Koje su najskuplje nekretnine u Srbiji i ko su njihovi vlasnici

Najskuplje nekretnine u Srbiji su definitivno vile na Dedinju i Senjaku za koje pojedini vlasnici traže čak devet miliona evra. Mnogo manji ali ipak milionski iznosi traže se i za raskošne kuće u centru Novog Sada ili na Palićkom jezeru. Skupi su i placevi uz autoput Beograd – Zagreb, od centra do aerodroma, gde ar košta i do 100.000 evra. Na ceni su, takođe, luksuzni stanovi sa garažama, bazenima, saunama, pa čak i helidromima na vrhu zgrade. Takav stan, koji se nalazi u najstrožem centru prestonice, prodaje se za 1,3 miliona evra.

Najskuplja nekretnina koju u Beogradu prodaje „AmbassadorM“, agencija za prodaju ekskluzivnih kuća, stanova i poslovnog prostora, jeste vila na Dedinju za koju vlasnik traži 9,3 miliona evra. To je vila od 2.000 kvadrata na 20 ari placa. U čuvenoj Užičkoj ulici na Dedinju prodaje se vila za 7,9 miliona evra i jedan plac od 66 ari za osam miliona evra.

Cene koje traže vlasnici možda nisu do kraja realne, ali ima milionskih prodaja u gradu. Poslednje gde je je „AmbassadorM“ učestvovao u prodaji kao konsultant bila je jedna kuća na Dedinju koja je prodata za šest miliona evra – kaže za „Blic“ Milan Pavlović, generalni menadžer ove agencije.

Ar placa 100.000 evra


Uz čuveno beogradsko brdo, astronomske cene postižu placevi u Novom Beogradu, koji je poslednjih godina najprivlačniji stranim investitorima i gde je trenutno otvoreno 13 velikih gradilišta. Na njima se uglavnom zidaju poslovne zgrade za izdavanje kancelarija, prave se „gradovi u gradu“, takozvani sitiji, u kojima ima i rezidencijalnih objekata.

Novi Beograd je privlačan investitorima zato što zemljište u tom delu grada nije opterećeno imovinsko-pravnim odnosima i zato što ga nije potrebno raseljavati. Cena ara uz autoput Beograd – Zagreb, u zavisnosti od toga da li je zemljište komunalno opremljeno, kreće se od 10.000 do čak 100.000 evra – kaže za „Blic“ Katarina Lazarević iz agencije „Alka“.

Heliodrom na zgradi

Onima koji mogu to da plate, najprivlačniji deo grada za stanovanje i dalje je sam centar. Na nekoliko lokacija u centralnim beogradskih opštinama, u blizini Kalemegdana, na Zvezdari, ili u gradskom delu Palilule, niču stambene zgrade koje svojim stanarima nude od portira i video nadzora, podzemnih garaža, bazena i sauna, liftova iz kojih izlazite pravo u stan, pa sve do heliodroma na vrhu zgrade. Cena kvadrata takvih stanova kreće se od 2.500 – koliko košta kvadrat u „Oazi“ na Zvezdari – do 4.500 evra – koliko će koštati kvadrat u budućoj zgradi preko puta glavnog ulaza na Kalemegdan.

Kod nas je trenutno najskuplji stan jedan apartman u dva nivoa, od 360 kvadrata i sa šest garaža, koji se nalazi u Dalmatinskoj ulici. Vlasnik traži 1,3 miliona evra. Zgrada ima svu opremu, a cena samo jednog garažnog mesta je 40.000 evra – kaže Milan Pavlović iz „AmbassadoraM“.

Balaševicev komšiluk

Pravi mali dvorac od 1.000 kvadrata, sa veštačkim jezerom u dvorištu kao posebnom atrakcijom, smešten na izlazu iz grada ka naselju Veternik, najskuplja je nekretnina na novosadskom tržištu. Za kupovinu ove vile, opremljene tako da sve odiše luksuzom, potrebno je 600.000 evra. Oko vile je ograda od kovanog gvožđa sa videofonom, u prizemlju je bazen sa saunom, španska keramika i đakuzi su u kupatilu, a kuhinja je u mermeru. Međutim, kako objašnjavaju u agencijama za nekretnine, status najskuplje kuće zaslužila je da ponese vila u Ulici Jovana Subotića, sagrađena u neposrednoj blizini porodične kuće Balaševića, ali nije na prodaju. Ova kuća prostire se na oko 2.000 kvadrata, privatno je vlasništvo čoveka koji je radio u inostranstvu i odiše luksuzom već spolja, a samo su retki imali mogućnost da privire u njenu unutrašnjost. Za nju, po procenama, moglo bi se tražiti i 800.000-850.000 evra.

Za ovakvim luksuzom ne zaostaje puno ni najskuplji stan u Novom Sadu, za koji će budući vlasnik morati da izdvoji 400.000 evra. Ovaj stan nalazi se u Pašićevoj ulici, u novogradnji. Površine je 300 kvadrata, u dve etaže.

Zgrada sa najskupljim kvadratom u gradu jeste objekat u blizini novosadskog „Spensa“, koji gradi „Aleksandar“. Svaka etaža ove zgrade čini poseban stan od blizu 150 kvadrata, a samo jedan kvadrat, i to još u izgradnji, naplaćuje se 1.600 evra.

Plac u Nišu 1,2 miliona evra

Saša Petrović iz niške agencije za nekretnine „Kuća Petrović“, kaže da neke parcele koje su na prometnom mestu u gradu koštaju i do milion evra.

Upravo prodajemo plac od 1,7 hektara u Duvaništu za 1,2 miliona evra. Tu je pogodno zemljište za gradnju veletrgovina ili prodavnica automobila – kaže Petrović.

Nedavno je jedna veća trgovina iz Beograda kupila dva stana u Obrenovićevoj, glavnoj niškoj ulici, gde je platila kvadratni metar astronomskih 2.400 evra, a prodato je ukupno oko 130 kvadrata za oba stana.

Najskuplje kuće se u Nišu mogu naći u „Nišprojektovom“ naselju ili popularnom „Beverli hilsu“. Tamo se cena kuća kreće do 250.000 evra.

Diskrecija obavezna


Dok su na internetu dostupni podaci o tome koliko je neka holivudska zvezda platila svoju vilu, u Srbiji se to ne smatra dobrim poslovnim ponašanjem.

Ljudi koji su pošteno zaradili svoj novac, naročito sportisti, ne žele da se zna koliko su miliona dali za neku kuću na Dedinju, pre svega iz bezbednosnih razloga – kaže Milan Pavlović. Upravo zato najskuplje kuće u Beogradu bilo je nemoguće slikati jer niko nije smeo da kaže gde se nalaze.

Zamkovi u bescenje

Zamkovi su, po mišljenju mnogih, potencijalno najskuplje nekretnine u Vojvodini. Ipak, pošto u većinu njih godinama nije ulagano, a i nalaze se van važnijih trasa i naselja, procenjuje se da bi, u ovom trenutku, mogli biti prodati samo u bescenje – od 150.000 do 300.000 evra.

Izvor: www.blic.co.yu

Vile i kuće naših muzičkih zvezda

Najveće muzičke zvijezde u Srbiji, kako to i dolikuje, vlasnici su i najvećih kuća. I dok su neke od njih i posle 15 godina karijere podstanari, najpametniji su ulagali u nekretnine, i to kakve! Press je istražio koje javne ličnosti su vlasnici najluksuznijih vila i, uz pomoć jedne agencije za nekretnine, procjenio njihove vrijednosti.

Pored beogradskih biznismena, najskuplje kuće u Beogradu poseduju zvijezde folk muzike.

VERA MATOVIĆ – 3 MILIONA EURA

Vlasnica trenutno najljepše i najskuplje vile na Dedinju je pjevačica narodne muzike Vera Matović. Pjevačica narodne muzike nedavno se preselila u prelijepu, predratnu vilu na Dedinju, u neposrednoj blizini groba Josipa Broza Tita. Vera je velelepnu kuću dugo mjerkala i, kako se priča, za nju je iskeširala čak tri miliona eura.

CECA RAŽNATOVIĆ – 2,5 MILIONA EURA

Folk diva vlasnica je luksuzne vile na Dedinju, koja se nalazi pored stadiona „Marakana“. Ceca je prošle godine kuću kompletno renovirala, što je dodatno povećalo cijenu ove luksuzne nekretnine. Ona je vlasnica i velelepne vile na Kipru u kojoj ljetuje s porodicom.

LEPA BRENA – 1,5 MILIONA EURA

Pjevačica sa porodicom živi u velelepnoj vili na Bežanijskoj kosi, a njihove prve komšije i vlasnici gotovo identičnih kuća su Dragan Kojić Keba i Saša Popović. Brenina vila pripada redu kuća koje se popularno nazivaju karingtonke. U dvorištu se nalaze nekoliko fontana i veliki bazen u kaskadama.

ZDRAVKO ČOLIĆ – 850.000 EURA

Čola je živeo u vili na Mačkovom kamenu, a prije dve godine, kad je taj kraj postao „komercijalan“ i prenaseljen, kupio je novu vilu sa bazenom u blizini Košutnjaka. Pjevač, koji se trudi da privatnost zadrži za sebe, kaže da svoj mir posle brojnih nastupa pronalazi u svojoj novoj kući.

SEKA ALEKSIĆ – 800.000 EURA

Seka se uskoro seli u svoju novu kuću u Staroj Pazovi, gde želi da se odmara daleko od gradske buke. Zato je, pored svojih 60 ari placa, kupila i placeve koji se graniče sa njenim. Sekina vila, sa pratećim objektima – garažama, teretanom i prostorijama za obezbjeđenje i ostalo pomoćno osoblje ima oko 650 kvadrata. Cijela kuća obložena je skupocenim granitom, a direktno iz dnevne pjevačica će moći da uđe u bazen od 100 kvadrata, sa električnim krovom. Zbog velike ljubavi prema čivavama, ona je jednu sobu namijenila svojim ljubimcima. Seka je, pored ove kuće, vlasnica nekoliko stanova u Beogradu i jednog u Beču.

ACO PEJOVIĆ – 750.000 EURA

Kuću na Bežanijskoj kosi poznati folker kupio je krajem prošle godine, a tek prije mjesec dana završio je njeno renoviranje i opremanje. Kuća, pored luksuznog namještaja, opremljena je najsavremenijom opremom za bezbjednost.

Izvor: Press

Kome država treba da vrati od 50 do 100 milijardi evra

U mom dvorištu je sahranjen Tito. U to dvorište i u otetu, nacionalizovanu zgradu mojih predaka, u Užičkoj 15, koju je za sebe prigrabio i Milošević, vlasti sada useljavaju policiju. Da vlast ima iskrenu nameru da vrati oduzetu imovinu, ne bi se istovremeno pozivala na skoro donošenje zakona o restituciji i tu zgradu pretvarala u reprezentativan smeštaj za policijske generale.

Takođe, ne bi izdavala nacionalizovano zemljište tajkunima na korišćenje u narednih pet, 20, pa i do 99 godina, i to dan nakon donošenja uredbe o ograničenju na zajam od 24 meseca, kaže Vladimir Lešić, predsednik Srpske lige za povraćaj imovine i potomak najbogatijih srpskih porodica Savčić i Acović.

Komentarišući najavu premijera Vojislava Koštunice da će do kraja njegovog mandata biti donet zakon o restituciji, te da će deo nacionalizovane imovine biti vraćen u naturalnom obliku, a deo na neki drugi način, „recimo u obveznicama“, Lešić kaže:

”Sve što je dala na korišćenje, država mora da vrati! Ne prihvatamo nikakve obveznice, niti novčanu nadoknadu. Pristajemo samo na naturalnu restituciju.”

Njegov pradeda Miloš Savčić bio je 11. na listi najbogatijih Evropljana. U njegovim fabrikama je, pre Drugog svetskog rata, radilo 50.000 ljudi. Tako je Lešić jedan od naslednika 14 nacionalizovanih poslovnih zgrada u krugu dvojke, zgrada u Knez Mihailovoj 1 i 3, zgrade „Eurosalona“, još desetina zgrada u centru Beograda i isto toliko vila na Dedinju, kao i fabrike „14. oktobar“ u Kruševcu, beočinske cementare, pet rudnika mrkog uglja u istočnoj Srbiji („Soko“, „Podvis“, „Tresibaba“, „Čitluk“ i „Jelašnica“). Posedovali su zemljište na Novom Beogradu na kome su podignuti blokovi 61, 62, 63, 67 i delovi blokova 40, 45, 70… Njegovi preci, članovi porodica Savčić-Acović, pored ogromne imovine u Srbiji, Crnoj Gori, Sloveniji i Makedoniji, bili su i vlasnici Rudnika lignita „Kosovo“. On je obuhvatao prostor površine 84 kilometra sa 14 kilometara.

Lešić, kao i ostali naslednici nacionalizovane imovine u Srbiji, tvrdi Srboljub Panić, pomoćnik direktora Republičke direkcije za imovinu, ne mogu da očekuju kompletnu kompenzaciju, jer država nije u stanju da obešteti sve na pravičan način.

Prema grubim procenama, maksimum 50 odsto, uključujući sve kategorije, moći će da se vrati u naturalnom obliku. Sve ostalo, gde god je izvršen pravni promet, nažalost, biće vraćeno kroz obeštećenja. Besmisleno je obećanje da ćemo sve odjednom vratiti, jer to jednostavno nije moguće. Novčana nadoknada obavljaće se u najboljem slučaju tokom narednih dvadeset godina od donošenja zakona o restituciji, a novac će biti isplaćivan iz budžeta. Znamo kako se budžet puni, iz poreskih i ostalih dažbina građana – kaže Panić, dodajući da je procena vrednosti oduzete imovine od 20 do 50 milijardi evra.

Slavenko Grgurović, predsednik Lige za zaštitu privatne svojine, i Lešić tvrde da vlasnici nacionalizovane imovine neće pristati da kroz budući zakon o restituciji 7,5 miliona stanovnika Srbije otplaćuje dugove svih onih koji su na vlasti već 63 godine i koji otimaju i preprodaju otetu tuđu imovinu.

Podeliće nam papire i primorati građane da narednih dvadeset godina otplaćuju dugove vlasti. Na to ne pristajemo, tražimo vlasništvo u naturalnom obliku – uporan je Grgurović.

Da vlast ima iskrenu nameru da vrati oduzetu imovinu njihovim vlasnicima ne bi, tvrde naši sagovornici, i dalje izdavala nacionalizovano zemljište.

Svih 27.000 hektara izdate zemlje u Vojvodini ima svoje stare vlasnike. Stoga, izjave da će biti donet zakon o restituciji do kraja njihovog mandata, samo su deo predizborne kampanje. Uticaj tajkuna, koji imaju para u visini našeg spoljnog duga, na Vladu, neosporan je. Ona ne može da radi bez njihovog znanja. Ona ne može da donosi zakone suprotne njihovim interesima. A zakon o restituciji je brana zadovoljenju njihovih ličnih interesa – zaključuje Grgurović.

Zakon će, tvrdi Panić, biti sigurno donet već na prvim sednicama nove vlade, ali biće nemoguće izvršiti momentalni povraćaj imovine. Panić objašnjava da je Milan Parivodić, ministar za ekonomske odnose sa inostranstvom, naveo da je prema podacima Direkcije do sada podneto 70.367 zahteva građana za vraćanje nacionalizovane imovine. Ali, kako Panić tvrdi, ukupan broj može biti i dvostruko veći, jer jedan zahtev sadrži i do deset podnosilaca. Oni će morati da sačekaju možda i do dvadeset narednih godina za zadovoljenje pravde.

Prema podacima Direkcije, u Srbiji ima dvadesetak naslednika najkrupnije i najvrednije imovine. Detalji o njihovim imenima i vrednostima su poslovna tajna.

Uglavnom, činjenica je da su svi rudnici u Srbiji, a ima ih više od 200, 17.000 stanova, više od 500 vila širom Srbije, sva banjska izvorišta, mnogobrojni hoteli bili u privatnom vlasništvu. I, prema procenama nezavisnih stručnjaka, njihova vrednost nije kako tvrdi Direkcija maksimalno 50 milijardi evra, već je oko 100 milijardi evra.

Tanja Nikolić Đaković

I DS će morati da vrati vilu


Demokratska stranka će nakon usvajanja zakona o denacionalizaciji najverovatnije biti prinuđena da stranačko sedište iz Krunske ulice preseli u neki drugi deo grada kako bi se u vilu u vračarskom diplomatskom naselju uselili naslednici predratnog vlasnika kuće Dobrivoja Božića, poznatijeg kao Boža Kočnica. Advokat Božićevih sinova Dragana, Denija i Roberta, Vidosav Vidaković kaže za „Blic“ da je u ime naslednika među prvima Direkciji za imovinu predao zahtev za registraciju oduzete imovine.

Komunisti su Božiću kuću konfiskovali odmah posle rata, a on je napustio zemlju i otišao u Kanadu. Osim kuće u Krunskoj, njegovi sinovi koji žive u Kanadi i SAD od Srbije traže da im vrati i stambenu zgradu u Ulici Svetozara Markovića u Beogradu – kaže Vidaković i ističe da braća Božić, ukoliko im se imovina vrati, nameravaju da se usele u vilu u Krunskoj ulici, koja je pre rata bila poznata kao Ulica kneginje Perside.Nekadašnja porodična kuća Božića ima 477 kvadratnih metara, a osim DS, u prizemlju kući smešten je i restoran. Dobrivoje Božić, izumitelj kočnice za lokomotive, kuću je kupio 1939. godine.
I. C. Izvor: Blic

Od zaborava sačuvao: Slobodan Radulović