napred navedene konstatacije:

Primljeno: 42719 glasačkih listića

Ostalo neupotrebljeno: 21584 glasačkih listića

Glasalo na biračkim mestima: 21097 birača

Glasalo van biračkih mesta: 268 birača

Ukupno glasalo: 21097 na biračkim mestima +  268 van biračkih mesta = 21365 birača

Neupotrebljenih i upotrebljenih glasačkih listića: 21584 + 21365 =  42949

Znači da je za potrebe izbora bilo korišćeno ukupno  42949 glasačkih listića, od čega je biračkim odborima bilo dato na upotrebu 42719 glasačkih listića, što znači da je tokom izbora bilo upotrebljeno 230 glasačkih listića više nego što je zvanično konstantovano da je podeljeno biračkim odborima.

ZAKLJUČAK: U čijem su posedu bili ovih 230 glasačkih listića više i kome su i po kom osnovu oni bili distribuirani u zapisniku opštinske izborne komisije nema objašnjenja, što znači da je upotreba od 228 glasačkih listića viška bila svesno prikrivena od strane Opštinske izborne komisije.

METODOLOGIJA PLAĆENOG GLASANJA U BORU

Da je bilo trgovine sa glasovima građana konstantovano je u nekoliko zapisnika biračkih odbora na izbornim mestima, tako što su glasači iza paravana zaokruživali broj svog “poslodavca” i to snimali i nakon pokazanog snimka za taj “biznis” bili isplaćivani po “tržišnoj ceni od 1000 do 1500 dinara”.

Pored navedenog stila plaćenog glasanja primenjivan je i drugi uz dogovor i saglasnost “insajdera” iz biračkog odbora. Naime, “insajder” iz biračkog odbora prilikom svog glasanja ili prilikom glasanja “svog pomoćnika” omogućuje iznošenje glasačkog listića van biračkog mesta. Na tom listiću “poslodavac” zaokružuje svoj izborni broj i daje plaćenom glasaču koji ga kao svoju izbornu volju ubacuje u glasačku kutiju na izbornom mestu a prazan glasački listić koji je dobio od biračkog odbora donosi “poslodavcu” kao dokaz da je glasao po volji “poslodavca” i po tom osnovu dobija isplatu, a “poslodavac” na tom listiću zaokružuje svoj izborni broj i predaje ga sledećem plaćenom glasaču. I tako sve dok ima plaćenih glasača (a bilo ih je naročito među siromašnom populacijom u kojoj Bor ne oskudeva). Na navedeni način na kraju glasanja svi glasački listići su na broju a birački odbor konstantuje da su izbori na tom biračkom mestu protekli u skladu sa Zakonom i bez incidenata. Ovaj stil glasanja sam lično uočio prilikom svog ponovljenog glasanja na biračkom mestu br. 9, kada  je jedna žena ispred mene u rukama iznela nepopunjeni glasački listić sa biračkog mesta jer nije imala džepove na odeći, a niko od članova biračkog odbora je nije u tome sprečio.

KAKO SU ISPLAĆIVANI IZBORNI GLASOVI?

Pored novčane naknade neki “poslodavci” su  glasove plaćali i u naturi (suhomesnati proizvodi, porodični paketi sa hranom, garderoba, stočno brašno, “besplatni” očni pregledi sa naočarima, itd.).

Za razliku od novčanog i naturalnog plaćanja, postoje priče da su neki glasovi “plaćani” ucenama za zadržavanje radnog mesta, dobijanje neke radne beneficije i sl. što prema načinima kako su se odigrali izbori u Boru nije nemoguće.

Od zaborava sačuvao: Slobodan Radulović



U prethodnom tekstu dat je kratak osvrt na evoluciju izbornih farsi (vidi ovde).

Kako i koliko izborne farse mogu da uzmu maha najbolje se može videti na primeru Bora u kome su za 20.06.2010. godine, nakon uvođenja privremenih mera (vidi ovde), zbog velikih mahinacija sa nenamenskim trošenjem budžeta u javnim preduzećima (vidi ovde i ovde),  zakazani vanredni lokalni izbori.

Prema nezvaničnim saznanjima na predstojećim izborima učestvovaće 11 stranačkih i drugih grupacija a neke od njih su odmah otpočele sa žestokom kampanjom kakva do sada nije viđena u Boru a možda i u celoj Srbiji.

Naime, u želji da se pobedi na ovim izborima anganžovani su ogromni ljudski, materijalni i državni resursi kandidatskih grupacija vladajuće koalicije ali i opozicije. Za kratko vreme Bor je svima njima postao glavni prioritet. Pored uobičajene kampanje sa lepljenjem i prelepljivanjem plakata po gradu, otvaranjem štandova na javnim mestima sa deljenjem propagandnog materjala (leci, upaljači, olovke, privesci, majce itd.), gustog vezivanja transparenata iznad ulica, instaliranja bilborda i nastupa preko redovnih i plaćenih termina u sredstvima javnog informisanja i međusobnih antikampanja uz verbalna i fizička obračunavanja (vidi ovde), po prvi put je otkrivena i manipulacija sa “blic” promenama u biračkim spiskovima po modelu “Divljeg zapada”, tako što su neke političke stranke anganžovale plaćene aktiviste iz drugih gradova Srbije da prijave mesto prebivališta u Boru radi upisa u biračke spiskove uz obavezu da glasaju po uputstvu svojih  nalogodavaca, da bi se nakon izbora odjavili iz Bora i ponovo prijavili u mestima gde žive i za sve te troškove plus honorar dobili odgovarajuću satisfakciju (vidi ovde).

U uzavreloj političkoj atmosferi Bor su u poslednjih mesec dana posetili bar po jednom skoro svi partijski i državni funkcioneri, pa čak i neki od predstavnika stranih država i tom prilikom “otvorili” nezvanično takmičenje u davanju nerealnih i što lepših predizbornih obećanja od kojih su hronološkim redom najinteresantnija  ona data od državnih zvaničnika:

NEMCI POMAŽU BORSKOJ TOPLANI – četvrtak, 01.04.2010

Predstavnici Višegradske grupe EU u Boru – četvrtak, 06.05.2010.

Srećković najavio otvaranje Kancelarije za dijasporu – četvrtak 13.05.2010.

Intervju dr. Oliver Dulić: Srbija nije zaboravila Bor – četvrtak 20.05.2010.

Jovanović predao listu LDP-a – sreda, 26.05.2010.

Slavica Đukić Dejanović sutra u poseti Boru – sreda, 26.05.2010.

Predsednik Tadic sutra u Borskom okrugu – četvrtak, 27.05.2010.

Protokol posete predsednika Borisa Tadića Boru i Majdanpeku – četvrtak, 27.05.2010.

BOR DOBIJA STATUS GRADA – petak, 28.05.2010.

Tadić: Rudarstvo strateški bitno za Srbiju – petak, 28.05.2010.

RTS :: Dinkić i Ljajić predali izbornu listu – Subota, 29.05.2010.

Ugovor za novu topionicu u Boru – ponedeljak, 31.05.2010.

AkcijaOčistimo Srbiju” i eko olimpijada u Boru – petak, 04.06.2010.

U RTB stigao najveći bager za iskop raskrivke i rude – nedelja, 06.06.2010.

Institut u Boru istražuje geološke rezerve – nedelja, 06.06.2010.

Jugoistok skinuo blokadu Vodovodu i Toplani – utorak, 08.06.2010.

Božidar Đelić posetio juče Bor – utorak, 08.06.2010.

Mrkonjić: Ruska firma zainteresovana za završetak hotela na Crnom Vrhu - utorak, 08.06.2010.

KAPIJE BORA”-UNIVERZITET TIMOČKE KRAJINE utorak, 08.06.2010.

Kanađani u RTB ulažu 175 mil. EUR-a – sreda, 09.06.2010.

Potpisan ugovor o izgradnji topionice u Boru – četvrtak, 10.06.2010.

Predizborni “Divlji Zapad” u Boru – petak, 11.06.2010.

DIJASPORA DA INVESTIRA U BOR – subota, 12.06.2010.

BOR DOBIJA SOLARNU ELEKTRANU – ponedeljak, 14.06.2010.

Za vreme tih silnih poseta vodilo se računa da ne bude zagađenja u gradu, ali u pauzama kada nije bilo poseta zvaničnika merni uređaji su beležili i po 100 puta veće koncentracije sumpordioksida od dozvoljenih (vidi Koncentracija sumpor dioksida u Boru sto puta viša od dozvoljene).

U sklopu predizbornih kampanja izneti su frapantni podaci o rezultatima rada nosioca liste Koalicije Ujedinjeni regioni Srbije-Socijaldemokratska partija (Blagoja Spaskovskog – vidi Spaskovskidiktator bez pokrića- četvrtak, 01.04.2010.).

Tokom predizborne kampanje u zavisnosti od potreba ubedljivosti da će se graditi Nova Topionica izneto je i priznanje da je RTB Bor u prošloj godini napravio gubitak od 86,5 miliona dolara – vidi GUBITAK RTB-ABOR” U PROŠLOJ GODINI 86,5 MILIONA DOLARA – nedelja, 30.05.2010.

Od zaborava sačuvao: Slobodan Radulović

Sa pojavom prvih izbora u svetu pojavile su se i izborne farse i tokom vremena su evoluirali do današnjeg nivoa. U tom pogledu Srbija ne zaostaje od drugih. Naprotiv. Kako se to radi u Srbiji u organizaciji Političke mafije posetioci ovog bloga imali su prilike da to vide ovde, ovde, i ovde .

Zbog evolucije izbornih farsi Srbija već preko 10 godina nazaduje u mnogim oblastima.

Ali kao i svaka evolucija u jednoj oblasti izaziva evoluciju na suprotnoj strani, pa su tako i birači u Srbiji, nakon višegodišnje primene izbornih farsi, od kojih su do sada imali razne štetne efekte po svoje interese, konačno uvideli da to mogu da preokrenu u svoju ličnu korist, tako što za svoje učešće na izborima traže sve veću materijalnu naknadu (vidi ovde), ili osnivaju grupe građana (kao naprimer u Boru pod nazivom „GG Stranka zdravog razuma“) – vidi ovde. Citiram tekst objavljen na http://www.e-stav.rs::

Ošišajmo s(t)ranke

Upravo je formirana GG Zdravog razuma, čije je sedište, bolje reći sto, u Pelivanu. Cilj ove GG je da građani ošuškaju s(t)ranke.
O čemu se radi?
Kao što znate, dragi sugrađani, bliže se izbori. Neke s(t)ranke za tvoj glas daju dinare, €, paketiće. Kako ne biste bili uskraćeni, ili bili u nedoumici, ova GG je rešila da Vam izađe u susret, i da Vam omogući da uzmete i dinare, i €, i paketiće, i jeans, i patike, i jariće i jagnjiće, prašćad, šporetiće, i sve što se bude nudilo. I jare i pare.
Evo kako:
Dovoljno je da se prijavite kod Miće ili kod nekog od njegovih saradnika i ostavite broj mobilnog telefona. Telefon mora da podržava prijem MMS poruka i kameru. U periodu od 08,00 do 09,00 časova, 20. juna 2010. godine, dobićete 10 MMS poruka koje će sadržati slike kako zaokružujete jednu od s(t)ranaka sa izborne liste. Po prijemu MMS poruka, krenite u obilazak s(t)ranke kako biste naplatili svoj glas. Procena je da ćete, za nekih par sati, zaraditi više od 50€.

Od zaborava sačuvao: Slobodan Radulović

Počela je buna protiv dahija. Nesretni, prevareni i opljačkani narod podigao se protiv odnarođenoga režima. Ustao je sam da odbrani svoj upropašćeni život, jer se ova tiranija više ne može izdržati. Ustao je narod iz prirodne potrebe da sačuva svoje ljudsko i nacionalno dostojanstvo. Narod je ustao bez vođe, tribuna i lidera. Nemamo opoziciju, jer su svi bili na vlasti ili su danas na vlasti. Nema boljitka sa ovim prevarantima političarima. Mora da dođe do smene generacija. Mora jedna korumpirana politička kvazielita, koja dvadeset godina laže, krade, vara, obećava i koja je ostvarila sve svoje snove preko politike, da ode sa vlasti. To je istorijska nužnost. Srbiji je potrebna nova politička ideja i novi ljudi. Nažalost, oni koji bi trebalo da stanu na čelo naroda korumpirani su i postali su sluge parazitskog režima.

Narod je ostavljen sam i nije mu preostalo ništa drugo nego da se pobuni. Nije mogao više da trpi zulum režima. Nema budućnosti sa ovim političarima. Svuda se širi apatija i beznađe. Jedino što je izvesno jesu mesečni troškovi koji dolaze sve brže i koji postaju sve veći. Jedino što je sigurno je smrt u bedi i razočaranju. Između života i smrti narod je izabrao pobunu, protest i pokušaj da se odbrani ugroženi život.

Svakoga dana na stotine gladnih i nezaposlenih radnika štrajkuju u Srbiji. Buna je krenula sa juga gde je siromaštvo najveće. Radnicima se pridružuju svi građani koji ne mogu da prežive šok-terapiju tržišnih talibana. Došlo je do granice izdržljivosti i više nemamo kuda. Jedini način da se nešto promeni jeste pobuna. Jedini način da se nešto uradi je da svi građani Srbije koji loše žive i koji su prevareni nakon petooktobarske kontrarevolucije izađu na ulice. Kada zataje sve demokratske institucije, ostaje nam jedino – ulica. Ulica kao izvorni oblik demokratije. Ulica kao demokratsko mesto za izražavanje volje naroda. Oni koji su sa ulice došli na vlast moraju biti srušeni velikim, narodnim i građanskim protestima na ulicama. Nije nam prvi put da sve počinjemo sa ulice.

Kada su naši nesretni sunarodnici sa Kosova, silovani i proterani, dolazili u Beograd da traže zaštitu, podržali smo ih samo mi građani na ulicama. Kada je Despot izveo tenkove na ulice Beograda, pokazao je samo svoju nemoć i okrutnost. I današnji vlastodršci pokazuju svoju nemoć donoseći, kakve li ironije, na telefonskoj sednici Vlade, novu Uredbu o štrajkovima i protestima. Namera im je da siromašnu i poniženu policiju gurnu u obračun sa svojim narodom. Namera im je da nas zastraše i da mi podvijemo glavu pred pendrecima režima Borisa Tadića. Ali, to neće proći. Uprkos njihovom preziru prema našem narodu, uprkos njihovom verovanju da je to podanički narod, stoka, rajetina i marva, srpski narod će dokazati svu svoju istorijsku zrelost i hrabrost u obračunu sa okupatorskim režimom, koji radi za interese stranih obaveštajnih službi i za intrerese stranih vlada. Osobina našeg naroda je da može neshvatljivo dugo da trpi torturu tirana na vlasti, ali da ima hrabrosti da se pobuni i da skine tiraniju u opštenarodnom ustanku za svoju slobodu.

Danas nam treba sloboda. Niko nam nikada kroz istoriju nije doneo slobodu, već smo  morali sami da se izborimo za nju. Nemamo ni danas velikog izbora. Sami moramo da pokažemo svu našu istorijsku zrelost za smenu režima koji uništava Srbiju. Danas je to mnogo teže uraditi nego, recimo, u vreme kada smo rušili Despota. Današnji režim je podliji i perfidniji, nego što je to bio režim Despota. Danas nemamo nikakve finansijske pomoći iz inostranstva za rušenje režima, kao što je preplaćena opozicija dobila 70 miliona dolara da se angažuje u obaranju despotije. To je za njih bio unosan biznis, dok je za većinu nas bilo pitanje ljudskog dostojanstva i časti.

Nekadašnja opozicija je preko noći profitirala, dok su izgubili građani koji su očekivali da se stvori novo društvo. Novoga društva nema. Sve je ostalo u okvirima totalitarnog režima, samo današnji vlastodršci imaju podršku briselske birokratije. Briselsku birokratiju ne zanima šta se stvarno dešava u Srbiji, nju samo interesuje da njeni operativci na vlasti sprovode ispunjene i preuzete obaveze. To što je takva neoliberalna politika uništila svetske finansije i svet gurnula u najdublju i najtežu krizu, koja se tek produbljava i otvara, to briselsku i vašingtonsku birokratiju ne zanima. Važno je da oni štampaju dolare i evre bez pokrića, da ih ubacuju u bankrotirane banke, da njihovi bankari nastavljaju da otimaju ogromne bonuse i da deo ukradenog novca prebacuju birokratama da nastave da štampaju novac bez pokrića.To je potpuni krah savremenog kapitalizma. To je nagoveštaj nove kataklizme koja se sprema čovečanstvu.

Oni koji izmišljaju svinjski grip da bi plasirali svoje vakcine, sutra će biti spremni da svim sredstvima brane svoje privilegije i svoju totalitarnu vlast. Na to su spremni i tržišni talibani u Srbiji. Rado bi oni napustili vlast, kada bi im neko garantovao da će oteto bogatstvo od naroda da ostane kod njih, da ih niko neće dirati i da će moći da se posvete uživanju u bogatom životu. Ali u Srbiji to nije tako. Kada se osvrnete na istoriju našeg naroda, onda vidite da je mnogo tragičnih sudbina onih koji su vladali ovim narodom. Uzmite samo poslednjih dvadeset godina i videćete kako su završavali srpski vlastodršci. I zato je važno da buna naroda bude iz same biti našeg naroda. Važno je da buna naroda bude iz njegovih istorijskih korena. Zato moramo sami da izrodimo jedan građanski pokret za promenu politike u Srbiji.      Moramo promeniti politiku, jer promena političara u okviru istog totalitarnog sistema neće doneti demokratiju i slobodu građanima. Promena politike je jedino moguća ukoliko obnovimo MORAL. Nema nove politike bez novog morala. Nema nove politike bez novih ljudi koji će se baviti politikom. Ljudi koji će to raditi neko vreme i koji će se, kada završe svoje javno delovanje, vratiti svojim zanimanjima.

Nema politike ako nije u interesu države i svih njenih građana. Zato podržavam ovu pobunu naroda i pozivam sve građane na građansku neposlušnost. Neka izađu svi nezaposleni, otpušteni, opljačkani, poniženi i osiromašeni građani na ulice Srbije i neka blokiraju sve puteve i državne institucije. Neka milioni ljudi na ulicama provere snagu Uredbe o zabrani štrajka i javnog okupljanja. Neka policijski sindikati organizuju svoje kolege da se pridruže svome narodu u pobuni i neka se jednom zauvek uništi totalitarni režim u Srbiji. To je, gospodo drugovi, građani i narode, jedini način da prekinemo ovu agoniju. To je jedini način da prestanemo da tonemo u propast i da zaustavimo naše nacionalno ponižavanje i nestajanje. To je jedini način da spasemo našu državu. Mi druge, rezervne države nemamo.           Bolje je da u jednom danu svi ustanemo i oduvamo nametnuti režim diletanata i prevaranata na vlasti, nego da se mučimo i propadamo godinama. To je brži i jednostavniji način. Nema žrtava. Nema sukoba. Dovoljno je da po svim gradovima i selima Srbije milioni građana izađu u protestnu šetnju. Ne trebaju nam vođe i lideri. Ne trebaju nam stručnjaci za marketing i kampanje. Ne trebaju nam bilbordi i zakupljeni termini. Treba nam iskonska snaga naroda koji brani svoje istorijsko dostojanstvo. Koji brani živote svoje porodice. Treba nam samo nekoliko sati protesta da ovi na vlasti pobegnu iz zemlje i da nas ostave, kako nas je u istoriji uvek ostavljao politički ološ, da sami uređujemo svoju državu i narod. To nam treba. Samo nekoliko sati huka sa ulice, jer se jedino toga plaše ti mekušci na vlasti… Samo nekoliko sati da nastavimo tamo gde smo Petog oktobra stali. Tačno tamo gde su nas prevarili i sklopili savez sa tajkunima i kriminalcima.

Ovoga puta nas niko neće više moći da prevari. Ovoga puta nema više tajnih pregovora i nagodbi. Ovog puta će Javni servis biti otvoren za sve one predstavnike građana koji imaju konkretne predloge i ideje kako da se izbavimo iz sadašnje nevolje. Raspisaće se vanredni parlamentarni izbori i otvoriti mediji za sve one koji su bili zabranjeni i proterani iz javnosti. Nova vlast će raditi u interesu države i građana. Založiće svoju ličnu imovinu da bi ostvarili svoja obećanja. Ukoliko ne uspeju, menjaćemo ih svake godine. Uzimaćemo im imovinu, umesto oni da uzimaju nama. Politika će biti javno dobro. U njoj će raditi pošteni, radni i stručni ljudi. Premijer i njegova vlada će raditi za jedan evro godišnje i imaće bonus na kraju godine od visine podignutog bruto društvenog proizvoda. U Donjem domu Skupštine će biti 78 poslanika. U Senatu Skupštine će biti 30 senatora. Poslanici će raditi za prosečnu platu. Senatori neće imati nikavu platu. Proglasiće se bankrot državnih finansija i uvesti reorganizacija u svim državnim službama.

Smanjiće se svi porezi, prirezi, doprinosi i takse. Sve plate u državnim službama će biti godinu dana na prosečnoj plati u privredi Srbije. Oslobodiće se privatni sektor svih administriranja. Izvršiće se supstitucija uvoza. Uvešče se, pored dinara, i evro kao valuta za plaćanje i obračun. Kurs će biti slobodan i formiraće se na tržištu. Napraviće se revizija privatizacije, stečaja, dokapitalizacije i restrukturiranja. Doneće se zakon o denacionalizaciji. Doneće se zakon o nacionalizaciji imovine tajkuna, političara i kriminalaca. Uhapsiće se ljudi koji su izvršili pljačku države i građana. Uhapsiće se ljudi koji su prodali interese države i naroda.

Niko od državnih činovnika neće ostati bez posla, ali, umesto da troše pare iz budžeta, zaposliće se u privredi i puniće budžet. Izvršiće se opšta kompjuterizacija u državi. Otvoriće se mediji i biće istinski slobodni. Uvešće se zakon o političarima i političkim strankama. Uvešće se etički kodeks za političare. Napraviće se strategija razvoja Srbije do kraja XXI veka. Pozvaće se svi ljudi iz rasejanja da se vrate i da učestvuju u preporodu Srbije. Svi će biti plaćeni na osnovu realizacije u poslu. Izvršiće se opšta modernizacija Srbije. Naučićemo decu da misle, rade i da vole svoju domovinu. Obezbediće se zdravstvena zaštita za sve građane i besplatno školovanje. Napraviće se narodni kapitalizam kao odgovor na svetsku ekonomsku krizu. Stvoriće se poreski raj za strane ulagače. Stvoriće se velika akcionarska društva za izgradnju puteva, mostova i metroa.

Privatnici će se bogatiti na tržištu, a ne na partijskim sastancima. Srbija će postati istinska demokratska, nezavisna i slobodna država. Radićemo sa svima na svetu gde budemo imali interese. Nema ljubavi među državama. Tamo gde budu naši interesi, tamo će biti naša politika. Nećemo pripadati nikome, osim večitom i jedinom Bogu. I njemu se molimo da nam pomogne. Treba nam snaga da sve ovo izvedemo. Da li je ovo moguće? To je naša istorijska obaveza pred našim precima i pred našom decom. I zato ćemo uspeti. Važno je da smo počeli. Pobuna je sa životom skopčana. A život nema reprizu. I zato, slobodni građanine – USTANI! Buna je počela! Ne čekaj da ti neko drugi donese slobodu. Sam se izbori za nju.

Branko Dragaš

Izvor: www.magazin-tabloid.com

Od zaborava sačuvao: Slobodan Radulović

Intervju sa predsednikom upravnog odbora JKP Toplana Bor Slavkom Vukosavljevićem

U vremenu izgubljenih vrednosti, beznađa i bespomoćnosti i reč može da nas ohrabri, da nam da nadu i da nas podseti na obavezu da budemo čovečni, da ne nasrćemo na druge ljude, ali i da ne damo na sebe. Da probamo svojim radom i svojim principom da damo doprinos ponekad naizgled uzaludnoj borbi.

Za početak dovoljno je samo da najbolje što znamo radimo svoj posao, da tražimo da i drugi rade svoj posao, ili da se sklone u stranu i da ne troše naše živote, naše vreme i naš novac. Razgovor sa Slavkom Vukosavljevićem, predsednikom Upravnog odbora Toplane, može da vas ohrabri ili obeshrabri, ne dozvolite samo da vas ostavi ravnodušnim.

Možete li ukratko da nas upoznate sa stanjem u borskoj Toplani u trenutku kada je počeo da radi UO na čelu sa Vama?

- Ovaj Upravni odbor je izabran odlukom SO Bor 24. jula 2009. godine i prva sednica je održana odmah po dobijanju rešenja 07. avgusta na inicijativu tadašnjeg v.d. direktora Dragoslava Nikolića, jer predhodni UO, što mu je bila obaveza, nije usvojio plan nabavki, koji mora da bude sastavni deo plana poslovanja svakog preduzeća za tu godinu. Znači, mi smo sve to usvojili tek u avgusti i direktor je, što je njegova nadležnost, odmah raspisao tender za nabavku uglja za predstojeću grejnu sezonu. Procedura raspisivanja tendera je dosta složena i kompleksna, ali je ceo postupak obavljen u najkraće moguće vreme i u skladu sa zakonom. Međutim, onda počinju političke igre i nesuglasice i ja sam shvatio, što mogu slobodno da kažem, da je počela borba oko toga ko će da uzme proviziju po osnovu nabavke uglja. Predsednik opštine je javno izneo da je nezadovoljan radom direktora Toplane, direktor mu je odgovorio na konferenciji za štampu, i sve to rezultiralo je time da niko od dobavljača više nije bio siguran šta će dalje da se dešava, skim će sklopiti ugovor i kakve će garancije plaćanja dobiti na pozamašnu sumu od 215 miliona dinara. Dragoslav Nikolić smenjen je 23. oktobra, a do tog trenutka nije potpisan nikakav ugovor iako su izabrani najbolji ponuđači. Zatim je, kako sam saznao iz medija, na predlog SRS-a i Branislava Rankića izabran novi v.d. direktora Toplane Milutin Simić, koji me je odmah po izboru, 24. septembra, pozvao da vidimo ko šta treba da radi, jer je situacija oko početka grejne sezone već postala vrlo ozbiljna. Ali igre oko toplane su se nastavile, jer neko nikako nije žele da se odrekne očekivane provizije od nabavke uglja.

Priča se, neki čak tvrde da se oduvek uzimala provizija od nabavke uglja za Toplanu? Šta je ovoga puta novo?
-Nemam saznanja o tome, jer način poslovanja Toplane pratim od trenutka kada sam postao predsednik UO. To ko je šta ranije radio ne znam, ali kažu da je manir u Toplani da svako svakome piše krivične prijave. Tvrdim da ukoliko se nabavka uglja nabavlja na vreme i u skladu sa zakonom propisanom procedurom, onda nema prostora za malverzacije, ali ako se to radi u cajtnotu, na način da se dovede u pitanje početak grejanja građana, onda su svakakve malverzacije moguće. Zadnju reč kod nabavke uglja ima direktor. Direktor je jedino pred zakonom odgovorno lice koje potpisuje ugovore. On dobije izveštaj komisije o izboru najpovoljnijeg ponuđača, ali on to može i da ne uvaži.

Dobro, ali predhodni tender je poništen i u nabavku uglja ušlo se po, blago rečeno, vrlo neuobičajenoj proceduri?!


- Da, raspisan je novi tender po posebnom programu, bez objavljivanja javnog poziva i bez da je Upravni odbor o tome bar obavešten, a on, koliko ja znam, nema savetodavnu, već upravljačku funkciju. O svemu tome se Milutin Simić dogovarao isključivo sa predsednikom opštine i sa potpresednikom jedne partije u lokalnoj vlasti, i oni su odlučivali ko treba da bude uključen u te tendere. Sve je Simić radio sam, što zakonski ima pravo, ali kako je radio Bog neka mu je na pomoći. U delu koji se tiče javnih nabavki sve je bilo u redu, međutim, on je, po meni, suprotno Zakonu o javnim nabavkama u neposrednom dogovoru kupovao ugalj i od privatnih firmi, a javna preduzeća to po zakonu ne smeju.

Zbog čega kada je javnost obaveštena da su ugovori sklopljeni na 206 miliona dinara i kada je euforično rečeno da je gradu ušteđeno nekih 40 miliona dinara? Znači li to da je Simić kupovao dodatni ugalj van ovih ugovorenih 206 miliona dinara?


- Da. Ali, nije moje da definišem da li je neko napravio krivično delo. Ima ko je za to ovlašćen. Upravni odbor održan 17. novembra 2009. godine, u sali SO Bor, je prouzrokovan besomučnim pretnjama meni zbog moje rešenosti da se javno kaže da je UO bio zloupotrebljen na predhodno održanoj, trećoj sednici, zloupotrebom uvedenog havarijskog stanja u Toplani. Havarijsko stanje je, na obrazložen predlog v.d. direktora, uvedeno isključivo zbog pucanja na vrelovodu i radi motivisanja zaposlenih na povećanju radnih aktivnosti oko normalizovanja grejanja-a nikako zbog nabavke uglja. I pored svih pritisaka i pretnji na toj četvrtoj sednici je doneta odluka kojom se stavlja van snage odluka o uvođenju havarijskog stanja. Novom odlukom se jasno kaže da je neovlašćeno vršena nabavka ugljeva, van sistema javnih nabavki.

Je li vam Simić možda dao razumno objašnjenje zbog čega je neovlašćeno kupovao ovaj ugalj?

- Ne. Direktor od tog trenutka počinje da se ljuti kao malo dete. On smatra da je ispravno postupio i da je to uradio u nekom višem interesu, ali nema ”višeg interesa” kada je novac građana u pitanju.

Pa što se onda pojavljuju pretnje? Čiji interes je ugrožen? Ko stoji iza tih pretnji?

- U tom periodu sam, reciomo, imao preko15 poziva zaposlenih u Toplani koji se žale na razna šikaniranja, maltretiranja i premeštanja na niže radno mesto, zato što se ne slažu sa načinom vođenja firme i ukazujući na razne nepravilnosti u radu. Upravni odbor je jasno stavio do znanja da neće podleći pritiscima i da zastupa stav da građani moraju dobiti ono što su platili, a to je zadovoljavajući kvalitet grejanja, i da neće dozvoliti nezakonite nabavke uglja sumnjivog kvaliteta, onda su počele pretnje upućene prvenstveno meni. Ali mi nismo odustali, na zadnjoj sednici Upravnog odbora održanoj protekle nedelje zatražili smo da poslovodstvo Toplane podnese izveštaj zbog čega je ugalj nabavljan van sistema javnih nabavki, po kojoj ceni, od koga i kolike su ukupno napravljene obaveze Toplani po tim dodatnim ugovorima. Građani moraju da znaju da je ”Ineks Morava” već sklopila ugovor i da se obavezala da za sumu od 206 miliona obezbedi ugalj dovoljan za ovu grejnu sezonu. Ugalj koji je Simić dodatno nabavio, van sistema javnih nabavki, od”Vi-bo prometa” i ”Keps kompani”, koštaće građane nepotrebno dodatnih 16 do 17 miliona dinara.

Šta će biti epilog svega ovog? Hoće li neko konačno da odgovara?

- Mi smo o svemu ovome obavestili osnivača. Toplana ima svog pravnika koji je takođe u obavezi da štiti interese preduzeća i da upozori direktora da ne potpisuje štetne ugovore. Ne znam zašto i neki drugi organi kojima je to u opisu posla nikoga ne prozivaju na odgovornost, pogotovu što je sve što radimo na Upravnom odboru otvoreno za javnost? Zašto ne prozovu mene da unosim zabunu i uznemiravam javnost? Zašto ne demantuju ovo što Upravni odbor i ja javno iznosimo?

Nismo do kraja pojasnili suštinu i oblike tih pretnji koje su vam upućivane.

- Najpre su to bile sms poruke sa pretnjama o lomljenju ruku i nogu, što je više uplašilo i pogodilo moje članove porodice. Zatim je u noći između 21. i 22. decembra naš porodični ”Punto”, crne metalik boje, koji je supruga kupila putem ovih subvencionisanih kredita, ofarban u belo. Cela desna strana je sprejem ofrabana u belo!? Nisam prijavio policiji, platio sam 50 evra poliranje i to je bilo to. 28. decembra je v.d. direktor Toplane došao kod mene u kancelariju, zato što ja bezuspešno od 30 novembra zovem i tražim da se dogovorimo oko daljih koraka, ali on se ne javlja i nikako ne mogu da ga nađu. Dolazi kod mene sa gotovim predlogom dnevnog reda za sednicu UO, za 31. decembar, koja bi bila svečanog karaktera u novogodišnjem ambijentu?! Zamislite samo to, pa nama je prošlonedeljni Upravni odbor trajao blizu sedam sati?! Ta svečarska sednica nije održana jer sam ja Simića upitao zašto mi na toj sednici, 31. decembra, ne bi stavili tačku o raspisivanju konkursa za izbor direktora? On je ostao zabezeknut. U noći između 29. i 30. decembra ”Punto” je ponovo bio ofarban, ali ovoga puta mat crnom bojom, preko metalik crne. Ovoga puta sam otišao u policiju i oni su sve to uredno snimili i mene saslušali, ali me uopšte nisu pitali da li ja imam opravdanu sumnju zašto je to tako. Naveče, 30 decembra, je besomučna kampanja na TV ”Sezam” od strane jedne političke partije, koja kaže da živi za prosperitet ove krajine i građana Bora, protiv predsednika upravnog odbora. Kažu da je Slavko Vukosavljević odgovoran za raspisivanje tendera i zbog loših ugovora, jer, navodno, ugovori nisu bili dobri. Sutradan odlazim na pomenutu televiziju i zahtevam da mi se omogući da odgovorim na sve te nebuloze, ali mi to nije omogućeno. U tom trenutku u prostorijama televizije, čiji je vlasnik Žarko Timotijević, su sedela i dvojica radnika Toplane, od kojih je jedan Mića Petković, koji je član rukovodstva partije čiji je Timotijević predsednik u Boru. U noći između 02. i 03. januara, ove godine, desna strana mog ”Punta” je izgrebana oštrim predmetom.

Kolika su po vašim saznanjima ukupna dugovanja Toplane u ovom trenutku?
- Upravni odbor taj izveštaj nije dobio, ali po mojim saznanjima Toplana za struju duguje oko 117, za ranije nabavljen ugalj 167 i za kredit 167, što znači ukupno oko 450 miliona dinara. I to nije najveći problem, veći proble je što nadležni u Toplani definitivno nisu zainteresovani da krenu sa potraživanjima od korisnika svojih usluga. U ovom trenutku ovo preduzeće ima 160 zaposlenih, a osnovano je sa 90 radnika. Svako rukovodstvo je dolazeći sa sobom dovodilo svoje poslušnike i povećavalo broj zaposlenih. Moram otvoreno da kažem da u Toplani postoje klanovi. Svaki bivši direktor, a ima ih nekoliko, ima svoj klan. Svi oni vode svoju politiku, šetkaju se i primaju zavidne plate. Treba plaćati samo stručnost, sposobnost i znanje. Jer, ako ja u rubnom delu grada, i pored toga što redovno izmirujem svoje obaveze za grejanje, imam loše grejanje, a kao predsednik Upravnog odbora moram da ćutim o tome, onda nešto ne valja. Ne, toga više neće biti. Ja u Crnovrških brigada imam loše grejanje. I ne može niko iz Toplane da me plaši da će, ako ne plaćam, da me isključi sa grejanja, jer ja sam sa Toplanom sklopio ugovor o međusobnim pravima i obavezama. Plaćam grejanje i zahtevam da za moj novac dobijem ugovorenu uslugu, ne mlake radijatore, ne objašnjenja, već ono što je ugovorom predviđeno.

Stanje u Toplani je alarmantno, ali Bor mora imati grejanje. Ima li rešenja na vidiku?
- Ima. Toplani su neophodne investicije, i one će verujem biti obezbeđene. Na nedavno održanom Upravnom odboru direktor nas je obavestio da je sve izvesnije dobijanje KfW kredita, u visini od oko četiri miliona evra i donacije Udruženja toplana Srbije i nekih stranih donatora od dva miliona evra. Međutim, mi moramo da budemo spremni, da ne dođu pare a mi da ne znamo šta da radimo, šta je prioritet. UO je naložio poslovodstvu Toplane da pod hitno započne da radi na tome. Određivanje prioriteta, nosioci posla, rokovi, odgovornost-tačka. Ako je to novi kotao, onda dobro. Ali, gospodo, uskoro se očekuje da u Bor stigne gas, znači, ne kotao samo na ugalj, već kombinovani. Primarna mreža, izmenjivači tolote, pa sve do individualnih kalorimetra u perspektivi. Što da ne? Posao Upravnog odbora je da pod hitno raspiše konkurs za izbor direktora. Na osnovu sposobnosti, stručnosti, preduzimljivosti, a ne partijske pripadnosti. I mi ćemo taj posao obaviti.

Izvor informisanja: http://www.bor-sve.net=2

Od zaborava sačuvao: Slobodan Radulović

Prati

Dobijte svaki novi članak dostavljen u vaše poštansko sanduče.

Pridružite se 25 drugih pratioca